1.

Zaključke Vijeća od 27. studenoga 2012. o „promicanju tjelesne aktivnosti korisne za zdravlje (HEPA)” (2) u kojima se ističe da je „putem svojih koristi u pogledu sprečavanja, liječenja i rehabilitacije tjelesna aktivnost korisna u svim dobnim skupinama.”

2.

Preporuku Vijeća od 26. studenoga 2013. o međusektorskom promicanju tjelesne aktivnosti korisne za zdravlje (3), kojom su države članice pozvane da razviju međusektorske politike i integrirane strategije koje obuhvaćaju sport, obrazovanje, zdravlje, promet, okoliš, urbanizam i druge relevantne sektore i u kojoj je istaknuto da „tjelesni odgoj u školi može biti učinkovito sredstvo za povećanje osviještenosti o važnosti tjelesne aktivnosti korisne za zdravlje, a škole se mogu jednostavno i učinkovito usmjeriti ka provođenju aktivnosti u tom smislu.”

3.

Drugi Plan rada Europske unije u području sporta (2014. – 2017.) (4), donesen 21. svibnja 2014., kojim su provođenje tjelesne aktivnosti korisne za zdravlje kao i obrazovanje i osposobljavanje u sportu utvrđeni kao prioritetne teme suradnje EU-a u području sporta i kojim je uspostavljena Stručna skupina za tjelesne aktivnosti korisne za zdravlje kako bi predložila preporuke za poticanje tjelesnog obrazovanja u školama, uključujući motoričke vještine u ranom djetinjstvu, te stvaranje korisnih interakcija sa sportskim sektorom, lokalnim vlastima i privatnim sektorom.

4.

Međunarodna zajednica već dugo priznaje važnost igre i rekreacije u životu svakog djeteta. U članku 31. Konvencije UN-a o pravima djeteta iz 1989. (UNCRC) izričito je navedeno da „države stranke priznaju djetetu pravo na odmor i slobodno vrijeme, na igru i razonodu primjerenu njegovoj dobi, kao i na slobodno sudjelovanje u kulturnom životu i umjetnostima.” Sve aktivnosti za djecu, uključujući sportske aktivnosti i tjelesni odgoj, uvijek se moraju provoditi u skladu s Konvencijom UN-a o pravima djeteta.

5.

U smjernicama EU-a o tjelesnoj aktivnosti (5) naglašeno je da su se dnevne navike male djece posljednjih godina promijenile kao posljedica novih oblika slobodnih aktivnosti (TV, internet, videoigre, pametni telefoni itd.) i da je to dovelo do njihove smanjene tjelesne aktivnosti. Nadalje, vrijeme, društvena i proračunska ograničenja, promjene u životnom stilu ili nedostatak odgovarajućih sportskih objekata u blizini također mogu objasniti taj trend. U smjernicama EU-a naglašeno je da postoji znatna zabrinutost oko toga je li tjelesna aktivnost među djecom i mladima zamijenjena s više sjedilačkih aktivnosti.

6.

Unatoč općoj sklonosti djece da budu tjelesno aktivna, njihova tjelesna aktivnost smanjila se tijekom posljednjih dvadeset godina. Ta promjena podudara se s povećanim stopama prekomjerne tjelesne težine i pretilosti u djece i zdravstvenim problemima ili tjelesnim invaliditetom kao što su mišićno-koštani poremećaji. Prema procjenama Inicijative za praćenje debljine kod djece (COSI) Svjetske zdravstvene organizacije, otprilike je jedno od troje djece u EU-a starosti od 6 do 9 godina 2010. godine imalo prekomjernu tjelesnu težinu ili je bilo pretilo (6). To predstavlja zabrinjavajući porast od 2008. kada su procjene govorile o jednom od četvero djece (7). U industrijaliziranim zemljama, za djecu mlađu od 5 godina raširenost prekomjerne tjelesne težine i pretilosti porasla je s 8 % u 1990. na 12 % u 2010. te se očekuje da dosegne 14 % do 2020 (8). Nedostatak tjelesne aktivnosti ima negativne učinke i na zdravstvene sustave i na gospodarstvo u cjelini. Procjenjuje se da se oko 7 % nacionalnih proračuna za zdravstvo u cijelom EU-u svake godine troši na bolesti povezane s pretilošću (9).

7.

Kako bi se spriječili ti zdravstveni i razvojni problemi kod djece svu djecu (uključujući djecu s invaliditetom) mora se poticati da budu tjelesno aktivni. Godine u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju (ECEC) važne su jer se u tom razdoblju razvijaju ključne vještine. Igrom i tjelesnom aktivnošću djeca uče i vježbaju vještine koje će trebati tijekom cijelog života. Proces učenja pod nazivom razvoj motoričkih vještina ne razvija se uvijek prirodno. Stoga su promicanje osviještenosti i stvaranje prilika za djecu da budu tjelesno aktivna od najveće važnosti.

8.

Svjetska zdravstvena organizacija identificirala je nedovoljnu tjelesnu aktivnost kao četvrti vodeći rizični čimbenik za preranu smrtnost i obolijevanja na globalnoj razini (10). Koristi tjelesne aktivnosti dobro su poznate. Tjelesna aktivnost jedan je od najučinkovitijih načina za sprečavanje neprenosivih bolesti i borbu protiv pretilosti, kao i za održavanje zdravog načina života (11). Sve je više dokaza i o pozitivnoj korelaciji između vježbanja i mentalnog zdravlja te kognitivnih procesa (12).

U izvješćima Svjetske zdravstvene organizacije (13) pokazano je da se sudjelovanjem u redovitim, umjerenim do intenzivnim sportskim ili tjelesnim aktivnostima (14) (najmanje 60 minuta dnevno za djecu školske dobi i tri sata za djecu u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju) stvara dugoročna predispozicija za tjelesnu aktivnost koja se povećava tijekom adolescencije i odrasle dobi (15). U studijama je također pokazano da ako djeca počinju vježbati od rane dobi, obično postižu bolje akademske rezultate, imaju manje problema u ponašanju i disciplinskih problema te mogu zadržati pozornost na nastavi dulje od svojih vršnjaka (16).

9.

Obrazovno okruženje ima posebno važnu ulogu u tom kontekstu, jer djeca sudjeluju u tjelesnoj aktivnosti i sportu u školi. Iz tog razloga škole i nastavnici olakšavaju tjelesnu aktivnost djece, zajedno s edukatorima u okruženjima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i sportskim klubovima. Za djecu važnu ulogu imaju i roditelji, obitelj i šira zajednica.

10.

Prema stručnjacima, odgovarajuću tjelesnu aktivnost za djecu mlađu od 12 godina trebalo bi organizirati prema dobnim skupinama (17). Aktivnosti na razini ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te osnovnoškolskoj razini uključuju strukturirane i nestrukturirane aktivnosti koje pomažu djeci da razviju vještine kao što su trčanje, skakanje ili bacanje.

11.

Neke države članice već su razvile različite nacionalne strategije, u različitoj mjeri, kako bi ohrabrile razvoj motoričkih vještina u ranom djetinjstvu i tjelesnih i sportskih aktivnosti za djecu mlađu od 12 godina, većinom u suradnji sa sportskim sektorom i sportskim klubovima ili savezima (18).

12.

U skladu sa svojim mandatom, stručna skupina za tjelesnu aktivnost korisnu za zdravlje (HEPA XG) predložila je u lipnju 2015. skup preporuka za poticanje tjelesnog odgoja u školama, uključujući motoričke vještine u ranom djetinjstvu.

13.

razmotre provedbu međusektorskih politika, među ostalim u sektorima obrazovanja, zdravlja i sporta za promicanje tjelesnih aktivnosti i motoričkih vještina u ranom djetinjstvu posebno uzimajući u obzir sljedeće preporuke stručne skupine za tjelesnu aktivnost korisnu za zdravlje:

14.

potiču i podupiru inicijative za sve uključene dionike (nastavnike, roditelje, škole, klubove, edukatore itd.) na odgovarajućim razinama čiji je cilj promicanje odgovarajućih motoričkih vještina i tjelesnih aktivnosti;

15.

potiču odgovarajuće sportske i tjelesne aktivnosti, od najranijeg djetinjstva do ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i osnovne škole, u skladu sa specifičnim potrebama i dobi djece pružajući upute i smjernice instruktorima/edukatorima;

16.

potiču upotrebu podizanja svijesti i pružanja informacija, na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, u svrhu stimuliranja interesa za motoričke vještine i aktivnosti tjelesnog odgoja za djecu;

17.

potiču roditelje, obitelj i širu zajednicu da aktivno sudjeluju u tjelesnim aktivnostima sa svojom djecom koristeći se odgovarajućim objektima (npr. biciklističke staze i sigurna igrališta);

18.

razmotre podupiranje inicijativa za poboljšanje sportske infrastrukture za djecu posebno unutar obrazovnih ustanova, istodobno potičući suradnju između škola i sportskih klubova u osiguravanju opreme i objekata za djecu na lokalnoj razini;

19.

razmotre osiguranje poticaja sportskim organizacijama i klubovima, školama, obrazovnim ustanovama, centrima za mlade i ostalim organizacijama u zajednici i volonterskim udrugama koje promiču tjelesne aktivnosti za djecu.

20.

uzmu u obzir preporuke stručne skupine za tjelesnu aktivnost korisnu za zdravlje kao temelj za daljnje političko djelovanje na razini EU-a i razini država članica, jer su u preporukama pružene činjenice temeljene na dokazima i praktični putevi koje treba slijediti;

21.

pojačaju suradnju između područja politika odgovornih za promicanje motoričkih vještina i tjelesnog odgoja za djecu, u skladu s preporukama stručne skupine za tjelesnu aktivnost korisnu za zdravlje, posebno sektora sporta, zdravlja, obrazovanja, mladih i prometa;

22.

s obzirom na Europski tjedan sporta, razmotre stavljanje posebnog naglaska na inicijative kojima se podupiru i promiču sportske aktivnosti u školi i izvan nastave;

23.

promiču, prema potrebi, provedbu nacionalnih sustava praćenja, studija ili procjena kako bi se utvrdile razine tjelesne aktivnosti djece i njihove navike;

24.

razmotre način na koji se, u kontekstu budućeg rada na razini EU-a, može učinkovitije baviti promicanjem razvoja motoričkih vještina u ranom djetinjstvu i strategijama za odvraćanje djece od sjedilačkog načina života;

25.

potiču financijsku potporu inicijativama povezanima s motoričkim vještinama i tjelesnim odgojem putem postojećih programa EU-a, kao što su Erasmus+ i europski strukturni i investicijski fondovi te uzmu u obzir dodatne informacije Komisije o primjeni programa financiranja EU-a u korist sporta.

26.

promiče i podupire dijeljenje najboljih praksi o motoričkim vještinama i tjelesnom odgoju za djecu u kontekstu EU-a;

27.

u bliskoj suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom poboljša bazu dokaza prikupljanjem kvantitativnih i kvalitativnih podataka (19) povezanih s tjelesnom aktivnošću, oznakama tjelesne sposobnosti i sportskim sudjelovanjem djece u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju i školama te izvan njih;

28.

razvije smjernice za tjelesnu aktivnost za djecu u okruženjima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, školama i sportskim klubovima u suradnji sa znanstvenim stručnjacima, uključujući Svjetsku zdravstvenu organizaciju, usmjerene prije svega na tvorce politika, lokalne vlasti, roditelje, obitelj i širu zajednicu.

29.

pružanje niza sportskih aktivnosti primjerenih za djecu koje nisu natjecateljskog karaktera, prilagođenih odgovarajućoj razini, s ciljem poboljšanja njihova zdravlja i osobnog razvoja;

30.

podupiranje organiziranja aktivnosti kojima se promiču sportske aktivnosti u školi i izvan nastave, kao i motoričke vještine u ranom djetinjstvu, među ostalim u kontekstu Europskog tjedna sporta;

31.

doprinos razvoju bliskih partnerstava, zajedničkih inicijativa i komunikacijskih kampanja među ostalim s općinama i zajednicama te obrazovnim sektorom, sektorom mladih i sektorom zdravstva na temu borbe protiv sjedilačkog načina života promicanjem sporta u školi i izvan nje;

32.

jaču predanost promicanju inicijativa za sportske i tjelesne aktivnosti čiji cilj je borba protiv sjedilačkog načina života djece putem partnerstava i suradnje s privatnim i javnim sektorom.