Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Konstruktivnija uloga civilnog društva u provedbi zakonodavstva o okolišu”

(razmatračko mišljenje)

(2020/C 47/07)

Izvjestitelj/ica: Arnaud SCHWARTZ

Suizvjestitelj/ica: István KOMORÓCZKI

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 18.12.2019.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (razmatračko mišljenje)
Odluka Predsjedništva Odbora:	11.12.2018.
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i zaštitu okoliša
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	1.10.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	30.10.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	547
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	152/3/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Kod podnošenja zahtjeva za ovo mišljenje Europska komisija navela je da su u organiziranom civilnom društvu „poslodavci, radnici i drugi predstavnici ključni za provedbu”. EGSO se slaže s tim i, kao u svojim prethodnim mišljenjima (1) (2), naglašava da se zakonodavstvo o okolišu ne primjenjuje ispravno zbog nedostatka političke volje na svim institucijskim razinama. To pak ne znači da civilno društvo ne ispunjava dovoljno ili konstruktivno svoju ulogu.

1.2.

Stoga EGSO poziva Europsku komisiju da razvije bolji okvir za usklađenost na razini EU-a. To bi se trebalo provesti s pomoću transparentnijeg i odlučnijeg rješavanja žalbi i slučajeva kršenja, ali i dodavanjem većih ljudskih i financijskih resursa (primjerice u višegodišnjem financijskom okviru – VFO-u). Cilj je objasniti što je zakonodavstvo EU-a o okolišu, provjeriti primjenjuje li se ispravno, ocijeniti ga i pomoći sudovima da obavljaju zadaće u svojoj nadležnosti kada je to potrebno.

1.3.

EGSO podupire postupak Pregleda aktivnosti u području okoliša (EIR), koji je ključan za pružanje širokog raspona informacija u vezi s okolišem o pitanjima kao što su održivost, klimatske promjene i kvaliteta života u Europi. Međutim, EGSO čeka da Europska komisija i države članice ispune svoje obveze uključivanja stajalištâ organizacija civilnog društva u EIR i u izvješća za pojedine zemlje.

1.4.

EGSO također traži od Komisije da na nacionalnoj razini i na razini EU-a sustavnije uključi organizacije civilnog društva u buduće provjere prikladnosti zakonodavstva EU-a o okolišu i u buduće postupke EIR-a. Njih bi trebalo uključiti u vrlo ranoj fazi tijekom definiranja kriterijâ za evaluaciju, u suradnji s EGSO-om ili istovjetnim odborima, ovisno o tome radi li se o europskoj, nacionalnoj ili lokalnoj razini.

1.5.

EGSO traži da se Komisija pobrine za to da države članice razviju i uvedu usklađene, zelene i održive porezne sustave prema načelu „onečišćivač plaća” i da upravljaju njima. Resursi će se na taj način sustavno preraspodijeliti prema onima koji rade na sprečavanju onečišćenja tla, vode i zraka. To bi se načelo također trebalo primjenjivati na općine i druga lokalna ili regionalna tijela vlasti.

1.6.

Organizacije civilnog društva za zaštitu okoliša i MSP-ovi trebali bi se više uključiti u pružanje informacija zaposlenicima i oblikovanje programa obrazovanja i osposobljavanja za zaštitu okoliša kako bi se osiguralo da šira javnost ima osnovno razumijevanje o tim pitanjima. Tu bi suradnju trebale financirati i podržati države članice. Obvezno obrazovanje o klimatskim pitanjima i okolišu (u dobi od šest do 18 godina) trebalo bi biti dijelom nacionalnog kurikuluma svake zemlje, a organizacije civilnog društva u području okoliša trebale bi se uključiti u teoretski ili praktičan rad na obveznoj osnovi od 2020. nadalje.

1.7.

Na političkoj razini EGSO potiče sve države članice da osnuju barem ministarstvo za zaštitu okoliša, čime bi se omogućila veća usredotočenost na zakonodavstvo o okolišu i njegova bolja koordinacija i provedba.

1.8.

Kako bi se smanjio naš ekološki otisak i ojačao održivi razvoj, EGSO traži od država članica da u cijelosti provode strategije zelene javne nabave te da ih redovito i izravno nadzire Komisija. Nadzor bi trebalo dodatno pojačati zahtjevom da organizacije civilnog društva budu uključene u pripremu zelene javne nabave i finalizaciju primljenih ponuda. Komisija bi također trebala predložiti mogućnost korištenja financijskih sredstava EU-a kako bi se pojačao pozitivan učinak zelene javne nabave.

1.9.

EU mora pomoći razvoju modelâ lokalnog razvoja i promicati široko rasprostranjenu zaštitu okoliša na nacionalnoj razini. Iz tih je razloga potrebna veća vidljivost prisutnosti EU-a na lokalnoj razini kako bi se osiguralo da se sredstva EU-a učinkovito troše, a da su relevantni javni i privatni dionici uključeni u ispravnu provedbu zakona o okolišu i upravljanje okolišem. Time bi se moglo odgovoriti na potrebu osiguranja potpore ljudima i organizacijama u udaljenim regijama EU-a te postupanja s njima kao s ključnim dijelom EU-a. Komisija bi trebala osigurati i da je dovoljno kvalitetno osposobljenog osoblja zaposleno u području pristupa informacijama i pravosuđu, a osobito u području inspekcije kako bi se nadzirala ispravna provedba.

1.10

EGSO naglašava da Komisija mora štititi i čvrsto održavati naše ključne okolišne i socijalne standarde u promicanju i zaštiti gospodarstva EU-a tijekom globalnih trgovinskih pregovora. Time se neće samo ojačati konkurentnost europskog gospodarstva, poboljšati ugled Europe i njezinu stanovništvu i prostoru osigurati budućnost, već je to i prilika da se ostatku svijeta pokaže demokratskija i održivija metoda upravljanja na temelju veće uključenosti organizacija civilnog društva.

1.11.

EGSO predlaže trostrano tijelo (Komisija, države članice i organizacije civilnog društva) za rješavanje sporova i/ili raspravu o problemima koje iznesu organizacije civilnog društva prije nego što se dogodi bilo kakva moguća šteta za okoliš ili se zatraži pravni lijek. Osim toga, nezavisno znanstveno savjetodavno tijelo EU-a trebalo bi biti u mogućnosti davati preporuke Komisiji kada organizacija civilnog društva prijavi problem. Komisija bi također trebala iznositi obrazložene odluke.

1.12.

Države članice i Komisija trebale bi osigurati veću političku, financijsku i profesionalnu potporu MSP-ovima i organizacijama civilnog društva za potrebe zaštite okoliša nakon 2020.

2.   Opće napomene

2.1.    Uloga civilnog društva u upravljanju, provedbi i evaluaciji zakonodavstva o okolišu

Kontekst

2.1.1.

Frans Timmermans, prvi potpredsjednik Europske komisije, u prosincu 2018. pisao je predsjedniku EGSO-a sa zahtjevom za razmatračko mišljenje, izjavivši da su „civilno društvo – poslodavci, radnici i drugi predstavnici ključni za provedbu”. EGSO, kao glas organiziranog civilnog društva, odražava stavove društva u Europskoj uniji na lokalnoj razini u područjima koja su obuhvaćena temama iz prethodno navedenog dopisa.

2.1.2.

Prethodnih nekoliko godina EGSO je usvojio nekoliko mišljenja koja se bave tom temom, što bi Komisija trebala uzeti u obzir (3) (4).

2.1.3.

U svjetlu globalnog porasta zabrinutosti o okolišu među građanima (5), EGSO podsjeća Komisiju da je jedan od najvećih problema za bolju provedbu zakonodavstva o okolišu nedostatak političke volje na lokalnoj i nacionalnoj razini te na razini EU-a. To je rezultiralo i nedostatnim ljudskim i financijskim resursima (primjerice za višegodišnji financijski okvir) koji su potrebni da se objasni svrha zakonodavstva o okolišu, osigura njegova ispravna provedba, pomogne sudovima da obavljaju svoje zadaće kada je to potrebno (6) i provede njegova evaluacija. Drugim riječima, uzrok nedostatne provedbe zakonodavstva o okolišu nije nemogućnost civilnog društva da u dovoljnoj mjeri i konstruktivno ispuni svoju ulogu. EGSO smatra da je krivnja za to najvećim dijelom na zakonodavnim tijelima, kojima naprosto nije bilo dovoljno stalo do toga.

2.1.4.

Naposljetku, EGSO tvrdi da je jačanje uloge organiziranog civilnog društva u upravljanju odredbama EU-a o okolišu i njihovoj provedbi i evaluaciji ključno za postizanje ciljeva Ujedinjenih naroda za održivi razvoj, počevši s ciljem br. 1 i provođenjem globalnih klimatskih sporazuma u praksi. Slijedom toga, EGSO nadležnim tijelima skreće pozornost na niz općih, sektorskih i tematskih poboljšanja navedenih u ovom mišljenju.

Pristup informacijama

2.1.5.

EGSO snažno podupire postupak Pregleda aktivnosti u području okoliša, koji je ključan za pružanje širokog raspona informacija iz područja zaštite okoliša o pitanjima kao što su održivost, klimatske promjene i kvaliteta života u Europi. Odbor čeka da Europska komisija i države članice ispune svoje obveze uključivanja stajalištâ organizacija civilnog društva u EIR i izvješća za pojedine zemlje.

2.1.6.

EGSO poziva Komisiju da od država članica zatraži da usvoje mehanizam kojim se omogućuje pristup informacijama o okolišu u roku od mjesec dana (Aarhuška konvencija (7)). Više nije prihvatljivo da javnost mora čekati – ponekad dulje od godine – da bi mogla pristupiti tim informacijama.

2.1.7.

EGSO također od Komisije traži da putem društvenih medija osigura bolju komunikaciju te da redovitije i učinkovitije promiče viziju direktiva EU-a. To bi mogle podržati organizacije civilnog društva. Ključno je stalno osposobljavanje i obrazovanje o pitanjima zaštite okoliša.

Sudjelovanje

2.1.8.

EGSO traži od Komisije da na nacionalnoj razini i na razini EU-a sustavnije uključi organizacije civilnog društva u buduće provjere prikladnosti propisa EU-a o okolišu i u buduće postupke EIR-a. Njih bi trebalo uključiti u vrlo ranoj fazi tijekom definiranja kriterijâ za evaluaciju, u suradnji s EGSO-om i istovjetnim odborima na nacionalnoj i lokalnoj razini.

2.1.9.

Kako je navedeno u prethodnim mišljenjima (8) (9), EGSO iznova tvrdi da učinkovita provedba mjera zaštite okoliša djelomično ovisi o dodjeljivanju aktivnije uloge civilnom društvu (poslodavcima, radnicima i ostalim dionicima). EGSO također ponavlja svoj poziv na snažnije i strukturiranije uključivanje organizacija civilnog društva, što bi moglo osnažiti EIR. Primjerice, organizacije civilnog društva koje se bave pitanjima okoliša na nacionalnoj razini i znanstvene zajednice moraju dobiti mogućnost da svojim stručnim znanjem i spoznajama doprinose izvješćima za pojedine zemlje, kao i strukturiranim dijalozima sa zemljama i daljnjim aktivnostima u vezi s njima.

2.1.10.

Isto vrijedi za pregovore EU-a o trgovini: Komisija mora štititi i čvrsto održavati naše ključne ekološke i socijalne standarde u promicanju i zaštiti gospodarstva EU-a tijekom globalnih trgovinskih pregovora. Time se neće samo ojačati konkurentnost europskog gospodarstva, poboljšati ugled Europe i njezinu stanovništvu i prostoru pružiti budućnost, već je to i prilika da se ostatku svijeta pokaže demokratskija i održivija metoda upravljanja na temelju veće uključenosti organizacija civilnog društva.

2.1.11.

Organizacije civilnog društva često su pozvane da predstavljaju i izražavaju zabrinutosti društva o troškovima i nepraktičnostima provedbe. Stoga EGSO predlaže da bi organizacije civilnog društva trebale imati ulogu u ranijoj fazi postupaka kad ih se pozove da organiziraju savjetovanja i postanu relevantni akteri u rješavanju sporova. EGSO smatra da bi rješavanje sporova trebalo nastupiti ranije u postupku.

2.1.12.

EGSO predlaže trostrano tijelo (Komisija, države članice i organizacije civilnog društva) za rješavanje sporova i/ili raspravu o problemima koje iznesu organizacije civilnog društva prije nego što se dogodi bilo kakva moguća šteta za okoliš ili se zatraži pravni lijek. Osim toga, nezavisno znanstveno savjetodavno tijelo EU-a trebalo bi biti u mogućnosti davati preporuke Komisiji kada organizacija civilnog društva prijavi problem. Komisija bi također trebala iznositi obrazložene odluke.

Pristup pravosuđu

2.1.13.

Još jednom upućujući na prethodno mišljenje (10), EGSO poziva Komisiju da radi na poboljšanju pristupa civilnog društva pravosuđu (npr. s pravom za organizacije civilnog društva da pokreću predmete na Sudu Europske unije i imaju specijalizirane suce i tužitelje na razini EU-a te nacionalnim i lokalnim razinama).

2.1.14.

Kako bi se poboljšao pristup pravosuđu, EGSO također smatra da bi pojedinci trebali imati mogućnost izravnog pristupa Sudu Europske unije, kao u slučaju Europskog suda za ljudska prava, kada je prenošenje zakonodavstva EU-a u nacionalno zakonodavstvo upitno, a domaći pravni lijekovi su iscrpljeni.

2.1.15.

S obzirom na velika kašnjenja u pravosuđu, EGSO poziva Komisiju da kod pitanja koja su vezana za okoliš, a nisu hitna razmotri mogućnost izdavanja naloga koji države članice moraju poštovati, pri čemu se u slučaju izravne štete za okoliš rad obustavlja sve dok prvostupanjski sud ne donese odluku.

2.1.16.

EGSO također traži od Komisije da izradi prikladan mehanizam kako bi se novčane kazne plaćene za izazivanje štete za okoliš uložile u djelovanja za potporu zaštiti okoliša.

2.2.    Prijedlozi civilnog društva u vezi s ulogom MSP-ova, poslodavaca, sindikata i organizacija za okoliš u provedbi zakonodavstva o okolišu

Uloga MSP-ova u provedbi zakonodavstva o okolišu

2.2.1.

Kako je istaknuto u mišljenju (11), EGSO je kao i Komisija s oprezom konstatirao da nedovoljno poštovanje mehanizama koji garantiraju provedbu zakonodavstva o okolišu i upravljanju okolišem nažalost doprinosi nepoštenom tržišnom natjecanju i šteti gospodarstvu.

2.2.2.

MSP-ovi i mikropoduzeća konkretno predstavljaju 99,8 % trgovačkih društava u Europi: definira ih ili broj zaposlenih ili ostvareni promet i obujam bilance (12). Doprinos MSP-ova stvaranju vrijednosti i zapošljavanju, kao i njihov učinak na okoliš, izrazito su veliki. Iako pojedinačno MSP-ovi imaju općenito ograničene ljudske i financijske resurse, u svačijem je interesu da ih se mobilizira i potakne da se više usredotoče na pravila zaštite okoliša. Sposobnosti MSP-ova i njihova uključenost u inovacije, obnovu, otvaranje radnih mjesta i održavanje društvenog napretka vrlo su bitni za postizanje ciljeva Ujedinjenih naroda za održivi razvoj i ispunjavanje globalnih ciljeva u području klime iz Pariškog sporazuma. Postoji niz drugih bitnih područja kao što su zdravlje, poljoprivreda, proizvodnja, turizam i ugostiteljstvo, usluge i poslovanje općenito, gdje su razvoj i usklađivanje standarda za okoliš, zaštita održivog razvoja i rješavanje pitanja klimatskih promjena ključni. U tom pogledu Komisija, države članice i organizacije civilnog društva stvarno trebaju bliskije surađivati s MSP-ovima.

2.2.3.

EGSO poziva Komisiju da se pobrine za to da države članice razviju i uvedu usklađene, zelene, održive i okolišno prihvatljive porezne sustave prema načelu „onečišćivač plaća” i da upravljaju njima. Resursi će se tako sustavno preraspodijeliti prema onima koji se bore za sprečavanje onečišćenja tla, vode i zraka. To bi se načelo također trebalo primjenjivati na općine i druga lokalna ili regionalna tijela vlasti.

Uloga sindikata i poslodavaca u provedbi zakonodavstva o okolišu

2.2.4.

EGSO poziva Komisiju da subvencionira dio troškova za osposobljavanje zaposlenika za prepoznavanje i provedbu odredbi o zaštiti okolišu u okviru tečajeva koje organiziraju sindikati i/ili poslodavci.

2.2.5.

Organizacije civilnog društva koje se bave zaštitom okoliša i MSP-ovi trebali bi se više uključiti u pružanje informacija zaposlenicima i oblikovanje programa obrazovanja i osposobljavanja za zaštitu okoliša kako bi se osiguralo da šira javnost ima osnovno razumijevanje o tim pitanjima. Tu bi suradnju trebale financirati države članice. Obvezno obrazovanje o klimatskim pitanjima i okolišu (dob od šest do 18 godina) trebalo bi biti dijelom nacionalnog kurikuluma svake zemlje, a organizacije civilnog društva u području okoliša trebale bi se uključiti u teoretski ili praktičan rad na obveznoj osnovi od 2020. nadalje.

Uloga organizacija civilnog društva koje se bave pitanjima okoliša u provedbi zakonodavstva o okolišu

2.2.6.

EGSO traži od Komisije da iz proračuna EU-a osigura pokrivanje troškova povezanih s doprinosima neprofitnih organizacija civilnog društva procesima EU-a i nacionalnim procesima te sa strukturom provedbe i evaluacije zakona o okolišu i upravljanja njime.

2.2.7.

Općenito, države članice i Komisija trebale bi proširiti više političku, financijsku i profesionalnu potporu MSP-ovima i organizacijama civilnog društva koji su usredotočeni na zaštitu okoliša nakon 2020.

2.2.8.

Organizacije civilnog društva koje se bave pitanjima okoliša trebale bi moći sudjelovati u donošenju odluka o uporabi financijskih sredstava EU-a na regionalnoj razini za projekte koji imaju utjecaj na okoliš. Osim toga, organizacije civilnog društva trebale bi imati lakši pristup tim financijskim sredstvima.

2.2.9.

Štoviše, organizacije civilnog društva za zaštitu okoliš moraju imati mogućnost savjetovanja i sudjelovanja u izradi godišnjih izvješća države članice u vezi s direktivama o okolišu (npr. u vezi s Direktivom o pticama i Direktivom staništima ili stanju okoliša u svakoj zemlji). Komisija bi također trebala pozornije pratiti da države članice izdaju ta izvješća na vrijeme (jer neka nisu podnesena kada bi trebalo, kako je propisano u članku 16. Direktive o staništima (13) ili članku 9. Direktive o pticama (14)).

2.3.    Prijedlozi organiziranog civilnog društva u pogledu svoje uloge u provedbi zakonâ o okolišu u područjima otpada, zraka i bioraznolikosti

Uloga civilnog društva u provođenju okolišnih odredbi u području otpada

2.3.1.

EGSO je duboko zabrinut da pola zemalja u EU-u, na temelju izvješća koje je objavila Komisija, riskira neispunjenje ciljne vrijednosti za recikliranje komunalnog otpada od 50 % do 2020. (15)

2.3.2.

EGSO potiče Komisiju i države članice da postupno ukinu spaljivanje i zakopavanje otpada koji se može reciklirati. Krajnje je vrijeme da Komisija i države članice ispune svoje obveze u pogledu zaštite okoliša, umjesto da prihvaćaju lobije koji djeluju protiv hitno potrebnog održivog kružnog gospodarstva s nula otpada.

2.3.3.

U tom pogledu EGSO poziva sve države članice da preuzmu značajnu ulogu u postavljanju zaštite okoliša u središte pozornosti. Komisija bi trebala zatražiti od država članica da unutar svoje strukture vlasti osnuju ministarstvo nadležno za zaštitu okoliša i održivi razvoj, čime bi se više mogle usredotočiti na koordinaciju i primjenu EU-ovih propisa o zaštiti okoliša.

2.3.4.

Kako bi se omogućilo ispunjenje ciljnih vrijednosti za otpad i pružila potpora tom procesu putem boljeg obrazovanja i osposobljavanja, EGSO također potiče države članice da uvedu jasne obrazovne i informativne kampanje o sprečavanju nastanka otpada i gospodarenju otpadom, kojima je ciljna publika šira javnost, uključujući osnovne i srednje škole. Kako bi se bolje naglasila opća odgovornost društva za zaštitu okoliša, Komisija i države članice trebale bi na internetu u većoj mjeri prikazivati aktivnosti MSP-ova i NVO-ova u pogledu prikupljanja otpada i gospodarenja njime. Prema uzoru na natjecanje za zelenu prijestolnicu Europe (2019.: Oslo (16)), EGSO predlaže da bi, počevši od 2020., Komisija trebala pružiti nacionalnim NVO-ima u području zaštite okoliša nužna financijska sredstva kako bi u državama članicama godišnje dodjeljivali slične zelene nagrade trima ruralnim naseljima (većim ili manjim gradovima) na temelju njihove uspješnosti u pogledu zaštite okoliša. Ta nagrada, naravno, bit će više simboličnog nego znatnog iznosa, dok će ciljani lokalni i nacionalni interes medija naglasiti važnost toga pitanja.

2.3.5.

Porezi, porezne kazne, izuzimanje od plaćanja određenih poreza i porezne olakšice bitni su poticaji za gospodarsko upravljanje neke zemlje i rast kada se ohrabruje ili odvraća dionike da smanje, odlože, unište otpad i gospodare otpadom kao korisnim resursom. S ciljem uključivanja MSP-ova u gospodarenje resursima od otpada na učinkovitiji način i održavanje kvalitete zraka, EGSO predlaže da države članice nametnu više poreze za odlagališta otpada, ozbiljno smanje ili čak zabrane spaljivanje otpada te primijene načelo „plati koliko baciš” u svim državama članicama, i da uvedu kazne za kontaminaciju otpada namijenjenog za reciklažu. Uvođenje zelenih (ili okolišno prihvatljivih) poreza ili jednokratne porezne olakšice za MSP-ove koji donose ključne inovacije u gospodarenju otpadom i njegovoj ponovnoj uporabi bilo bi vrlo korisno.

2.3.6.

EGSO snažno podupire osnovne ciljeve opisane u Okvirnoj direktivi o otpadu (17), u kojoj je propisano da bi se gospodarenje otpadom trebalo provoditi na način kojim se ne ugrožava zdravlje ljudi, ne šteti okolišu, a posebno ne ugrožava voda, zrak, tlo, biljke ili životinje, ne uzrokuju neugodnosti u pogledu buke ili neugodnih mirisa, i bez štetnih utjecaja na krajolik ili mjesta od posebnog interesa. Komisija bi u postupku daljnjeg praćenja trebala nadopunjavati zakonodavstvo i politiku EU-a o otpadu osmišljavanjem kombinacije metoda za selektivno prikupljanje otpada (od vrata do vrata, reciklažna dvorišta, naknade, kolektivne društvene akcije prikupljanja otpada) i uspostavom nacionalne mreže naknada. Obvezno uvođenje (i provedba) programa povrata naknade za spremnike za jednokratnu uporabu (PET, aluminij, staklo), inteligentna uporaba glomaznog otpada (centri za ponovnu uporabu), proširenje odvojenog prikupljanja otpada (tekstilni, biorazgradivi, opasni) i širi poticaj na kompostiranje u svojem domu ili zajednici, zajedno s financijskom i tehničkom potporom za uporabu komposta, smanjit će teret odlaganja otpada.

2.3.7.

Organizacije civilnog društva i relevantni MSP-ovi (uglavnom poduzeća za gospodarenje otpadom) trebali bi se bolje uključiti u donošenje odluka o okolišu i njihovu provedbu na nacionalnoj razini. Države članice trebale bi uspostaviti programe financijske potpore za MSP-ove koji imaju aktivnu ulogu u prikupljanju, recikliranju, oporabi otpada i kružnom gospodarstvu općenito.

2.3.8.

Kako bi se smanjio naš ekološki otisak i ojačao održivi razvoj, EGSO traži od država članica da u cijelosti provode strategije zelene javne nabave te da ih redovito i izravno nadzire Komisija. Nadzor bi trebalo dodatno pojačati zahtjevom da nacionalne nevladine organizacije za okoliš koje djeluju u državama članicama budu uključene u pripremu zelene javne nabave i finalizaciju primljenih ponuda. Komisija bi također trebala predložiti mogućnost korištenja financijskih sredstava EU-a kako bi se pojačao pozitivan učinak zelene javne nabave.

2.3.9.

EIR (18) bi trebalo redovito objavljivati i na taj način omogućiti dijeljenje relevantnih informacija. EIR objavljen 4. travnja 2019. odnosio se na studiju u kojoj je procijenjeno da trenutačne manjkavosti u provedbi zakonodavstva o okolišu predstavljaju trošak za društvo od oko 55 milijardi EUR godišnje (19).

2.3.10.

Stručne suradničke razmjene između agencija za okoliš i općina u državama članicama posljednje dvije godine dobro funkcioniraju te dionicima pružaju veću osviještenost. Međutim, stečena znanja o novim idejama i primjerima najbolje prakse trebala bi biti mnogo više zastupljena na internetu u državama članicama putem redovitog objavljivanja sadržaja i ishoda tih stručnih suradničkih događaja. Veća uključenost nacionalnih organizacija civilnog društva i MSP-ova može dovesti do bliskije tehničke i poslovne suradnje i bržeg prepoznavanja prilika za MSP-ove. EGSO potiče Komisiju da svake godine objavljuje datume dana posvećenih zaštiti okoliša na svjetskoj razini (20), pozivajući lokalne dionike u državama članicama na mobilizaciju ili financiranje dionika, poduzeća, organizacija civilnog društva i tijela vlasti pri organizaciji prikupljanja otpada, čišćenja ili događanja posvećenih poboljšanju kvalitete zraka, i u tome om pružajući podršku.

Uloga civilnog društva u provođenju zakonodavstva o okolišu u području zraka

2.3.11.

Zbog rastućih problema sa zdravljem i okolišem, države članice trebale bi poboljšati ukupnu kvalitetu zraka i aktivnije uključiti NVO-e i poduzeća u proces sprečavanja onečišćenja. Grijanje u kućanstvima na ugljen i vlažno drvo, spaljivanje komercijalnog (npr. plastike, tekstila), vrtnog ili drugog otpada na otvorenom, stara vozila s motorima koji ispuštaju veće količine emisija, civilno i vojno zrakoplovstvo (21), cestovni promet, pomorski promet, riječni i prekooceanski brodovi za krstarenje, kao i neke industrijske i poljoprivredne prakse, svi zajedno uzrokuju znatno onečišćenje zraka.

2.3.12.

EGSO u potpunosti cijeni zajedničku poljoprivrednu politiku (ZPP), kojom su uvedena obvezujuća pravila o zaštiti okoliša radi promicanja održivog razvoja (članak 11., UFEU), o zaštiti potrošača (članak 12.), o zahtjevima za dobrobit životinja (članak 13.) itd. EGSO potiče Komisiju da nastavi s poboljšanjima u tim područjima i npr. uvede nove mjere ZPP-a povezane s poboljšanjem kvalitete zraka i smanjenjem razina emisija. Međutim, da bi se ublažili problemi povezani s troškom koji snose mala poduzeća i poljoprivrednici, EU bi trebao također potpuno provoditi odluku o uspostavi prikladne infrastrukture za alternativna goriva (22), kako je dogovoreno u Direktivi 2014/94/EU o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva (23).

2.3.13.

Kako bi se smanjilo onečišćenje zraka od starih vozila, Komisija bi trebala zaustaviti prekograničnu prodaju rabljenih automobila starijih od pet godina. Smanjenje cestovnog teretnog prometa, poboljšanje uvjeta za teretni promet željeznicom, morskim i riječnim putovima te primjena zona niskih emisija u naseljenim područjima ključni su čimbenici za smanjenje onečišćenja zraka. U cilju izbjegavanja onečišćenja zraka i onečišćenja bukom, postoji potreba za daljnjim ulaganjem napora i uporabom financijskih sredstava država članica da bi se sadašnji zastarjeli dizelski motori u automobilima zamijenili električnim automobilima ili barem motorima s nižim emisijama u razdoblju od 2022. do 2027.

2.3.14

Kako bi se poboljšala kvaliteta zraka, Komisija bi trebala podržati države članice u modernizaciji voznog parka, uklanjanju ograničenja brzine na željezničkim prugama, proširenju elektroničke naplate cestarine na temelju udaljenosti za kamione na sve ceste i uvođenju veće diferencijacije sustava cestarina na temelju emisija. Države članice trebale bi, na temelju redovitog dijaloga s NVO-ima i relevantnim MSP-ovima, uspostaviti cjenik cestarine na urbanim cestama u glavnim gradovima (uključujući uvođenje naplate naknade zbog zagušenja do 2025.) te stvoriti više zona za pješake, veće parkove i druge zelene površine u gradovima. U planiranje i uvođenje tih zona trebalo bi redovito uključivati NVO-e i MSP-ove i na internetu provoditi savjetovanja s njima.

2.3.15.

EGSO potiče Komisiju da razmotri usvajanje propisa o većoj uporabi obnovljive energije i povećanju udjela obnovljive energije u isporuci električne energije i grijanja. I NVO-i i MSP-ovi trebali bi se vidljivo uključiti u osmišljavanje novih nacionalnih energetskih planova koji bi rezultirali smanjenjem potrošnje energije, osobito iz fosilnih goriva. Države članice trebale bi raspraviti o konkretnim i izvedivim prijedlozima u tom području; trebalo bi također prepoznati primjere najbolje prakse i za njih izdvojiti potrebna financijska sredstva. Države članice trebale bi redovito dijeliti svoje primjere najbolje prakse za okoliš.

Uloga civilnog društva u provođenju zakonodavstva o okolišu u području bioraznolikosti

2.3.16.

Za EGSO je, osobito kad je riječ o učinku na bioraznolikost, ključno da države članice provode javna savjetovanja u ranoj fazi, kad su još sve opcije otvorene i postoji prostor za stvarnu analizu alternativa. Države članice i nadležna tijela imaju ključnu ulogu u osiguravanju da projektanti ozbiljno shvate taj zahtjev te poticanju ranih javnih savjetovanja.

2.3.17.

Kako bi se osiguralo da organizacije civilnog društva vode stvarne rasprave s Komisijom, potrebno je razjasniti funkcioniranje Komisije (osobito kako se donose odluke) i njezina očekivanja (vrstu informacija koje se očekuju), primjerice u slučaju nepridržavanja zakonodavstva o okolišu ili rizika od narušavanja bioraznolikosti.

2.4.    Prijedlozi civilnog društva u pogledu provedbe zakonodavstva o okolišu i uloge Komisije kao čuvarice Ugovorâ

2.4.1.

EGSO poziva Komisiju da podnese primjedbe nacionalnim parlamentima kada država članica donosi zakone kako bi u nacionalno zakonodavstvo prenijela zakonodavstvo EU-a o okolišu.

2.4.2.

EGSO također želi da Komisija, na zahtjev trećih strana, iznese svoja zapažanja i prenese ih predmetnim stranama kada se osporavanje nacionalne odredbe kojom se prenosi zakonodavstvo EU-a o okolišu upućuje na vrhovni sud.

2.4.3.

EGSO traži od Komisije da podsjeti države članice kako koncept prekomjernog prenošenja ne postoji u zakonodavstvu EU-a i da zakonodavstvo EU-a o okolišu zahtijeva neprestano poduzimanje mjera kako bi se poboljšalo stanje okoliša. Stoga zakonodavstvo EU-a zabranjuje bilo kakav povratak na staro.

2.4.4.

EGSO također poziva Komisiju da državama članicama objasni kako se u zakonodavstvu EU-a o okolišu, koje dopušta odstupanja od pravila sekundarnog zakonodavstva, zahtijeva da države članice strogo ograniče ta odstupanja kako ne bi bila u suprotnosti s ciljevima EU-a.

2.4.5.

EGSO potiče Komisiju da nastavi izrađivati smjernice za olakšavanje tumačenja i primjene sekundarnog zakonodavstva o okolišu, osobito u dvama područjima: a) uzimajući u obzir zdravstvena pitanja u evaluacijama povezanima s okolišem, b) definirajući močvarna zemljišta s obzirom na njihovu višestranu funkcionalnost.

2.4.6.

EU mora pomoći razvoju modelâ lokalnog razvoja i pratiti ih, te promicati zaštitu okoliša. Stoga je potrebno da Komisija redovitije provodi provjere na lokalnoj razini u državama članicama kako bi se osiguralo da se financijska sredstva EU-a pravilno troše i da svi relevantni javni i privatni dionici ispravno provode propise o zaštiti okoliša i upravljaju okolišem. Time bi se moglo odgovoriti na općeniti zahtjev da ljudi i organizacije u udaljenim regijama EU-a dobivaju potporu i s njima se postupa kao s ključnim dijelom EU-a. Komisija bi trebala osigurati i da u svakoj državi članici bude zaposleno dovoljno kvalitetno osposobljenog osoblja u području pristupa informacijama i pravosuđu, a još više u području inspekcije kako bi se nadzirala ispravna provedba propisa o zaštiti okoliša.

2.4.7.

EGSO poziva predsjednika Komisije da povjereniku za zaštitu okoliša dodijeli veću nadležnost, osobito s obzirom na pitanja povezana s okolišem i zdravljem. Povjerenik bi se također trebao usredotočiti na koordinaciju razvojnih promjena u ruralnim područjima i biti više uključen u njih, poboljšavanjem kvalitete života svugdje i jamčenjem da domaća poduzeća poštuju dogovorene zahtjeve EU-a u pogledu okoliša. Konkurentno gospodarstvo budućnosti mora postati gospodarstvo ljepote, obuhvaćajući sve što je lijepo i dobro: kulturne, umjetničke, okolišne, lokalne aktivnosti koje poboljšavaju kvalitetu života. Jedan od naših osnovnih ciljeva trebao bi biti rast „domaće sreće” (eng. Growth of domestic happiness, GDH) koji je povezan sa zdravijim gospodarstvom i stvara bolje i održivije gospodarske, socijalne i okolišne vrijednosti koje se potom mogu obnoviti.

---

(1)  Mišljenje EGSO-a „Mjere EU-a za poboljšanje usklađenosti s propisima o okolišu i upravljanja okolišem” (SL C 283, 10.8.2018., str. 83.).

(2)  Mišljenje EGSO-a „Provedba zakonodavstva EU-a o okolišu: voda, otpad i kvaliteta zraka” (SL C 110, 22.3.2019., str. 33.).

(3)  Mišljenje EGSO-a „Mjere EU-a za poboljšanje usklađenosti s propisima o okolišu i upravljanja okolišem” (SL C 283, 10.8.2018., str. 83.).

(4)  Mišljenje EGSO-a „Provedba zakonodavstva EU-a o okolišu: voda, otpad i kvaliteta zraka” (SL C 110, 22.3.2019., str. 33.).

(5)  https://glocalities.com/latest/reports/environmental-concern

(6)  Mišljenje EGSO-a „Provedba zakonodavstva EU-a o okolišu: voda, otpad i kvaliteta zraka” (SL C 110, 22.3.2019., str. 33.) (zaključak 1.5.).

(7)  https://ec.europa.eu/environment/aarhus/

(8)  Mišljenje EGSO-a „Pregled aktivnosti u području okoliša” (SL C 345, 13.10.2017., str. 114.).

(9)  Mišljenje EGSO-a „Provedba zakonodavstva EU-a o okolišu: voda, otpad i kvaliteta zraka” (SL C 110, 22.3.2019., str. 33.).

(10)  Mišljenje EGSO-a „Mjere EU-a za poboljšanje usklađenosti s propisima o okolišu i upravljanja okolišem” (SL C 283, 10.8.2018., str. 83.).

(11)  Mišljenje EGSO-a „Mjere EU-a za poboljšanje usklađenosti s propisima o okolišu i upravljanja okolišem” (SL C 283, 10.8.2018., str. 83.).

(12)  https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX%3A32003H0361

(13)  Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, 22.7.1992., str. 7.).

(14)  Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica (SL L 20, 26.1.2010., str. 7.)

(15)  COM(2019) 149 final

(16)  http://ec.europa.eu/environment/europeangreencapital/index_en.htm

(17)  Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.), http://ec.europa.eu/environment/waste/framework/

(18)  http://ec.europa.eu/environment/eir/pdf/eir_2019.pdf

(19)  http://ec.europa.eu/environment/eir/pdf/study_costs_not_implementing_env_law.pdf

(20)  https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_environmental_dates

(21)  Mišljenje EGSO-a „Sustav za trgovanje emisijama za zrakoplovne djelatnosti ” (SL C 288, 31.8.2017., str. 75.),

(22)  Mišljenje EGSO-a „Akcijski plan o infrastrukturi za alternativna goriva” (SL C 262, 25.7.2018., str. 69.).

(23)  Direktiva 2014/94/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva (SL L 307, 28.10.2014., str. 1.), https://eur-lex.europa.eu/eli/dir/2014/94/oj?locale=hr