17.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 231/29

Tužba podnesena 28. travnja 2017. – Intermarché Casino Achats protiv Komisije

(Predmet T-254/17)

(2017/C 231/37)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Intermarché Casino Achats (Pariz, Francuska) (zastupnici: Y. Utzschneider i J. Jourdan, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

utvrdi da se članak 20. Uredbe br. 1/2003 ne primjenjuje u ovom slučaju, na temelju članka 277. UFEU-a;

—

poništi na temelju članaka 263. i 277. UFEU-a Odluku Europske komisije C(2017) 1056 od 9. veljače 2017.;

—

naloži Europskoj komisiji snošenje svih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nezakonitosti Odluke Europske komisije od 9. veljače 2017. kojom se tužitelju nalaže da dopusti pretragu na temelju članka 20. stavaka 1. i 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. u vezi s primjenom pravila o tržišnom natjecanju iz članaka 81. i 82. Ugovora (SL 2003., L 1, str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 65.) (u daljnjem tekstu: pobijana odluka). Prema mišljenju tužitelja, pobijana odluka je nezakonita jer se temelji na odredbama koje su protivne Povelji Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) i Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: EKLJP). U tom pogledu tužitelj navodi da:

—

članak 20. Uredbe br. 1/2003 povrjeđuje pravo na djelotvoran pravni lijek iz članka 47. Povelje i članka 6. EKLJP-a jer nisu predviđeni djelotvorni pravni lijekovi protiv postupaka u okviru Komisijine pretrage;

—

članak 20. Uredbe br. 1/2003 također povrjeđuje načelo jednakosti oružja zajamčeno člankom 47. Povelje i člankom 6. EKLJP-a jer ne propisuje pristup dokumentima u spisu na kojima se temelji Komisijina pretraga niti njihovu dostavu.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nedostatku u obrazloženju pobijane odluke jer je ona nedostatno obrazložena suprotno zahtjevima članka 20. stavka 4. Uredbe br. 1/2003. Naime, tužitelj smatra da se u pobijanoj odluci ni u jednom trenutku ne obrazlaže zašto bi se eventualna povreda odnosila na tužitelja niti se nadalje precizira razdoblje u kojima je navodno došlo do tih povreda pravila tržišnog natjecanja. Ta povreda obveze obrazlaganja je tim više štetna jer odluka ne sadržava dokaze na kojima se temelji.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na nezakonitosti pobijane odluke jer ju je Komisija usvojila, a da nije raspolagala dovoljno ozbiljnim indicijama koji bi omogućili da se posumnja u postojanje povrede pravila tržišnog natjecanja i na taj način opravda pretragu u prostorijama tužitelja.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na nezakonitosti pobijane odluke jer se u njoj nisu poštovala temeljna prava na nepovredivost doma iz članka 7. Povelje i članka 8. EKLJP-a zbog neproporcionalnosti mjere pretrage koja je njome određena i nepostojanja dostatnih jamstava protiv zloporabe.