07/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

96

L 315/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

23.10.2007.

(1)

Članak 16. Ugovora potvrđuje mjesto koje usluge od općeg gospodarskog interesa zauzimaju u zajedničkim vrijednostima Unije.

(2)

Člankom 86. stavkom 2. Ugovora utvrđuje se da prijevoznici kojima je povjereno obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa podliježu pravilima sadržanim u Ugovoru, posebno pravilima tržišnog natjecanja, u mjeri u kojoj primjena takvih pravila ni pravno ni stvarno ne ometa provedbu pojedinih zadaća koje su im povjerene.

(3)

Članak 73. Ugovora predstavlja lex specialis u vezi s člankom 86. stavkom 2. On uspostavlja pravila primjenjiva na povrat sredstava za obveze obavljanja javnih usluga u kopnenom prometu.

(4)

Glavni ciljevi Bijele knjige Komisije od 12. rujna 2001.„Europska prometna politika za 2010.: vrijeme za odluku” jesu jamčiti sigurne, učinkovite i visokokvalitetne usluge prijevoza putnika kroz uređeno tržišno natjecanje, osiguravajući također transparentnost i obavljanje usluga javnog prijevoza putnika, te uzimajući u obzir čimbenike društvenog razvoja, razvoja okoliša i regionalnog razvoja, odnosno ponuditi posebne tarifne uvjete pojedinim skupinama putnika kao što su umirovljenici, te ukloniti nejednakosti između prijevoznika iz različitih država članica koje mogu dovesti do značajnog narušavanja tržišnog natjecanja.

(5)

Trenutačno se mnoge usluge kopnenog prijevoza putnika, potrebne u smislu općeg gospodarskog interesa, ne mogu obavljati na komercijalnoj osnovi. Nadležna tijela država članica moraju moći djelovati s ciljem osiguranja pružanja takvih usluga. Mehanizmi koje mogu koristiti da bi se osiguralo pružanje usluga javnog prijevoza putnika uključuju sljedeće: dodjelu isključivih prava operaterima javnih usluga, dodjelu financijskih naknada operaterima javnih usluga i određivanje općih pravila za obavljanje javnog prijevoza koja su primjenjiva na sve operatere. Ako države članice, u skladu s ovom Uredbom, odluče izuzeti pojedina opća pravila iz njihovog područja primjene, potrebno je primjenjivati opći režim za državne potpore.

(6)

Mnoge države članice donijele su zakonodavstvo koje predviđa dodjelu isključivih prava i ugovora o javnim uslugama barem na dijelu njihovog tržišta javnog prijevoza, na temelju transparentnih i pravednih konkurentskih postupaka sklapanja ugovora. Kao rezultat toga, trgovina između država članica znatno se razvila i nekoliko operatera javnih usluga sada pruža javne usluge prijevoza putnika u više od jedne države članice. Međutim, promjene u nacionalnom zakonodavstvu dovele su do razlika u postupcima koji se primjenjuju i stvorile pravnu nesigurnost oko prava operatera javnih usluga i obveza nadležnih tijela. Uredba (EEZ) br. 1191/69 Vijeća od 26. lipnja 1969. o aktivnostima država članica koje se odnose na obveze svojstvene konceptu javnih usluga u željezničkom, cestovnom i prijevozu unutarnjim plovnim putovima (4), ne bavi se načinom na koji se u Zajednici trebaju sklapati ugovori o javnim uslugama, niti posebno okolnostima u kojima bi oni trebali biti predmet konkurentnog javnog nadmetanja. Prema tome, potrebno je ažurirati pravni okvir Zajednice.

(7)

Provedene studije i iskustvo država članica u kojima niz godina postoji tržišno natjecanje u sektoru javnog prometa pokazuju da, uz odgovarajuća jamstva, uvođenje uređenog tržišnog natjecanja između operatera vodi do privlačnijih i inovativnijih usluga po nižim cijenama i da ometanje pri obavljanju određenih zadataka dodijeljenih operaterima javnih usluga nije izgledno. Ovaj pristup podržalo je Europsko vijeće u okviru Lisabonskog procesa od 28. ožujka 2000. koji je pozvao Komisiju, Vijeće i države članice, svakog u skladu s njihovim mogućnostima, da „ubrzaju liberalizaciju u područjima kao što je … promet”.

(8)

Tržištima prijevoza putnika koja su deregulirana i u kojima nema isključivih prava potrebno je dozvoliti da sačuvaju svoja obilježja i način djelovanja u onoj mjeri u kojoj su sukladni zahtjevima Ugovora.

(9)

Da bi mogla organizirati svoje usluge javnog prijevoza putnika na način koji najbolje odgovara potrebama javnosti, sva nadležna tijela moraju moći slobodno izabrati svoje operatere javnih usluga, uzimajući u obzir interese malih i srednjih poduzetnika, pod uvjetima određenim ovom Uredbom. Da bi se pri dodjeli naknada ili isključivih prava zajamčila primjena načela transparentnosti, jednakog postupanja prema operaterima koji se natječu i razmjernosti, nužno je da ugovor o javnim uslugama između nadležnog tijela i odabranog operatera javnih usluga odredi prirodu obveza obavljanja javne usluge i dogovorene naknade. Oblik ili naziv ugovora mogu se razlikovati u skladu s pravnim sustavima država članica.

(10)

Suprotno Uredbi (EEZ) br. 1191/69, čije se područje primjene proteže na usluge javnog prijevoza putnika unutarnjim plovnim putovima, za ovu se Uredbu ne preporuča da obuhvati sklapanje ugovora o javnim uslugama u tom određenom sektoru. Prema tome, organizacija usluga javnog prijevoza putnika unutarnjim plovnim putovima i, u onoj mjeri u kojoj nisu obuhvaćena posebnim pravom Zajednice, nacionalnim morima, treba biti sukladna s općim načelima Ugovora, osim ako države članice odluče primijeniti ovu Uredbu na te pojedine sektore. Odredbe ove Uredbe ne priječe integraciju usluga na unutarnjim plovnim putovima i nacionalnim morima u širu gradsku, prigradsku ili regionalnu mrežu javnog prijevoza putnika.

(11)

Suprotno Uredbi (EEZ) br. 1191/69, čije se područje primjene proteže na usluge prijevoza tereta, ne preporuča se da ova Uredba obuhvati sklapanje ugovora o javnim uslugama u tom određenom sektoru. Prema tome, tri godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe organizacija usluga prijevoza tereta trebala bi se uskladiti s općim načelima Ugovora.

(12)

U kontekstu prava Zajednice nebitno je obavljaju li javne usluge prijevoza putnika javni ili privatni prijevoznici. Ova se Uredba temelji na načelu neutralnosti u odnosu na sustav vlasništva nad imovinom kako je navedeno u članku 295. Ugovora, načelu slobode država članica pri određivanju usluga od općeg gospodarskog interesa iz članka 16. Ugovora, kao i na načelu supsidijarnosti i razmjernosti kako je navedeno u članku 5. Ugovora.

(13)

Neke usluge, često vezane uz određenu infrastrukturu, obavljaju se uglavnom zbog svoje povijesne važnosti ili turističkog značaja. Budući da je svrha ovih usluga očito različita od pružanja usluga javnog prijevoza putnika, nije ih dakle potrebno uređivati pravilima i postupcima koji se primjenjuju kod obveza obavljanja javnih usluga.

(14)

Ako su nadležna tijela odgovorna za organiziranje mreže javnog prijevoza, osim samog obavljanja usluge prijevoza, to može pokrivati i niz drugih djelatnosti i dužnosti za koje nadležna tijela moraju imati slobodu da ih provode sama ili ih u cijelosti ili dijelom povjere trećoj strani.

(15)

Dugoročni ugovori mogu dovesti do sprečavanja pristupa tržištu dulje nego što je potrebno, tako umanjujući koristi od pritiska konkurencije. Da bi se smanjilo narušavanje tržišnog natjecanja, ali i zaštitila kvaliteta usluga, ugovori o javnim uslugama trebaju biti ograničenog trajanja. Produljenje takvih ugovora moglo bi biti uvjetovano povoljnim odazivom korisnika. U tom kontekstu, ako operater javne usluge mora ulagati u imovinu s izvanrednim razdobljem amortizacije, te u slučaju najudaljenijih regija kako je propisano u članku 299. Ugovora, zbog njihovih posebnih svojstva i ograničenja, nužno je predvidjeti produljenje ugovora o javnim uslugama za još najviše polovinu njihovog početnog trajanja. Nadalje, ako operater javne usluge ulaže u infrastrukturu ili željeznička vozila i vozila koja su posebna u smislu da oboje zahtijeva visoke iznose sredstava, a uz uvjet da je ugovor dodijeljen slijedom pravednog i konkurentnog natječajnog postupka, potrebno je omogućiti čak i dulje produljenje.

(16)

Ako zaključenje ugovora o javnim uslugama za sobom povlači promjenu operatera javne usluge, nadležna tijela trebala bi moći zatražiti od odabranog operatera javne usluge da primijeni odredbe Direktive Vijeća 2001/23/EZ od 12. ožujka 2001. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na zaštitu prava zaposlenika u slučaju prijenosa poduzeća, pogona ili dijelova poduzeća ili pogona (5). Ova Direktiva ne sprečava države članice da zaštite one uvjete prijenosa prava zaposlenika koji nisu obuhvaćeni Direktivom 2001/23/EZ i na taj način, ako je to prikladno, uzmu u obzir socijalne standarde ustanovljene nacionalnim zakonima i drugim propisima odnosno kolektivnim ugovorima ili sporazumima između socijalnih partnera.

(17)

Slijedeći načelo supsidijarnosti, nadležna tijela mogu utvrditi socijalne i kvalitativne kriterije radi održavanja i unapređenja standarda kvalitete za obveze obavljanja javnih usluga, na primjer u vezi s minimalnim radnim uvjetima, pravima putnika, potrebama osoba smanjene pokretljivosti, zaštitom okoliša, sigurnošću putnika i zaposlenika, kao i obvezama iz kolektivnih ugovora i drugim pravima i sporazumima koji se odnose na radna mjesta i socijalnu zaštitu na mjestu pružanja usluge. Da bi se osigurala transparentnost i usporedivi uvjeti tržišnog natjecanja između operatera, i otklonio rizik socijalnog dampinga, nadležna tijela trebaju moći uvesti određene socijalne standarde i standarde kvalitete usluga.

(18)

Uz poštovanje mjerodavnih odredbi nacionalnog prava, svako lokalno tijelo ili, ako ono ne postoji, svako nacionalno tijelo može se odlučiti pružiti vlastite usluge javnog prijevoza putnika na području kojim upravlja ili ih povjeriti unutarnjem operateru bez konkurentnog javnog natječaja. Međutim, ova mogućnost samostalnog pružanja usluga mora biti pod strogim nadzorom da bi se osigurala jednaka pravila natjecanja za sve. Nadležno tijelo ili skupina tijela koja pružaju integrirane usluge javnog prijevoza putnika, kolektivno ili kroz svoje članove, trebala bi provoditi zahtijevani nadzor. Nadalje, nadležnom tijelu koje pruža svoje vlastite usluge prijevoza, odnosno unutarnjem operateru potrebno je zabraniti sudjelovanje u konkurentskim postupcima nadmetanja izvan područja nadležnosti takvog tijela. Tijelu koje nadzire unutarnjeg operatera također bi trebalo biti dozvoljeno zabraniti takvom operateru da sudjeluje u konkurentskim nadmetanjima organiziranim unutar njegovog područja. Ograničenja djelovanja unutarnjeg operatera ne ometaju mogućnost izravnog sklapanja ugovora o javnim uslugama ako se oni tiču željezničkog prijevoza, s izuzetkom drugih vrsta prijevoza tračnicama kao što su podzemna željeznica ili tramvaji. Nadalje, izravno sklapanje ugovora o javnim uslugama za željeznicu ne isključuje mogućnost da nadležna tijela unutarnjem operateru dodijele ugovore o javnim uslugama za javne usluge prijevoza putnika drugim vrstama prijevoza tračnicama kao što su podzemna željeznica ili tramvaj.

(19)

Podugovaranje može doprinijeti učinkovitijem javnom prijevozu putnika i omogućava sudjelovanje drugih prijevoznika, osim samog operatera javne usluge kojem je dodijeljen ugovor o javnim uslugama. Međutim, s ciljem najboljeg korištenja javnih sredstava, nadležna tijela trebaju moći odrediti načine dodjeljivanja svojih usluga javnog prijevoza putnika podizvoditeljima, posebno u slučaju usluga koje obavlja unutarnji operater. Nadalje, podizvoditelja ne bi trebalo sprečavati u sudjelovanju na konkurentskim nadmetanjima na području bilo kojeg nadležnog tijela. Odabir podizvoditelja od strane nadležnog tijela ili njegovog unutarnjeg operatera treba biti u skladu s pravom Zajednice.

(20)

Ako tijelo javne vlasti odluči povjeriti uslugu od općeg interesa trećoj strani, ono mora odabrati operatera javne usluge u skladu s pravom Zajednice o javnim ugovorima i koncesijama, kako je utvrđeno u člancima 43. do 49. Ugovora, i načelima transparentnosti i jednakog tretmana. Posebno, odredbe ove Uredbe ne smiju dovesti u pitanje obveze koje se primjenjuju na tijela javne vlasti na temelju direktiva o sklapanju javnih ugovora, ako su ugovori o javnim uslugama njima obuhvaćeni.

(21)

Učinkovita pravna zaštita treba biti zajamčena ne samo za sklapanja obuhvaćena Direktivom 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnoga gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga (6), i Direktivom 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama (7), nego i za druge ugovore koji su dodijeljeni prema ovoj Uredbi. Potreban je učinkovit postupak revizije koji bi trebao biti usporediv, gdje je to prikladno, s mjerodavnim postupcima utvrđenim u Direktivi Vijeća 89/665/EEZ od 21. prosinca 1989. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na primjenu postupaka kontrole na sklapanje ugovora o javnoj nabavi robe i ugovora o javnim radovima (8), i Direktivi Vijeća 92/13/EEZ od 25. veljače 1992. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na primjenu pravila Zajednice u postupcima nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnoga gospodarstva, energetskom, prometnom i telekomunikacijskom sektoru (9).

(22)

Neki pozivi na javni natječaj zahtijevaju od nadležnih tijela određivanje i opis složenih sustava. Ta tijela bi stoga, kad u takvim slučajevima sklapaju ugovore, trebala imati ovlast pregovarati o detaljima s nekim ili svim mogućim operaterima javnih usluga nakon što su ponude podnijete.

(23)

Pozivi na javni natječaj za sklapanje ugovora o javnim uslugama ne bi trebali biti obavezni ako se ugovor odnosi na male iznose ili udaljenosti. Na taj način, veći iznosi ili udaljenosti trebali bi omogućiti nadležnim tijelima da uzmu u obzir posebne interese malih i srednjih poduzetnika. Nadležnim tijelima ne bi trebalo dozvoliti razdvajanje ugovora ili mreže da bi se izbjegao javni natječaj.

(24)

Kad postoji rizik od prekida pružanja usluga, nadležna tijela trebaju imati ovlast za uvođenje izvanrednih kratkoročnih mjera do sklapanja novog ugovora o javnim uslugama u skladu sa svim uvjetima sklapanja ugovora utvrđenim u ovoj Uredbi.

(25)

Kod javnog željezničkog prijevoza putnika javljaju se posebna pitanja opterećenosti ulaganjima i troškovima infrastrukture. U ožujku 2004. Komisija je predstavila prijedlog izmjena Direktive Vijeća 91/440/EEZ od 29. srpnja 1991. o razvoju željeznica Zajednice (10) da bi se zajamčio pristup svih željezničkih prijevoznika u Zajednici infrastrukturi svih država članica s ciljem obavljanja prekograničnih putničkih usluga. Cilj ove Uredbe je uspostava pravnog okvira za naknade i/ili isključiva prava za ugovore o javnim uslugama, a ne daljnje otvaranje tržišta željezničkih usluga.

(26)

U slučaju javnih usluga ova Uredba dopušta svakom nadležnom tijelu, u kontekstu ugovora o javnim uslugama, odabir svojeg operatera javnih usluga prijevoza putnika. Uzevši u obzir različite načine na koje države članice organiziraju svoje područje u ovu svrhu, nadležnim tijelima iz opravdanih razloga može biti dozvoljeno da izravno sklapaju ugovore o javnim uslugama za željeznički promet.

(27)

Naknadu koju nadležna tijela dodjeljuju radi pokrivanja troškova nastalih ispunjavanjem obveze obavljanja javne usluge potrebno je računati na način koji sprečava prekomjernu naknadu. Ako nadležno tijelo planira sklopiti ugovor o javnim uslugama, a da ga ne podvrgne konkurentnom natječajnom postupku, ono također mora poštovati detaljna pravila koja osiguravaju da iznos naknade bude prikladan te da odražava nastojanja usmjerena prema učinkovitosti i kvaliteti usluge.

(28)

Prikladno razmatrajući učinke poštovanja obaveze javnih usluga na potražnju za javnim uslugama prijevoza putnika u obračunskoj shemi navedenoj u Prilogu, nadležno tijelo i operater javne usluge mogu dokazati da je izbjegnuta prekomjerna naknada.

(29)

S ciljem sklapanja ugovora o javnim uslugama, izuzevši izvanredne mjere i ugovore koji se odnose na male udaljenosti, nadležna tijela trebaju poduzeti nužne mjere da bi barem godinu dana unaprijed objavila svoju namjeru sklapanja takvih ugovora da bi mogući operateri javnih usluga mogli djelovati.

(30)

Izravno sklopljeni ugovori o javnim uslugama trebali bi biti transparentniji.

(31)

Budući da nadležna tijela i operateri javnih usluga trebaju vremena za prilagodbu odredbama ove Uredbe, potrebno je predvidjeti prijelazna uređenja. S ciljem postupnog sklapanje ugovora o javnim uslugama u skladu s ovom Uredbom, države članice trebaju dostaviti Komisiji izvješće o napretku u roku od šest mjeseci nakon prve polovine prijelaznog razdoblja. Komisija može predložiti prikladne mjere na temelju tih izvješća.

(32)

Tijekom prijelaznog razdoblja nadležna tijela mogu primjenjivati odredbe ove Uredbe u različitim trenucima. Prema tome, tijekom ovog razdoblja moguće je da se operateri javnih usluga na tržištima na kojima se još ne primjenjuju odredbe ove Uredbe natječu za ugovore o javnim uslugama na tržištima koja se brže otvaraju nadziranom tržišnom natjecanju. Da bi se razmjernim djelovanjem izbjegla svaka neravnoteža u otvaranju tržišta javnog prijevoza, nadležna tijela trebala bi u drugoj polovini prijelaznog razdoblja moći odbiti ponude prijevoznika kod kojih više od polovine vrijednosti usluga javnog prijevoza koje obavljaju nije dodijeljeno u skladu s ovom Uredbom, uz uvjet da se to čini bez diskriminacije i da odluka o tome bude donesena prije poziva na dostavu ponuda.

(33)

U stavcima 87. do 95. svoje presude od 24. srpnja 2003. u predmetu C-280/00 Altmark Trans GmbH (11), Sud Europskih zajednica presudio je da naknada za javnu uslugu ne predstavlja pogodnost u smislu članka 87. Ugovora ako su kumulativno ispunjena četiri uvjeta. Ako ti uvjeti nisu zadovoljeni, a ispunjeni su opći uvjeti za primjenu članka 87. stavka 1. Ugovora, naknada za javnu uslugu predstavlja državnu potporu i obuhvaćena je člancima 73., 86., 87. i 88. Ugovora.

(34)

Naknada za javnu uslugu može se pokazati nužnom u sektoru kopnenog prijevoza putnika, tako da prijevoznici odgovorni za obavljanje javnih usluga djeluju na temelju načela i pod uvjetima koji im omogućuju obavljanje njihovih zadaća. Takva naknada može biti sukladna s Ugovorom prema članku 73. pod određenim uvjetima. Prvo, mora se dodijeliti da bi se osiguralo pružanje usluga koje su usluge od općeg interesa u smislu Ugovora. Drugo, da bi se izbjegla neopravdana narušavanja tržišnog natjecanja, ona ne smije prijeći iznos potreban za pokrivanje neto troškova nastalih ispunjavanjem obveza obavljanja javne usluge, uzimajući u obzir proizašle prihode i razumnu dobit.

(35)

Naknade koje nadležna tijela dodijele u skladu s odredbama ove Uredbe mogu se stoga izuzeti od obveze prethodne obavijesti iz članka 88. stavka 3. Ugovora.

(36)

Ova Uredba zamjenjuje Uredbu (EEZ) br. 1191/69, koja se shodno tome stavlja izvan snage. Kod usluga javnog prijevoza tereta prijelazno razdoblje od tri godine pomoći će u postupnom ukidanju naknada koje Komisija nije odobrila u skladu s člancima 73., 86., 87. i 88. Ugovora. Sve naknade dodijeljene u vezi s pružanjem usluga javnog prijevoza putnika, osim onih obuhvaćenih ovom Uredbom, koje bi mogle predstavljati državnu potporu u smislu članka 87. stavka 1. Ugovora, trebale bi biti u skladu s odredbama članaka 73., 86., 87. i 88. Ugovora, uključujući sva mjerodavna tumačenja Suda Europskih zajednica, a posebno njegovu presudu u predmetu C-280/00 Altmark Trans GmbH. Prilikom ispitivanja takvih predmeta, Komisija bi, prema tome, trebala primjenjivati načela slična onima utvrđenima u ovoj Uredbi ili, gdje je to prikladno, drugom zakonodavstvu u području usluga od općeg gospodarskog interesa.

(37)

Područje primjene Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1107/70 od 4. lipnja 1970. o dodjeli potpora za željeznički i cestovni promet te promet unutarnjim plovnim putovima (12) obuhvaćeno je ovom Uredbom. Ta se Uredba smatra zastarjelom jer ograničava primjenu članka 73. Ugovora bez pružanja prikladne pravne osnove za odobravanje postojećih programa ulaganja, posebno u vezi s ulaganjima u prometnu infrastrukturu u javno-privatnim partnerstvima. Prema tome, potrebno ju je staviti izvan snage da bi se članak 73. Ugovora mogao pravilno primjenjivati na stalni razvoj sektora ne dovodeći u pitanje ovu Uredbu ili Uredbu Vijeća (EEZ) br. 1192/69 od 26. lipnja 1969. o zajedničkim pravilima normalizacije računa željezničkih prijevoznika (13). S ciljem daljnjeg olakšavanja primjene mjerodavnih pravila Zajednice, Komisija će predložiti smjernice za državne potpore za ulaganje u željeznicu, uključujući ulaganja u infrastrukturu u 2007. godini.

(38)

S ciljem ocjene provedbe ove Uredbe i razvoja u području pružanja usluga javnog prijevoza putnika u Zajednici, a posebno kvalitete usluga javnog prijevoza putnika i učinaka sklapanja ugovora o javnim uslugama izravnim putem, Komisija bi trebala sastaviti izvješće. Ovo izvješće, ako je to potrebno, mogu popratiti odgovarajući prijedlozi za izmjenu ove Uredbe,

(a)

„javni prijevoz putnika” znači usluge prijevoza putnika od općeg gospodarskog interesa dostupne javnosti na nediskriminirajućoj i stalnoj osnovi;

(b)

„nadležno tijelo” znači svako tijelo javne vlasti ili skupinu tijela javne vlasti države članice ili država članica s ovlastima intervencije u javni prijevoz putnika na danom zemljopisnom području, odnosno svako tijelo kojem je dana takva ovlast;

(c)

„lokalno nadležno tijelo” znači svako nadležno tijelo čije zemljopisno područje nadležnosti nije cijela država;

(d)

„operater javne usluge” znači svaki javni ili privatni prijevoznik ili skupina takvih prijevoznika koji obavljaju usluge javnog prijevoza putnika ili svako javno tijelo koje pruža usluge javnog prijevoza putnika;

(e)

„obveza obavljanja javne usluge” znači zahtjev koji odredi nadležno tijelo da bi osiguralo usluge javnog prijevoza putnika od općeg interesa koje operater, kad bi uzeo u obzir samo svoje komercijalne interese, ne bi preuzeo ili ih ne bi preuzeo u istom opsegu ili pod istim uvjetima bez naknade;

(f)

„isključivo pravo” znači pravo operatera javne usluge na obavljanje pojedinih usluga javnog prijevoza putnika na određenoj liniji ili mreži odnosno na određenom području, isključujući sve druge takve operatere;

(g)

„naknada za javnu uslugu” znači svaka korist, posebno financijska, koju nadležno tijelo dodijeli izravno ili neizravno iz javnih sredstava tijekom razdoblja provedbe obveze obavljanja javne usluge ili u vezi s tim razdobljem;

(h)

„izravno sklapanje” znači sklapanje ugovora o javnim uslugama s operaterom javnih usluga bez prethodnog postupka nadmetanja;

(i)

„ugovor o javnim uslugama” znači jedan ili više pravno obvezujućih akata koji potvrđuju sporazum između nadležnog tijela i operatera javne usluge o povjeravanju upravljanja i obavljanja usluga javnog prijevoza putnika tom operateru, obuhvaćenih obavezama obavljanja javne usluge; ovisno o pravu države članice, ugovor također može biti i odluka koju je donijelo nadležno tijelo:

(j)

„unutarnji operater” znači zasebna pravna osoba nad kojom lokalno nadležno tijelo, ili u slučaju skupine tijela barem jedno lokalno nadležno tijelo, ima nadzor sličan onom nad vlastitim službama;

(k)

„vrijednost” znači vrijednost usluge, dionice, ugovora o javnim uslugama ili sustava naknada za javni prijevoz putnika, koja odgovara ukupnom iznosu naknada, bez poreza, operateru ili operaterima javnih usluga, uključujući naknade svih vrsta koje plaćaju tijela javne vlasti i prihode od prodaje karata koji nisu vraćeni predmetnom nadležnom tijelu;

(l)

„opće pravilo” znači mjera koja se bez diskriminacije primjenjuje na sve usluge javnog prijevoza putnika iste vrste na danom zemljopisnom području za koje je odgovorno nadležno tijelo;

(m)

„integrirane usluge javnog prijevoza putnika” znači međusobno povezane usluge prijevoza unutar određenog zemljopisnog područja s jedinstvenom informacijskom službom, sustavom izdavanja karata i voznim redom.

(a)

jasno određuju obveze obavljanja javnih usluga kojih se operater javnih usluga treba pridržavati, kao i dotično zemljopisno područje;

(b)

unaprijed utvrđuju na objektivan i transparentan način:

na način koji onemogućuje prekomjernu naknadu. U slučaju ugovora o javnim uslugama dodijeljenim u skladu s člankom 5. stavcima 2., 4., 5. i 6., ovi se parametri utvrđuju tako da plaćanje naknade ne smije premašiti iznos potreban za pokrivanje neto financijskog učinka troškova koji su nastali i prihoda koji su ostvareni ispunjavanjem obveza obavljanja javnih usluga, uzimajući u obzir odnosni prihod zadržan kod operatera javnih usluga i njegovu razumnu dobit;

(c)

određuju uvjete raspodjele troškova povezanih s pružanjem usluga. Ti troškovi mogu uključivati posebno troškove radnika, energije, pristojbe za korištenje infrastrukture, održavanja i popravaka vozila javnog prijevoza, željezničkih vozila i postrojenja potrebnih za obavljanje usluga prijevoza putnika, kao i fiksne troškove i odgovarajući povrat na kapital.

(a)

u svrhu određivanja ima li lokalno nadležno tijelo nadzor, u obzir se uzimaju činitelji kao što su stupanj zastupljenosti u upravnim, upravljačkim ili nadzornim tijelima, s tim povezane pojedinosti u osnivačkim aktima, vlasništvo, stvarni utjecaj i nadzor nad strateškim odlukama i pojedinačnim odlukama uprave. U skladu s pravom Zajednice, stopostotno vlasništvo lokalnog nadležnog tijela, a posebno u slučaju javno-privatnih partnerstava, nije obvezan uvjet za uspostavljanje nadzora u smislu ovog stavka, ako postoji prevladavajući javni utjecaj te se nadzor može postići na temelju drugih kriterija;

(b)

uvjet primjene ovog stavka jest da unutarnji operater i svaki subjekt nad kojim taj operater ima čak i najmanji utjecaj obavljaju svoje djelatnosti javnog prijevoza putnika unutar područja lokalnog nadležnog tijela, bez obzira na moguće pruge koje izlaze iz tog područja ili druge pojedinačne usluge tih djelatnosti koje zadiru na područje susjednih lokalnih nadležnih tijela, kao i da ne sudjeluju u konkurentnim javnim nadmetanjima vezanim uz pružanje usluga javnog prijevoza putnika organiziranih izvan područja lokalnog nadležnog tijela;

(c)

neovisno o točki (b), unutarnji operater može sudjelovati u pravednim konkurentnim javnim nadmetanjima u razdoblju od najviše dvije godine prije isteka njegovog izravno sklopljenog ugovora o javnim uslugama, pod uvjetom da je donesena konačna odluka da se usluge javnog prijevoza putnika obuhvaćene ugovorom unutarnjeg operatera podvrgnu pravednom konkurentnom javnom nadmetanju, te da unutarnji operater nije zaključio ni jedan drugi izravno sklopljeni ugovor o javnim uslugama;

(d)

ne postoji li lokalno nadležno tijelo, točke (a), (b) i (c) primjenjuju se na državno tijelo u korist zemljopisnog područja koje ne obuhvaća čitavu državu, pod uvjetom da unutarnji operater ne sudjeluje u konkurentskim nadmetanjima vezanim uz pružanje usluga javnog prijevoza putnika i organiziranim izvan područja za koje je dodijeljen ugovor o javnim uslugama;

(e)

razmatra li se podugovaranje prema članku 4. stavku 7., unutarnji operater obavezan je sam obaviti glavninu usluga javnog prijevoza putnika.

(a)

ime i adresa nadležnog tijela;

(b)

vrsta predviđenog sklapanja;

(c)

usluge i područja potencijalno obuhvaćena sklapanjem.

(a)

naziv ugovorne stranke, njezinu vlasničku strukturu i, ako je to prikladno, naziv subjekta ili subjekata koji nad njom imaju zakonski nadzor;

(b)

trajanje ugovora o javnim uslugama;

(c)

opis usluga prijevoza putnika koje će se obavljati;

(d)

opis parametara financijske naknade;

(e)

ciljeve u smislu kvalitete, kao što su točnost, pouzdanost i mjerodavne nagrade i sankcije;

(f)

uvjete vezane uz nužno potrebna sredstva.

(a)

prije 26. srpnja 2000. na temelju pravednog konkurentnog postupka nadmetanja;

(b)

prije 26. srpnja 2000. na temelju postupka različitog od pravednog konkurentnog postupka nadmetanja;

(c)

poslije 26. srpnja 2000. i prije 3. prosinca 2009. na temelju pravednog konkurentnog postupka nadmetanja;

(d)

poslije 26. srpnja 2000. godine i prije 3. prosinca 2009. na temelju postupka različitog od pravednog konkurentnog postupka nadmetanja.

(a)

do stupanja na snagu zajedničkih pravila o raspodjeli infrastrukturnih troškova, kada se potpore dodjeljuju prijevoznicima koji moraju snositi izdatke vezane uz infrastrukturu koju koriste, dok drugi prijevoznici ne snose sličan teret. Kod određivanja iznosa potpore koja se tako dodjeljuje, uzimaju se u obzir troškovi infrastrukture koje konkurentne vrste prijevoza ne moraju snositi;

(b)

kada je svrha potpore promicanje ili istraživanje ili razvoj prometnih sustava i tehnologija koji su ekonomičniji za Zajednicu općenito.

1.

Naknade vezane uz ugovore o javnim uslugama sklopljene izravno u skladu s člankom 5. stavcima 2., 4., 5. ili 6. ili s općim pravilom moraju se izračunati u skladu s pravilima utvrđenim u ovom Prilogu.

2.

Naknada ne smije prelaziti iznos koji odgovara neto financijskom učinku jednakom zbroju učinaka, pozitivnih ili negativnih, poštovanja obveza obavljanja javnih usluga na troškove i prihode operatera javnih usluga. Učinci se ocjenjuju uspoređivanjem situacije u kojoj se poštuje obveza obavljanja javne usluge sa situacijom koja bi postojala kad se obveza ne bi poštovala. Da bi se izračunao neto financijski učinak, nadležno tijelo treba se voditi sljedećom shemom:

troškovi nastali u vezi s obvezom obavljanja javne usluge ili skupom obveza obavljanja javnih usluga koje je nametnulo nadležno tijelo ili tijela, a sadržane su u ugovoru o javnim uslugama i/ili u općem pravilu,

minus svi pozitivni financijski učinci ostvareni u mreži kojom se upravlja u okviru predmetne obveze (obveza) obavljanja javnih usluga,

minus primici od tarifa odnosno svi ostali prihodi ostvareni prilikom ispunjavanja predmetne obveze (obveza) obavljanja javnih usluga,

plus razumna dobit,

jednako je neto financijski učinak.

3.

Poštovanje obveza obavljanja javnih usluga može imati učinak na moguće prijevozne djelatnosti operatera izvan predmetne obveze (obveza) obavljanja javnih usluga. Stoga, da bi se izbjegla prekomjerna naknada ili nedostatna naknada, financijski učinci na mreže operatera koje je moguće kvantificirati uzimaju se u obzir prilikom izračuna neto financijskog učinka.

4.

Troškovi i prihodi moraju se izračunati u skladu s važećim računovodstvenim i poreznim pravilima.

5.

Da bi se povećala transparentnost i izbjeglo prekomjerno financiranje, ako operater javne usluge ne obavlja samo usluge za koje prima naknadu i koje su dio obveze obavljanja javnih usluga, nego se bavi i drugim djelatnostima, računi tih javnih usluga moraju biti odvojeni tako da barem sljedeći uvjeti budu zadovoljeni:

6.

„Razumna dobit” znači stopu povrata na kapital koja je uobičajena u tom sektoru u danoj državi članici, a koja uzima u obzir rizik, ili odsutnost rizika, koji snosi operater javne usluge intervencijom tijela javne vlasti.

7.

Način naknade mora promicati očuvanje ili razvoj: