3.2.2020 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 36/16 |
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 31. listopada 2019. uputio Cour constitutionnelle (Belgija) – Ligue des droits humains protiv Conseil des ministres
(predmet C-817/19)
(2020/C 36/21)
Jezik postupka: francuski
Sud koji je uputio zahtjev
Cour constitutionnelle
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Ligue des droits humains
Tuženik: Conseil des ministres
Prethodna pitanja
1. |
Treba li članak 23. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka – OUZP) (1), u vezi s člankom 2. stavkom 2. točkom (d) te uredbe, tumačiti na način da se primjenjuje na nacionalno zakonodavstvo poput Zakona od 25. prosinca 2016. o obradi podataka o putnicima kojim se prenose Direktiva (EU) 2016/681 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o uporabi podataka iz evidencije podataka o putnicima (PNR) u svrhu sprečavanja, otkrivanja, istrage i kaznenog progona kaznenih djela terorizma i teških kaznenih djela (2) kao i Direktiva Vijeća 2004/82/EZ od 29. travnja 2004. o obvezi prijevoznika na dostavljanje podataka o putnicima (3) te Direktiva 2010/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o službenom postupku prijave za brodove koji dolaze u luke i/ili odlaze iz luka država članica i o stavljanju izvan snage Direktive 2002/6/EZ (4)? |
2. |
Je li Prilog I. Direktivi 2016/681 u skladu s člancima 7., 8. i člankom 52. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima s obzirom na to da su podaci koji su u njemu navedeni vrlo široki, osobito podaci iz točke 18. Priloga I. Direktivi 2016/681 koji su širi od podataka iz članka 3. stavka 2. Direktive 2004/82, i s obzirom na to da bi oni, kad se promatraju zajedno, mogli otkriti osjetljive podatke i tako povrijediti granice onoga što je „strogo nužno”? |
3. |
Jesu li točke 12. i 18. Priloga I. Direktivi 2016/681 u skladu s člancima 7., 8. i člankom 52. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima s obzirom na to da su podaci koji se u njima navode, a uzimajući u obzir pojmove „uključujući [osobito]” i „uključujući”, navedeni kao primjeri a ne taksativno, te se tako ne poštuje zahtjev preciznosti i jasnoće onih pravila primjenom kojih dolazi do miješanja u pravo na poštovanje privatnog života i u pravo na zaštitu osobnih podataka? |
4. |
Jesu li članak 3. točka 4. Direktive 2016/681 i Prilog I. navedenoj direktivi u skladu s člancima 7., 8. i člankom 52. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima s obzirom na to da se sustav općeg prikupljanja, prijenosa i obrade podataka o putnicima, koji je uveden tim odredbama, odnosi na svaku osobu koja se koristi predmetnim prijevoznim sredstvom, neovisno o bilo kojem objektivnom elementu iz kojeg bi se moglo zaključiti da ta osoba može predstavljati opasnost za javnu sigurnost? |
5. |
Treba li članak 6. Direktive 2016/681, u vezi s člancima 7., 8. i člankom 52. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, tumačiti na način da mu se protivi nacionalno zakonodavstvo poput pobijanog zakona koji, kao svrhu obrade podataka „PNR”, priznaje praćenje aktivnosti obavještajnih i sigurnosnih službi uključujući tako u tu svrhu i sprečavanje, otkrivanje, istragu i kazneni progon kaznenih djela terorizma i teških kaznenih djela? |
6. |
Je li članak 6. Direktive 2016/681 u skladu s člancima 7., 8. i člankom 52. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima s obzirom na to da se prethodna procjena koju provodi, na temelju povezanosti s bazama podataka i unaprijed utvrđenim kriterijima, sustavno i općenito primjenjuje na podatke o putnicima, neovisno o bilo kojem objektivnom elementu iz kojeg bi se moglo zaključiti da ti putnici mogu predstavljati opasnost za javnu sigurnost? |
7. |
Može li se izraz „drugo nacionalno tijelo koje je […] nadležno” iz članka 12. stavka 3. Direktive 2016/681 tumačiti na način da se odnosi na „PIU” koji je osnovan Zakonom od 25. prosinca 2016. i koji stoga, nakon isteka roka od šest mjeseci, može u okviru ad hoc pretraživanja odobriti pristup podacima „PNR”? |
8. |
Treba li članak 12. Direktive 2016/681, u vezi s člancima 7., 8. i člankom 52. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, tumačiti na način da mu se protivi nacionalno zakonodavstvo poput pobijanog zakona koji za čuvanje podataka propisuje opći rok od pet godina, neovisno o tome predstavljaju li dotični putnici, u okviru prethodne procjene, opasnost za javnu sigurnost? |
9. |
|
10. |
Ako na temelju odgovora na navedena prethodna pitanja Cour constitutionnelle (Ustavni sud) dođe do zaključka da pobijani zakon, kojim se među ostalim prenosi Direktiva 2016/681, povređuje jednu ili više obveza koje proizlaze iz odredaba spomenutih u tim pitanjima, može li on privremeno održati na snazi učinke Zakona od 25. prosinca 2016.„o obradi podataka o putnicima” kako bi spriječio pravnu nesigurnost i omogućio da se prethodno prikupljeni i pohranjeni podaci mogu ponovno upotrijebiti u zakonom predviđene svrhe? |
(2) SL 2016., L 119, str. 132.
(3) SL 2004., L 261, str. 24. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 77.)
(4) SL 2010., L 283, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 12., str. 218.)