This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 01958R0001-20130701
Regulation No 1 determining the languages to be used by the European Economic Community
Consolidated text: Uredba br. 1 o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici
Uredba br. 1 o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici
1958R0001 — HR — 01.07.2013 — 007.002
|
UREDBA br. 1 o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici ( P 017, 6.10.1958, p.385) |
|
|
|
|||
|
No |
page |
date |
||
|
L 156 |
3 |
18.6.2005 |
||
|
L 363 |
1 |
20.12.2006 |
||
|
L 158 |
1 |
10.6.2013 |
||
|
Akt o pristupanju Danske, Irske i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske |
L 73 |
14 |
27.3.1972 |
|
|
L 291 |
17 |
19.11.1979 |
||
|
L 302 |
23 |
15.11.1985 |
||
|
C 241 |
21 |
29.8.1994 |
||
|
L 236 |
33 |
23.9.2003 |
|
(*) |
UREDBA br. 1
o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici
VIJEĆE EUROPSKE EKONOMSKE ZAJEDNICE,
uzimajući u obzir članak 217. Ugovora, kojim se utvrđuje da pravila kojima se reguliraju jezici institucija Zajednice jednoglasno određuje Vijeće, ne dovodeći u pitanje odredbe sadržane u pravilima postupka Suda,
budući da je svaki od četiri jezika na kojima je Ugovor sastavljen priznat kao službeni jezik u jednoj ili više država članica Zajednice,
DONIJELO JE OVU UREDBU:
Članak 1.
Službeni jezici i radni jezici institucija Unije su bugarski, češki, danski, engleski, estonski, finski, francuski, grčki, hrvatski, irski, latvijski, litavski, mađarski, malteški, nizozemski, njemački, poljski, portugalski, rumunjski, slovački, slovenski, španjolski, švedski i talijanski.
Članak 2.
Dokumenti koje država članica ili osoba koja podliježe zakonodavstvu države članice šalje institucijama Zajednice mogu biti sastavljeni na bilo kojem od službenih jezika koji izabere pošiljatelj. Odgovor se sastavlja na istom jeziku.
Članak 3.
Dokumenti koje institucija Zajednice šalje državi članici ili osobi koja podliježe zakonodavstvu države članice sastavljaju se na jeziku te države.
Članak 4.
Uredbe i ostali dokumenti koji su u općoj primjeni sastavljaju se na službenim jezicima.
Članak 5.
Službeni list Europske unije se objavljuje na službenim jezicima.
Članak 6.
Institucije Zajednice mogu odrediti u svojem poslovniku koji će se jezici koristiti u posebnim slučajevima.
Članak 7.
Jezici koji se koriste u postupcima Suda određeni su u njegovom poslovniku.
Članak 8.
Ako država članica ima više od jednog službenog jezika, upotreba jezika se na zahtjev te države uređuje u skladu s općim pravilima njezinog zakonodavstva.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.