12.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 342/111

1.

ponavlja svoj poziv za postizanje ambicioznijih ciljeva energetske učinkovitosti na razini EU-a od 40 % do 2030. godine te udjelom obnovljivih izvora energije od 40 % na razini EU-a također do 2030. godine;

2.

podržava tri glavna cilja paketa za čistu energiju za sve Europljane: 1) stavljanje energetske učinkovitosti na prvo mjesto, 2) postizanje globalnog vodstva u obnovljivim izvorima energije i 3) pružanje poštenih uvjeta za potrošače; međutim, izražava žaljenje što ti ciljevi nisu u potpunosti provedivi uz pomoć popratnog zakonodavstva i nezakonodavnih inicijativa i što se ne posvećuje dovoljno pažnje smanjenju faktora ovisnosti o uvozu u kojem se odražava udio svih domaćih izvora čiste energije (obnovljive i konvencionalne) u kombinaciji izvora energije;

3.

u tom kontekstu, poziva Europsku komisiju da uvede energetsku učinkovitost u prvom redu time što će energetsku učinkovitost okarakterizirati kao infrastrukturni prioritet te osigurati da se javne subvencije i mehanizmi financijske potpore u korist energetske učinkovitosti smatraju kapitalnom potrošnjom, što bi unaprijedilo sigurnost i izvjesnost sustava energetske učinkovitosti. Time bi se odredila jasna politika zaštite proračuna i poticanja konkurentnosti Europe;

4.

pozdravlja prijedloge za uspostavu regulatornog okvira za upravljanje Energetskom unijom koji pojednostavljuje i integrira postojeće planiranje, izvješćivanje i praćenje obveza na području energije i klime te poziva države članice i Komisiju da uključe lokalne i regionalne vlasti u ovaj politički proces upravljanja;

5.

naglašava i ističe važnu ulogu lokalnih i regionalnih razina upravljanja u pružanju strateškog vodstva na razini najbližoj potrošačima, upravljanju decentraliziranom proizvodnjom energije, poticanju odgovarajućih uvjeta za ulaganje, kao i povezivanju energetskih i klimatskih politika sa stambenim politikama, politikama energetskog siromaštva, prometa, ekonomskog razvoja te korištenja zemljišta ili prostornog planiranja;

6.

ukazuje na vodeću ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u provedbi energetskih politika, pronalaženju instrumenata za financiranje energetskih projekata, posebice onih koji ulažu u obnovljive izvore energije, te u promociji modela održive potrošnje energije kao i primjera dobre prakse među potrošačima;

7.

upozorava da službeno nepriznavanje vodeće uloge lokalnih i regionalnih vlasti u provedbi energetskih politika u Energetskoj uniji ugrožava ispunjenje zacrtanih europskih i nacionalnih energetskih i klimatskih ciljeva;

8.

ističe da bi proces izrade nacionalnih energetskih i klimatskih planova trebale obilježavati transparentnost i odgovornost kako bi lokalni akteri, poduzeća i drugi dionici znali što mogu očekivati od nacionalnih vlada, a posebice na koji će se način osigurati izvršavanje obveza i koje će se mjere poduzeti ako se nacionalni planovi ne pokažu dostatnima za ispunjavanje ciljeva na razini EU-a;

9.

pozdravlja priznanje Europske komisije da se čista energetska tranzicija neće dogoditi bez djelovanja više zainteresiranih strana iz civilnog društva te regionalnih i lokalnih razina vlasti te stoga poziva države članice na ispravno uključivanje gradova i regija u raspravu o energetskoj tranziciji, posebno u kontekstu integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova kako bi oni mogli adekvatno reagirati na potrebe različitih područja;

10.

smatra, međutim, da – bez obzira na razne ustavne aranžmane svake od država članica Europske unije – u prijedlozima upravljanja ne postoji specifična referenca o institucionalnoj ulozi regionalnih i lokalnih razina, a kamoli drugih zainteresiranih strana, osim općeg uvjeta iz članka 10. o javnom savjetovanju, tako da države članice „javnost pravodobno dobije stvarnu priliku za sudjelovanje u izradi nacrta planova…”;

11.

predlaže promišljanje o daljnjoj reformi pravila EU-a o državnim potporama na području energije kako bi se poduprlo djelovanje na razini gradova, posebice utvrđivanjem posebnih smjernica za djelovanje na razini gradova, u cilju pojednostavljenja postojećeg okvira i omogućavanjem posebnih izuzeća za energetske projekte naknadne ugradnje u gradskim i socijalnim stanovima kako bi se riješio problem energetskog siromaštva. Stoga je potrebno osigurati da se u idućem okviru koji će stupiti na snagu 2020. otpornost gradova i energetska tranzicija definiraju kao prioritet;

12.

poziva Europsku komisiju i nacionalne vlade da pojačaju suradnju s lokalnim i regionalnim dionicima te posebice s njihovim lokalnim i regionalnim agencijama za energiju, na području oblikovanja budućih energetskih i klimatskih planova na nacionalnoj razini te da se time pomaknu s politike djelovanja nekolicine, na politiku djelovanja sviju;

13.

naglašava da su mnogi uspješni projekti korištenja obnovljive energije također inicirani i razvijeni na razini lokalne zajednice, u suradnji s malim i srednjim poduzećima, nevladinim i društvenim organizacijama uz ulaganja od strane pojedinaca u obnovljive izvore električne i toplinske energije;

14.

ističe da su mnogi drugi ključni akteri na području energetske učinkovitosti i obnovljive energije aktivni na lokalnoj razini, uključujući mala i srednja poduzeća, nevladine udruge i društvene organizacije;

15.

naglašava potrebu za uključivanjem lokalnih aktera u pružanje podrške nacionalnoj vladi u izgradnji niza projekata u okviru EFSU-a usmjerenih na budućnost kojima se doprinosi ostvarenju europskih klimatskih i energetskih ciljeva. Novoosnovani Europski savjetodavni centar za ulaganja treba osigurati ubrzani postupak pružanja podrške gradovima koji su se obvezali na razvoj projekata s niskom razinom ugljika;

16.

poziva na uspostavu dodatnih ciljanih programa tehničke pomoći kao što su JASPERS i ELENA Europske investicijske banke, potrebnih za pružanje potpore gradovima i regijama u osiguravanju ulaganja za provedbu ambicioznih projekata – kroz potporu razvoju velikog portfelja projekata za ulaganje i objedinjavanje malih i široko rasprostranjenih niskougljičnih projekata;

17.

ističe da upravljanje Energetskom zajednicom EU-a treba imati za cilj „pojednostavljenje i integraciju” planiranja u praksi, i da u tom kontekstu, praćenje i izvješćivanje podrazumijeva stvaranje učinkovite veze sa postojećim inicijativama;

18.

naglašava potrebu uspostave učinkovite koordinacije između nacionalne razine te lokalne i regionalne razine putem planiranja, postupka provedbe i izvješćivanja na području klimatske i energetske politike. To bi moglo pomoći u izbjegavanju nepotrebnih administrativnih opterećenja i odgovoriti na zahtjeve za bolju izradu propisa;

19.

ističe da jedinicama lokalne i regionalne samouprave u prvom planu već jest djelovanje na području ublažavanja klimatskih promjena i prilagođavanja tim promjenama i da su mnoge od njih već razvile strategije, akcijske planove i procedure praćenja, na primjer (ali ne isključivo) unutar okvira koji definira inicijativa Sporazuma gradonačelnika i koji sadrži više od 5 679 akcijskih planova za energetski održiv razvitak gradova;

20.

naglašava učinkovito povezivanje nacionalnih planova i ciljeva sa ciljevima na lokalnoj i regionalnoj razini koji moraju biti utemeljeni na realnim i usuglašenim doprinosima različitih regija i sektora;

21.

ističe da sudjelovanje ne podrazumijeva samosavjetovanje, već i aktivnu ulogu u pokretanju i osmišljavanju konkretnih akcija;

22.

izražava žaljenje zbog toga što trenutačne preporuke za upravljanje energetskom unijom ne sadržavaju dovoljno jasan koncept višerazinskog upravljanja te stoga poziva vlade država članica da uspostave platforme za dijalog o energiji kako bi se sve razine vlasti i uprave i svi relevantni dionici uključili u osmišljavanje nacionalnih klimatskih planova, njihovo praćenje i izvješćivanje o njima te da, uz pomoć Europske komisije, organiziraju razmjenu među raznim nacionalnim dijalozima o energiji kako bi se osigurala dosljednost i rješavanje prekograničnih problema;

23.

ističe da učinkovito višerazinsko upravljanje ima i višestruke prednosti – angažman građana i industrije u dijeljenju odgovornosti za akcije vezane uz klimatske promjene produbljuje njihovo vlasništvo nad procesom i stvara veće izglede za uspjeh jer, što je upravljanje vidljivije, to se više povećava osjećaj odgovornosti građana;

24.

naglašava da se članak 11. (o regionalnoj suradnji) Prijedloga referira samo na suradnju između zemalja članica, a ne na suradnju između podnacionalnih razina upravljanja unutar ili između pojedinačnih država članica; poziva države članice i Europsku komisiju da također osiguraju odgovarajuću potporu suradnji između podnacionalnih razina vlasti, posebice prekograničnoj suradnji, u cilju usklađivanja aktivnosti kako bi se ostvarili integrirani nacionalni planovi na području klime i energije.

25.

poziva Europsku komisiju da u dokumente namijenjene nacionalnim vladama koji sadrže smjernice za izvješćivanje o nacionalnim energetskim politikama i njihovo planiranje, uključi poglavlje o višerazinskoj suradnji;

26.

ponavlja poziv Europskoj uniji i državama članicama za uspostavljanje regulatornih okvira koji bi bili profitabilni i za energetske potrošače i za proizvođače-potrošače (eng. prosumers) te ostale energetske dobavljače koji aktivno sudjeluju na maloprodajnom energetskom tržištu; također ističe da decentralizirana i vlastita proizvodnja na temelju obnovljivih izvora energije energetskim sustavima pruža brojne koristi (smanjena potreba za infrastrukturom za prijenos i njezinim održavanjem, veća otpornost i fleksibilnost) te da se te koristi trebaju odražavati u poštenoj cijeni viška energije dobivene iz takvih sustava, kojom se opskrbljuje mreža;

27.

ističe da savjetodavne usluge moraju biti stručne, da ih treba na dobar način priopćavati i da trebaju biti dostupne u odgovarajućoj formi, mediju i na lokaciji ciljane skupine te pokrivati tehničke, financijske i praktične aspekte preuzimanja niskougljične tehnologije;

28.

naglašava da politike za upravljanje energijom moraju potrošačima omogućiti kontrolu nad vlastitom potrošnjom kako bi mogli aktivno sudjelovati na tržištu i imati koristi od učinkovitih i primjerenih mehanizama zaštite potrošača; to je posebice važno za borbu protiv energetskog siromaštva; OR stoga poziva na razvoj zajedničke definicije energetskog siromaštva na razini EU-a i na donošenje skupa konkretnih prijedloga politika namijenjenih najranjivijim potrošačima kako bi ih se zaštitilo od neopravdanog isključivanja, dalo prioritet mjerama energetske učinkovitosti od kojih oni imaju korist i osmislile njima prilagođene informacije;

29.

pozdravlja naglasak koji je u Komunikaciji Komisije COM (2016) 763 o ubrzavanju inovacija u području čiste energije stavljen na dva ključna politička prioriteta: izgradnju otporne energetske unije s naprednom politikom borbe protiv klimatskih promjena i davanje novog poticaja radnim mjestima, rastu i investicijama;

30.

poziva na poslovno okruženje i postupke pogodne za inovacije i ulaganja s ciljanim signalima, politikama, standardima i propisima podržanim financijskim instrumentima koji koriste javna sredstva da omoguće privatna ulaganja (i, gdje je relevantno, pomoć za smanjenje rizika);

31.

Odbor regija ponavlja važnost kreiranja energetske politike u uskoj sinergiji s istraživačkim i inovacijskim politikama Europske unije; naglašava da se inovacije na području energije iz obnovljivih izvora, održive mobilnosti, modernizacije postojeće energetske infrastrukture, izgradnje pametnih elektrana, „hvatanja” ugljika i skladištenja energije trebaju i dalje promicati na lokalnoj razini; stoga poziva Komisiju da posebno osigura bolju podršku inovativnim projektima koji bi najudaljenija područja mogli pretvoriti u istinske laboratorije energetske tranzicije;

32.

smatra da, s obzirom na inovacije na području čiste energije, izgradnja partnerstava među lokalnim vlastima u inicijativama za pametne gradove ima ključnu ulogu u integraciji područja poput štednje energije u gradskom prijevozu, međuregionalne komunikacijske strategije, suradnje na području novih tehnologija za pohranu i pametne javne zgrade. Bolja sinergija između Europskih strukturnih i inovacijskih fondova i Europskih fondova za strateška ulaganja od presudne je važnosti za provedbu prekograničnih projekata na području održive energije;

33.

pozdravlja naglasak koji se stavlja na otvorene inovacije i otvorene znanosti kako bi se malim i srednjim poduzećima i civilnom društvu pružila mogućnost da napreduju na temelju novih spoznaja;

34.

naglašava što hitniju potrebu odustajanja od izravnih ili neizravnih potpora za upotrebu fosilnih goriva (uključujući potpore nekih država članica) jer one prikrivaju pravi društveni i okolišni trošak takvih goriva, a njihove cijene na umjetan način održavaju na niskoj razini, čime stvaraju prepreke inovacijama na području čiste energije;

35.

podupire predloženu uporabu propisa za ubrzanje i nastanak inovativnih niskougljičnih tehnologija i njihov učinkoviti razmještaj. Za prelazak na niskougljično gospodarstvo potrebna su ulaganja u pametne sustave grijanja i hlađenja, u povećanje energetske učinkovitosti u industriji, zgradarstvu i prometu te sufinanciranje projekata koji ulažu u obnovljive izvore energije;

36.

naglašava činjenicu da upravljanje energetskom unijom mora pružiti poticajni okvir za postizanje ciljeva, primjerice lakši pristup javno-privatnom partnerstvu u cilju ubrzane provedbe projekata, smanjenje birokracije i preispitivanje mogućih prepreka za lokalne i regionalne vlasti te pružanje sigurnosti i predvidljivosti za ulagače;

37.

podupire predloženu upotrebu javne nabave kao snažnog instrumenta za pomoć pri stvaranju tržišta za nisko ugljične tehnologije.

38.

OR smatra da Prijedlog uredbe ne izaziva zabrinutost u pogledu usklađenosti s načelom supsidijarnosti. Međutim, izaziva zabrinutost u pogledu usklađenosti s načelom proporcionalnosti jer je ocijenjeno da je predloženi sustav upravljanja isuviše složen i detaljan te da nameće prekratke vremenske razmake za izvješćivanje. OR smatra da bi bilo bolje kad bi se sustav upravljanja uveo direktivom umjesto uredbom jer bi se time omogućilo primjereno uključivanje regionalnih vlasti u federalno uređenim zemljama.