1.

Treba li pojam „zahtjevi” odnosno „zahtjev” iz članka 57. stavka 4. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka, u daljnjem tekstu: OUZP) (1) tumačiti na način da obuhvaća i „pritužbe” na temelju članka 77. stavka 1. OUZP-a?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje:

treba li članak 57. stavak 4. OUZP-a tumačiti na način da je za postojanje „pretjeranih zahtjeva” već dovoljno da ispitanik u samo jednom određenom razdoblju podnese određeni broj zahtjeva (pritužbi na temelju članka 77. stavka 1. OUZP-a) nadzornom tijelu, neovisno o tome je li riječ o različitim činjenicama i/ili o tome odnose li se zahtjevi (pritužbe) na različite voditelje obrade, ili je osim učestalog ponavljanja zahtjeva (pritužbi) potrebna i ispitanikova namjera zlouporabe?

3.

Treba li članak 57. stavak 4. OUZP-a tumačiti na način da nadzorno tijelo može u slučaju postojanja „očito neutemeljenih” ili „pretjeranih” zahtjeva (pritužbi) slobodno odabrati hoće li naplatiti razumnu naknadu na temelju administrativnih troškova za njihovo rješavanje ili će unaprijed odbiti njihovo rješavanje, a ako je odgovor na to pitanje niječan, koje okolnosti i kriterije nadzorno tijelo treba uzeti u obzir i, osobito, je li nadzorno tijelo obvezno naplatiti razumnu naknadu, čemu se kao manje ograničavajućem sredstvu daje prednost, te tek u slučaju da se naplatom naknade ne mogu izbjeći očito neutemeljeni ili pretjerani zahtjevi (pritužbe) ima pravo odbiti njihovo rješavanje?