Privremena verzija

PRESUDA SUDA (treće vijeće)

14. prosinca 2023.(*)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Zaštita osobnih podataka – Uredba (EU) 2016/679 – Članak 82. – Pravo na naknadu štete i odgovornost – Pojam ‚nematerijalna šteta’ – Objava dnevnog reda sjednice općinskog vijeća na internetu koja sadržava osobne podatke – Objava bez privole ispitanikâ – Zahtjev tih osoba za naknadu nematerijalne štete”

U predmetu C-456/22,

povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU-a, koji je uputio Landgericht Ravensburg (Zemaljski sud u Ravensburgu, Njemačka), odlukom od 30. lipnja 2022., koju je Sud zaprimio 8. srpnja 2022., u postupku

VX,

AT

protiv

Gemeinde Ummendorf,

SUD (treće vijeće),

u sastavu: K. Jürimäe, predsjednica vijeća, N. Piçarra, M. Safjan, N. Jääskinen (izvjestitelj) i M. Gavalec, suci,

nezavisni odvjetnik: N. Emiliou,

tajnik: A. Calot Escobar,

uzimajući u obzir pisani dio postupka,

uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:

–        za osobe AT i VX, O. Leuze, Rechtsanwalt,

–        za Gemeinde Ummendorf, A. Staudacher, Rechtsanwalt,

–        za Irsku, M. Browne, A. Joyce i M. Tierney, u svojstvu agenata, uz asistenciju D. Fennellyja, BL,

–        za Europsku komisiju, A. Bouchagiar, M. Heller i H. Kranenborg, u svojstvu agenata,

odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez mišljenja,

donosi sljedeću

Presudu

1        Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 82. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str. 1. i ispravci SL 2018., L 127, str. 2. i SL 2021., L 74, str. 35.; u daljnjem tekstu: OUZP).

2        Zahtjev je upućen u okviru spora između dvaju pojedinaca, osoba AT i VX, s jedne strane, i Gemeindea Ummendorf (općina Ummendorf, Njemačka), s druge strane, u pogledu dodjele naknade štete, na temelju članka 82. stavka 1. OUZP-a, na ime naknade zbog duševne boli (pretium doloris) koju tvrde da su pretrpjele zbog otkrivanja, bez njihove privole, njihovih osobnih podataka na internetskoj stranici te općine.

 Pravni okvir

3        Prva, treća i šesta rečenica uvodne izjave 146. OUZP-a glase kako slijedi:

„Voditelj obrade ili izvršitelj obrade trebao bi nadoknaditi svaku štetu koju osoba može pretrpjeti zbog obrade kojom se krši ova Uredba. [...] Pojam štete trebalo bi široko tumačiti s obzirom na sudsku praksu Suda [Europske unije] tako da se u potpunosti odražavaju ciljevi ove Uredbe. [...] Ispitanici bi trebali dobiti potpunu i učinkovitu naknadu za štetu koju su pretrpjeli [...]”

4        Članak 5. stavak 1. točka (a) te uredbe, naslovljen „Načela obrade osobnih podataka”, glasi:

„Osobni podaci moraju biti:

(a)      zakonito, pošteno i transparentno obrađivani s obzirom na ispitanika (‚zakonitost, poštenost i transparentnost’)”.

5        Članak 82. te uredbe, naslovljen „Pravo na naknadu štete i odgovornost”, u stavku 1. predviđa:

„Svaka osoba koja je pretrpjela materijalnu ili nematerijalnu štetu zbog kršenja ove Uredbe ima pravo na naknadu od voditelja obrade ili izvršitelja obrade za pretrpljenu štetu.”

 Glavni postupak i prethodno pitanje

6        Općina Ummendorf je 19. lipnja 2020. bez privole žaliteljâ iz glavnog postupka na internetu objavila dnevni red sjednice općinskog vijeća, u kojem su na više mjesta navedena njihova imena, te presudu Verwaltungsgerichta Sigmaringen (Upravni sud u Sigmaringenu, Njemačka), objavljenu 10. ožujka 2020., u kojoj su navedena njihova imena i prezimena te njihove adrese. Ti su dokumenti bili dostupni na početnoj stranici te općine do 22. lipnja 2020.

7        Smatrajući da ta objava povrjeđuje OUZP i da je općina Ummendorf djelovala s namjerom, s obzirom na to da su imena drugih stranaka u postupku u kojem je donesena ta presuda zacrnjena, žalitelji iz glavnog postupka zahtijevali su od općine naknadu nematerijalne štete koju tvrde da su pretrpjeli u smislu članka 82. stavka 1. te uredbe. Oni smatraju da nezakonito otkrivanje osobnih podataka pojedinca predstavlja „štetu” u smislu te odredbe, a da se pritom ne može pozvati na „najniži prag”, koji bi bio u suprotnosti sa strukturom OUZP-a i odvraćajućim učinkom navedene odredbe.

8        Suprotno tomu, općina Ummendorf smatra da naknađivanje „nematerijalne štete” u smislu članka 82. stavka 1. OUZP-a zahtijeva dokaz opipljive štete i objektivno pojmljive povrede osobnih interesa.

9        Odlučujući o žalbi u sporu između stranaka iz glavnog postupka, Landgericht Ravensburg (Zemaljski sud u Ravensburgu, Njemačka), sud koji je uputio zahtjev, smatra da je općina Ummendorf, time što je na internetu objavila osobne podatke žaliteljâ iz glavnog postupka, povrijedila članak 5. stavak 1. točku (a) OUZP-a. Međutim, taj sud dvoji o tome je li ta objava navedenim žaliteljima uzrokovala nematerijalnu štetu, u smislu članka 82. stavka 1. te uredbe, na temelju koje bi oni imali pravo na naknadu štete za pretrpljenu duševnu bol.

10      Konkretnije, sud koji je uputio zahtjev smatra da puki gubitak nadzora nad osobnim podacima žaliteljâ iz glavnog postupka nije dostatan za nastanak nematerijalne štete, u smislu članka 82. stavka 1. OUZP-a. On smatra da, kako bi se utvrdio nastanak nematerijalne štete, mora biti prekoračen „najniži prag”, a on nije prekoračen ako su ispitanici samo kratkotrajno izgubili nadzor nad svojim podacima a da im to nije uzrokovalo opipljivu štetu i da nije dokazana objektivno pojmljiva povreda njihovih osobnih interesa.

11      U tim okolnostima Landgericht Ravensburg (Zemaljski sud u Ravensburgu) odlučio je prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Treba li pojam nematerijalne štete iz članka 82. stavka 1. [OUZP-a] tumačiti na način da pretpostavka postojanja nematerijalne štete zahtijeva opipljivo oštećenje i objektivno pojmljivu povredu osobnih interesa ispitanika ili je za to dovoljan puki kratkotrajni gubitak nadzora ispitanika nad svojim podacima zbog objave osobnih podatka na internetu tijekom razdoblja od nekoliko dana, koji ispitaniku nije prouzročio nikakve opipljive ili štetne posljedice?”

 O prethodnom pitanju

12      Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 82. stavak 1. OUZP-a tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis ili nacionalna praksa kojima se utvrđuje „najniži prag” za nastanak nematerijalne štete uzrokovane povredom te uredbe.

13      S tim u vezi valja podsjetiti na to da ta odredba predviđa da „[s]vaka osoba koja je pretrpjela materijalnu ili nematerijalnu štetu zbog kršenja ove Uredbe ima pravo na naknadu od voditelja obrade ili izvršitelja obrade za pretrpljenu štetu”.

14      Kao što je Sud istaknuo, iz teksta članka 82. stavka 1. OUZP-a proizlazi da je postojanje „štete” jedan od uvjeta za nastanak prava na naknadu štete predviđenog tom odredbom, uz postojanje povrede te uredbe i uzročne veze između te štete i te povrede, pri čemu su ta tri uvjeta kumulativna (presuda od 4. svibnja 2023., Österreichische Post (Nematerijalna šteta u vezi s obradom osobnih podataka), C-300/21, EU:C:2023:370, t. 32. i današnja presuda Nacionalna agencija za prihodite, C-340/21, t. 77.). Iz toga slijedi da su ta tri uvjeta nužna i dostatna za postojanje prava na naknadu štete, u smislu navedene odredbe.

15      S obzirom na to da u članku 82. stavku 1. OUZP-a ne postoji nikakvo upućivanje na nacionalno pravo država članica, pojam „nematerijalna šteta” u smislu te odredbe valja definirati autonomno i ujednačeno, svojstveno pravu Unije (vidjeti u tom smislu presudu od 4. svibnja 2023., Österreichische Post (Nematerijalna šteta u vezi s obradom osobnih podataka), C-300/21, EU:C:2023:370, t. 30. i 44.).

16      S tim u vezi, oslanjajući se na doslovna, sustavna kao i teleološka razmatranja, Sud je protumačio članak 82. stavak 1. OUZP‑a na način da mu se protivi nacionalno pravilo ili praksa koji naknadu „nematerijalne štete” u smislu te odredbe uvjetuju time da je šteta koju je pretrpio ispitanik dosegnula određeni stupanj ozbiljnosti (presuda od 4. svibnja 2023., Österreichische Post (Nematerijalna šteta u vezi s obradom osobnih podataka), C-300/21, EU:C:2023:370, t. 51. i današnja presuda Nacionalna agencija za prihodite, C‑340/21, t. 78.).

17      Stoga se ne može smatrati da se trima uvjetima navedenima u točki 14. ove presude može dodati još uvjeta za nastanak odgovornosti predviđene člankom 82. stavkom 1. OUZP-a, poput opipljivosti štete ili objektivnosti povrede.

18      Iz toga slijedi da članak 82. stavak 1. OUZP-a ne zahtijeva da, nakon utvrđene povrede odredaba te uredbe, „nematerijalna šteta” koju navodi ispitanik mora doseći „najniži prag” kako bi se mogla naknaditi.

19      To je tumačenje potkrijepljeno uvodnom izjavom 146. trećom rečenicom OUZP-a, u kojoj je navedeno da bi „pojam štete trebalo […] široko tumačiti s obzirom na sudsku praksu Suda tako da se u potpunosti odražavaju ciljevi [te uredbe]”. Međutim, tom bi širokom poimanju „štete”, kojem zakonodavac Unije daje prednost, proturječilo ako bi navedeni pojam bio ograničen samo na štete određenog stupnja ozbiljnosti, osobito kad je riječ o duljini razdoblja tijekom kojeg su ispitanici trpjeli štetne posljedice povrede navedene uredbe (vidjeti analogijom presudu od 4. svibnja 2023., Österreichische Post (Nematerijalna šteta u vezi s obradom osobnih podataka), C-300/21, EU:C:2023:370, t. 46. i današnju presudu Nacionalna agencija za prihodite, C-340/21, t. 81.).

20      Usto, takvo tumačenje je u skladu s jednim od ciljeva OUZP-a, koji se sastoji u osiguranju postojane i visoke razine zaštite pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u Uniji. Naime, uvjetovanje naknade nematerijalne štete određenim pragom ozbiljnosti moglo bi ugroziti dosljednost sustava uspostavljenog OUZP‑om jer bi stupnjevanje takvog praga, o kojem ovisi mogućnost ili nemogućnost dobivanja navedene naknade, moglo varirati ovisno o ocjeni sudova pred kojima se vodi postupak (vidjeti u tom smislu presudu od 4. svibnja 2023., Österreichische Post (Nematerijalna šteta u vezi s obradom osobnih podataka), C-300/21, EU:C:2023:370, t. 48. i 49.).

21      Ispitanik u odnosu na kojeg je došlo do povrede OUZP‑a, koja mu je prouzročila štetne posljedice, ipak je dužan dokazati da te posljedice predstavljaju nematerijalnu štetu u smislu članka 82. te uredbe (vidjeti u tom smislu presudu od 4. svibnja 2023., Österreichische Post (Nematerijalna šteta u vezi s obradom osobnih podataka), C 300/21, EU:C:2023:370, t. 50. i današnju presudu Nacionalna agencija za prihodite, C-340/21, t. 84.). Naime, puka povreda odredbi te uredbe nije dovoljna za dodjelu prava na naknadu štete (presuda od 4. svibnja 2023., Österreichische Post (Nematerijalna šteta u vezi s obradom osobnih podataka), C-300/21, EU:C:2023:370, t. 42.).

22      U tim okolnostima, iako se ništa ne protivi tomu da objava osobnih podataka na internetu i posljedičan kratkoročan gubitak nadzora nad njima mogu ispitanicima uzrokovati „nematerijalnu štetu”, u smislu članka 82. stavka 1. OUZP-a, na temelju kojih nastaje pravo na naknadu štete, usto je potrebno da te osobe dokažu da su stvarno pretrpjele takvu štetu, koliko god ona mala bila.

23      S obzirom na prethodno navedeno, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da članak 82. stavak 1. OUZP-a treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis ili nacionalna praksa kojima se utvrđuje „najniži prag” za nastanak nematerijalne štete uzrokovane povredom te uredbe. Ispitanik mora dokazati da su posljedice te povrede, koje tvrdi da je pretrpio, uzrok štete koja se razlikuje od puke povrede odredaba navedene uredbe.

 Troškovi

24      Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (treće vijeće) odlučuje:

Članak 82. stavak 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka)

treba tumačiti na način da mu se:

protivi nacionalni propis ili nacionalna praksa kojima se utvrđuje „najniži prag” za nastanak nematerijalne štete uzrokovane povredom te uredbe. Ispitanik mora dokazati da su posljedice te povrede, koje tvrdi da je pretrpio, uzrok štete koja se razlikuje od puke povrede odredaba navedene uredbe.

Potpisi

*      Jezik postupka: njemački