–

za društvo Norra Stockholm Bygg AB, H. Täng Nilsson i E. Wassén, advokater,

–

za društvo Per Nycander AB, P. Degerfeldt i V. Hermansson, advokater,

–

za švedsku vladu, C. Meyer‑Seitz, H. Shev i O. Simonsson, u svojstvu agenata,

–

za češku vladu, O. Serdula, M. Smolek i J. Vláčil, u svojstvu agenata,

–

za poljsku vladu, B. Majczyna i J. Sawicka, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, A. Bouchagiar, M. Gustafsson i H. Kranenborg, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 6. stavaka 3. i 4. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str. 1. i ispravci SL 2018., L 127, str. 2. i SL 2021., L 74, str. 35., u daljnjem tekstu: OUZP).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između društva Norra Stockholm Bygg AB (u daljnjem tekstu: Fastec) i društva Per Nycander AB (u daljnjem tekstu: Nycander) povodom zahtjeva za dostavu elektroničkog upisnika osoblja društva Fastec koje je izvršilo radove za društvo Nycander kako bi se odredila količina radova koje potonje mora platiti.

3

Uvodne izjave 1., 2., 4., 20., 26., 45. i 50. OUZP‑a glase:

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

4

Članak 2. te uredbe, naslovljen „Glavno područje primjene”, određuje:

„1.   Ova se Uredba primjenjuje na obradu osobnih podataka koja se u cijelosti [ili djelomično] obavlja automatizirano te na neautomatiziranu obradu osobnih podataka koji čine dio sustava pohrane ili su namijenjeni biti dio sustava pohrane.

2.   Ova se Uredba ne odnosi na obradu osobnih podataka:

3.   Na obradu osobnih podataka koju obavljaju institucije, tijela, uredi i agencije Unije primjenjuje se Uredba (EZ) br. 45/2001. [Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL 2001., L 8, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 34., str. 6.)]. Uredba [br. 45/2001] i drugi pravni akti Unije primjenjivi na takvu obradu osobnih podataka moraju se prilagoditi načelima i pravilima ove Uredbe u skladu s člankom 98.”

5

U skladu s člankom 4. navedene uredbe:

„Za potrebe ove Uredbe:

[…]

[…]

[…]”

6

Članak 5. te uredbe, naslovljen „Načela obrade osobnih podataka”, u stavku 1. propisuje:

„Osobni podaci moraju biti:

[…]”

7

Članak 6. OUZP‑a, naslovljen „Zakonitost obrade”, predviđa:

„1.   Obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega:

[…]

[…]

[…]

3.   Pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka (c) i (e) utvrđuje se u:

Svrha obrade određuje se tom pravnom osnovom ili, u pogledu obrade iz stavka 1. točke (e), mora biti nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili izvršavanje službene ovlasti voditelja obrade. […] Pravom Unije ili pravom države članice mora se ostvariti cilj od javnog interesa te ono mora biti razmjerno zakonitom cilju koji se želi postići.

4.   Ako se obrada u svrhu koja je različita od svrhe u koju su podaci prikupljeni ne temelji na privoli ispitanika ili na pravu Unije ili pravu države članice koje predstavlja nužnu i razmjernu mjeru u demokratskom društvu za zaštitu ciljeva iz članka 23. stavka 1., voditelj obrade, s ciljem utvrđivanja je li obrada u drugu svrhu u skladu sa svrhom u koju su osobni podaci prvotno prikupljeni, uzima u obzir, među ostalim:

[…]”

8

Članak 23. te uredbe, naslovljen „Ograničenja”, glasi:

„1.   Na temelju prava Unije ili prava države članice kojem podliježu voditelj obrade podataka ili izvršitelj obrade zakonskom mjerom može se ograničiti opseg obveza i prava iz članaka od 12. do 22. i članka 34. te članka 5. ako te odredbe odgovaraju pravima i obvezama predviđenima u člancima od 12. do 22., ako se takvim ograničenjem poštuje bit temeljnih prava i sloboda te ono predstavlja nužnu i razmjernu mjeru u demokratskom društvu za zaštitu:

[…]

[…]

[…]”

9

Postupanje s dokazima u pisanom obliku uređeno je odredbama poglavlja 38. rättegångsbalkena (Zakonik o sudskom postupku, u daljnjem tekstu: RB).

10

Na temelju prvog stavka članka 2. iz poglavlja 38. RB‑a, svaka osoba koja posjeduje dokument za koji se može smatrati da ima dokaznu snagu dužna ga je predočiti.

11

Iznimke od te obveze podnošenja dokaza osobito su predviđene u drugom stavku tog članka. Obavljanje određenih zanimanja oslobađa od navedene obveze ako se može pretpostaviti da se osoba koja posjeduje taj dokument ne može saslušati kao svjedok o njegovu sadržaju. Ta se iznimka odnosi na odvjetnike, liječnike, psihologe, svećenike i sve druge osobe kojima su informacije otkrivene u povjerenju u okviru obavljanja njihovih zanimanja ili u sličnim okolnostima. Opseg navedene obveze stoga odgovara obvezi sudjelovanja u svojstvu svjedoka u okviru sudskog postupka.

12

Sud može osobi koja je obvezna podnijeti dokument kao dokazno sredstvo, u skladu s člankom 4. iz poglavlja 38. RB‑a, naložiti njegovo predočenje.

13

Na temelju poglavlja 39. članka 11. točaka (a) do (c) iz poglavlja 39. skatteförfarandelagena (2011:1244) [Zakon (2011:1244) o poreznom postupku], svatko tko obavlja građevinsku djelatnost mora, u određenim okolnostima, voditi elektronički upisnik osoblja. Taj upisnik osoblja mora sadržavati potrebne identifikacijske informacije o osobama koje sudjeluju u poslovnoj djelatnosti. Riječ je o obvezi nositelja projekta, koji međutim njezino izvršenje može povjeriti neovisnom subjektu. Na temelju članka 12. iz poglavlja 39. tog zakona, švedska porezna uprava mora imati pristup upisniku osoblja.

14

Informacije koje mora sadržavati upisnik osoblja navedene su u članku 5. iz poglavlja 9. du skatteförfarandeförordningen (2011:1261) [Uredba (2011:1261) o poreznom postupku]. Riječ je među ostalim o imenu i osobnom identifikacijskom broju svih osoba koje sudjeluju u poslovnoj aktivnosti i razdobljima tijekom kojih su radile.

15

Društvo Fastec, izgradilo je uredsku zgradu za društvo Nycander. Osobe koje su radile na predmetnom gradilištu bilježile su svoju prisutnost putem elektroničkog upisnika osoblja. Društvo Entral AB, koje je djelovalo u ime društva Fastec vodilo je taj upisnik osoblja.

16

Društvo Fastec podnijelo je tingsrättu (Prvostupanjski sud, Švedska) tužbu koja se odnosila na plaćanje izvršenih radova. U okviru te tužbe društvo Fastec zatražilo je od društva Nycander plaćanje iznosa koji prema mišljenju prvonavedenog društva, odgovara preostalom iznosu koji duguje Nycander. Potonje društvo protivilo se zahtjevu društva Fastec istaknuvši, među ostalim, da je broj sati koje su odradili zaposlenici tog društva manji od onoga navedenog u tom zahtjevu.

17

Društvo Nycander zatražilo je pred tim sudom da se društvu Entral naloži da podnese upisnik Fastecova osoblja za razdoblje od 1. kolovoza 2016. do 30. studenoga 2017., i to ponajprije u neizmijenjenom, a podredno, u obliku u kojem su sakriveni osobni identifikacijski brojevi osoba o kojima je riječ. U prilog tom zahtjevu društvo Nycander istaknulo je da je taj upisnik osoblja vodilo društvo Entral i da on može biti važan dokaz za odlučivanje o Fastecovoj tužbi jer je na temelju podataka koji su u njemu upisani moguće dokazati broj sati koji su odradili zaposlenici društva Fastec.

18

Društvo Fastec protivilo se tom zahtjevu ističući ponajprije da je protivan članku 5. stavku 1. točki (b) OUZP‑a. Tvrdilo je da upisnik osoblja društva Fastec sadržava osobne podatke prikupljene u svrhu nadzora švedske porezne uprave nad poslovanjem tog društva i da otkrivanje navedenih podataka pred sudom nije u skladu s tim ciljem.

19

Tingsrätt (Prvostupanjski sud) naložio je društvu Entral da podnese neizmijenjen upisnik Fastecova osoblja za zaposlenike koji su radili na gradilištu o kojem je riječ u glavnom postupku tijekom razmatranog razdoblja. Svea hovrätt (Žalbeni sud u Stockholmu, Švedska) potvrdio je odluku tingsrätta (Prvostupanjski sud).

20

Društvo Fastec podnijelo je sudu koji je uputio zahtjev Högsta domstolenu (Vrhovni sud, Švedska) žalbu protiv odluke Svea hovrätta (Žalbeni sud u Stockholmu) i zatražilo od njega da odbije zahtjev društva Nycander iz točke 17. ove presude.

21

Sud koji je uputio zahtjev pita se treba li u okviru glavnog predmeta primijeniti odredbe OUZP‑a, i ako je to slučaj, kako to treba učiniti.

22

Što se tiče obveze podnošenja dokumenata, taj sud navodi da iz njegove vlastite sudske prakse o tumačenju relevantnih odredbi RB‑a proizlazi da treba odvagnuti relevantnost predmetnih dokaza i interes suprotstavljene stranke da se te informacije ne otkriju. Pojašnjava da se u okviru tog odvagivanja u načelu ne uzimaju u obzir privatna priroda informacija iz predmetnog dokumenta ili interes drugih osoba za pristup sadržaju tog dokumenta, osim onoga što može proizlaziti iz iznimaka koje su posebno predviđene zakonodavstvom.

23

Navedeni sud pojašnjava da je svrha obveze podnošenja dokumenta, predviđene RB‑om, među ostalim omogućiti to da su dokumenti dostupni svim onim osobama kojima su potrebni kao dokaz u postupku. U konačnici je riječ o tome da se pojedincu osigura ostvarivanje njegovih prava kada ima „opravdan interes za dokazivanje”.

24

U tim okolnostima Högsta domstolen (Vrhovni sud) odlučio je prekinuti postupak i Sudu uputiti sljedeća prethodna pitanja:

25

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 6. stavke 3. i 4. OUZP‑a tumačiti na način da se ta odredba u okviru građanskog sudskog postupka primjenjuje na podnošenje, kao dokaza, upisnika osoblja koji sadržava osobne podatke trećih osoba koji su prikupljeni prvenstveno u svrhu poreznog nadzora.

26

Kako bi se odgovorilo na to pitanje najprije treba istaknuti da članak 2. stavak 1. OUZP‑a propisuje da se on primjenjuje na svaku „obradu osobnih podataka koja se u cijelosti [ili djelomično] obavlja automatizirano te na neautomatiziranu obradu osobnih podataka koji čine dio sustava pohrane ili su namijenjeni biti dio sustava pohrane”, pri čemu se ne čini razlika s obzirom na identitet autora dotične obrade. Iz toga slijedi da se, osim u slučajevima spomenutima u njegovu članku 2. stavcima 2. i 3., OUZP primjenjuje na postupke obrade koje obavljaju kako privatne osobe tako i tijela javne vlasti, uključujući, kao što je to navedeno u njegovoj uvodnoj izjavi 20., na aktivnosti pravosudnih tijela poput sudova (presuda od 24. ožujka 2022., Autoriteit Persoonsgegevens, C‑245/20, EU:C:2022:216, t. 25.).

27

Kao drugo, u skladu s člankom 4. točkom 2. te uredbe definicija „obrade” osobnih podataka obuhvaća među ostalim svaki postupak koji se obavlja na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način.

28

Iz toga proizlazi da obradu osobnih podataka koja ulazi u materijalno područje primjene OUZP‑a predstavljaju ne samo osnivanje i vođenje elektroničkog upisnika osoblja (vidjeti po analogiji presudu od 30. svibnja 2013., Worten, C‑342/12, EU:C:2013:355, t. 19.), nego i podnošenje dokumenta kao dokaza, u digitalnom ili fizičkom obliku, koji sadržava osobne podatke, koje je naložio sud u okviru sudskog postupka (vidjeti u tom smislu presudu od 8. prosinca 2022., Inspektor v Inspektorata kam Visshia sadeben savet (Svrha obrade osobnih podataka – Kaznena istraga), C‑180/21, EU:C:2022:967, t. 72.).

29

Kao treće, važno je naglasiti da svaka obrada osobnih podataka, uključujući obradu koju provode javna tijela poput sudova, mora ispunjavati uvjete zakonitosti, utvrđene u članku 6. OUZP‑a.

30

U tom pogledu valja istaknuti, kao prvo, da je obrada osobnih podataka, u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (e) OUZP‑a zakonita ako je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade.

31

U skladu s člankom 6. stavkom 3. OUZP‑a u vezi s njegovom uvodnom izjavom 45., pravna osnova za obradu iz članka 6. stavka 1. točke (e) te uredbe utvrđuje se u pravu Unije ili pravu države članice kojem podliježe voditelj obrade. Osim toga, pravom Unije ili pravom države članice mora se ostvariti cilj od javnog interesa, a to pravo mora biti proporcionalno zakonitom cilju koji se želi postići.

32

Odredbe članka 6. stavka 1. točke (e) OUZP‑a u vezi s člankom 6. stavkom 3. te uredbe stoga zahtijevaju postojanje pravne osnove, osobito nacionalne, koja služi kao temelj za obradu osobnih podataka od strane voditeljâ navedene obrade koji djeluju u okviru izvršavanja zadaće od javnog interesa ili zadaće u okviru izvršavanja službene ovlasti, poput onih koje izvršavaju sudovi u okviru svojih pravosudnih funkcija.

33

Kao drugo, ako se obrada osobnih podataka provodi u svrhu koja je različita od svrhe u koju su ti podaci prikupljeni, iz članka 6. stavka 4. OUZP‑a u vezi s uvodnom izjavom 50. te uredbe, proizlazi da je takva obrada dopuštena pod uvjetom da se temelji, među ostalim, na pravu države članice i da predstavlja nužnu i razmjernu mjeru u demokratskom društvu za zaštitu nekog od ciljeva iz članka 23. stavka 1. OUZP‑a. Kao što je to navedeno u toj uvodnoj izjavi, kako bi se zaštitili ti važni ciljevi od općeg javnog interesa, voditelju obrade je tako dopušteno izvršiti daljnju obradu osobnih podataka neovisno o usklađenosti te obrade sa svrhama zbog kojih su osobni podaci bili prvotno prikupljeni.

34

U ovom slučaju, relevantne odredbe poglavlja 38. RB‑a, koje predviđaju obvezu podnošenja dokumenta kao dokaza i mogućnost nacionalnih sudova da nalože podnošenje tog dokumenta, čine pravnu osnovu za obradu osobnih podataka. Iako te odredbe u načelu predstavljaju dostatnu pravnu osnovu da bi se dopustila takva obrada, iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da se ta pravna osnova razlikuje od one utvrđene Zakonom o poreznom postupku, na temelju koje je u svrhu poreznog nadzora izrađen upisnik osoblja o kojem je riječ u glavnom postupku. Osim toga, svrha obveze podnošenja dokaza predviđena tim odredbama RB‑a, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev jest omogućiti to da su dokumenti dostupni svim onim osobama kojima su potrebni kao dokaz u postupku. Taj sud smatra da je riječ o tome da se pojedincu zajamči mogućnost ostvarivanja njegovih prava kad postoji opravdan interes za dokazivanje.

35

Sud koji je uputio zahtjev tvrdi da iz pripremnih akata koji su doveli do donošenja Zakona o poreznom postupku proizlazi da je svrha osobnih podataka zabilježenih u upisniku osoblja omogućiti službenicima švedske porezne uprave vršenje provjera prilikom provedbe istraga na licu mjesta. Osnovni cilj je sprječavanje neprijavljenog rada i poboljšavanje uvjeta tržišnog natjecanja. Obrada osobnih podataka opravdana je potrebom da se ispuni pravna obveza voditelja obrade, a to je vođenje upisnika osoblja.

36

Stoga treba smatrati da obrada tih podataka u okviru sudskog postupka poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, predstavlja obradu izvršenu u svrhu koja se razlikuje od one zbog koje su podaci prikupljeni, a to je u svrhu poreznog nadzora, a koja se ne temelji na privoli ispitanikâ u smislu članka 6. stavka 1. točke (a) OUZP‑a.

37

U tim okolnostima, obrada osobnih podataka u svrhu koja se razlikuje od one zbog koje su ti podaci prikupljeni mora se temeljiti ne samo na nacionalnom pravu, kao što su odredbe poglavlja 38. RB‑a, nego i mora predstavljati nužnu i razmjernu mjeru u demokratskom društvu, u smislu članka 6. stavka 4. OUZP‑a za zaštitu jednog od ciljeva iz članka 23. stavka 1. OUZP‑a.

38

Među tim ciljevima nalazi se, u skladu s točkom (f) stavka 1. članka 23. te uredbe, „zaštita neovisnosti pravosuđa i sudskih postupaka”, s tim da taj cilj, kao što je to navela Europska komisija u svojim pisanim očitovanjima, treba razumjeti na način da se odnosi na zaštitu sudovanja od unutarnjih ili vanjskih zadiranja, ali i dobrog sudovanja. Osim toga, u skladu s točkom (j) stavka 1. tog članka, ostvarivanje potraživanja u građanskim sporovima također je cilj kojim se može opravdati obrada osobnih podataka u svrhu koja se razlikuje od one zbog koje su prikupljeni. Stoga nije isključeno da se obrada osobnih podataka trećih osoba u okviru građanskog sudskog postupka može temeljiti na takvim ciljevima.

39

Međutim, na sudu koji je uputio zahtjev je da provjeri jesu li relevantne odredbe poglavlja 38. RB‑a, s jedne strane, usklađene s jednim i/ili drugim od tih ciljeva i, s druge strane, jesu li nužne za postizanje navedenih ciljeva i razmjerne njima, tako da mogu biti obuhvaćene slučajevima obrade osobnih podataka koji se smatraju zakonitima na temelju odredbi članka 6. stavaka 3. i 4. OUZP‑a u vezi s njegovim člankom 23. stavkom 1. točkama (f) i (j).

40

U tom pogledu nije od važnosti temelji li se obrada osobnih podataka na odredbi nacionalnog materijalnog ili postupovnog prava, s obzirom na to da odredbe članka 6. stavka 3. točke (b) i stavka 4. te uredbe ne čine nikakvu razliku između tih dviju vrsta odredbi.

41

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 6. stavke 3. i 4. OUZP‑a treba tumačiti na način da se ta odredba u okviru građanskog sudskog postupka primjenjuje na podnošenje, kao dokaza, upisnika osoblja koji sadržava osobne podatke trećih osoba koji su prikupljeni prvenstveno u svrhu poreznog nadzora.

42

Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članke 5. i 6. OUZP‑a tumačiti na način da je nacionalni sud, prilikom ocjene pitanja treba li okviru građanskog sudskog postupka naložiti podnošenje dokumenta koji sadržava osobne podatke, dužan uzeti u obzir interese ispitanika. Ako je odgovor na to pitanje potvrdan, taj sud osim toga pita propisuje li pravo Unije, a osobito OUZP, posebne zahtjeve u pogledu načina te ocjene.

43

Najprije treba istaknuti da svaka obrada osobnih podataka, osim odstupanja dopuštenih u njezinu članku 23., mora poštovati načela koja uređuju obradu osobnih podataka i prava ispitanika utvrđena u poglavljima II. i III. te uredbe. Konkretno, svaka obrada osobnih podataka mora, s jedne strane, biti u skladu s načelima utvrđenima u članku 5. navedene uredbe i, s druge strane, ispuniti uvjete zakonitosti navedene u članku 6. te uredbe (vidjeti u tom smislu presudu od 6. listopada 2020., La Quadrature du Net i dr., C‑511/18, C‑512/18 i C‑520/18, EU:C:2020:791, t. 208. i navedenu sudsku praksu).

44

U ovom slučaju, sud koji je uputio zahtjev ističe da relevantnim odredbama poglavlja 38. RB‑a nije izričito propisano da se prilikom ocjene pitanja treba li naložiti podnošenje dokumenta koji sadržava osobne podatke moraju uzeti u obzir interesi osoba o čijim je osobnim podacima riječ. U skladu s nacionalnom sudskom praksom, tim se odredbama samo zahtijeva odvagivanje relevantnosti dokaza i interesa suprotstavljene stranke da se predmetne informacije ne otkriju.

45

Kao što je to utvrđeno u točki 39. ove presude, te odredbe nacionalnog prava, s obzirom na to da se odnose na podnošenje dokumenta kao dokaza, mogu biti obuhvaćene slučajevima obrade osobnih podataka koji se smatraju zakonitima na temelju odredbi članka 6. stavaka 3. i 4. OUZP‑a u vezi s njegovim člankom 23. stavkom 1. točkama (f) i (j). To je tako pod uvjetom da navedene odredbe, s jedne strane, imaju za cilj osigurati dobro odvijanje sudskog postupka na način da pojedincu jamče ostvarivanje njegovih prava kada postoji „opravdan interes za dokazivanje” i, s druge strane da su nužne za ostvarenje tog cilja i da su u odnosu na njega razmjerne.

46

Naime, iz članka 6. stavka 4. OUZP‑a proizlazi da su takve obrade osobnih podataka zakonite pod uvjetom da predstavljaju nužne i razmjerne mjere u demokratskom društvu za zaštitu ciljeva iz članka 23. stavka 1. OUZP‑a koji se njima žele postići. Iz toga slijedi da je nacionalni sud, kako bi provjerio te zahtjeve, prilikom ocjene toga je li svrhovito naložiti podnošenje dokumenta koji sadržava osobne podatke trećih osoba, dužan uzeti u obzir prisutne suprotstavljene interese.

47

U tom pogledu treba naglasiti da se rezultat odvagivanja koje mora izvršiti nacionalni sud može razlikovati s obzirom na okolnosti svakog slučaja i vrstu postupka o kojem je riječ.

48

Što se tiče interesa koji u tom slučaju postoje u građanskom sudskom postupku, nacionalni sud mora, kao što to osobito proizlazi iz uvodnih izjava 1. i 2. OUZP‑a, osigurati zaštitu pojedinaca s obzirom na obradu osobnih podataka, koja je temeljno pravo utvrđeno u članku 8. stavku 1. Povelje i članku 16. UFEU‑a. Taj sud također mora jamčiti pravo na poštovanje privatnog života, utvrđeno u članku 7. Povelje, koje je usko povezano s pravom na zaštitu osobnih podataka.

49

Međutim, kao što je to navedeno u uvodnoj izjavi 4. OUZP‑a, pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, nego ga treba razmatrati u vezi s njegovom funkcijom u društvu i ujednačiti, u skladu s načelom proporcionalnosti, s drugim temeljnim pravima, kao što je pravo na djelotvornu sudsku zaštitu, zajamčeno u članku 47. Povelje.

50

Naime, podnošenje dokumenta koji sadržava osobne podatke trećih osoba u okviru građanskog sudskog postupka doprinosi, kao što je to u bitnome istaknula nezavisna odvjetnica u točki 61. svojeg mišljenja, poštovanju tog prava na djelotvornu sudsku zaštitu.

51

U tom pogledu, s obzirom na to da članak 47. drugi stavak Povelje odgovara članku 6. stavku 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisane u Rimu 4. studenoga 1950., njegov smisao i opseg su, na temelju članka 52. stavka 3. Povelje, jednaki onima koja se dodjeljuju člankom 6. stavkom 1. navedene konvencije.

52

U skladu s ustaljenom sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava, imajući u vidu značajno mjesto koje pravo na pošteno suđenje zauzima u demokratskom društvu, bitno je da pojedinac ima mogućnost učinkovito braniti svoj slučaj pred sudom i da u odnosu na svojeg protivnika ima pravo na jednako oružje [vidjeti u tom smislu, ESLJP, 24. lipanj 2022., Zayidov protiv Azerbajdžana (Br. 2), CE:ECHR:2022:0324JUD000538610, t. 87. i navedenu sudsku praksu]. Iz toga osobito proizlazi da pojedinac mora imati pravo na kontradiktorni postupak i u različitim stadijima tog postupka iznijeti argumente koje smatra relevantnima za obranu svog slučaja (ESLJP, 21. siječnja 1999., García Ruiz protiv Španjolske, CE:ECHR:1999:0121JUD003054496, t. 29.).

53

Stoga, kako bi se osiguralo to da pojedinci mogu koristiti pravo na djelotvornu sudsku zaštitu, a osobito pravo na pošteno suđenje u smislu članka 47. drugog stavka Povelje, valja smatrati da stranke u građanskom sudskom postupku moraju imati mogućnost pristupa dokazima koji su potrebni kako bi se u dovoljnoj mjeri utvrdila osnovanost njihovih prigovora, koji eventualno mogu uključivati osobne podatke stranaka ili trećih osoba.

54

S obzirom na navedeno, kao što je to navedeno u točki 46. ove presude, uzimanje u obzir prisutnih interesa ulazi u okvir ispitivanja nužnosti i razmjernosti mjere, koji su predviđeni u članku 6. stavcima 3. i 4. OUZP‑a i kojima se uvjetuje zakonitost obrade osobnih podataka. U tom pogledu valja, dakle, također uzeti u obzir njegov članak 5. stavak 1., a osobito načelo „smanjenja količine podataka” iz točke (c) te odredbe, koje odražava načelo proporcionalnosti. U skladu s tim načelom smanjenja količine podataka, osobni podaci moraju biti primjereni, relevantni i ograničeni na ono što je nužno u odnosu na svrhe u koje se obrađuju (vidjeti u tom smislu presudu od 22. lipnja 2021., Latvijas Republikas Saeima (Kazneni bodovi), C‑439/19, EU:C:2021:504, t. 98. i navedenu sudsku praksu).

55

Nacionalni je sud stoga dužan utvrditi je li otkrivanje osobnih podataka primjereno i relevantno za osiguranje cilja koji se želi postići primjenjivim odredbama nacionalnog prava i može li se taj cilj ostvariti dokaznim sredstvima koja su u pogledu zaštite osobnih podataka velikog broja trećih osoba manje intruzivna, kao, primjerice, saslušanjem odabranih svjedoka.

56

U slučaju da se podnošenje dokumenta koji sadržava osobne podatke pokaže opravdanim, iz navedenog načela osim toga proizlazi da nacionalni sud, kada se ispostavi da je samo jedan dio tih podataka nužan u svrhu dokazivanja, mora predvidjeti poduzimanje dodatnih mjera u području zaštite podataka, kao što je pseudonimizacija – definirana u članku 4. točki 5. OUZP‑a – imena ispitanika ili bilo koje druge mjere čija je svrha smanjiti ograničenje prava na zaštitu osobnih podataka koje predstavlja podnošenje takvog dokumenta. Takve mjere mogu, među ostalim, uključivati ograničenje pristupa javnosti spisu ili nalog upućen strankama kojima su dostavljeni dokumenti koji sadržavaju osobne podatke da se ne koriste tim podacima u svrhu koja se razlikuje od one izvođenja dokaza tijekom sudskog postupka o kojem je riječ.

57

U tom pogledu valja pojasniti da iz članka 4. točke 5. OUZP‑a u vezi s uvodnom izjavom 26. te uredbe, proizlazi da bi osobne podatke koji su pseudonimizirani, a koji bi se mogli pripisati nekom pojedincu uporabom dodatnih informacija trebalo smatrati informacijama o pojedincu čiji se identitet može utvrditi, na koje se primjenjuju načela koja se odnose na zaštitu podataka. S druge strane, iz te uvodne izjave proizlazi da se ta načela ne primjenjuju ni „na anonimne informacije, odnosno na informacije koje se ne odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi ili na osobne podatke koji su učinjeni anonimnima na način da se identitet ispitanika ne može ili više ne može utvrditi”.

58

Iz toga slijedi da nacionalni sud može smatrati da mu je potrebno dostaviti osobne podatke stranaka ili trećih osoba, kako bi, uz potpuno poznavanje činjenica i u skladu s načelom proporcionalnosti, mogao odvagnuti prisutne interese. Ta ga ocjena može, ovisno o slučaju, dovesti do toga da dopusti potpuno ili djelomično otkrivanje osobnih podataka suprotstavljenoj stranci koji su mu priopćeni, ako smatra da takvo otkrivanje ne prekoračuje ono što je nužno kako bi se zajamčilo djelotvorno uživanje prava koja pojedinci imaju na temelju članka 47. Povelje.

59

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na drugo pitanje valja odgovoriti tako da članke 5. i 6. OUZP‑a treba tumačiti na način da je nacionalni sud, prilikom ocjene pitanja treba li naložiti podnošenje dokumenta koji sadržava osobne podatke, dužan uzeti u obzir interese ispitanika i odvagnuti ih ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja, vrsti postupka o kojem je riječ i vodeći na odgovarajući način računa o zahtjevima koji proizlaze iz načela proporcionalnosti te osobito o onima koji proizlaze iz načela smanjenja količine podataka iz članka 5. stavka 1. točke (c) te uredbe.

60

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (treće vijeće) odlučuje: