1.

Protivi li se, iako ne postoji opća obveza država članica da predvide promjenu ugovorâ o radu na određeno vrijeme u ugovor na neodređeno vrijeme, članku 5. Okvirnog sporazuma iz Direktive Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP (1), naslovljenom „Mjere za sprečavanje zlouporaba”, i s obzirom na načelo ekvivalentnosti, to da se nacionalnim propisom poput onoga iz članka 29. stavka 2. točke (d) i članka 29. stavka 4. Zakonodavne uredbe br. 81 od 15. lipnja 2015. te članka 36. stavaka 2. i 5. Zakonodavne uredbe br. 165 od 30. ožujka 2001. sveučilišnim istraživačima zaposlenima s ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od tri godine, koji se u skladu s člankom 24. stavkom III. točkom (a) Zakona br. 240 od 2010. može produljiti za dvije godine, onemogućuje naknadno zasnivanje odnosa na neodređeno vrijeme?

2.

Protivi li se, iako ne postoji opća obveza država članica da predvide pretvaranje ugovorâ o radu na određeno vrijeme u ugovor na neodređeno vrijeme, članku 5. Okvirnog sporazuma iz Direktive Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP, naslovljenom „Mjere za sprečavanje zlouporaba”, i s obzirom na načelo ekvivalentnosti, to da nacionalni sudovi države članice primjenjuju nacionalni propis poput onoga iz članka 29. stavka 2. točke (d) i članka 29. stavka 4. Zakonodavne uredbe br. 81 od 15. lipnja 2015. te članka 36. stavaka 2. i 5. Zakonodavne uredbe br. 165 od 30. ožujka 2001. na način da se pravo zadržavanja radnog odnosa priznaje osobama koje je zaposlilo tijelu javne uprave na temelju fleksibilnog ugovora o radu na koji se primjenjuju pravila privatnog radnog prava, ali se općenito ne priznaje osobama koje je to tijelo zaposlilo na određeno vrijeme na temelju javnog prava s obzirom na to da u nacionalnom pravu ne postoji (zbog prethodno navedenih nacionalnih odredbi) druga djelotvorna mjera za sankcioniranje te zlouporabe u odnosu na zaposlenike?

3.

Protivi li se, iako ne postoji opća obveza država članica da predvide pretvaranje ugovorâ o radu na određeno vrijeme u ugovor na neodređeno vrijeme, članku 5. Okvirnog sporazuma iz Direktive Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP, naslovljenom „Mjere za sprečavanje zlouporaba”, i s obzirom na načelo ekvivalentnosti, […] nacionalni propis poput onog iz članka 24. stavaka 1. i 3. Zakona br. 240 od 30. prosinca 2010., kojim se propisuje sklapanje i produljenje za ukupno pet godina (tri godine s eventualnim produljenjem od dvije godine) ugovora na određeno vrijeme između istraživača i sveučilišta, pod uvjetom da se ugovori sklapaju „u okviru raspoloživih sredstava za planiranje, u svrhu provođenja znanstvene i obrazovne djelatnosti, dopunske nastave i pružanja usluga studentima” te da produljenju također prethodi „pozitivna ocjena provedenih obrazovnih i znanstvenih djelatnosti”, bez utvrđivanja objektivnih i transparentnih mjerila kako bi se provjerilo odgovaraju li doista sklapanje i obnavljanje takvih ugovora stvarnoj potrebi, jesu li oni primjereni za postizanje željenog cilja i potrebni u tu svrhu te predstavlja li taj propis, stoga, stvarnu opasnost od mogućih zlouporaba takve vrste ugovora, zbog čega u tom smislu nije u skladu s ciljem i korisnim učinkom Okvirnog sporazuma?