Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Integracija žena, majki i obitelji migrantskog podrijetla u državama članicama EU-a i razina znanja jezika poželjna za integraciju”

(razmatračko mišljenje)

(2021/C 10/01)

Izvjestitelji:

Indré VAREIKYTÉ Ákos TOPOLÁNSZKY

Zahtjev njemačkog predsjedništva Vijeća:	dopis od 18.2.2020.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	9.9.2020.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	29.10.2020.
Plenarno zasjedanje br.:	555
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	234/4/14

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO napominje sljedeće: — nacionalni akcijski planovi i strategije za integraciju migranata uvelike se razlikuju diljem EU-a s obzirom na njihova vodeća načela, mjere te razinu praćenja i evaluacije; — po svemu sudeći, u državama članicama nema mnogo akcijskih planova i strategija posebno usmjerenih na žene ili rodna pitanja, premda se žene migrantskog podrijetla iz redova etničkih manjina, kao i žene raznih dobnih skupina, suočavaju s višestrukom ili intersekcijskom diskriminacijom u mnogobrojnim područjima života; — manje od polovine država članica EU-a raspolaže akcijskim planovima ili strategijama izričito usmjerenima na potomke migranata, unatoč tomu što statistički podaci Eurostata i međunarodnih organizacija ističu njihov nepovoljan položaj; — djelotvornom integracijom ostvaruje se niz potencijalnih gospodarskih, društvenih i fiskalnih prednosti za zemlje u kojima se migranti nastane; unatoč tomu, ukupan broj odgovarajućih mjera kako na razini EU-a tako i na nacionalnoj razini malen je u odnosu na složenost izazova.

1.2.

Kriza izazvana bolešću COVID-19 neproporcionalno je pogodila ranjive zajednice, posebno migrante iz redova etničkih manjina, a osobito migrantice. EGSO stoga potiče Komisiju da pri razvoju nove inicijative za integraciju i uključivanje uzme u obzir iskustva stečena tijekom te krize i predstavi najbolje pristupe koji su primijenjeni u državama članicama.

1.3.

EGSO vjeruje u cjelovit pristup svladavanju izazova povezanih s migracijama. Stoga bi spomenutom inicijativom trebalo obuhvatiti politike u područjima temeljnih prava, socijalnih pitanja, uključivanja na tržište rada, obrazovanja, kulture, prava i zdravstva.

1.4.

EGSO poziva Komisiju na razvoj bolje i učinkovitije komunikacije i koordinacije s državama članicama, njihovim nacionalnim, regionalnim i lokalnim vlastima i organizacijama civilnog društva pri oblikovanju cjelovitih integracijskih politika.

1.5.

EGSO ponovno osuđuje sve oblike nasilja nad ženama, potiče države članice koje još nisu ratificirale Istanbulsku konvenciju da preispitaju svoje stajalište te poziva sve države članice da ženama migrantskog podrijetla koje su žrtve nasilja omoguće pristup odgovarajućim uslugama, potpori i ustanovama jednak onom koji imaju i domicilne žene.

1.6.

EGSO ponovno potiče uspostavu boljih sustava procjene obrazovnih kvalifikacija te rodno prilagođenih programa potpore kojima se migranticama može olakšati ulazak na tržište rada.

1.7.

EGSO poziva na hitno djelovanje kako bi se osigurao integrirani pristup s ciljem usklađivanja višerazinskog upravljanja socijalnom politikom i politikom zapošljavanja kojima se utječe na rad u kućanstvu diljem EU-a.

1.8.

Nužno je razviti sustavnije aktivnosti otvaranja prema javnosti i podizanja svijesti kako bi se migranti i izbjeglice upoznali sa svojim pravima i dužnostima i izgradili povjerenje u sposobnost administrativnih tijela i javnih vlasti da im pruže zaštitu, ali i kako bi se pritom ojačali kapaciteti tih tijela i vlasti.

1.9.

EGSO traži zajedničke smjernice EU-a u području jezičnog osposobljavanja kako bi se osigurao jedinstven, cjelovit pristup koji bi odražavao ne samo različite potrebe i razine znanja polaznika nego i zahtjeve u pogledu kvalifikacija nastavnika.

1.10

EGSO smatra da bi jezično osposobljavanje trebalo uključivati smjernice, informiranje i pojašnjavanje u pogledu njegovih ciljeva i prednosti za život migranata, čime bi same migrante poticalo na aktivniju ulogu u postupku jezičnog osposobljavanja.

1.11.

EGSO smatra da bi bilo korisno dalje istraživati bi li se Zajednički europski referentni okvir za jezike mogao iskoristiti za pojednostavnjenje postupka jezičnog osposobljavanja migranata i jamčenje prilagođenijeg pristupa.

1.12.

EGSO naglašava nužnost boljeg prikupljanja odgovarajućih i usporedivih podataka iskazanih po spolu o migraciji i integraciji na razini EU-a, nacionalnoj i osobito na lokalnoj razini.

2.   Tema razmatračkog mišljenja

2.1.

Njemačko predsjedništvo Vijeća Europske unije zatražilo je od EGSO-a da u razmatračkom mišljenju razmotri konkretne mjere država članica za integraciju žena, majki i obitelji migrantskog podrijetla, modele jezičnih tečajeva koji se primjenjuju u državama članicama na početku postupka integracije izbjeglica i ostalih skupina migranata te razine znanja jezika utvrđene u okviru tih tečajeva.

3.   Analiza stanja (1)

3.1.

Nacionalni akcijski planovi i strategije za integraciju migranata uvelike se razlikuju diljem EU-a s obzirom na njihova vodeća načela, mjere te praćenje i evaluaciju. U tim se razlikama odražavaju nacionalne osebujnosti, upravne tradicije te povijest migracija. O tim različitim pristupima raspravlja se u okviru Europske mreže za integraciju. Međutim, i dalje postoje nacionalne razlike u provedbi smjernica Vijeća Europske unije u pogledu zajedničkih temeljnih načela politike integracije imigranata u EU-u i drugih odgovarajućih dokumenata politike. Važno je napomenuti da politike integracije u nekim državama članicama provode regionalne i/ili lokalne vlasti, čime se još više povećavaju razlike u provedbi navedenih smjernica.

3.2.

Po svemu sudeći, u državama članicama nema mnogo akcijskih planova i strategija posebno usmjerenih na žene ili rodna pitanja, a pritom postoje naznake da se žene migrantskog podrijetla, uključujući pripadnice manjinskih etničkih zajednica te osobito crnkinje, suočavaju s višestrukom ili intersekcijskom diskriminacijom u mnogim područjima društvenog života, uključujući zapošljavanje i obrazovanje, te se posebno suočavaju s preprekama u pristupu zdravstvenoj zaštiti (2).

3.3.

Manje od polovine država članica EU-a raspolaže akcijskim planovima ili strategijama izričito usmjerenima na potomke migranata, unatoč tomu što statistički podaci ističu njihov nepovoljan položaj. Zbog pomanjkanja društvene uključenosti postoji rizik od potencijalnog otuđenja mladih migrantskog podrijetla, s posljedicama za socijalnu koheziju, netoleranciju, diskriminaciju i rast kriminaliteta, kao i povećani rizik da mladi postanu žrtve dezinformiranja i ekstremističkih pokreta.

3.4.

Afirmirana, sustavna politika komunikacije s roditeljima migrantima provodi se u tek nekoliko država članica. Takve politike postoje u rasponu od uključivanja roditelja i obitelji migranata i izbjeglica u školske aktivnosti te informiranja i podizanja osviještenosti o obrazovanju njihove djece do potpore u učenju nacionalnog jezika države članice te njihova osposobljavanja kako bi pomagali i pružali potporu svojoj djeci tijekom obrazovanja.

3.5.

Podaci iz istraživanja i studija provedenih na nacionalnoj razini unutar država članica ukazuju na segregaciju djece migrantskog podrijetla u školama. Štoviše, čak i kada rezidencijalna koncentracija nije visoka, segregacija u nekim školama, osobito osnovnim školama, zna biti veća nego u četvrtima u kojima se te škole nalaze.

3.6.

Broj djece migrantskog podrijetla mlađe od 18 godina bez zakonskog skrbnika u stalnom je porastu: Europa zaprima 74 % maloljetnih tražitelja azila bez pratnje. Nakon traumatičnog migrantskog putovanja, koje je često obilježeno nasiljem, ta su djeca i mlade osobe i dalje izložena višestrukim opasnostima, osobito od strane kriminalnih mreža: novačenju maloljetnika, krijumčarenju djece u svrhu prostitucije, seksualnom iskorištavanju i dječjem radu (3).

3.7.

Podaci koje prikupljaju tijela nadležna za ravnopravnost u državama članicama obično su ograničeni na slučajeve rasne diskriminacije odnosno diskriminacije na temelju etničke pripadnosti. U većini država članica EU-a ima ili vrlo malo ili nema uopće podataka o pritužbama državljana trećih zemalja povezanima s diskriminacijom koja nije zasnovana na etničkom ili rasnom podrijetlu. (4) Stvaran broj pritužbi koje podnose državljani trećih zemalja tijelima nadležnima za ravnopravnost vrlo je malen u usporedbi s iskustvima i slučajevima percipirane diskriminacije i viktimizacije zabilježenima u anketama. Razina neprijavljivanja (5) ozbiljno je pitanje te se može povezati s pomanjkanjem upoznatosti s pravima i nepovjerenjem prema tijelima vlasti, naročito među ženama i djecom migrantskog podrijetla.

4.   Poboljšanje integracije

4.1.

EGSO naglašava da je integracija dinamičan, dugoročan i trajan dvosmjeran proces koji uključuje i migrante i društvo koje ih prima. To je izazov koji se Unija obvezala svladavati, a djelotvornom integracijom ostvaruje se niz potencijalnih gospodarskih, društvenih i fiskalnih prednosti za zemlje u kojima se migranti nastane; unatoč tomu, ukupan broj odgovarajućih aktivnosti kako na razini EU-a tako i na nacionalnoj razini nizak je u usporedbi sa složenošću tog izazova.

4.2.

Kriza izazvana bolešću COVID-19 neproporcionalno je utjecala na ranjive zajednice, osobito migrante, a posebno migrantice (6). Očituje se u posljedicama po fizičko i mentalno zdravlje te ekonomskim posljedicama, mogućem povećanju diskriminacije i rasizma te u utjecaju fizičkog zatvaranja škola na djecu migrante i njihove roditelje. EGSO stoga odlučno potiče Komisiju da pri razvoju nove inicijative za integraciju i uključivanje uzme u obzir iskustva stečena tijekom te krize i predstavi najbolje pristupe koji su primijenjeni u državama članicama. S obzirom na tu krizu, EGSO također poziva države članice da osiguraju besplatno osposobljavanje o upotrebi digitalnih uređaja, upravljanju dokumentima te traženju posla i radu na daljinu, kao i da omoguće pristup potpori u slučaju krizne situacije i pravnim savjetima za osobe koje se nalaze u ekonomskim poteškoćama i/ili kojima prijeti socijalna isključenost (7).

4.3.

EGSO vjeruje u cjelovit pristup svladavanju izazova povezanih s migracijama. Stoga bi spomenutom budućom inicijativom trebalo obuhvatiti politike u području temeljnih prava, društvenog uključivanja i uključivanja na tržište rada, obrazovanja, kulture, pravosuđa, zdravstva i stanovanja.

4.4.

EGSO ponovno i izražava osudu svih oblika nasilja nad ženama, potiče države članice koje još nisu ratificirale Istanbulsku konvenciju da preispitaju svoje stajalište (8) te poziva sve države članice da ženama migrantskog podrijetla koje su žrtve nasilja omoguće pristup odgovarajućim uslugama, potpori i ustanovama jednak onom koji imaju i žene rođene u EU-u. Imigranti koji su žrtve nasilja u obitelji trebali bi moći, uz jamčenje povjerljivosti, zatražiti zakonski imigracijski status neovisno o počinitelju (9).

4.5.

Migrantice su često prekomjerno kvalificirane za poslove koji su im dostupni, nezaposlene su i suočavaju se s gubitkom vještina (10). Kako bi se počelo rješavati te probleme, EGSO ponovno poziva na uspostavu boljih sustava procjene obrazovnih kvalifikacija te rodno prilagođenih programa potpore kojima se ženama može olakšati ulazak na tržište rada (kao što je rani i predškolski odgoj i obrazovanje) (11).

4.6.

Odbor naglašava da migrantice nisu homogena skupina, osobito u pogledu vještina i kvalifikacija (12); veća je vjerojatnost da će biti nedovoljno ili previše kvalificirane za svoj posao i manje je vjerojatno da će biti zaposlene (13). Stoga bi mjere integracije, aktivne politike i programi u području tržišta rada te projekti socijalne ekonomije trebali uključivati jezične tečajeve, procjenu vještina i strukovno osposobljavanje (14).

4.7.

Radnici u kućanstvu migrantskog podrijetla postali su glavni oslonac sustava socijalne skrbi, osobito u području dugotrajne skrbi o starijim osobama, a negativne posljedice u sektoru rada u kućanstvu osjećaju uglavnom migrantice (15). U tom je sektoru zapošljavanje još uvijek u potpunosti ili dijelom neregulirano, a razina dohotka niska; radnici u kućanstvu imaju nižu razinu zaštite u području rada i/ili zakonske zaštite u slučaju nezaposlenosti, ozljeda na radnome mjestu, invaliditeta ili majčinstva te često pate od društvene izolacije i isključenosti, osobito u slučaju zaposlenja uz smještaj (16). EGSO poziva na hitno djelovanje kako bi se osigurao integrirani pristup s ciljem usklađivanja višerazinskog upravljanja politikama u području socijalnih pitanja i zapošljavanja koje se odnose na rad u kućanstvu diljem EU-a, uzimajući u obzir sjecišta politika u području skrbi, zapošljavanja i migracija te način na koji one utječu na uključivanje migranata koji rade u kućanstvu na tržište rada, kao i na njihove životne uvjete.

4.8.

EGSO ukazuje na činjenicu da su migrantice često prisiljene živjeti u izolaciji i postaju potencijalne žrtve usamljenosti i nasilja. Istodobno, ako rade, često rade prekomjerno i uz to moraju obavljati sve zadaće skrbi u sklopu kućanstva. Budući da su ta pitanja predmet politika, mjera i instrumenata u području rodne ravnopravnosti, od presudne je važnosti zajamčiti ravnopravan pristup tim instrumentima i za migrantice te im osigurati istovjetno osnaživanje kao i domicilnim ženama. Također je nužno razviti sustavnije aktivnosti otvaranja prema javnosti i podizanja svijesti kako bi se migranti i izbjeglice upoznali sa svojim pravima i dužnostima i izgradili povjerenje u sposobnost administrativnih tijela i javnih vlasti da im pruže zaštitu, ali i kako bi se pritom ojačali kapaciteti tih tijela i vlasti.

4.9.

EGSO smatra da u kontekstu migracija i integracije rodna ravnopravnost ima jednaku ulogu kao i u ostatku europskog društva jer obuhvaća niz temeljnih prava (to jest toleranciju, jednakost, slobodu izražavanja, nazora i vjeroispovijesti itd.) koja mogu biti kulturološki strana izbjeglicama i ostalim migrantima koji dolaze iz potpuno drugačijih kultura i pozadina. Stoga bi rodna ravnopravnost trebala postati jedan od ključnih oslonaca integracije kroz cjelovito prilagođene politike te integracijske modele i aktivnosti.

4.10.

EGSO smatra da bi uključivanje obitelji i roditelja migrantskog podrijetla u lokalne i školske zajednice trebalo započeti u ranoj fazi prihvata kako bi se izbjegla marginalizacija i posljedična otuđenost djece i mladih migrantskog podrijetla. Takva potpora može biti korisna za rano usvajanje domicilnog jezika.

4.11.

EGSO stoga poziva Komisiju da razvije bolju i učinkovitiju komunikaciju i koordinaciju s državama članicama, njihovim nacionalnim, regionalnim i lokalnim vlastima te organizacijama civilnog društva radi oblikovanja cjelovitih integracijskih politika, kao i objavljivanja usporednih izvješća o njihovoj provedbi i aktivnog promicanja razmjene dobrih praksi. Istodobno je zadaća institucija EU-a podupiranje europskih vrijednosti i provedba važećeg zakonodavstva u slučajevima u kojima države članice krše zakone o ljudskim pravima, nehumano postupaju s migrantima i/ili ih diskriminiraju.

4.12.

EGSO poziva Komisiju na utvrđivanje niza mjera i instrumenata za potporu državama članicama i njihovim nacionalnim i lokalnim vlastima kao i socijalnim partnerima, nevladinim organizacijama i pojedinačnim inicijativama u suzbijanju neprijateljstva prema migrantima i migracijama općenito te kampanja dezinformiranja protiv migracija, prikazujući prednosti i potencijal koje migranti donose u naša društva.

4.13.

EGSO ističe nužnost osiguravanja prikupljanja odgovarajućih, usporedivih podataka o migracijama na razini EU-a, nacionalnoj i osobito na lokalnoj razini, uključujući, među ostalim, podatke razvrstane prema spolu, dobi, nacionalnosti i migrantskom statusu, trajanju zaposlenja, rasponu dohotka te napredovanju u karijeri, kako bi se osiguralo oblikovanje politike na odgovarajući način i na temelju dokaza.

5.   Jezično osposobljavanje

5.1.

EGSO smatra da jezično osposobljavanje ne bi smjelo biti svrha samom sebi: spajanjem jezičnog osposobljavanja s istraživanjem kulture i zajednice te društvenom uključenošću osigurao bi se uspješniji postupak integracije.

5.2.

Nažalost, tek nekoliko država članica slijedi pristup učenju jezika koji se temelji na potrebama omogućavanjem tečajeva svim građanima s ograničenim znanjem jezika. Nekoliko država članica pruža pristup takvim tečajevima samo za korisnike humanitarne zaštite. Programi učenja jezika rijetko su povezani sa zapošljavanjem, a tečajevi jezika za određena radna mjesta, na radnom mjestu i tečajevi jezika višeg stupnja rijetki su. U drugim državama članicama migranti moraju platiti tečajeve unaprijed te im se novac vraća tek ako polože završne ispite. Povrh toga, postoje velike razlike ne samo u načinu i kvaliteti poduke jezika već i u predanosti samih migranata (17).

5.3.

EGSO stoga smatra da su za osiguravanje ujednačenog i cjelovitog pristupa, koji neće odražavati samo različite potrebe i razine znanja polaznika već i zahtjeve u pogledu kvalifikacije nastavnika, važne zajedničke smjernice EU-a za jezično osposobljavanje.

5.4.

Osim toga, ženama s obvezama pružanja skrbi osobito je otežan pristup tečajevima jezika zbog njihova rasporeda i općih uvjeta (troškovi/lokacija) (18). Od ključne je važnosti napomenuti da bi ženama migrantskog podrijetla trebalo posvetiti dodatnu pozornost radi osobito velikih praznina u jezičnom obrazovanju zbog ograničenog pristupa općem obrazovanju za žene u nekim matičnim zemljama. Primjerice, migranticama bi trebalo ponuditi skrb za djecu dok pohađaju tečajeve jezika, a njihova mala djeca mogla bi pohađati tečajeve jezika i igraonice, što se pokazalo vrlo učinkovitim i za učenje jezika i za integraciju.

5.5.

EGSO-a smatra da bi i sami migranti trebali imati pravo odlučiti za sebe i svoje obitelji i djecu koje strategije učenja jezika najbolje odgovaraju njihovim životnim ciljevima. Činjenica da migranti možda žele odabrati između različitih vrsta prilagodbe ukazuje na to da bi trebalo omogućiti slušanje mišljenja migranata i oblikovanje prilagođenih tečajeva i upravljanje njima. Od presudne je važnosti da jezično osposobljavanje uključuje smjernice, informiranje i pojašnjavanje u pogledu ciljeva i prednosti jezičnog osposobljavanja za njihov život, potičući tako same migrante na aktivniju i angažiraniju ulogu u tom procesu.

5.6.

EGSO smatra da bi bilo korisno dalje istraživati bi li se Zajednički europski referentni okvir za jezike mogao iskoristiti za pojednostavnjenje postupka jezičnog osposobljavanja migranata i osiguravanje pristupa po mjeri, jer se time ne bi samo olakšala organizacija već bi se utvrdila i jasna očekivanja od polaznika.

5.7.

EGSO ističe da usmeni prevoditelji imaju velik učinak na migracijske i integracijske usluge i ishode za pojedinca. Međutim, kvalifikacije usmenih prevoditelja ne odgovaraju nužno potrebama migranata, pri čemu se često žene stavlja u nepovoljan položaj. Stoga bi osposobljavanje usmenih prevoditelja trebalo ujednačiti, uz uvođenje certificiranja na europskoj razini. Trebalo bi uspostaviti suradnju sa sveučilištima diljem EU-a koja nude studijske programe usmenog prevođenja u području javnih usluga.

5.8.

EGSO smatra da su jezične vještine, zaposlenje i kvaliteta tog zaposlenja međusobno povezani: što su jezične vještine bolje, to je veća vjerojatnost da će novoprispjela osoba imati pristup dobrim radnim mjestima i obrazovnim mogućnostima te da će se općenito bolje integrirati u društvo. Prednosti učenja jezika za zajednicu domaćina višestruke su: od većeg i boljeg pristupa tržištu rada do prihvaćenosti od ostatka zajednice i osjećaja pripadnosti samih migranata. Najvažniji aspekti učenja jezika su tako: visokokvalitetna nastava radi postizanja dobrih rezultata, pristupačnost, prilagođenost i izrada po mjeri. Iskustvo stečeno tijekom krize izazvane bolešću COVID-19 pokazuje da bi trebalo više ulagati u digitalne alate kako bi migranti mogli pohađati tečajeve posredstvom interneta.

---

(1)  Više na: https://ec.europa.eu/migrant-integration/feature/what-measures-are-in-place-to-ensure-the-long-term-integration-of-migrants-and-refugees-in-europe.

(2)  Together in the EU: Promoting the participation of migrants and their descendants (Zajedno u EU-u: promicanje sudjelovanja migranata i njihovih potomaka), Agencija Europske unije za temeljna prava, 2017..

(3)  Mišljenje SOC/634 – Zaštita maloljetnih migranata bez pratnje u Europi, EGSO (planirano za plenarnu sjednicu 16.-18. rujna 2020.)

(4)  Links between migration and discrimination – A legal analysis of the situation in EU Member States (Povezanost migracija i diskriminacije – Pravna analiza stanja u državama članicama EU-a), Europska mreža pravnih stručnjaka za rodnu ravnopravnost i nediskriminaciju, Glavna uprava Europske komisije za pravosuđe i zaštitu potrošača, 2016.

(5)  Being Black in the EU – Second European Union Minorities and Discrimination Survey (Biti crnac u EU-u – Drugo istraživanje Europske unije o manjinama i diskriminaciji), Agencija Europske unije za temeljna prava, 2018.

(6)  Na Europskoj web stranici za integraciju trajno se prati učinak bolesti COVID-19 na zajednice migranata u više područja ključnih za integraciju diljem EU-a.

(7)  Manifest o digitalnoj uključenosti, Europska mreža migrantica, 16. lipnja 2020.

(8)  SL C 240, 16.7.2019., str. 3.

(9)  Handbook for Legislation on Violence against Women (Priručnik za zakonodavstvo u području nasilja nad ženama), DEW/DESA, Ujedinjeni narodi, 2009.

(10)  Harnessing Knowledge on the Migration of Highly Skilled Women (Sistematizacija znanja o migracijama visokokvalificiranih žena), Međunarodna organizacija za migracije, 2014.

(11)  SL C 242, 23.7.2015., str. 9.

(12)  The New EU Migration Pact in Progress: Recalling Legal Obligations (Novi imigracijski pakt EU-a u tijeku: Podsjetnik na zakonske obveze), Europska mreža migrantica, 2020.

(13)  Europska internetska stranica o integraciji i integraciji migrantica, 12.11.2018., https://ec.europa.eu/migrant-integration/feature/integration-of-migrant-women.

(14)  Točka 4.16 mišljenja SL C 283, 10.8.2018., str. 1.

(15)  Out of sight: migrant women exploited in domestic work (Daleko od očiju: iskorištavanje migrantica zaposlenih u kućanstvu), Agencija Europske unije za temeljna prava, 2018.

(16)  International migration paper br. 115, Međunarodna organizacija rada, 2013.

(17)  https://ec.europa.eu/home-affairs/sites/homeaffairs/files/201915_early_language_support_wider_dissemination.pdf.

(18)  Mišljenje SL C 242, 23.7.2015., str. 9.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Upravljanje raznolikošću u državama članicama EU-a”

(razmatračko mišljenje)

(2021/C 10/02)

Izvjestitelji:

Adam ROGALEWSKI Carlos Manuel TRINDADE

Zahtjev njemačkog predsjedništva Vijeća:	dopis, 18.2.2020.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	9.9.2020.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	29.10.2020.
Plenarno zasjedanje br.:	555
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	237/4/10

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Ovo mišljenje, pripremljeno na zahtjev njemačkog predsjedništva, bavi se upravljanjem raznolikošću u vezi s migrantima i etničkim manjinama u društvu i u radnom okruženju. Studije slučaja četiriju zemalja EU-a koje predstavljaju četiri geografske regije razmotrene su u ovom mišljenju: sjeverna Europa (Finska), središnja i istočna Europa (Poljska), zapadna Europa (Francuska) i južna Europa (Italija).

1.2.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) poziva na holistički pristup u politikama upravljanja raznolikošću. Te politike trebaju pokrivati sve aspekte radnog i svakodnevnog života predmetnih skupina, uključujući radna mjesta, obrazovanje, javne usluge, lokalne zajednice i socijalna prava.

1.3.

U upravljanju raznolikošću treba u obzir uzeti heterogenost i višestruke identitete. Migranti i etničke manjine nisu homogena skupina te je prepoznavanje intersekcionalnosti ključno za razvoj uspješnih politika raznolikosti.

1.4.

Rješavanje problema strukturnog rasizma u institucijama iziskuje socijalnu pravdu za etničke manjine i migrante. U cilju toga, EGSO poziva EU i države članice da ulože veće pravne i političke napore u suzbijanje rasizma i ksenofobije. Nedavni svjetski događaji pokazuju koliko je to hitno. Bolest COVID-19 pogoršava strukturni rasizam u Europi. Etničke manjine i migranti izloženiji su ne samo toj bolesti već i nejednakostima koje ona donosi, a manje je vjerojatno da će primiti potporu. Diljem Europe, prosvjedi pod sloganom Black Lives Matter, koji su uslijedili nakon ubojstva Georgea Floyda u Sjedinjenim Američkim Državama, pokazuju da su institucionalni rasizam i ksenofobija i dalje prisutni u našim europskim društvima.

1.5.

Migranti i etničke manjine često su u prvim redovima borbe protiv pandemije i njezinih posljedica, a istodobno snose neproporcionalne rizike. Njihov doprinos mora se uvažiti, a strategija raznolikosti trebala bi u tome imati važnu ulogu. Ako doista želimo uvažiti njihov doprinos, potrebno im je osigurati kvalitetne radne uvjete, pravedne plaće i socijalnu zaštitu. Migranti bi trebali imati pristup jednakim standardima kvalitete u pogledu smještaja, obrazovanja i zdravstvene skrbi kao i europski građani. Nadalje, treba provoditi politike za zaštitu migranata bez dokumenata, i to uz sudjelovanje i suglasnost socijalnih partnera i organizacija civilnog društva.

1.6.

EU i države članice moraju proaktivno osigurati više sredstava za upravljanje raznolikošću u korist svih građana, socijalne pravde, temeljnih prava i gospodarstva. Ne smije se dopustiti da pandemija uzrokovana COVID-om 19 i gospodarska kriza uzrokuju smanjenje potrošnje i slabljenje kapaciteta država članica u tom području. Točnije, socijalnim partnerima i organizacijama civilnog društva potrebno je osigurati primjerena i dugoročna financijska sredstva za osmišljavanje i provedbu politika raznolikosti. Jedan od izvora trebao bi biti novi fond ESF+.

1.7.

Politikama raznolikosti trebalo bi rješavati problem nedovoljnog iskorištavanja vještina. EGSO ponavlja svoje preporuke za bolje priznavanje kvalifikacija, posebice u zdravstvenom sektoru i sektoru dugotrajne skrbi (1). Poboljšanja u postupcima priznavanja kvalifikacija i prethodno stečenog znanja trebala bi pratiti preporuke Unesca, u kojima se poziva na stvaranje koherentnih, transparentnih i fleksibilnih okvira koji bi se koristili za migrante i izbjeglice (2).

1.8.

EGSO naglašava važnu ulogu javnih službi i njihovo prikladno financiranje u svrhu zaštite raznolikosti.

1.9.

Odbor poziva EU i države članice da osiguraju besplatno i univerzalno osposobljavanje koje uključuje tečajeve jezika da bi se migrantima omogućilo potpuno sudjelovanje na tržištu rada.

1.10.

EGSO poziva na uključivanje upravljanja raznolikošću u razna područja politike EU-a i u pravila EU-a o javnoj nabavi, tako što će se kao kriterij za dodjelu javnih ugovora razmatrati jesu li poduzeća uvela politike raznolikosti.

1.11.

EGSO naglašava ključnu ulogu socijalnih partnera u razvoju, provedbi i ocjeni upravljanja raznolikošću. Predstavljeno istraživanje i studije slučaja pokazuju da su kolektivno pregovaranje i socijalni dijalog ključni i da je vjerojatnije da će politike uključivosti i antidiskriminacijske prakse postojati u radnim okruženjima u kojima je prisutan sindikat. Štoviše, sindikati i udruženja poslodavaca imaju važnu ulogu u osnaživanju radnika i poduzetnika migranata unutar svojih struktura putem posebnih mehanizama podrške.

1.12.

EGSO naglašava važnu ulogu organizacija civilnog društva i interesnih skupina koje rade na pravima migranata i etničkih manjina. Organizacije koje vode migranti izričito pozivaju na strukturirani dijalog i konstruktivno sudjelovanje u svim fazama izrade politika o migracijama radnika i zapošljavanju koje se tiču radnika migranata i radnika pripadnika etničkih manjina. Da bi upravljanje raznolikošću imalo smisla, svi dionici moraju biti uključeni u socijalni i civilni dijalog.

1.13.

Odbor potiče poslodavce da u suradnji sa sindikatima razviju čvrste strategije za upravljanje raznolikošću ambicioznije od izjava o društveno odgovornom poslovanju, koje bi bile podložne odgovarajućem praćenju kako bi dovele do promjena. Točnije, poslodavcima se treba pomoći da iskoriste postojeće alate i metodologije, poput onih koje je razvila Europska mreža protiv rasizma (ENAR). Poslodavci bi također trebali nastojati provoditi politike raznolikosti u čitavom opskrbnom lancu.

1.14.

U svrhu osmišljavanja sveobuhvatnih strategija za rješavanje problema sistemskog rasizma i za promicanje raznolikosti, države članice trebaju razviti nacionalne akcijske planove za borbu protiv rasizma, kao što je predloženo na svjetskoj konferenciji Ujedinjenih naroda o suzbijanju rasizma, održanoj 2018. godine u Južnoafričkoj Republici (3).

1.15.

EGSO poziva Komisiju da hitno razvije novi plan o uključivanju državljana trećih zemalja jer je prethodni plan prestao važiti 2018. godine. Nadalje, pozitivno djelovanje u svrhu boljeg uključivanja migranata treba uključiti u predloženi pakt o migracijama i azilu.

1.16.

Odbor vjeruje da je potrebno poboljšati prikupljanje podataka i praćenje politika raznolikosti na tržištu rada u državama članicama i na razini EU-a. Bez boljeg prikupljanja podataka nećemo biti u mogućnosti pratiti i poboljšati relevantne strategije. U tu svrhu, EGSO poziva sve relevantne dionike da zajedno rade na poboljšanju prikupljanja podataka o sudjelovanju radnika migranata i radnika pripadnika etničkih manjina na tržištu rada.

1.17.

Uključivost i raznolikost ključni su za demokraciju. Naša radna okruženja i društva postaju demokratskija kada etničke manjine i migranti sudjeluju u civilnom društvu, sindikatima i formalnim demokratskim procesima kao što su izbori. U svrhu promicanja aktivnog građanstva, države članice trebaju poticati migrante na aktivno sudjelovanje ne samo na tržištu rada već i u procesima donošenja odluka kao što je politika. U svrhu promicanja raznolikosti u našim društvima, važno je migrantima dati pravo glasa tako da mogu sudjelovati na lokalnim izborima jednako kao i građani EU-a te se kandidirati da budu predstavnici lokalnih zajednica.

1.18.

Institucije EU-a, uključujući EGSO, trebale bi voditi primjerom u pogledu upravljanja raznolikošću, među ostalim, povećanjem broja članova, članica i osoblja pripadnika etničkih manjina. (4) Dobar je primjer i mišljenje Odbora o ravnopravnosti spolova (5), koje je dovelo do osnivanja interne skupine za ravnopravnost spolova.

2.   Uvod

2.1.

U ovom mišljenju, pojam „migranti” odnosi se na osobe rođene u državama različitima od onih u kojima trenutno žive, uključujući europske građane i državljane trećih zemalja. Pojam „etničke manjine” odnosi se na pripadnike rasnih, etničkih ili vjerskih manjina koje su rođene u zemlji prebivališta. U mišljenju se koristi pozitivniji pojam „uključivost” umjesto pojma „integracija”, koji se također često upotrebljava u diskursu o raznolikosti.

2.2.

Rasizam i diskriminacija mogu se izražavati na razini pojedinca i poprimati oblik, primjerice, nejednakog postupanja, uznemiravanja ili zločina iz mržnje. Također mogu biti strukturni i uključivati institucionalnu diskriminaciju, koja je vidljiva kroz nejednakosti na tržištu rada ili isključenost iz socijalnih prava zbog neredovitog statusa zaposlenja ili migrantskog statusa. (6) Stoga bi se u okviru politika raznolikosti posebna pozornost trebala posvetiti „skupinama koje se definira njihovom rasom” (eng. racialised groups), marginaliziranim skupinama koje se zbog pripadnosti određenoj etničkoj ili vjerskoj skupini suočavaju sa strukturnim ili institucionalnim rasizmom, diskriminacijom ili profiliranjem.

2.3.

Kao najbolja praksa, upravljanje raznolikošću u radnom okruženju uključuje suradnju poduzeća sa sindikatima putem kolektivnog pregovaranja, uz potporu nevladinih organizacija i vlada, u svrhu zajedničkog osmišljavanja strategija usmjerenih ka poboljšanju uključivosti i ravnopravnosti među radnicima. Posebnu pozornost treba posvetiti poduzećima u državama članicama u kojima je pokrivenost kolektivnim pregovaranjem slaba te mikropoduzećima i malim poduzećima, koja također zapošljavaju velik broj migranata i pripadnika etničkih manjina, i kojima bi pomoću socijalnog dijaloga trebalo pružiti potporu za razvoj politika raznolikosti. To iziskuje participativno procjenjivanje prepreka raznolikosti i uključivosti u radnom okruženju i odlučivanje o tome kako će se tim pitanjem upravljati te kako će se pratiti i ocjenjivati. Strategije mogu uključivati rješavanje problema organizacijskih struktura koje imaju diskriminatorni utjecaj (primjerice, prakse koje se koriste pri traženju i zapošljavanju zaposlenika), osiguravanje raznolikosti u upravljačkim strukturama i prikupljanje podataka s ciljem izvještavanja o rezultatima u vezi sa zadržavanjem radnika, napretkom u karijeri i jednakim postupanjem. Strategije upravljanja raznolikošću također mogu uključivati preispitivanje mehanizama rješavanja sukoba i internih pritužbi, pri čemu uprava u suradnji sa sindikatima uspostavlja jasne procese za istraživanje pritužbi i poduzimanje prikladnih mjera za rješavanje svih povreda prava, istodobno štiteći podnositelje pritužbi od odmazde. Aktivnosti mogu uključivati održavanje tečajeva, osnivanje skupina za pružanje podrške i razvoj programa mentorstva. Nadalje, politike raznolikosti mogu potaknuti etničke manjine i migrante da u radnom okruženju sudjeluju u savjetodavnim tijelima, primjerice u radničkim vijećima.

2.4.

Prošlo je 20 godina od usvajanja Direktive o rasnoj jednakosti (2000/43/EZ). Tom se direktivom uspostavio europski okvir za promicanje jednakog postupanja prema svim osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo i predviđene su pozitivne mjere (upravljanje raznolikošću). Jednako tako, prošlo je 20 godina od usvajanja Direktive o jednakosti pri zapošljavanju (2000/78/EZ) u svrhu suzbijanja diskriminacije u radnom okruženju. Međutim, nijedna od tih direktiva izričito ne sprječava strukturnu diskriminaciju na temelju nacionalnosti ili zemlje podrijetla te kao takve ne pružaju migrantima dovoljnu zaštitu od diskriminacije. Nadalje, Vijeće nije usvojilo takozvanu horizontalnu direktivu čiji je cilj zaštititi građane od diskriminacije na temelju više faktora, u radnom okruženju i izvan njega.

2.5.

Suzbijanje diskriminacije i promicanje ravnopravnosti također je uključeno u Ugovore o EU-u i u europski stup socijalnih prava. Vijeće je 2004. godine usvojilo osnovna zajednička načela politike integracije useljenika u EU-u. Na temelju tih načela, u deklaraciji iz Zaragoze, usvojenoj 2010. godine, naglašava se potreba za osmišljavanjem novog programa za integraciju i utvrđuje se skup pokazatelja za analizu i praćenje integracije migranata u Europi. (7) Kao rezultat tog procesa, uspostavljena je europska internetska stranica o integraciji (EWSI), osnovni resurs za komparativno istraživanje, praćenje strategija za integraciju migranata na razini zemalja i ocjenu najboljih praksi. (8) Kao dio procesa osnovana je i Europska mreža za integraciju (EIN) koja okuplja predstavnike ministarstava odgovornih za integraciju migranata iz svih zemalja EU-a, uz dodatak Islanda i Norveške, u svrhu savjetovanja s Komisijom o politikama integracije (9).

2.6.

Komisija je 2010. godine pokrenula platformu EU-a za povelje o raznolikosti (10), koje potiču organizacije da osmišljaju i provode politike o raznolikosti i uključivosti te osiguravaju prostor za razmjenu i iznošenje iskustava i najboljih praksi. Trenutno postoje 24 europske povelje o raznolikosti. Potpisivanjem povelje organizacija se dobrovoljno obvezuje na promicanje raznolikosti i jednakih prilika u radnom okruženju. Potpisnici povelje o raznolikosti dobivaju pristup velikoj mreži suradnika, publikacijama i alatima za podršku u svrhu sustavnog vrednovanja, mjerenja i nadzora.

3.

Opće napomene

3.1.

U posljednje se vrijeme situacija migranata i etničkih manjina pogoršala te svjedočimo sve većem broju napada na te skupine i povećanju učestalosti govora mržnje koji potiču rasisti i ksenofobne predrasude. EU se hitno treba više aktivirati u tom području, a jedan je od načina da to učini promicanje upravljanja raznolikošću.

3.2.

Nadalje, tražitelji azila i priljev migranata stvorili su pritisak na kapacitet službi za integraciju u državama članicama. Fondovi sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira, kao što je ESF+, trebali bi imati povećan financijski kapacitet za potporu politika uključivosti.

3.3.

Nedavno je istraživanje za Europsku komisiju pokazalo da imigranti čine prosječno 13 % zaposlenika u „ključnim zanimanjima” u državama članicama, a da su migranti iz država izvan EU-a previše zastupljeni u osnovnim uslužnim djelatnostima, u sektorima kao što su zdravstvo, prehrana, distribucija i prijevoz. (11) Podaci koje je nedavno prikupila Europska mreža protiv rasizma (ENAR) pokazuju da je kriza imala znatne negativne posljedice na etničke manjine po pitanju stanovanja, policijskog zlostavljanja, zaposlenja, zdravstvene skrbi, govora mržnje i kapaciteta mreža civilnog društva da se uključe u obranu prava tih skupina. (12) Migranti i etničke manjine često su u prvim redovima borbe protiv pandemije i njezinih posljedica, a istodobno snose neproporcionalne rizike. Njihov doprinos mora se uvažiti, a strategija raznolikosti trebala bi u tome imati važnu ulogu. Ako doista želimo uvažiti njihov doprinos, potrebno im je osigurati kvalitetne radne uvjete, pravedne plaće i socijalnu zaštitu. Migranti bi trebali imati pristup jednakim standardima kvalitete u pogledu smještaja, obrazovanja i zdravstvene skrbi kao i europski građani. Nadalje, treba provoditi politike za zaštitu migranata bez dokumenata, i to uz sudjelovanje i suglasnost socijalnih partnera i organizacija civilnog društva.

3.4.

Za politike raznolikosti važan je intersekcijski pristup. Etničke manjine i migranti nisu homogena skupina. U tim skupinama ima mnogo žena – migracija je u posljednje vrijeme izrazito feminizirana. Neki su mladi, neki pripadnici vjerskih zajednica, invalidi ili pripadaju LGBTIQ+ zajednici. Često su žrtve više oblika diskriminacije koji proizlaze iz institucionalnih ili strukturnih predrasuda. To je posebice slučaj kad je posrijedi pristup tržištu rada i segregacija poslova, što je povezano, primjerice, s boravišnim statusom, praksama zapošljavanja i rasističkim predrasudama o osobama određene nacionalnosti, vjerske opredijeljenosti ili etničkog podrijetla.

3.5.

Osiguravanje univerzalnog pristupa javnim uslugama velik je dio uključivosti. U mnogim slučajevima migranti i pripadnici etničkih manjina imaju koristi od usluga javnog sektora. U drugim slučajevima, zaposleni su u javnom sektoru, koji ima posebne odgovornosti za promicanje ravnopravnosti. Međutim, mnogi migranti, a naročito tražitelji azila i skupine koje se definira njihovom rasom, također nailaze na znatne prepreke u pristupu javnim uslugama. Zbog privatizacije i općenitog manjka ulaganja u javne usluge, vlasti također nailaze na velike izazove u provođenju politika ravnopravnosti.

3.6.

Mnogi migranti zapošljavaju se na mjestima za koja je potrebno manje vještina ili kvalifikacija od onih koje posjeduju. Uzroci tome većinom su strukturni, primjerice nepriznavanje razine obrazovanja, kvalifikacija i vještina stečenih izvan EU-a, što dovodi do diskriminacije u praksama zapošljavanja i do segmentacije poslova. Nedovoljne jezične vještine također se često smatraju preprekom za zapošljavanje, a istodobno se zanemaruju prednosti kulturne i lingvističke raznolikosti koju radnici migranti donose na radno mjesto. Upravljanje raznolikošću može pomoći u rješavanju tog problema i na taj način poboljšati opću produktivnost radne snage.

3.7.

Politike raznolikosti trebaju se provoditi ne samo kao strategije uključivosti za relevantne skupine već i kao obrazovni alat za građane EU-a općenito. U tu bi svrhu trebalo staviti veći naglasak na poučavanje starijih i mlađih osoba o etničkoj raznolikosti i migracijama, uključujući i njihov bitan doprinos našoj kulturi, društvu i gospodarstvu. Nadalje, u školskim nastavnim programima više prostora treba dati pitanju rasizma, uključujući strukturni rasizam. EU bi u suradnji s državama članicama i uz aktivno sudjelovanje socijalnih partnera i organizacija zajednice trebao pokrenuti informativne kampanje za promicanje raznolikosti i suzbijanje rasizma na europskoj i nacionalnoj razini.

3.8.

Obrazovanje i osposobljavanje također su važni za poboljšanje uključenosti migranata i etničkih manjina. Osposobljavanje bi moglo obuhvaćati i volontiranje ili uspostavu različitih oblika programa mentorstva, pri čemu bi mentori bili lokalni građani ili sami migranti. Kriza uzrokovana COVID-om 19 naglasila je važnost svijesti o zdravlju među migrantima kako bi se oni zaštitili od pandemije.

3.9.

Mnogi socijalni partneri i organizacije civilnog društva provode upravljanje raznolikošću unutar vlastitih struktura, primjerice putem odbora migranata ili vlastitih organiziranih skupina unutar sindikata. Takve strukture doprinose jačanju ne samo aktivizma na području građanskih prava već i demokracije na radnom mjestu i u cijelom društvu. (13) Migranti koji nemaju pravo glasa ne mogu sudjelovati u demokratskim odlukama u zemlji boravišta, osim putem organizacija civilnog društva i sindikata.

3.10.

Uz odgovarajuću podršku, radnici migranti doprinose ne samo gospodarstvu već i socijalnoj pravdi. Primjeri sindikata koji organiziraju radnike migrante pokazuju da su ti radnici često aktivniji od drugih u mobilizaciji za ostvarivanje socijalne pravde i boljih radnih uvjeta za sve. (14)

3.11.

Učenje jezika igra važnu ulogu u uključivanju migranata. (15) Sve zemlje zahtijevaju jezične vještine za dobivanje državljanstva, no vrlo mali broj nudi besplatne tečajeve jezika. (16) EU i države članice trebale bi olakšati pristup besplatnim tečajevima jezika za migrante koji žele postati državljani.

3.12.

Upravljanje raznolikošću ponekad je uključeno u politike društveno odgovornog poslovanja poslodavaca i države članice ga potiču. Iako se politike društveno odgovornog poslovanja mogu upotrijebiti za podupiranje načela upravljanja raznolikošću, ako ne postoji suradnja sa sindikatima i civilnim društvom, oslanjanje na te politike kako bi se osiguralo upravljanje raznolikošću problematično je.

3.13.

Neke države članice odmiču se od strategija raznolikosti. Zemlje središnje i istočne Europe koriste se modelom privremenih migracija radnika kojim se stranim radnicima omogućuje dobivanje vize uglavnom za kratkotrajni boravak. Taj model ne samo da se pokazao ekonomski neučinkovitim, već i potiče diskriminaciju i ksenofobiju. (17)

3.14.

Podaci o etničkom i migracijskom podrijetlu radnika u EU-u ograničeni su. Međutim, ti su podaci ključni za praćenje i poboljšanje raznolikosti u zapošljavanju, razvoju karijere i zadržavanju radnika. EGSO uviđa da postoji zabrinutost da bi samo prikupljanje takvih podataka moglo biti oblik diskriminacije, ali naglašava da pravo EU-a omogućuje prikupljanje podataka o ravnopravnosti ako se podaci pružaju dobrovoljno i u skladu sa standardima zaštite podataka, uključujući povjerljivost (18). Kako bi politike ravnopravnosti bile djelotvorne, poslodavci trebaju primjenjivati najbolje prakse u pogledu upravljanja raznolikošću, koje uključuju prikupljanje podataka o jednakosti u svrhu suzbijanja diskriminacije na radnom mjestu. Prikupljanje osjetljivih osobnih podataka o etničkoj pripadnosti, vjeroispovjesti i migrantskom podrijetlu trebalo bi se provoditi samo uz odgovarajuće zaštitne mjere kojima se osigurava informirani pristanak, samoodređivanje, dobrovoljno sudjelovanje te poštovanje privatnosti i povjerljivosti osobnih podataka, kao i uz savjetovanje sa skupinama koje bi mogle biti izložene diskriminaciji. Razni poslodavci, kao i mnogi sindikati i organizacije civilnog društva, već primjenjuju takav pristup u svrhu promicanja uključenosti i povećanja raznolikosti radne snage i članstva.

3.15.

Potrebna je promjena u diskursu o upravljanju raznolikošću, posebice kad je riječ o malim i srednjim poduzećima (MSP). Raznolikost bi trebala predstavljati ulaganje koje donosi dugoročnu korist i na nju se ne smije gledati kao na administrativni teret za MSP-ove ili kao na nešto što se odnosi samo na multinacionalne kompanije s velikim proračunima. Politike uključivosti trebaju provoditi sva poduzeća uz sudjelovanje sindikata, a posebice ona koja posluju u sektorima s velikim udjelom radnika migranata i radnika pripadnika etničkih manjina, kao što su ugostiteljstvo, hotelijerstvo i građevinski sektor.

3.16.

Upravljanje raznolikošću mora podrazumijevati ne samo ispunjavanje kvota već i proaktivno rušenje prepreka koje stvaraju rasnu nejednakost u radnom okruženju. Strukturni rasizam dovodi do situacija gdje se radnici pripadnici etničkih manjina ili radnici migranti neproporcionalno zapošljavaju na nesigurnim, opasnijim, slabo plaćenim i privremenim poslovima u usporedbi s bijelcima. Slučajeve neizravne rasne diskriminacije teško je kazneno goniti, a još je teže dokazati institucionalni rasizam. Ako ih se shvati ozbiljno, strategije upravljanja raznolikošću mogu biti djelotvoran alat za uklanjanje diskriminacije na temelju rase i migrantskog podrijetla.

4.   Usporedba strategija upravljanja raznolikošću u četiri zemlje

4.1.

Između Francuske, Italije, Finske i Poljske postoje značajne razlike u pogledu migracijskih obrazaca, situacije na tržištu rada i statusa etničkih manjina. Ipak, sve četiri zemlje suočavaju se sa zajedničkim izazovima u pogledu strukturne diskriminacije.

4.2.

Zajednički faktor u sve četiri zemlje je segmentacija tržišta rada, što dovodi do toga da su radnici migranti zaposleni na slabo plaćenim i nesigurnim radnim mjestima. To je stanje najizraženije u Italiji, a zatim u Francuskoj. I Poljska ide u tom smjeru. U tim zemljama civilno društvo zahtijeva regulaciju statusa migranata. U Finskoj postoje dokazi o velikoj razlici u plaćama između migranata i bijelih Finaca, no ti su podaci iz razdoblja prije usvajanja Zakona o suzbijanju diskriminacije usvojenog 2014.

4.3.

Pokazalo se da je intersekcija rodne diskriminacije i migrantskog podrijetla kod žena važna tema u svim zemljama, a indicije ukazuju na to da su žene koje nisu bjelkinje najviše izložene diskriminaciji pri zapošljavanju, u usporedbi s bijelim Europljanima, kao i s muškarcima iste etničke skupine.

4.4.

Postoje različite razine aktivnosti vlada, poslodavaca i civilnog društva u pogledu upravljanja raznolikošću. Povelje o raznolikosti koriste se u sve četiri zemlje, u okviru platforme EU-a za povelje o raznolikosti. Francuska je 2015. godine usvojila nacionalni plan za borbu protiv rasizma, kojim se promiče socijalni dijalog. S druge strane, Finska primjenjuje odlučan regulatorni pristup u kojem se diskriminacija smatra zločinom kažnjivim prema kaznenom zakonu, a poslodavci koji zapošljavaju više od 30 osoba zakonom su obavezani izraditi planove za promicanje ravnopravnosti na radnom mjestu.

4.5.

Marginalizacija Roma i Sintija problem je koji postoji u sve četiri države. Te skupine suočene su s najvišim razinama diskriminacije pri zapošljavanju.

4.6.

U okviru programa istraživanja koji provodi zajedno s Belgijom i Švedskom i koji je organiziran putem povelje o raznolikosti, Italija surađuje s poslodavcima i osobama koje traže posao te objavljuje najbolje prakse u pogledu strategija uključivanja na tržištu rada.

4.7.

Neke nevladine organizacije, lokalne zajednice i organizacije socijalnih partnera u Poljskoj samostalno razvijaju uključive migracijske politike. Zbog fragmentacije tržišta rada, postojećim je inicijativama teško doći do migranata i zaštititi njihova prava. Jezik se čini manjim problemom jer je većina migranata iz Ukrajine, čiji je jezik sličan poljskome.

---

(1)  SL C 487, 28.12.2016., str. 7.

(2)  GEM (2018.), Dokument o politikama 37, UNESCO.

(3)  Švedska, Nizozemska i Francuska primjeri su država koje su nedavno usvojile te politike.

(4)  Vidjeti govor predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen od 17. lipnja 2020.

(5)  SL C 240, 16.7.2019., str. 3.

(6)  ENAR, Izvješće iz sjene: Rasizam i diskriminacija u Europi 2013. – 2017.

(7)  Europska ministarska konferencija o uključivosti, 16.4.2010.

(8)  EWSI.

(9)  EIN, Europska mreža za integraciju.

(10)  Europska komisija, Platforma EU-a za povelje o raznolikosti.

(11)  Fasani, F. i Mazza, J. (2020), Immigrant Key Workers: Their Contribution to Europe’s COVID-19 Response („Ključni radnici imigranti: njihov doprinos odgovoru Europe na COVID-19”), informativna bilješka JRC120537, Europska komisija.

(12)  ENAR (2020.), Dokument o učinku COVID-a.

(13)  Rogalewski, A. (2018.). Organising and mobilising Central and Eastern European migrant women working in care („Organiziranje i mobilizacija migrantica iz središnje i istočne Europe koje rade u sektoru skrbi”) Transfer: European Review of Labour and Research, 24(4), 421–436.

(14)  Ibid.

(15)  Zajedno u EU-u: promicanje sudjelovanja migranata i njihovih potomaka (2017.), Agencija Europske unije za temeljna prava.

(16)  www.sirius-project.eu

(17)  Penninx, R., Roosblad, J. (izdavači) (2000.) Trade Unions, Immigration and Immigrants in Europe, 1960–1993. A Comparative Study of the Attitudes and Actions of Trade Unions in Seven West European Countries („Sindikati, imigracija i imigranti u Europi, 1960. – 1993. Komparativna studija stavova i djelovanja sindikata u sedam zapadnoeuropskih zemalja”), New York: Berghahn.

(18)  ENAR (2016.), Podaci o ravnopravnosti: činjenice i načela.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Socijalni dijalog kao važan stup gospodarske održivosti i otpornosti gospodarstava uzimajući u obzir utjecaj intenzivne javne rasprave u državama članicama”

(razmatračko mišljenje)

(2021/C 10/03)

Izvjestitelji:

Cinzia DEL RIO Vladimíra DRBALOVÁ René BLIJLEVENS

Zahtjev njemačkog predsjedništva Vijeća:	dopis od 18.2.2020.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	9.9.2020.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	29.10.2020.
Plenarno zasjedanje br.:	555
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	252/0/5

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Socijalni dijalog na nacionalnoj i europskoj razini ima ključnu ulogu u oblikovanju gospodarskih, radnih i socijalnih politika kojima se promiče uzlazna konvergencija životnih i radnih uvjeta u državama članicama. Upravljanje krizama, predviđanje promjena i upravljanje njima, dugoročno planiranje, kapacitet za inovacije i praćenje zelene i digitalne tranzicije, dobro poslovno upravljanje i suradnja među socijalnim partnerima utemeljena na povjerenju – koja se zasniva na pravima radnika na obavješćivanje, savjetovanje i sudjelovanje – dio su istog europskog okvira za učinkovit odgovor na izazove s kojima se Europa suočava te za savladavanje krize izazvane bolešću COVID-19.

1.2.

Socijalni dijalog je uznapredovao: sve više globalizirana i međusobno povezana gospodarstva i proizvodni procesi te učinak trgovine potiču jačanje transnacionalnih odnosa s multinacionalnim poduzećima i globalnim lancima opskrbe na različitim razinama, što zahtijeva zajednički i koordiniran pristup na europskoj razini.

1.3.

EGSO je svjestan toga da djelotvoran socijalni dijalog mora uključivati: reprezentativne i legitimne socijalne partnere koji posjeduju znanje, tehničke kapacitete i pravodoban pristup relevantnim informacijama za sudjelovanje; političku volju i predanost uključivanju u socijalni dijalog; poštovanje temeljnih prava autonomije socijalnih partnera, slobode udruživanja i kolektivnog pregovaranja, koji su i dalje u središtu industrijskih odnosa, te poticajni pravni i institucijski okvir za potporu procesima socijalnog dijaloga s institucijama koje dobro funkcioniraju.

1.4.

Europski socijalni dijalog neotuđiva je komponenta europskog socijalnog modela i utvrđen je Ugovorom, podržan zakonodavstvom EU-a i priznat u europskom stupu socijalnih prava. EGSO potiče europske socijalne partnere da iskoriste sav potencijal koji im Ugovor nudi za sudjelovanje u pregovorima o novim temama i brzim promjenama na tržištu rada.

1.5.

Akcijskim planom za provedbu europskog stupa socijalnih prava istražit će se načini jačanja socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja. Uključenost socijalnih partnera u proces europskog semestra trebalo bi smatrati ključnom za postizanje efektivnih rezultata, iako podaci pokazuju da je u nekim zemljama ta uključenost rascjepkana ili nedostaje unatoč izravnim preporukama po državama članicama Europske komisije. S obzirom na važnu ulogu koju će europski semestar dobiti provedbom VFO-a za razdoblje 2021. – 2027. i programa Next Generation EU, EGSO poziva na uvođenje mehanizma kojim se socijalnim partnerima jamči pravo da se s njima savjetuje i na razini EU-a i na nacionalnoj razini.

1.6.

EGSO poziva Europsku komisiju da u suradnji sa socijalnim partnerima na europskoj razini putem europskih inicijativa osigura jasne i transparentne kriterije za provedbu sektorskih sporazuma socijalnih partnera, kako je predviđeno člankom 155. stavkom 2. UFEU-a.

1.7.

Pouke izvučene iz prethodnih kriza su sljedeće: vjerojatnije je da će zemlje s etabliranim institucijama socijalnog dijaloga i sustavima industrijskih odnosa formulirati brz i djelotvoran trostrani odgovor. Uz dugoročnije planiranje oporavka radi zaštite i promicanja zapošljavanja s pomoću održivih poduzeća i socijalnih ulaganja, ključni čimbenici u saniranju neposrednih posljedica krize jesu brzo i djelotvorno uključivanje socijalnih partnera i potpora vlada.

1.8.

Prednost bi trebalo dati pokrivenosti kolektivnog pregovaranja na svim razinama i postupcima u vezi s njim. Uključenost ranjivih skupina radnika i građana u sustave socijalne zaštite trebala bi biti prioritet javne politike.

1.9.

Dobro korporativno upravljanje utemeljeno na socijalnom dijalogu, kolektivnom pregovaranju i poštovanju prava radnika na obavješćivanje, savjetovanje i sudjelovanje može omogućiti postizanje pozitivnih gospodarskih ciljeva, zajedno sa socijalnim i ekološkim ciljevima. Olakšavanje donošenja informiranih odluka o upravljanju u vezi s pitanjima od izravnog interesa za radnike pridonosi održivom i pravednijem poslovnom modelu. Time se pospješuje promicanje europskog socijalnog modela, koji predstavlja pokretač konkurentnosti europskih poduzeća.

1.10.

Globalizacija i sve više transnacionalni proizvodni procesi promijenili su način na koji je strukturiran protok informacija u poduzeću. Prava radnika na obavješćivanje, savjetovanje i sudjelovanje priznata su u zakonodavstvu EU-a i ključna su za učinkovit socijalni dijalog; potrebno je poboljšati kvalitetu i djelotvornost europskih radničkih vijeća u transnacionalnim postupcima restrukturiranja; nedostatke treba ispraviti jačanjem demokracije na radnom mjestu, a treba uvesti i mjere izvršenja, zajedno s učinkovitim i razmjernim sankcijama. EGSO je već pozvao na uspostavu usklađenog okvira na razini EU-a o sudjelovanji radnika na razini uprave, poštujući pritom razlike na nacionalnoj razini i na razini poduzeća. Nažalost, usvojenim europskim pravom trgovačkih društava nije dan odgovor na taj prijedlog.

1.11.

EGSO potiče fleksibilna, ciljana rješenja koja se temelje na pregovorima predstavnika poslodavaca i radnika na odgovarajućoj razini kako bi se utvrdili konkretni modaliteti obavješćivanja, savjetovanja i sudjelovanja, uz osiguravanje ravnopravnih uvjeta i odgovarajuće minimalne zaštite.

1.12.

EGSO poziva na djelovanje na europskoj i nacionalnoj razini kako bi se osiguralo poštovanje prava na obavješćivanje i savjetovanje u postupcima restrukturiranja uslijed krize povezane s bolešću COVID-19.

1.13.

Za upravljanje u krizi nakon pandemije EGSO odlučno preporučuje: i) odgovarajuće uključivanje socijalnih partnera u osmišljavanje i provedbu nacionalnih planova oporavka; ii) bolju suradnju između socijalnih partnera i Europske komisije u osiguravanju dosljednog korištenja europskih resursa; i iii) da Europska komisija promiče uvođenje novog privremenog financijskog instrumenta za potporu izvanrednim aktivnostima koje je potrebno provesti u fazi oporavka, kao što su zajednički predložili europski socijalni partneri.

2.   Socijalni dijalog: kako ga dalje promicati i razvijati

2.1.

Njemačko predsjedništvo zatražilo je od EGSO-a da predmetno mišljenje usmjeri na pitanje kako koncept socijalnog dijaloga, osobito njegova trostranog oblika, dodatno razviti ne bi li on postao nešto više od kolektivnog pregovaranja. Trostrani socijalni dijalog, baš kao i dvostrani, ključan je instrument dobrog upravljanja svim procesima promjene.

2.2.

Kako bi se ocijenila uloga koju socijalni dijalog i modeli sudjelovanja mogu imati u razvoju veće gospodarske i socijalne konvergencije, a u razdobljima krize, kao danas, u pomoći pri odgovaranju na posljedice bolesti COVID-19 na naša društva i gospodarstva, korisno je prisjetiti se postanka koncepta socijalnog dijaloga na međunarodnoj, odnosno europskoj razini.

2.3.

Uloga neovisnih i reprezentativnih socijalnih partnera od početka je u potpunosti priznata temeljnim konvencijama Međunarodne organizacije rada (ILO), no uloga socijalnog dijaloga u oblikovanju i praćenju provedbe socijalnih i ekonomskih politika napredovala je u skladu s promjenama u našim društvima te brzim procesima globalizacije. Potreba za uključivanjem svih dionika (1) na transnacionalnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini potiče nove oblike savjetovanja i sudjelovanja u postupcima oblikovanja politike koji se mogu odvijati na različitim razinama, ovisno o nacionalnim okolnostima, ali i o regionalnom razvoju, kao što je proces europske integracije.

2.4.

Prema definiciji ILO-a (2), socijalnim dijalogom obuhvaćene su sve vrste pregovora, savjetovanja ili razmjene informacija između predstavnika vlada, poslodavaca i radnika ili među njima o pitanjima od zajedničkog interesa koja se odnose na gospodarsku politiku, politiku rada ili socijalnu politiku. To može biti trostrani postupak, uz izravnu uključenost vlade, dvostrani, između predstavnika poslodavaca i radnika ili, od nedavno, prekogranični (3), što upućuje na transnacionalni dijalog u multinacionalnim poduzećima i globalnim lancima opskrbe u sve više globaliziranom i uzajamno povezanom gospodarstvu.

2.5.

EGSO je uključen u tekući rad u pogledu potrebe da se na razini EU-a usvoji dosljedan pristup kako bi se diljem svijeta povezali poštovanje ljudskih prava, provedba ciljeva održivog razvoja i održiva ulaganja u poslovne aktivnosti, kao i u djelovanje u pogledu učinka sve važnijih transnacionalnih odnosa s multinacionalnim poduzećima, u čemu sudjeluju socijalni partneri. Te su teme posebno važne u nizu posebnih mišljenja, kao što su ona o dužnoj pažnji i pristojnom radu u globalnim lancima opskrbe, koja su od EGSO-a zatražili njemačko predsjedništvo i Europski parlament nakon rasprava pokrenutih na sastancima na vrhu skupina G7 i G20 2015. i 2016. godine. Europska unija uspostavila je regulatorni okvir osnovnih gospodarskih, socijalnih i ekoloških standarda, koji su ključan element europske konkurentnosti.

2.6.

Glavni izazov predstavlja, međutim, podupiranje tog dijaloga institucijskim okvirom kako bi se zajamčio redovan postupak dijaloga i savjetovanja s dionicima. Nažalost, to nije slučaj u većini zemalja diljem svijeta te u nekoliko europskih zemalja, u kojima se socijalni dijalog odvija sporadično i fragmentiran je. Uloga države u trostranim mehanizmima ključna je i ona ne može biti pasivna (4). Država je odgovorna za uspostavu odgovarajućih uvjeta te pravnog i institucijskog okvira za takva savjetovanja, kao i političko i civilno okruženje, čime se predstavnicima i legitimnim socijalnim partnerima omogućuje sudjelovanje te prepoznaje njihova uloga. Nasuprot tome, u nekim su europskim zemljama postupci socijalnog dijaloga oslabljeni, a autonomija socijalnih partnera ugrožena (5).

2.7.

Poželjno bi bilo snažno, odlučno djelovanje EU-a u pogledu primjene pristupa kojim se pruža veća potpora okvirnim praksama savjetovanja (6).

2.8.

EGSO u velikom broju svojih mišljenja redovito prati razvoj, provedbu i kvalitetu socijalnog dijaloga. Socijalni partneri imaju posebnu ulogu (7) u izradi i provedbi politika kojima se izravno ili neizravno utječe na zapošljavanje i tržišta rada. EGSO također pozdravlja stajalište Eurofounda kojim se izražava potpora, u kojemu se navodi: „Socijalni dijalog mora se promicati i podupirati, a pritom je potrebno poštovati autonomiju socijalnih partnera i kolektivno pregovaranje te povećati kapacitet socijalnih partnera za uključivanje u socijalni dijalog na način da ih se opskrbljuje znanjem i osposobljava te izrađuju odgovarajuće politike i pravni okviri kako bi se svim socijalnim dionicima omogućio djelotvoran rad” (8). Dvostrani socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje na svim razinama okosnica su nacionalnih sustava industrijskih odnosa te je njihova uloga ključna u oblikovanju uvjeta zapošljavanja i tržišta rada. Dvostrani socijalni dijalog trebao bi se temeljiti na institucionaliziranom okviru s odgovarajućom razinom potpore, poštujući pritom načelo supsidijarnosti i autonomiju socijalnih partnera.

2.9.

Mehanizmi dijaloga na nacionalnoj razini mogu uključivati nacionalna trostrana gospodarska vijeća i radnička vijeća otvorena raznim organizacijama civilnog društva ili gospodarskim i socijalnim vijećima koja bi trebala poslužiti kao prijenosnici mišljenja europskog društva o gospodarskim i socijalnim pitanjima, kroz skupine kojima građani pripadaju, kako bi se postigla ta vrsta dijaloga s ciljem zajedničkog rješavanja izazova naših gospodarstava i društava. Međutim, ta tijela nisu osnovana u svim državama članicama EU-a, a EGSO-ov odbor za vezu trebao bi imati snažniju ulogu u koordinaciji.

3.   Europski socijalni dijalog: stup socijalnog modela EU-a

3.1.

Socijalni dijalog neotuđiva je sastavnica europskoga socijalnog modela. Premda se „dijalozi iz Val Duchessea” iz 1985. smatraju polazištem, tek su Ugovorom iz Maastrichta uzete u obzir napomene socijalnih partnera s ciljem uspostave europskog međustrukovnog socijalnog dijaloga kakav je danas poznat.

3.2.

Kako je utvrđeno Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) (9), promicanje dijaloga između uprave i radnika prepoznato je kao zajednički cilj Europske unije i država članica. Kada djeluju zajedno i potpisuju sporazume, socijalni partneri na međustrukovnoj ili sektorskoj razini sudjeluju u definiranju zakonodavstva EU-a u područjima koja se odnose na rad i njegovoj provedbi na nacionalnoj razini. To provode slijedom zakonodavne inicijative Komisije (pri čemu nadopunjuju Europski parlament) ili kroz autonomne inicijative, na temelju trogodišnjeg programa rada koji definiraju europski socijalni partneri. Štoviše, UFEU jamči ulogu i autonomiju europskih socijalnih partnera.

3.3.

Tijekom proteklih dvadeset godina europski socijalni dijalog razvijao se vrlo neujednačeno: postignut je napredak, no dolazilo je i do zastoja. Početkom krize u europodručju 2009. općenito je došlo do očiglednog slabljenja europskog socijalnog dijaloga.

3.4.

U svojemu mišljenju (10) o smjernicama EU-a za zapošljavanje za 2020. godinu, u smjernici br. 7: Poboljšanje funkcioniranja tržišta rada i djelotvornosti socijalnog dijaloga, u kojoj se to jasno navodi, EGSO naglašava da bi države članice trebale poticati socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje na svim razinama. Socijalne partnere trebalo bi poticati na pregovaranje o kolektivnim ugovorima i njihovo sklapanje o pitanjima koja su njima važna, uz potpuno poštovanje njihove neovisnosti.

3.5.

Do sada su europski socijalni partneri u okviru svojih redovnih zajedničkih programa rada sklopili devet okvirnih sporazuma. Tri sporazuma, o roditeljskom dopustu (11), radu s nepunim radnim vremenom (12) i radu na određeno vrijeme (13), koji su sklopljeni prije više od 20 godina, prenesena su u europske direktive i sada su sastavni dio prava EU-a. Ostalo su autonomni sporazumi (14) i okviri za djelovanje (15) te niz drugih zajedničkih dokumenata. Autonomnim sporazumima nedostaje izravni učinak na nacionalne odnose u području rada te ih treba prenijeti u domaći pravni okvir ili kolektivne ugovore, no za njihovu pravodobnu, ispravnu i koordiniranu provedbu na europskoj razini odgovorni su socijalni partneri na nacionalnoj razini.

3.6.

Socijalni partneri postigli su 2020. autonomni sporazum o digitalizaciji. Njime se poziva na izradu strategije za digitalnu promjenu kojom se osigurava to da i poduzeća i radnici ostvaruju korist od uvođenja digitalne tehnologije (razvoj vještina, programi osposobljavanja povezani s digitalnim promjenama na radnom mjestu te mjere za rješavanje modaliteta uključivanja i isključivanja).

3.7.

Podskupina Odbora za socijalni dijalog za provedbu instrumenata autonomnog socijalnog dijaloga kojima se podupire izgradnja kapaciteta organizacija socijalnih partnera trebala bi razmotriti nužnost bliskijeg i intenzivnijeg međudjelovanja i veza među socijalnim partnerima na europskoj, odnosno nacionalnoj razini. U tom smislu, europski socijalni partneri obvezali su se povećati vlastite napore na rješavanju različitih prepreka u provedbi svojih autonomnih sporazuma, što bi EU trebao pomno pratiti kako bi se pozornost usmjerila na konkretne inicijative za potporu.

3.8.

U konačnici su provedeni pregovori o šest zajedničkih programa rada. Najnovijim se zajedničkim programom rada (16) podupiru ciljevi četverostrane izjave „Novi početak socijalnog dijaloga” iz 2016. godine (17) kako bi se postiglo sljedeće: osnažio socijalni dijalog na europskoj, odnosno nacionalnoj razini, proveli pregovori o autonomnom sporazumu o digitalizaciji, povećala potpora izgradnji kapaciteta nacionalnih socijalnih partnera, osobito kroz Europski socijalni fond, te poticali uloga i utjecaj nacionalnih socijalnih partnera u europskom semestru.

3.9.

EGSO potiče europske socijalne partnere da iskoriste sav potencijal koji im prema Ugovoru stoji na raspolaganju (članak 154. UFEU-a) za uključivanje u pregovore (što može biti temelj obnovljenog europskog okvira u područjima povezanima sa socijalnim pitanjima i radom) kako bi se rješavali novi izazovi koji proizlaze iz brzih promjena tržišta rada te kako bi se predvidjela zakonodavna uloga Komisije i Vijeća u tom području.

3.10.

Europski sektorski socijalni dijalog pravno se temelji na Odluci 98/500/EZ od 20. svibnja 1998. (18) o osnivanju Odbora za sektorski socijalni dijalog. Trenutačno postoje 43 odbora za sektorski socijalni dijalog kojima su obuhvaćeni ključni sektori (19) te otprilike 80 % radne snage EU-a (20). Odlukama Vijeća provedeno je više sporazuma, no dva prijedloga socijalnih partnera Europska komisija nije uputila Vijeću kako bi sektorski sporazumi postali direktive: sporazum postignut u sektoru frizerskih usluga (2012.) i sporazum o pravima na obavješćivanje i savjetovanje na razini središnje, odnosno savezne vlasti (2015.). To je bio korak bez presedana, što je dovelo do pokretanja postupka pred Sudom Europske unije.

3.11.

Potrebni su jasni postupci za pregovore o obvezujućim sporazumima socijalnih partnera na razini EU-a u skladu s Ugovorima (članci od 153. do 155.), uz jasne kriterije kojima se poštuje autonomija socijalnih partnera pri postupanju u pogledu ishoda takvih pregovora u pregovorima određenog sektora, odnosno međusektorskim pregovorima. Komisija bi trebala dostaviti pojašnjenje, u suradnji sa svim socijalnim partnerima na razini EU-a, kako bi se izbjegle nejasne diskrecijske ovlasti Europske komisije u pogledu ishoda tih pregovora.

3.12.

Sustav socijalnog dijaloga EU-a također se odnosi na europska trgovačka društva koja posluju u više država članica EU-a te je uglavnom strukturiran oko prava radnika na obavješćivanje i savjetovanje (21). Najvažniji instrument zakonodavca EU-a za jamčenje djelotvorne i trajne provedbe tih prava predstavlja Direktiva o Europskom radničkom vijeću (22).

3.13.

Sklopljeno je više od 1 100 sporazuma o osnivanju ili obnovi funkcionalnih europskih radničkih vijeća i drugih prekograničnih radničkih predstavničkih tijela (poput onih za europsko društvo ili europske zadruge). Nedavno su se u okviru socijalnog dijaloga s multinacionalnim poduzećima u većoj mjeri koristili transnacionalni sporazumi među društvima koji se temelje na velikom broju tekstova koje su potpisali različiti dionici, ali uglavnom Europski savez sindikata (ETUF) ili europska radnička vijeća (23). Više od 200 transnacionalnih sporazuma među društvima za cilj imaju modernizaciju industrijskih odnosa s multinacionalnim poduzećima (24). Praktičniji instrument u obliku smjernica za prekogranično kolektivno pregovaranje na razini poduzeća učinio bi tu razinu sustava industrijskih odnosa EU-a učinkovitijom.

3.14.

Sve navedene aktivnosti pokazuju dinamiku socijalnog dijaloga na svim razinama, čak i kada su za takvu dinamiku možda nužni instrumenti pomoću kojih se socijalnim dijalogom djelotvorno odgovara na najnovije potrebe poduzeća i radnika s obzirom na tranzicije i brze promjene u organizaciji rada. Četverostrana izjava „Novi početak za socijalni dijalog”, potpisana 2018., koju je promicala Europska komisija (25), bio je pokušaj prilagodbe međustrukovnog socijalnog dijaloga novom europskom institucijskom okruženju s naglašenijom ulogom gospodarskog upravljanja EU-a u pokretanju veće konvergencije životnih i radnih uvjeta svih Europljana.

3.15.

Promijeniti svijet: Program održivog razvoja do 2030. U UN-ovu Programu održivog razvoja do 2030. i njegovih 17 ciljeva održivog razvoja prepoznaje se (u ciljevima 8., 16. i 17.) da se kroz socijalni dijalog mogu ojačati (demokratske) institucije i olakšati tranzicija prema održivijem gospodarstvu razvojem zajedničkog razumijevanja izazova i načina njihova rješavanja. Stoga se socijalni partneri smatraju ključnim dionicima za reformu i modernizaciju društava i gospodarstava. Oni mogu doprinijeti većini ciljeva održivog razvoja te uključiti aspekte održivosti u većoj mjeri nego što to trenutačno čine. Širenje opsega pregovaranja zahtijeva nove partnere i nove strategije (26). Autonoman i neovisan socijalni dijalog ključan je za kombiniranje socijalne politike i dobre gospodarske politike kao i strategija za održiv gospodarski rast, konkurentnost i socijalni napredak u svim državama članicama i europskom gospodarskom području (27).

3.16.

Kako bi socijalni dijalog i dalje bio koristan, njime će se morati rješavati nova pitanja i promjene na tržištu rada i ostvariti konkretni rezultati. Novi, nestandardni oblici rada mogli bi dovesti do nejasnijih granica u odnosu radnika i poslodavca te rastućeg broja ljudi koji više nisu obuhvaćeni kolektivnim pregovorima ili pravnom zaštitom. To je područje koje se može obuhvatiti socijalnim dijalogom kojim se može doprinijeti ostvarivanju konsenzusa između radnika i poduzeća kako bi se uključile sve dimenzije održivosti.

3.17.

Trostrani socijalni dijalog može biti djelotvorniji ako se njime potiče konkretno pregovaranje i rezultati na svim razinama. Potencijal postoji za unaprjeđenje funkcioniranja tijelâ trostranog socijalnog dijaloga i postupaka savjetovanja, osobito u srednjoeuropskim i istočnoeuropskim zemljama, kako bi se njima postigao stvaran učinak, čime bi se također dovelo do veće, pravodobne i smislene uključenosti socijalnih partnera u oblikovanje politika i donošenje odluka. Tekući projekt ILO-a i EK-a za cilj ima utvrđivanje dobrih praksi koje proizlaze iz socijalnog dijaloga, a javljaju se u raznim zemljama, kao i djelovanja javnih vlasti usmjerenog na jačanje uloge socijalnog dijaloga, među ostalim kolektivnim pregovaranjem, u rješavanju novih izazova i prilika u okviru novog svijeta rada, podupirući pritom autonomiju socijalnih partnera (28).

3.18.

U okviru europskoga stupa socijalnih prava (29) priznaje se autonomija socijalnih partnera i njihovo pravo na kolektivno djelovanje i uključenost u oblikovanje i provedbu gospodarske, odnosno socijalne politike, među ostalim, kroz kolektivne ugovore. Europskim stupom socijalnih prava potvrđuje se ključna uloga socijalnog dijaloga i socijalnih partnera te kolektivnog pregovaranja na svim razinama.

3.19.

Akcijskim planom za provedbu europskog stupa socijalnih prava istražit će se načini promicanja socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja te povećanja kapaciteta sindikata i organizacija poslodavaca na razini EU-a i na nacionalnoj razini.

3.20.

Socijalni partneri trebali bi biti uključeni tijekom europskog semestra gospodarskog upravljanja, osobito u osmišljavanje i provedbu politike zapošljavanja i socijalne politike te, prema potrebi, ekonomske reforme i politike, ili slijedom preporuka po državama članicama ili prema nacionalnoj dinamici, te u oblikovanje nacionalnih programa reformi (30).

3.21.

Mnogi ističu da nacionalne vlade u tek nekoliko zemalja uključuju socijalne partnere, a dokazi prikupljeni tijekom godina pokazuju da je odluka o mogućnosti savjetovanja u okviru gospodarskog upravljanja prepuštena diskrecijskoj odluci vlada na funkciji. Stanje je još lošije u onim državama članicama u kojima su i dalje prisutne povijesne slabosti u strukturama i praksi socijalnog dijaloga. U svakom slučaju, nacionalni socijalni partneri nemaju uvijek mogućnost proaktivnog sudjelovanja u tom izazovnom postupku. (31)

3.22.

Koordinacija koja se provodi u okviru semestra i koju provodi Vijeće putem Odbora za zapošljavanje ne daje uvijek zadovoljavajuće rezultate za sve strane. S obzirom na naglašenu ulogu koju će europski semestar imati u provedbi VFO-a za razdoblje 2021.–2027. i programu Next Generation EU, trebalo bi razmotriti uvođenje mehanizma kojim se socijalnim partnerima odobrava pravo na savjetovanje, i na razni EU-a i na nacionalnoj razini, tijekom ključnih događaja tijekom europskog semestra. Jednom izmjenom paketa od šest mjera (32) mogla bi se uvesti obveza nacionalnim vladama da se savjetuju sa socijalnim partnerima u pogledu ključnih događaja na nacionalnoj razini u okviru europskog semestra, uvođenjem mjerila poput pravodobnosti, smislenosti i primjerenosti savjetovanja (članak 2.a stavak 2. točke (c), (d) i (e) Uredbe br. 1146/97 kako je izmijenjena Uredbom (EU) br. 1175/2011).

3.23.

Neki rezultati istraživanja (33) pokazuju da nacionalni socijalni partneri nemaju uvijek mogućnost proaktivnog sudjelovanja u tom izazovnom postupku. Europska komisija trebala bi poticati aktivnosti izgradnje kapaciteta socijalnih partnera s ciljem jačanja nacionalnih okvira i praksi socijalnog dijaloga, između ostalog i sredstvima Europskoga socijalnog fonda. Time bi se socijalnim partnerima omogućilo jačanje vlastitih kapaciteta za kretanje kroz trenutačna razdoblja zelene, odnosno digitalne tranzicije, što je od ključne važnosti. U tom pogledu kapacitet nije samo unutarnji problem povezan s financijskim sredstvima i resursima (odnosno njihovim nedostatkom), nego je i strukturno pitanje koje ovisi o okviru industrijskih odnosa. I dalje treba davati potporu za aktivnosti osposobljavanja kojima se podupiru kapaciteti socijalnih partnera, kao i poticati sudjelovanje u dvostranim pregovorima na sektorskoj razini, odnosno razini društva, poštujući pritom autonomiju kolektivnog pregovaranja.

3.24.

Trebalo bi dodatno razviti potporu izgradnji kapaciteta u okviru operativnih programa ESF-a. Usprkos uvođenju kodeksa ponašanja za partnerstva pomoću kojega bi socijalni partneri trebali imati veći utjecaj na sadržaj tih programa, upravljačka tijela ne dodjeljuju potporu za izgradnju kapaciteta socijalnih partnera. U prijedlogu uredbe o fondu ESF+ trebale bi biti navedene mjere za potporu izgradnji kapaciteta te informacije o načinu postupanja kako bi se upravljačka tijela potaklo da učine više u pogledu potreba za potporom izgradnji kapaciteta socijalnih partnera. U tom se pogledu u preporukama po državama članicama (uključujući preporuke za 2020.) utvrđuju zemlje u kojima je potpora socijalnim partnerima najpotrebnija.

3.25.

EU i nacionalne vlade trebale bi na odgovarajući način provoditi savjetovanja s organizacijama civilnog društva i u pogledu civilnog dijaloga, osobito u području konkretnih politika u kojima bi ona mogla imati dodanu vrijednost.

4.   Analiza iskustava iz posljednje financijske krize 2008.–2010. i njezine pozitivne i negativne pouke

4.1.

Socijalni dijalog u vrijeme kriza, poput krize u razdoblju 2008.–2010., uglavnom se pokazao kao instrument za pružanje rješenja. Jasno je da su odgovori socijalnih partnera bili usmjereni ili na osiguravanje zaposlenosti i izbjegavanje otpuštanja, ili na ograničavanje opsega i posljedica gubitka radnih mjesta. Socijalni dijalog važan je instrument koji vlade u nekim okolnostima potiču kako bi se suzbile negativne gospodarske i društvene posljedice globalne gospodarske krize. „Kolektivno pregovaranje iskorišteno je kao instrument za izbjegavanje najgorega, što znači otpuštanja, velikog gubitka radnih mjesta te zatvaranja poduzeća.” (34)

4.2.

Odgovor nacionalnih socijalnih partnera na učinke financijske krize na tržišta rada oblikovala su tri glavna čimbenika: jačina gospodarske krize, institucijski model industrijskih odnosa te odluke vlade. U zemljama s razvijenim institucijama socijalnog dijaloga socijalni partneri aktivno su bili uključeni u oblikovanje brzih, djelotvornih trostranih odgovora na razini sektora, odnosno poduzeća. Načini intervencije značajno su se razlikovali među državama članicama. Čini se da je glavni odlučujući čimbenik za uspjeh ili neuspjeh socijalnog dijaloga bio opseg vladine potpore tom postupku i pravodobno uključivanje socijalnih partnera (35). Može se utvrditi sljedeći opći model: u ranoj fazi krize (2008.–2010.) s golemim gospodarskim opterećenjem, socijalni partneri poduzeli su mjere sa zajedničkim ciljem zadržavanja postojećih radnih mjesta te ukupne stope zaposlenosti, koristeći se automatskim socijalnim stabilizatorima ako su bili dostupni. To se odvijalo ne samo kroz nacionalne trostrane pregovore, već se odražavalo i u bilateralnim kolektivnim ugovorima na sektorskoj razini, odnosno na razini gospodarske grane i poduzeća (36).

4.3.

U drugoj je fazi krize (2011.–2014.) bilo mnogo velikih posljedica na niz aspekata industrijskih odnosa u državama članicama (37). Jedna od njih bila je trend prema daljnjoj decentralizaciji kolektivnog pregovaranja. U nekim državama članicama zajednički učinak jednostranijeg donošenja odluka vlada i decentralizacije kolektivnog pregovaranja doveli su do pregovora s manjim brojem različitih poslodavaca te manjim brojem subjekata obuhvaćenih kolektivnim pregovaranjem. Također, u srednjoeuropskim i istočnoeuropskim sustavima industrijskih odnosa dogodio se zaokret prema više dobrovoljnim, a manje trostranim strukturama i postupcima (38).

4.4.

Države članice u kojima je učinak krize na industrijske odnose bio najozbiljniji su države članice koje je kriza najjače pogodila s gospodarskog i socijalnog gledišta. Socijalni partneri u Grčkoj, Irskoj, Portugalu i Španjolskoj, na primjer, nisu na raspolaganju imali puno mogućnosti s obzirom na opseg gospodarskih prilagodbi koje su te zemlje morale provesti (39). U sustavima industrijskih odnosa sjevernoeuropskih i srednjoeuropskih zemalja bilo je više potencijalne fleksibilnosti za dionike i procese (na primjer, u početnim odredbama kolektivnih ugovora), što im je dalo veću mogućnost prilagodbe na promjene u gospodarskom okružju. To znači da su postojanjem stabilnih odnosa među socijalnim partnerima omogućeni pozitivniji ishodi.

4.5.

Uvedene su dvije vrste mjera za ublažavanje učinka krize. Prva je bila usmjerena na izbjegavanje otpuštanja, a druga na ublažavanje učinaka otpuštanja. Mjera za izbjegavanje otpuštanja uključivala je programe skraćenog radnog vremena u različitim oblicima u različitim zemljama, no bilo je očito da neki dijelovi stanovništva i ranjivih skupina radnika u nestandardnim oblicima rada nisu bili obuhvaćeni nikakvom vrstom socijalne zaštite, što uključivost u sustave socijalne zaštite i učinkovite javne usluge čini prioritetima javne politike. Programi skraćenog radnog vremena i razdoblja nezaposlenosti obuhvaćena socijalnim naknadama povezani su sa strukovnim usavršavanjem i prekvalifikacijom. To se u velikom broju slučajeva moglo, i trebalo bi se, smatrati dobrom praksom pri suočavanju s krizom.

4.6.

Druga vrsta odgovora s ciljem ublažavanja učinaka bila je podijeljena na pregovore oko otpremnine, za koju je među radnicima vladala velika potražnja, te sporazume postignute između sindikata i poslodavaca o podupiranju povratka otpuštenih radnika na tržište rada. Ti su sporazumi poprimili različite oblike zbog različitih nacionalnih institucijskih modela: na primjer, prijelaz s jednog radnog mjesta na drugo (u Nizozemskoj), prijelazna poduzeća (u Njemačkoj), vijeća za sigurnost radnih mjesta (u Švedskoj) te zaklade za rad (u Austriji). Uz te su se mjere često pružale ponude za savjetovanje, mjere za premještaj zaposlenika, prekvalifikaciju i informacije o slobodnim radnim mjestima. Cjelovit popis mjera dostupan je u publikaciji Europske komisije Industrial relations in Europe 2010 (Industrijski odnosi u Europi 2010.) (40).

4.7.

Socijalni dijalog ima odlučujuću ulogu u oblikovanju pravodobnih i ciljanih odgovora za pružanje potpore zapošljavanju i gospodarskom oporavku u vrijeme krize, no samostalno ne može riješiti sve probleme. Dobre javne politike i propisi te odgovarajući fiskalni okvir osobito su ključni u kontekstu krize (41).

5.   Uključenost radnika u upravljanje poduzećem: odgovor na upravljanje promjenom

5.1.

Industrijska demokracija općenito se tumači kao upravljanje poslovnim procesima u „održivim” (42) poduzećima na temelju socijalnog dijaloga, kolektivnog pregovaranja i obavješćivanja radnika, savjetovanja s njima i njihovim sudjelovanjem na razini poduzeća (43). Dobro korporativno upravljanje može, uz socijalne i okolišne ciljeve, omogućiti postizanje pozitivnih gospodarskih ciljeva. Trenutačno je na snazi kombinacija zakonodavnih akata, zajedno s operativnim mjerama i mjerama politike, uzimajući u obzir prakse i situacije nacionalnih industrijskih odnosa u svakom poduzeću. Globalizacija i transnacionalni proizvodni procesi europskih poduzeća promijenili su način na koji je strukturiran protok informacija u poduzeću (44). Suradnja poslodavaca i radnika uz međusobno povjerenje dokazala je svoju važnost, u najnovije vrijeme tijekom pandemije bolesti COVID-19.

5.2.

Prava radnika na obavješćivanje, savjetovanje i sudjelovanje temeljna su socijalna prava sadržana u međunarodnim (ILO) i europskim (Vijeće Europe i EU) instrumentima ljudskih prava i ključna su za istinski socijalnih dijalog.

5.3.

Na europskoj razini sudjelovanje radnika pomaže u razmjeni pravovremenih informacija s predstavnicima radnika u sustavima industrijskih odnosa, podupire osmišljavanje informiranih odluka uprave s predstavnicima radnika u određenim pitanjima koja su od izravnog interesa za radnike te doprinosi održivijem i pravednijem modelu poslovanja. Time se pospješuje promicanje ideje socijalnog gospodarskog tržišta prema kojoj se europski socijalni model smatra pokretačem konkurentnosti europskih društava.

5.4.

Prava radnika na obavješćivanje, savjetovanje i predstavljanje na razini uprave i propisani minimalni uvjeti (45) definirani su različitim zakonodavnim propisima na razini EU-a, uključujući direktivu o obavješćivanju i savjetovanju te direktivu o Europskom radničkom vijeću (46), kao i pravnim aktima koji se odnose na određene vrste poduzeća, poput europskog društva i europskih zadruga ili određenih događaja, poput prekograničnih spajanja, prijenosa poduzeća ili kolektivnih otpuštanja. Europska radnička vijeća (i radnička vijeća europskog društva) tijela su za obavješćivanje radnika i savjetovanje s njima o transnacionalnim pitanjima te je njihova važnost za europske radnike velika. Ona imaju važnu ulogu u postupnoj integraciji europskih država članica i jedinstvenog tržišta (47). Postoji prostor za poboljšanje u pogledu kvalitete i djelotvornosti obavješćivanja europskih radničkih vijeća i savjetovanja s njima o transnacionalnom restrukturiranju poduzeća, kako je Komisija naglasila u svojem izvješću (48).

5.5.

Sudjelovanje radnika na razini uprave prisutno je u većini država članica, no ne postoji zajednički temelj na europskoj razini te se ono, stoga, očituje kroz različite prakse specifične za nacionalne okvire. U svojem mišljenju SOC/470 (49) EGSO je već pozvao na uspostavu usklađenog okvira na razini EU-a za sudjelovanje radnika na razini uprave. Nažalost, usvojenim paketom o europskom pravu trgovačkih društava iz 2019. nije dan odgovor na ovaj prijedlog.

5.6.

U okviru europskog stupa socijalnih prava načelom 8. utvrđeno je da radnici i njihovi predstavnici imaju pravo na pravodobno obavješćivanje i savjetovanje u pogledu pitanja koja su za njih relevantna. S tog je stajališta uključenost radnika strateška za upravljanje tranzicijama radi rješavanja ekoloških, demografskih i tehnoloških izazova te praćenja promjena u organizaciji rada ili njegovu restrukturiranju (50). EGSO poziva europske i nacionalne ustanove na djelovanje kako bi se osiguralo poštovanje prava radnika na obavješćivanje, savjetovanje i sudjelovanje u postupcima restrukturiranja.

5.7.

Europskim zakonodavnim mjerama u području sigurnosti i zdravlja na radu radnika ističe se i obuhvaća nužna uloga predstavljanja radnika i u tom području. Trostrani i dvostrani sporazumi na razini poduzeća o suzbijanju širenja bolesti COVID-19 u nekim europskim zemljama proaktivni su primjeri zajedničkih inicijativa socijalnih partnera u pogledu zdravlja i sigurnosti na radu.

5.8.

Kriza uzrokovana bolešću COVID-19 s jedne strane pokazuje pozitivne primjere konstruktivnog socijalnog dijaloga na razini poduzeća širom Europe kako bi se sačuvala radna mjesta te osigurao siguran povratak na radna mjesta uz nastavak poslovanja. S druge strane, prava na obavješćivanje i savjetovanje ne poštuju se svugdje u Europi, čak ni u fazi izvanrednog stanja, uključujući u restrukturiranju te u pogledu mjera koje treba poduzeti za zaštitu sigurnosti i zdravlja na radu radi izbjegavanja rizičnih radnih uvjeta. Djelovanje na europskoj i nacionalnoj razini nužno je kako bi se osiguralo poštovanje prava na obavješćivanje i savjetovanje u postupcima restrukturiranja uzrokovanima krizom povezanom s bolešću COVID-19.

5.9.

Potrebni su daljnji koraci na europskoj razini za ispravljanje nedostataka i jačanje demokracije na radu. Cilj je osiguravanje primjerene minimalne zaštite i prava u pogledu prava radnika na obavješćivanje, savjetovanje i predstavljanje na razini uprave u prekograničnim slučajevima na koje se nacionalni zakoni ne mogu primijeniti na usklađen i ravnopravan način. Potreban je djelotvoran međusektorski okvir za prava na obavješćivanje, savjetovanje i zastupljenost na upravljačkoj razini u raznim oblicima poduzeća u EU-u i u poduzećima koja se koriste instrumentima mobilnosti. Potrebno je procijeniti nedostatke u pristupu informacijama o poslovnim aktivnostima u zemljama koje nisu članice EU-a i njihov utjecaj na radna mjesta i radne uvjete kako bi se osigurala pravilna uloga Europskog radničkog vijeća. U provedbi Direktive o Europskom radničkom vijeću trebalo bi, ako se utvrde nedostaci, ojačati mjere izvršenja, zajedno s učinkovitim i razmjernim sankcijama.

5.10.

Također je potrebno osigurati potpuno poštovanje prava radnika u javnom sektoru na obavješćivanje i savjetovanje. EGSO poziva Europsku komisiju da poduzme mjere za odgovorajuću provedbu sporazuma europskih socijalnih partnera o tom pitanju.

5.11.

Nacionalne prakse pokazuju razlike u sudjelovanju radnika. Naročito treba osigurati to da predstavnici radnika imenovani u administrativna i nadzorna tijela u skladu s europskim i nacionalnim propisima (51) mogu pravilno obavljati svoje dužnosti predviđene nacionalnim i europskim zakonodavstvom. Također je potrebno, u skladu s Direktivom, zajamčiti odgovarajuće i pravovremeno obavješćivanje radnika i savjetovanje s njima o planovima poduzeća, kao i mogućim posljedicama za zapošljavanje i radne uvjete.

6.   Socijalni dijalog za održiv i uključiv oporavak nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19

6.1.

Mnoge organizacije i ustanove, među ostalima ILO, OECD, Europska komisija, Eurofound, ali i europski socijalni partneri, prikupljaju, objavljuju i redovito ažuriraju informacije o mjerama poduzetima na nacionalnoj razini najprije za rješavanje faze izvanrednog stanja, a nakon toga za nastavak gospodarskih aktivnosti i planiranje programa obnove.

6.2.

Od početka pandemije u nekim su zemljama potpisani dvostrani i trostrani sporazumi, uz više dvostranih sektorskih sporazuma s ciljem uvođenja mjera za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radnim mjestima.

6.3.

S obzirom na nedostatak usklađenog odgovora država članica na početku pandemijske krize, jasno je da je u fazi oporavka nužan pristup koji se temelji na solidarnosti među državama članicama za budućnost Europe.

6.4.

Europski socijalni partneri ETUC, BusinessEurope, CEEP i SME United u svojoj zajedničkoj izjavi o izvanrednom stanju povezanom s bolešću COVID-19 snažno pozivaju države članice na uključivanje nacionalnih socijalnih partnera u oblikovanje i provedbu nacionalnih mjera. Međutim, njihov aktivan i djelotvoran doprinos ovisi ne samo o vlastitom kapacitetu, već i o prepoznavanju vlada da oni imaju ulogu u ograničavanju pandemije i rješavanju njezinih socijalnih i gospodarskih posljedica. Postoje dobri primjeri upravljanja krizom koje proaktivno predvode sektorski europski i socijalni partneri. Neki su trostrani, neki dvostrani. Kolektivnim ugovorima u nekoliko europskih zemalja nastojalo se ograničiti širenje virusa osiguravanjem sigurnog radnog okružja, određenih radnih aranžmana i socijalnih sigurnosnih mreža, poput bolovanja i roditeljskog dopusta.

6.5.

Plan oporavka EU-a, u koji je uključen Komisijin prijedlog programa New Generation EU te sve već donesene mjere uz ad hoc financijska sredstva, bespovratna sredstva i zajmove ESB-a i EIB-a, nesumnjivo predstavlja značajan paket financijskih mjera kojim bi trebalo obuhvatiti javna i privatna ulaganja usmjerena na podupiranje održivog rasta i kvalitetnih radnih mjesta.

6.6.

Tijekom trostranog socijalnog samita održanog 23. lipnja 2020. socijalni partneri naglasili su potrebu za ulaganjima u sektor javnog zdravstva i zdravstvenih usluga koji su najviše pogođeni u ovome razdoblju te strukturnim ulaganjima za ekološku tranziciju, digitalnu transformaciju i inovativne tehnologije kako bi se potakla europska konkurentnost podupiranjem kvalitetnog zapošljavanja, osposobljavanja i socijalnog i gospodarskog napretka u usklađenom europskom kontekstu.

6.7.

Od ključne je važnosti to da se plan oporavka EU-a temelji na uključenosti socijalnih partnera i da se na taj način dalje provodi na svim razinama. Socijalni dijalog ključan je instrument dobrog upravljanja u razdobljima krize. Savjetovanja i rasprave na trostranoj razini jačaju kvalitetu oblikovanja politike za odgovor na krizu, uključivanje socijalnih partnera u provedbu te izgradnju povjerenja među njima kako bi se premostile poteškoće, a istodobno jača socijalnu koheziju i otpornost naših gospodarstava. Prikupljanje podataka o učinku krize na radnike, poduzeća i lokalne zajednice provodi se i s lokalnim tijelima vlasti te je ključno za donošenje dogovorenih privremenih mjera i postizanje dogovora o srednjoročnim i dugoročnim planovima oporavka.

6.8.

Nužno je definirati nacionalne planove dodjele europskih sredstava na temelju srednjoročnog, odnosno dugoročnog planiranja, bez raspršivanja sredstava kroz njihovu fragmentaciju te uzimajući u obzir slabosti koje su se pojavile u fazi izvanrednog stanja i rast nejednakosti u društvu.

6.9.

U nekim se državama članicama EU-a socijalni dijalog pokazao djelotvornim za brzo i efektivno donošenje snažnih kriznih mjera kako bi se pomoglo poduzećima da opstanu i tako očuvala radna mjesta te zadržalo ljude na tržištu rada. Pritom se pomoglo osigurati planove rada sa skraćenim radnim vremenom radi ublažavanja učinaka na zapošljavanje te pružanja sigurnosti planiranja radnicima i društvima pri upravljanju fazom oporavka.

6.10.

U nekim državama članicama, međutim, najranjivijim skupinama, poput onih u nestandardnim oblicima zapošljavanja, samostalnim djelatnostima i neprijavljenim radnicima, nije omogućen pristup mjerama zaštite te su oni suočeni s rizikom od siromaštva, čime se pogoršava izvanredna situacija u socijalnom smislu.

6.11.

Dugoročno, EU može podupirati države članice i socijalne partnere ukidanjem strukturnih reformi kojima se smanjuje zaštita radnih mjesta te pružanjem većeg prostora kolektivnom pregovaranju i jačanjem institucija tržišta rada. EU bi također trebao rješavati hitne izazove, kao što su dugotrajna nezaposlenost, tranzicija na ekološke i digitalizirane procese te stjecanje dodatnih vještina i prekvalifikacije kako bi se poticala mogućnost zapošljavanja, pružajući pritom odgovarajući regulatorni okvir za različite oblike rada.

6.12.

Bolja suradnja Komisije, nacionalnih vlada, poslodavaca i sindikata također može pomoći sustavima socijalne zaštite u odgovoru na gospodarsko i socijalno okruženje u Europi koje se mijenja kako bi se obuhvatilo i one ranjive skupine koje su trenutačno isključene. U okviru Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača (EPSCO) europski semestar trebalo bi dodatno poboljšati kako bi se pružila potpora državama članicama, zahvaljujući novoj tablici pokazatelja, u ocjenjivanju napretka u provedbi dogovorenih politika i postizanja zajedničkih ciljeva na europskoj razini. U ovome teškom razdoblju odlučnost i odgovornost svih tijela javne vlasti na razini EU-a i nacionalnoj razini, kao i socijalnih partnera i drugih društvenih dionika na svim razinama bit će ključni za jamčenje održivog oporavka naših gospodarstava i jačanje našega europskog socijalnog modela.

6.13.

Europska komisija uputila je u svojoj komunikaciji „Europski semestar 2020.: preporuke po državama članicama” (52) svim državama članicama svoje preporuke u pogledu pandemije bolesti COVID-19. U uvodnom dijelu naglašava se da je uloga socijalnog dijaloga koji dobro funkcionira ključna za jamčenje uspješnosti, uključivosti i održivosti poduzetih mjera. Nužno je napomenuti da su u nekim državama članicama praksa socijalnog dijaloga i uključenost socijalnih partnera i organizacija civilnog društva tijekom krize uzrokovane bolešću COVID-19 oslabljene ili ograničene (53). Tri su države članice, Mađarska, Poljska i Rumunjska, slijedom toga zaprimile preporuku „da osiguraju primjerenu i djelotvornu uključenost socijalnih partnera i dionika u postupak oblikovanja politike”. EGSO poziva Komisiju na pomno praćenje i evaluaciju provedbe preporuka po državama članicama za navedene zemlje.

6.14.

Komisija bi trebala osigurati i pratiti, primjerice uz pomoć instrumenata za izvješćivanje, provode li države članice djelotvoran socijalni dijalog s nacionalnim dionicima tijekom cjelokupnog razdoblja trajanja europskog semestra te u postupku oblikovanja nacionalnih planova za oporavak kako bi se, na temelju širokog prihvaćanja, zajamčilo djelotvorno daljnje postupanje i provedba.

6.15.

Također je iznimno važno pobrinuti se za to da kapacitet socijalnih partnera ne bude ugrožen zbog krize izazvane koronavirusom. EU bi za izgradnju kapaciteta socijalnih partnera trebao razmotriti sve potrebne mjere, uključujući financijska sredstva, i za aktivnosti i za strukture socijalnog dijaloga. Europski socijalni partneri uputili su Europskoj komisiji zajednički prijedlog (54) o izradi novog financijskog instrumenta za potporu izvanrednim aktivnostima koje provode tijekom krize izazvane bolešću COVID-19.

---

(1)  Riječ „dionici” odnosi se na socijalne partnere (poslodavce i sindikate). Kad je riječ o trostranom socijalnom dijalogu, u njega su uključene i vlade.

(2)  ILO Declaration on Social Justice for a Fair Globalization (Deklaracija ILO-a o socijalnoj pravdi za pravednu globalizaciju), Međunarodna konferencija rada, 2008.; ILO Resolution concerning the Recurrent Discussion on social dialogue (Rezolucija ILO-a o kontinuiranoj raspravi o socijalnom dijalogu), donesena 13. lipnja 2013. na Međunarodnoj konferenciji rada; ILO Resolution concerning the second recurrent discussion on social dialogue and tripartism (Rezolucija ILO-a o drugoj kontinuiranoj raspravi o socijalnom dijalogu i trostranom dijalogu), donesena 8. lipnja 2018. na Međunarodnoj konferenciji rada. Vidjeti i ILO Centenary Declaration for the Future of Work (Deklaracija ILO-a povodom njegove stote obljetnice o budućnosti rada), koja je donesena na 108. zasjedanju Međunarodne konferencije rada 2019.

(3)  Ibid., Rezolucija ILO-a 2018, Conclusions of the general discussion on Decent work in global supply chains (Zaključci opće rasprave o pristojnom radu u globalnim lancima opskrbe), lipanj 2016.

(4)  Nedavne studije OECD-a Employment Outlook 2019 (Izgledi za zapošljavanje 2019.) i Going Digital: Shaping Policies, Improving Lives Report 2019 (Izvješće o oblikovanju politika i poboljšanju života u procesu digitalizacije 2019.).

(5)  U preporukama po državama članicama za nekoliko država članica EU-a Europska komisija zatražila je konkretne intervencije u pogledu uklanjanja prepreka kolektivnom pregovaranju i socijalnom dijalogu.

(6)  Važno je napomenuti da je Konvenciju Međunarodne organizacije rada br. 144 o trostranom savjetovanju ratificiralo 26 država članica EU-a. U Hrvatskoj će ona stupiti na snagu u veljači 2021., a Luksemburg je nije ratificirao.

(7)  SL C 125, 21.4.2017., str. 10.

(8)  Eurofound, 2020. Capacity building for effective social dialogue in the European Union (Izgradnja kapaciteta za djelotvoran socijalni dijalog u Europskoj uniji).

(9)  Članci od 151. do 155. UFEU-a.

(10)  SL C 232, 14.7.2020., str. 18.

(11)  Prvi put sklopljen 1996., nakon toga revidiran 2009. Prenesen Direktivom Vijeća 2010/18/EU.

(12)  Prenesen Direktivom Vijeća 97/81/EZ.

(13)  Prenesen Direktivom Vijeća 99/70/EZ.

(14)  O radu na daljinu (2002.), stresu povezanom s radnim mjestom (2004.), uznemiravanju i nasilju na radnom mjestu (2007.), uključivim tržištima rada (2010.), aktivnom starenju i međugeneracijskom pristupu (2017.) te digitalizaciji (2020.).

(15)  O cjeloživotnom razvoju kompetencija i kvalifikacija (2002.), rodnoj ravnopravnosti (2005.) i zapošljavanju mladih (2013.).

(16)  Programom rada za razdoblje 2019. – 2021. obuhvaćeno je sljedećih šest prioriteta: digitalizacija, poboljšanje rezultata tržišta rada i socijalnih sustava, vještine, rješavanje psihosocijalnih aspekata i rizika na radnom mjestu, izgradnja kapaciteta za snažniji socijalni dijalog i kružno gospodarstvo.

(17)  Četverostrana izjava dostupna je na: https://ec.europa.eu/social/main.jsp?langId=hr&catId=89&newsId=2562.

(18)  Odluka Komisije 98/500/EZ od 20. svibnja 1998. o osnivanju Odbora za sektorski dijalog između socijalnih partnera na europskoj razini, dostupna na: http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:L:1998:225:0027:0028:EN:PDF.

(19)  Kao što su promet, energetika, poljoprivreda, građevinarstvo, trgovina, metalna industrija, brodogradnja i obrazovanje, osiguranje i bankarstvo.

(20)  Kerckhofs, European sectoral social dialogue: facts and figures (Europski sektorski socijalni dijalog: činjenice i brojke), Eurofound (2019.), dostupno na: https://www.eurofound.europa.eu/hr/publications/report/2019/european-sectoral-social-dialogue-facts-and-figures.

(21)  Za konkretna upućivanja vidjeti poglavlje 5.

(22)  Europska radnička vijeća prvi su put osnovana Direktivom 94/45/EZ od 22. rujna 1994. o osnivanju Europskog radničkog vijeća ili uvođenju postupka koji obuhvaća poduzeća i skupine poduzeća na razini Zajednice radi obavješćivanja i savjetovanja radnika, no sada se uređuju preinačenom direktivom: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:02009L0038-20151009 Prema Sustavnom vrednovanju europskog tržišta rada 2019., godine 2018. bilo je 1 150 europskih radničkih vijeća, koja su uključivala približno 20 000 predstavnika radnika.

(23)  ETUC-Business Europe, Final Report – Building on experiences: A win-win approach to transnational industrial relations in multinational companies (ETUC-Business Europe, završno izvješće „Na temelju iskustava: pristup transnacionalnim industrijskim odnosima u multinacionalnim poduzećima od kojih svi ostvaruju korist”), 2018.

(24)  Prema bazi podataka Europske komisije o transnacionalnim sporazumima trgovačkih društava, dostupno na: https://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=978&langId=hr.

(25)  Detaljniji podaci mogu se pronaći na: https://ec.europa.eu/social/home.jsp?langId=hr.

(26)  Održivost i upravljanje, izvješće Employment and Social Developments in Europe (Zapošljavanje i socijalni razvoj u Europi), poglavlje 6.

(27)  Prvi rezultati jednog projekta ILO-a i EU-a za jačanje socijalnih partnera i socijalnog dijaloga predstavljeni su na konferenciji prošlog ožujka i njima je prikazana djelotvornost nacionalnih institucija socijalnog dijaloga i uloga vlade u poticanju tog procesa.

(28)  Novi projekt ILO-a i EK-a s ciljem analize i dokumentiranja načina na koji socijalni partneri u državama članicama EU-a ulažu napore u prilagodbe navedenim promjenama, Youcef Ghellab, Daniel. Vaughan-Whitehead.

(29)  Međuinstitucijski proglas o europskom stupu socijalnih prava, (2017/C/428/9).

(30)  Vidjeti ETUC-ov indeks uključenosti sindikata u postupak europskog semestra koji se odnosi na nacionalne dijaloge u okviru semestra.

(31)  Mnoga izvješća Eurofounda, ETUC-a, Europske komisije, Odbora za zapošljavanje i Europskog socijalnog opservatorija (OSE) potvrđuju da socijalni partneri nisu uključeni na odgovarajući način.

(32)  https://ec.europa.eu/info/business-economy-euro/economic-and-fiscal-policy-coordination/eu-economic-governance-monitoring-prevention-correction/european-semester/framework/eus-economic-governance-explained_hr

(33)  Ibid., izvješća Eurofounda, ETUI: Benchmarking Working Europe 2018 (Sustavno vrednovanje europskog tržišta rada 2018.); ETUC, godišnje analize provedbe preporuka po državama članicama tijekom europskog semestra.

(34)  ETUI, 2010 Benchmarking working Europe (Sustavno vrednovanje europskog tržišta rada 2010.), Bruxelles, 2010.

(35)  Izvješće o politici ILO-a The need for social dialogue in addressing the COVID-19 crisis (Potreba za socijalnim dijalogom pri rješavanju krize izazvane bolešću COVID-19), Ženeva, svibanj 2020.

(36)  Eurofound 2012., Social dialogue in times of global economic crisis (Socijalni dijalog u vrijeme globalne gospodarske krize).

(37)  Eurofound, 2013., Comparative analytical report: the impact of the crisis on working conditions relations (Usporedno analitičko izvješće: Učinak krize na radne uvjete).

(38)  Glassner, 2013., Central and eastern European industrial relations in the crisis: national divergence and path-dependent change (Srednjoeuropski i istočnoeuropski industrijski odnosi u krizi: nacionalna divergencija i promjena ovisna o smjeru) i Recovering from the crisis through social dialogue in the new EU Member States: the case of Bulgaria, the Czech Republic, Poland and Slovenia (Oporavak od krize kroz socijalni dijalog u novim državama članicama EU-a: slučaj Bugarske, Češke, Poljske i Slovenije), ILO.

(39)  Eurofound (2014.), Changes to wage-setting mechanisms in the context of the crisis and the EU’s new economic governance regime (Promjene mehanizama izračuna plaća u kontekstu krize i novi sustav gospodarskog upravljanja EU-a).

(40)  Europska komisija, Industrial relations in Europe (2010.).

(41)  Ibid., Izvješće o politici ILO-a 2020. i ažurirane internetske objave OECD-a na portalu Tackling the coronavirus – contributing to a global effort (Borba s koronavirusom: doprinos globalnim naporima), ožujak 2020.

(42)  SL C 161, 6.6.2013., str. 35. – u odjeljku 3. definira se „održivo” poduzeće.

(43)  Industrial democracy in Europe: a quantitative approach (Industrijska demokracija u Europi: kvantitativni pristup), članak koji se temelji na istraživanju Eurofounda, autori Pablo Sanz, Christian Weiz, Maria Caprile i Ricardo Rodriguez Contreras, objavljeno u Labour and Industry u lipnju 2020.

(44)  Industrial democracy in Europe: a quantitative approach (Industrijska demokracija u Europi: kvantitativni pristup), članak koji se temelji na istraživanju Eurofounda, autori Pablo Sanz, Christian Weiz, Maria Caprile i Ricardo Rodriguez Contreras, objavljeno u Labour and Industry u lipnju 2020.

(45)  Direktiva 2002/14/EZ o uspostavljanju općeg okvira za obavješćivanje i savjetovanje s radnicima i Direktiva 2009/38/EZ o osnivanju Europskog radničkog vijeća.

(46)  Direktiva 94/45/EZ kako je izmijenjena Direktivom 2009/38/EZ.

(47)  Eurofound, 2020. Social dialogue and HR practices in European global companies (Socijalni dijalog i prakse u području upravljanja ljudskim resursima u europskim globalnim trgovačkim društvima), s analizom i nalazima o razvoju europske dimenzije socijalnog dijaloga kako na transnacionalnoj razini donošenja odluka, tako i u lokalnim društvima kćerima te o ulozi europskih radničkih vijeća kao ključne poveznice različitih razina socijalnog dijaloga unutar poduzeća, kao što je nacionalna, odnosno europska razina.

(48)  Europska komisija: Izvješće o provedbi u državama članicama Direktive 2009/38/EZ o osnivanju Europskog radničkog vijeća ili uvođenju postupka koji obuhvaća poduzeća i skupine poduzeća na razini Zajednice radi obavješćivanja i savjetovanja radnika (preinaka), Bruxelles, 14.5.2018. (COM(2018) 292 final).

(49)  SL C 161, 6.6.2013., str. 35.

(50)  Industrial democracy in Europe: a quantitative approach (Industrijska demokracija u Europi: kvantitativni pristup), članak koji se temelji na istraživanju Eurofounda, autori Pablo Sanz, Christian Weiz, Maria Caprile i Ricardo Rodriguez Contreras, objavljeno u Labour and Industry u lipnju 2020.

(51)  Njemačka: izravno imenovanje propisano zakonom, Nizozemska: prihvaćanje rukovoditelja po izboru radnika; Francuska: miješano izravno imenovanje i imenovanje od strane dioničara; Švedska: imenovanje predstavnika sindikata, itd.

(52)  Komunikacija Komisije COM (2020) 500 final, 20. svibnja 2020., „Europski semestar 2020.: preporuke po državama članicama”.

(53)  Informativna obavijest ETUC-a Workers’ Information, consultation and participation (Obavješćivanje, savjetovanje i sudjelovanje radnika), 15. svibnja 2020.

(54)  Zajednički prijedlog višesektorskih europskih socijalnih partnera o izradi posebnog financijskog instrumenta za potporu socijalnim partnerima tijekom krize izazvane bolešću COVID-19, upućen izvršnom potpredsjedniku Europske komisije Valdisu Dombrovskisu i Nicolasu Schmidtu, povjereniku za zapošljavanje i socijalna prava, 10. travnja 2020.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 168/2013 u pogledu posebnih mjera za vozila kategorije L na kraju serije kao odgovor na pandemiju bolesti COVID-19

(COM(2020) 491 final – 2020/0251 (COD))

(2021/C 10/04)

Izvjestitelj:

Christophe LEFÈVRE

Zahtjev za savjetovanje:	Vijeće Europske unije, 14.9.2020. Europski parlament, 14.9.2020.
Pravni temelj:	članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležno tijelo:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Odluka Predsjedništva Odbora:	15.9.2020.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	29.10.2020.
Plenarno zasjedanje br.:	555
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	220/3/18

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

S obzirom na krizu koju je izazvao COVID-19, a koja je tijekom 2020. dovela gotovo do prestanka prodaje, EGSO je proučio prijedlog Europske komisije za uredbu kojom bi se proizvođačima motocikala usklađenih s normom Euro 4 omogućilo da vozila koja su bila na zalihama 15. ožujka 2020. prodaju i nakon 1. siječnja 2021.

1.2.

Tim je rokom uvedeno ograničenje mogućnosti prodaje cijelih zaliha vozila koja više onečišćuju od vozila usklađenih s normom Euro 5 nakon što norma Euro 5 postane obvezna 1. siječnja 2021.

1.3.

EGSO napominje da se predmetnim prijedlogom ni na koji način ne dovodi u pitanje početna provedba obveze prodaje motocikala usklađenih s normom Euro 5 ni prestanak proizvodnje vozila usklađenih s normom Euro 4.

1.4.

EGSO podržava Prijedlog uredbe kao prikladnu i uravnoteženu mjeru za borbu protiv gospodarskih posljedica krize koju je izazvao COVID-19 i skupog uklanjanja zaliha vozila usklađenih s normom Euro 4.

1.5.

Prijedlogom se uspostavlja ravnoteža između osiguravanja pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta, koje je ozbiljno narušeno zbog pandemije COVID-a 19, i nastavka napora za smanjenje utjecaja cestovnog prometa na okoliš.

2.   Sadržaj prijedloga Komisije

2.1.

Pandemija COVID-a 19 pogodila je sektor motocikala, dovevši do znatnog pada potražnje i povećanja zaliha vozila zbog mjera ograničenja kretanja, a 60 % godišnje prodaje odvija se od ožujka do srpnja. Kriza je utjecala na mogućnost proizvođača da poštuju neke od rokova propisanih Uredbom (EU) br. 168/2013 (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2013.

2.2.

U skladu s tom uredbom stupanj Euro 5 za emisije onečišćujućih tvari primjenjivat će se od 1. siječnja 2021., što znači da se od tog datuma na tržište Unije mogu stavljati samo vozila koja ispunjavaju zahtjeve standarda Euro 5.

2.3.

Odredbama o kraju serije iz Uredbe (EU) za vozila kategorije L predviđa se mogućnost da proizvođači stave na tržište ograničen dio zaliha vozila čije stavljanje u promet (EU homologacija) više nije valjano.

2.4.

Iako se tom uredbom predviđa postupak prodaje zaliha na kraju serije, to je u svakoj državi članici ograničeno na najviše 10 % prosječnog broja vozila prodanih u prethodne dvije godine ili 100 vozila. Međutim, prema izvorima iz te industrije procjenjuje se da je u ožujku 2020. na zalihama bilo oko 553 700 vozila standarda Euro 4. S obzirom na smanjenje prodaje od 98 % i broj vozila na zalihama postojeće odredbe o kraju serije nisu prikladan mehanizam za rješavanje situacije.

2.5.

Prijedlogom se želi uvesti odstupanje kojim bi se proizvođačima omogućilo stavljanje na tržište, ali samo do kraja 2021., vozila na kraju serije usklađenih s normom Euro 4 koja su 15. ožujka 2020. bila na zalihama, u većim količinama nego što je predviđeno u izvornoj uredbi.

2.6.

Iako bi se ovim prijedlogom odgodilo ukidanje prodaje vozila koja onečišćuju više nego vozila nove generacije, fleksibilnost će biti ograničena na vozila koja su već proizvedena kada su počele mjere ograničenja kretanja. Osim toga, izbjegava se da na otpadu završe vozila koja bi, da krize nije bilo, bila stavljena na tržište. Stupanje na snagu norme Euro 5 za sva novoproizvedena vozila i dalje je predviđeno za 1. siječnja 2021. i ovim se prijedlogom ne odgađa.

3.   Opće napomene

3.1.

EGSO ponovno ističe svoju potporu svim inicijativama kojima se nastoje smanjiti emisije onečišćujućih tvari i poboljšati kvaliteta zraka, a posebno uvesti standardi za emisije, odnosno norme Euro, u prometni sektor. Od ključne je važnosti ograničiti emisije onečišćujućih tvari kao što su ugljični monoksid, dušikovi oksidi, ugljikovodici i mikročestice.

3.2.

U svom mišljenju o Prijedlogu uredbe o homologaciji i nadzoru tržišta vozila na dva ili tri kotača i četverocikala (2), jednoglasno usvojenom 19. siječnja 2011., EGSO je pozdravio rok koji je Europska komisija (3) predložila za uvođenje novih ekoloških normi Euro.

3.3.

EGSO uviđa da pandemija COVID-a 19 predstavlja velik izazov za veliku većinu gospodarskih sektora u Europi, a posebno za sezonska tržišta kao što je prodaja motocikala, na koja su posebno utjecale mjere ograničavanja kretanja uvedene na vrhuncu prodajne sezone.

3.4.

Zbog te situacije proizvođači nisu mogli prodati zadovoljavajuću količinu vozila usklađenih s normom Euro 4, čija valjanost istječe 31. prosinca 2020. EGSO smatra da postojeće odredbe o vozilima na kraju serije ne pružaju odgovarajuću potporu industriji motocikala za ublažavanje gospodarskih posljedica krize.

3.5.

EGSO stoga smatra da je potrebno pronaći prikladno rješenje za poteškoće s kojima se suočava sektor motocikala i istodobno uspostaviti ravnotežu između potrebe za prodajom vozila koja su bila na zalihama 15. ožujka 2020. i važnosti neodgodivog stupanja na snagu norme Euro 5 od 1. siječnja 2021.

3.6.

EGSO stoga podržava uvođenje posebnih mjera za vozila kategorije L na kraju serije za 2021. godinu, što EGSO smatra prikladnom i uravnoteženom mjerom za osiguravanje pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta uz istodobno osiguravanje napora za smanjenje utjecaja cestovnog prometa na okoliš.

---

(1)  Uredba (EU) br. 168/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2013. o homologaciji i nadzoru tržišta vozila na dva ili tri kotača i četverocikala.

(2)  COM(2010) 542 final; Mišljenje EGSO-a: SL C 84, 17.3.2011., str. 30.

(3)  Vidjeti bilješku 2.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2014/65/EU u pogledu zahtjeva za informacije, upravljanja proizvodima i ograničenja pozicija radi potpore oporavku od pandemije bolesti COVID-19

(COM(2020) 280 final – 2020/0152 (COD)),

Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2017/1129 u pogledu prospekta EU-a za oporavak i ciljanih prilagodbi za financijske posrednike radi potpore oporavku od pandemije bolesti COVID-19

(COM(2020) 281 final – 2020/0155 (COD)),

Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2017/2402 o utvrđivanju općeg okvira za sekuritizaciju i o uspostavi specifičnog okvira za jednostavnu, transparentnu i standardiziranu sekuritizaciju radi potpore oporavku od pandemije bolesti COVID-19

(COM(2020) 282 final – 2020/0151 (COD))

i o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu prilagodbi sekuritizacijskog okvira radi potpore gospodarskom oporavku u kontekstu pandemije bolesti COVID-19

(COM(2020) 283 final – 2020/0156 (COD))

(2021/C 10/05)

Glavni izvjestitelj:

Giuseppe GUERINI

Zahtjev za savjetovanje:	Vijeće Europske unije, 27.8.2020. (COM(2020) 281 final, COM(2020) 282 final i COM(2020) 283 final) Europski parlament, 14.9.2020. (COM(2020) 281 final, COM(2020) 282 final i COM(2020) 283 final) Europska komisija, 23.9.2020. (COM(2020) 280 final)
Pravni temelj:	članci 114. i 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	29.10.2020.
Plenarno zasjedanje br.:	555
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	246/0/8

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO izražava svoju suglasnost i podršku za prijedloge izmjena Direktive o reguliranju financijskih tržišta sadržane u paketu mjera za oporavak tržišta kapitala koji je predmet ovog mišljenja. Svrha je tih izmjena znatno pojednostaviti dokumentaciju i zahtjeve kojima se reguliraju financijska tržišta, točnije pravila iz MiFID-a II. Međutim, budući da je paket izmjena prvotno uključivao četiri različita dokumenta s izmjenama, u ovom se mišljenju ipak smatra primjerenim razmotriti ukupnu zamisao pojednostavljenja, koja je u osnovi obuhvaćala ne samo pojednostavljenje pravila iz MiFID-a II već i u širem smislu smanjenje administrativnog opterećenja bankovnih i financijskih subjekata, čime bi se oslobodila sredstva za ulaganja u gospodarski oporavak.

1.2.

EGSO podržava prijedloge Komisije i slaže se s ciljevima predloženog paketa reformi. Doista je nužno uložiti maksimalne napore u inoviranje pravila u cilju: i) olakšavanja ulaganja u realno gospodarstvo; ii) poticanja davanja zajmova pojedincima i MSP-ovima; iii) poticanja rekapitalizacije europskih poduzeća i jačanja uloge tržišta vrijednosnih papira.

1.3.

EGSO pozdravlja pojednostavljenje nekih obveza koje financijski propisi nameću kvalificiranim nalogodavateljima i profesionalnim ulagačima, čime se pridružuje podršci koju su tome već izrazili subjekti u bankovnom sektoru.

1.4.

U svojoj ulozi predstavnika potrošača i civilnog društva, te podsjećajući na potrebu da se zaštite i štediše i neprofesionalni ulagači, EGSO pozdravlja nastojanje Komisije da s pomoću ciljanih izmjena zadrži visoku razinu pozornosti na financijskoj regulativi i uspostavi ispravnu ravnotežu između potreba raznih kategorija ulagača. Pojednostavljenjem propisa ne bi se smjele oslabiti mjere kojima se štite štediše i manje iskusni ulagači, koje bi trebalo pažljivo odvojiti od profesionalnih subjekata.

1.5.

EGSO podržava cilj Komisije da se smanje troškovi usklađivanja i da se izbjegne rasipanje materijalnih resursa, tako što će se znatno smanjiti tiskanje papirnate dokumentacije o ulaganjima i prednost dati digitalnim instrumentima, kojima se osigurava brža i sigurnija interakcija između subjekata i klijenata te zahvaljujući kojima se dokumentacija lakše pohranjuje, a okolišna održivost poboljšava.

1.6.

EGSO naročito cijeni cilj pojednostavljivanja sekuritizacije izloženosti kojima je vrijednost umanjena. Te regulatorne promjene bankama omogućuju da oslobode svoje bilance, čime povećavaju svoju kreditnu sposobnost u trenutku kada je ona od presudne važnosti.

1.7.

EGSO stoga smatra da bi intervencija Komisije trebala biti još šira i odlučnija od predložene. Naime, važeći regulatorni okvir za sekuritizaciju neprihodonosnih kredita osmišljen je prije pandemije i sadrži nefleksibilnosti koje mogu negativno utjecati na realno gospodarstvo, a naročito na MSP-ove, u trenutačnom gospodarskom kontekstu koji ugrožava pandemija.

1.8.

Tim se nefleksibilnostima, a naročito onima koje se odnose na rokove u kojima banke prodaju izloženosti kojima je vrijednost umanjena, treba pristupiti vrlo pažljivo kako bi se osiguralo da predloženo pojednostavljenje ne donese prevelike prednosti subjektima specijaliziranima za neprihodonosne kredite, čime bi se stvorile (dodatne) poteškoće za poduzeća u realnom gospodarstvu u slučaju da se banke potiču da se previše brzo oslobađaju tih kredita.

2.   Opće napomene

2.1.

Paket koji sadrži prijedloge izmjena financijskih propisa koji je Europska komisija predložila 24. srpnja 2020. nadovezuje se na niz mjera o bankarskim i financijskim pitanjima donesenih proteklih mjeseci u svrhu poticanja djelotvornog oporavka od krize uzrokovane pandemijom COVID-a 19.

2.2.

Prva serija mjera koje čine tu strategiju odnosi se na bankovni sektor i u njoj je predloženo da se podupre kreditiranje kućanstava i poduzeća diljem EU-a kako bi se u raznim proizvodnim sektorima ublažili negativni učinci pandemije na strani potražnje i ponude.

2.3.

S druge strane, izmjene sadržane u paketu mjera od 24. srpnja odnose se na tržišta kapitala i cilj im je promicati ulaganja te povećati kapitalizaciju poduzeća i sposobnost banaka da financiraju gospodarski oporavak.

2.4.

Paket mjera koji je predložila Komisija obuhvaća posebne izmjene koje vode pojednostavljenju u četiri važna regulatorna dokumenta koji se odnose na banke i financije: Direktiva o financijskim instrumentima (MiFID II), Uredba o prospektu, Uredba o sekuritizaciji i Uredba o kapitalnim zahtjevima (CRR). Iz tog razloga, iako je glavni predmet ovog mišljenja Direktiva MiFID II, ipak se smatralo važnim dati mišljenje o cijelom paketu jer se čini da su djelotvornost i korisnost inicijative Komisije očiglednije kada ih se stavi u kontekst sveobuhvatnog okvira izmjena.

2.5.

Mjere za pojednostavljenje zahtjeva u pogledu informacija iz Direktive MiFID II već su bile planirane za 2021. i 2022. godinu pa je Komisija u tu svrhu već provela javno savjetovanje. EGSO smatra da je primjereno te izmjene uvesti ranije kako bi se u fazi kritičnoj za europsko gospodarstvo brzo smanjili troškovi usklađivanja povezani s provedbom pravila MiFID-a II.

2.6.

Predloženim izmjenama Uredbe (EU) 2017/1129 o prospektima promicanjem „prospekta EU-a za oporavak” i ciljanim prilagodbama koje se odnose na financijske posrednike, koji su sadržani u paketu Europske komisije, uvode se pojednostavljenja kako bi se duljina informativnih obrazaca, koji trenutno mogu imati i više od 100 stranica, smanjila na 30.

2.7.

S druge strane, izmjenama Uredbe o sekuritizaciji i Uredbe o kapitalnim zahtjevima Komisija namjerava poboljšati instrumente dostupne bankovnom sustavu EU-a kako bi se poboljšala njegova sposobnost financiranja realnog gospodarstva. Te se mjere temelje na prethodnom prijedlogu Europske komisije o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 i Uredbe (EU) 2019/876 kao odgovor na pandemiju bolesti COVID-19.

2.8.

Prijedlogom Komisije koji se bavi sekuritizacijom neprihodonosnih kredita želi se potaknuti mogućnost pretvaranja loših kredita u vrijednosne papire kojima se trguje. Sekuritizacija bi tako trebala omogućiti da se oslobodi bankovni kapital za daljnje zajmove te time većem broju ulagača omogućiti financiranje gospodarskog oporavka.

2.9.

Općenito govoreći, svrha je svih prijedloga Komisije djelotvorno pojednostavljenje dokumentacije o ulaganjima kako bi se smanjilo administrativno opterećenje, čime bi se oslobodila sredstva za ulaganja u brz gospodarski oporavak.

3.   Posebne i opće napomene

3.1.

EGSO pozdravlja prijedloge Komisije i slaže se s njihovom svrhom. Doista je nužno usmjeriti sve regulatorne napore na: i) olakšavanje ulaganja u realno gospodarstvo; ii) poticanje davanja zajmova pojedincima i MSP-ovima; iii) poticanje rekapitalizacije europskih poduzeća i jačanje uloge tržišta vrijednosnih papira u svrhu podupiranja oporavka.

3.2.

EGSO pozdravlja pojednostavljenje nekih obveza koje financijski propisi nameću prije svega kvalificiranim nalogodavateljima i profesionalnim ulagačima. U tom su smislu subjekti u bankovnom sektoru već pozdravili cilj pojednostavljenja koji Komisija nastoji postići.

3.3.

U svojoj ulozi predstavnika potrošača i civilnog društva, EGSO pozdravlja odluku Komisije da zadrži visoku razinu u regulativi kojom se štite štediše i neprofesionalni ulagači, nastojanjem da uspostavi ispravnu ravnotežu između raznih potreba. Jasno je da se pojednostavljenjem propisa ne smiju oslabiti mjere kojima se štite štediše i manje iskusni ulagači, koje bi trebalo pažljivo razlikovati od profesionalnih subjekata i kvalificiranih nalogodavatelja.

3.4.

Kao što je nedavno istaknuto u Izvješću Foruma na visokoj razini za uniju tržišta kapitala, EGSO u načelu poziva na sveobuhvatno preispitivanje bankovnih i financijskih pravila EU-a kako bi se uklonila preklapanja i nepodudarnosti u pravilima kojima se regulira taj sektor te, prije svega, zamijenile odredbe (osmišljene za zaštitu sigurnosti štediša) koje su se s vremenom pokazale nedjelotvornima, skupima i represivnima i za financijske subjekte i ulagače.

3.5.

Povrh toga, EGSO podržava cilj Komisije da se smanje troškovi usklađivanja, kao i rasipanje materijalnih resursa, znatnim smanjenjem tiskanja papirnate dokumentacije i davanjem prednosti digitalnoj interakciji. Digitalni instrumenti mogu osigurati bržu i sigurniju interakciju između subjekata i klijenata, a zahvaljujući njima dokumentacija se može lakše pohranjivati tijekom vremena, a osigurava se i povećanje okolišne održivosti.

3.6.

Također se slaže s pojednostavljenjem informacija o troškovima i obvezama povezanima s ulaganjima, u okviru kojeg se uvode različite razine obveza u pogledu informiranja ovisno o tome jesu li nalogodavatelji kvalificirani ili ne. Čak i u ovom ograničenom i specifičnom kontekstu, nužno je nastojati postići ravnotežu između potrebe za pojednostavljenjem i potrebe za odgovarajućom zaštitom štediša i neprofesionalnih ulagača.

3.7.

Među najvažnijim aspektima prijedloga o izmjeni MiFID-a II, EGSO ističe one koji se odnose na ograničenja i pokriće predviđeno za ulaganja u financijske derivate u području energetike; međutim, smatra da bi bilo korisno da se u okviru mjera za uvođenje izuzeća od zaštite za energetske izvedenice predvide razni poticaji za ulaganja u obnovljivu energiju.

3.8.

EGSO pozdravlja odluku Komisije da potvrdi pravila kojima se ograničava korištenje pokrića financijskim instrumentima koji proizlaze iz ulaganja u poljoprivredne proizvode namijenjene ljudskoj prehrani. Razlog je tome to što, iako je važno i potrebno osigurati razvoj novih tržišta poticanjem ulaganja čak i s pomoću financijskih instrumenata, poljoprivredni proizvodi klasificirani kao važni zaslužuju posebnu pozornost kako bi se izbjeglo, primjerice, da se izvlači korist iz njihovog korištenja u neprehrambene svrhe.

3.9.

EGSO pozdravlja činjenicu da predložene promjene uključuju pojednostavljenje svih prospekata, informativnih izvješća i periodičnih izvještaja, zbog čega će se moći ostvariti uštede potrebne za promicanje alternativnih ulaganja, među ostalim zahvaljujući povećanom korištenju digitalnih instrumenata.

3.10.

Također se smatra pozitivnim skraćivanje informativnih prospekata jer se time smanjuju troškovi usklađivanja u usporedbi s dokumentima koji su u praksi često bili predugi i teško razumljivi za manje iskusne štediše. EGSO se stoga nada da će doći do dvostrukog pojednostavljenja, kako u pogledu materijalnih resursa posvećenih obvezama informiranja tako i, prije svega, u pogledu pružanja informacija štedišama.

3.11.

Sveobuhvatno pojednostavljenje u predmetnom sektoru, sažeto u novom modelu „prospekt EU-a za oporavak”, moglo bi poduprijeti priljev likvidnosti poduzećima i oporavak razina kapitala smanjenih tijekom pandemije COVID-a 19. Time bi se olakšalo izdavanje novih dionica, čak i malim i srednjim kapitaliziranim poduzećima, koja će zbog toga imati bolji pristup kapitalu, a da se pritom neće odustati od nužne zaštite štediša.

3.12.

Izmjena kojom se predlaže povećanje praga sa 75 na 150 milijuna eura za izuzeće od objave prospekta za nevlasničke vrijednosne papire koje poduzeća prikupljaju preko kreditnih institucija čini se posebno korisnom za promicanje aktivne uloge banaka i kreditnih institucija u podupiranju oporavka. U prijedlogu Komisije predviđa se da to povećanje praga za izuzeće od objave prospekta bude privremeno. Međutim, EGSO smatra da bi bilo primjereno nastaviti s tom mjerom i nakon krize ako se njome potiče djelotvorna diversifikacija oblika financiranja poduzeća i približavanje MSP-ova tržištu kapitala.

3.13.

EGSO cijeni cilj pojednostavljenja sekuritizacije, uz manje strog bonitetni tretman, kada je posrijedi sekuritizacija neprihodonosnih kredita, čime se bankama omogućuje da oslobode svoje bilance, što bi dovelo do povećanja njihove kreditne sposobnosti. Međutim, potrebno je postupati vrlo pažljivo kako bi se osiguralo da to pojednostavljenje u konačnici ne donese korist samo poduzećima specijaliziranima za neprihodonosne kredite, čime bi se stvorile dodatne poteškoće za poduzeća u slučaju da banke previše brzo prodaju svoje neprihodonosne kredite.

3.14.

Kad je riječ o prijedlozima o sekuritizaciji neprihodonosnih kredita, iako se slaže s ciljevima koji se žele postići prijedlozima Komisije, EGSO smatra da bi djelovanje trebalo biti šire od predloženog.

3.15.

U najnovijim prijedlozima Komisije uočava se ispravna tendencija uvođenja posebnih pravila za izloženosti kojima je vrijednost umanjena kako bi ih se u određenim aspektima razlikovalo od prihodujućih kredita. Međutim, treba napomenuti da cjelokupni važeći regulatorni okvir za neprihodonosne kredite karakteriziraju nefleksibilnosti koje mogu imati velik utjecaj na realno gospodarstvo, posebno na MSP-ove, prije svega u trenutačnom gospodarskom kontekstu koji ugrožava pandemija.

3.16.

Pritom mislimo konkretno na Uredbu o zaštitnom mehanizmu za neprihodujuće izloženosti, u kojoj se zahtijeva devalvacija neprihodonosnih kredita prema strogom vremenskom rasporedu i u kojoj se pridaje slaba (ili čak nikakva) važnost stvarnoj ekonomskoj vrijednosti kolaterala za te kredite. Ako se činilo da taj okvir baš nije bio kompatibilan s uvjetima na sekundarnom tržištu neprihodonosnih kredita prije pandemije, lako je zamisliti da je to pitanje još problematičnije u ekonomskom kontekstu nakon pandemije. Stoga bi parametre rezervacije predviđene u Uredbi o zaštitnom mehanizmu trebalo, barem privremeno, suspendirati ili rekalibrirati. Usto naglašavamo da bi pravilo o 90 dana za dospjele iznose trebalo privremeno ublažiti zbog krize izazvane COVID-om 19 kako bi se izbjegao negativan socijalni učinak tako kratkog roka.

3.17.

EGSO je svjestan toga da je svrha prijedloga sadržanog u paketu izmjena za olakšavanje oporavka tržišta kapitala, koji je predložila Europska komisija, odgovoriti na učinak pandemije COVID-a 19, no ipak ne možemo ne istaknuti da su propisi o minimalnoj pokrivenosti neprihodonosnih kredita utvrđeni u Uredbi 2019/630 Europskog parlamenta i Vijeća trenutačno neprimjereni za suočavanje s ekonomskim posljedicama pandemije te bi ih stoga trebalo privremeno ublažiti.

3.18.

Uz prijedloge Komisije o sekuritiziranim kreditima, potrebno je da i tretman neprihodonosnih kredita koje kupuju specijalizirani subjekti i financijske institucije bez pribjegavanja sekuritizaciji postane učinkovitiji nego što je sada, dok je uređen trenutno važećim bonitetnim pravilima, čime bi se unaprijedio članak 127. Uredbe o kapitalnim zahtjevima. Naime, postojeći pravni okvir dovodi do paradoksa, odnosno destimulacije zbog prekomjerne apsorpcije kapitala od strane financijskih institucija koje kupuju neprihodonosne kredite na sekundarnom tržištu.

3.19.

Time se stavljaju u povoljniji položaj fondovi specijalizirani za kupovinu neprihodonosnih kredita, koje u nekim slučajevima drže neeuropski financijski subjekti koji ne podliježu regulatornom okviru EU-a i pravilima iz Uredbe o kapitalnim zahtjevima. To dovodi do paradoksa koji je u suprotnosti s načelom „jednak rizik, jednaka pravila” jer postoji opasnost da velika pozornost koju EU pridaje regulaciji unutarnjeg tržišta u povoljniji položaj stavi subjekte koji posluju na europskom jedinstvenom tržištu, a zadržavaju registrirano sjedište i kapital izvan EU-a i, barem djelomično, izvan njegovog sustava pravila.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2016/1011 u pogledu izuzeća određenih referentnih vrijednosti deviznog tečaja trećih zemalja i određivanja zamjenskih referentnih vrijednosti za određene referentne vrijednosti koje se prestaju primjenjivati

(COM(2020) 337 final – 2020/0154 (COD))

(2021/C 10/06)

Glavni izvjestitelj:

Christophe LEFÈVRE

Zahtjev za savjetovanje:	Vijeće Europske unije, 28.8.2020. Europski parlament, 14.9.2020.
Pravni temelj:	članak 114. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležno tijelo:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Odluka Predsjedništva:	14.7.2020.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	29.10.2020.
Plenarno zasjedanje br.:	555
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	244/0/7

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

U skladu s preporukama iz svojih mišljenja (1) i uzimajući u obzir prestanak objavljivanja LIBOR-a (2), EGSO pozdravlja prijedloge Europske komisije da se osigura kontinuitet instrumenata za funkcioniranje financijskih subjekata u uniji tržišta kapitala u pogledu izuzeća određenih referentnih vrijednosti deviznog tečaja trećih zemalja i određivanja zamjenskih referentnih vrijednosti za određene referentne vrijednosti koje se prestaju primjenjivati.

1.2.

Tim prijedlozima ne samo da se izravno odgovara na posljedice prestanka objavljivanja LIBOR-a i povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije već se istodobno predviđa i uključivanje stanja referentnih vrijednosti zemalja čiji se devizni tečaj ne može slobodno konvertirati, čime se pridonosi i postizanju širih ciljeva.

1.3.

EGSO smatra da za dobro funkcioniranje unije tržišta kapitala ta tržišta moraju biti sigurna, stabilna i otporna na šokove. U tom pogledu, nestanak LIBOR-a imat će izrazito velike ekonomske posljedice jer u znatnom broju ugovora nije predviđen rezervni aranžman koji bi se koristio kad se krajem 2021. ukine upućivanje na LIBOR.

1.4.

Stoga je od izuzetne i prioritetne važnosti organizirati zamjenu za upućivanje na LIBOR, a EGSO istovremeno pozdravlja prijedlog Komisije da u taj postupak uključi nacionalna tijela i u tu svrhu donese europsku uredbu kojom se neutralizira rizik od neujednačenosti zakonodavstva do kojeg dolazi tijekom postupka prenošenja direktive.

1.5.

EGSO pozdravlja činjenicu da će se predloženim izmjenama koje se tiču referentnih vrijednosti uvesti zakonska ovlast na temelju koje Europska komisija određuje zamjensku stopu kada se prestane objavljivati referentna vrijednost čiji bi prestanak uzrokovao znatan poremećaj u funkcioniranju financijskih tržišta u Uniji.

1.6.

EGSO također pozdravlja činjenicu da će obvezna zamjenska stopa po sili zakona zamijeniti sva pozivanja na „referentnu vrijednost koja se prestaje primjenjivati” u svim sklopljenim ugovorima nadziranog subjekta u EU-u.

1.7.

EGSO smatra da je važno u slučaju ugovora koji ne uključuju nadzirani subjekt u EU-u države članice poticati da donesu nacionalne obvezne zamjenske stope.

1.8.

Naposljetku, kako bi se pratila prikladnost novouvedenog izuzeća, EGSO odobrava to što su nadležna tijela i nadzirani subjekti dužni periodično izvještavati Komisiju o načinu na koji poduzeća u EU-u upotrebljavaju izuzete referentne vrijednosti te o promjenama u bilanci nadziranih subjekata u pogledu izloženosti fluktuaciji valute treće zemlje.

1.9.

Ta je odluka u skladu s preporukama Odbora za financijsku stabilnost (3), no EGSO izražava zabrinutost u vezi s činjenicom da se u kontekstu globalnih aktivnosti čini da je Europska unija jedina jurisdikcija koja pokušava regulirati mehanizam funkcioniranja referentnih vrijednosti promptnog deviznog tečaja.

1.10.

EGSO, naravno, preporučuje nadziranje provedbe ove Uredbe i njezine integracije u financijska tržišta. EGSO smatra bitnim da predviđena pravila konkretno i neposredno doprinesu ostvarenju ciljeva i osiguraju pozitivne rezultate za sve zainteresirane strane i u svim državama članicama.

2.   Kontekst

2.1.

U Programu rada Komisije za 2020. predviđa se preispitivanje Uredbe o financijskim indeksima koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti (Uredba o referentnim vrijednostima – BMR) i koriste kao osnova za utvrđivanje iznosa koji se plaća na temelju financijskog instrumenta ili financijskog ugovora ili vrijednosti financijskog instrumenta. Budući da se njome utvrđuju standardi za upravljanje i kvalitetu podataka za referentne vrijednosti na koje se pozivaju financijski ugovori, cilj je Uredbe o referentnim vrijednostima ojačati povjerenje sudionikâ na tržištu kapitala u indekse koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti u Uniji. Ona pridonosi djelovanju Komisije u korist unije tržišta kapitala.

2.2.

Uredbom o referentnim vrijednostima uvodi se obveza dodjele odobrenja administratorima financijskih referentnih vrijednosti te obveze doprinositeljâ ulaznih podataka koji se upotrebljavaju za izračun financijske referentne vrijednosti. BMR-om se uređuje i upotreba financijskih referentnih vrijednosti. Pravilima iz BMR-a od nadziranih subjekata iz Unije (kao što su banke, investicijska društva, društva za osiguranje, UCITS2) zahtijeva se da upotrebljavaju samo one indekse čiji je administrator odobren. Referentne vrijednosti kojima se upravlja u trećoj zemlji mogu se upotrebljavati u EU-u tek nakon postupka utvrđivanja jednakovrijednosti, priznavanja ili prihvaćanja.

2.3.

Uredba o referentnim vrijednostima primjenjuje se od siječnja 2018. No sudionici na tržištu Unije mogu i dalje upotrebljavati referentne vrijednosti kojima se upravlja u zemlji izvan Unije – neovisno o tome je li donesena odluka o jednakovrijednosti, je li indeks priznat ili prihvaćen za upotrebu u Uniji – do isteka prijelaznog sustava krajem prosinca 2021.

2.4.

Kao prvo, izmjenama predloženima u zakonodavnom prijedlogu koji je predmet ovog mišljenja EGSO-a o referentnim vrijednostima uvodi se zakonska ovlast na temelju koje Europska komisija određuje zamjensku stopu kada se prestane objavljivati referentna vrijednost čiji bi prestanak uzrokovao znatan poremećaj u funkcioniranju financijskih tržišta u Uniji.

2.5.

Kao drugo, obvezna zamjenska stopa po sili će zakona zamijeniti sva pozivanja na „referentnu vrijednost koja se prestaje primjenjivati” u svim ugovorima koje je sklopio neki nadzirani subjekt u EU-u.

2.6.

Kao treće, u slučaju ugovora koji ne uključuju nadzirani subjekt u EU-u države članice potiču se da donesu nacionalne obvezne zamjenske stope.

2.7.

Naposljetku, kako bi se pratila prikladnost novouvedenog izuzeća, nadležna tijela i nadzirani subjekti dužni su periodično izvještavati Europsku komisiju o načinu na koji poduzeća u EU-u upotrebljavaju izuzete referentne vrijednosti te o promjenama u bilanci nadziranih subjekata u pogledu izloženosti fluktuaciji valute treće zemlje.

3.   Napomene

3.1.

U skladu s preporukama iz svojih mišljenja (4) i uzimajući u obzir prestanak objavljivanja LIBOR-a, EGSO pozdravlja prijedloge Komisije da se održi kontinuitet instrumenata za funkcioniranje financijskih subjekata u uniji tržišta kapitala u pogledu izuzeća određenih referentnih vrijednosti deviznog tečaja trećih zemalja i određivanja zamjenskih referentnih vrijednosti za određene referentne vrijednosti koje se prestaju primjenjivati.

3.2.

Tim prijedlozima ne samo da se izravno odgovara na posljedice povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije već se istodobno predviđa i uključivanje stanja referentnih vrijednosti zemalja čiji se devizni tečaj ne može slobodno konvertirati, čime se pridonosi i postizanju širih ciljeva.

3.3.

Njima se omogućava uzimanje u obzir upotrebe referentnih vrijednosti deviznog tečaja za zaštitu od volatilnosti valute trećih zemalja i plaćanje ugovora o izvedenicama u valuti koja nije valuta ograničene konvertibilnosti, posebno ako valuta treće zemlje nije slobodno konvertibilna.

3.4.

Ta je reforma ključna da bi se moglo ići ukorak s radikalnim promjenama s kojima se zbog Brexita unija tržišta kapitala suočava u vezi s bankovnom unijom, osigurati funkcioniranje ekonomske i monetarne unije (EMU) i pridonijeti jačanju položaja EU-a i država članica u globalnom okruženju koje se mijenja.

3.5.

Reforma ključnih referentnih vrijednosti, poput stopa IBOR-a (5), utvrđena je kao apsolutni prioritet u Akcijskom planu Komisije za uniju tržišta kapitala, u skladu s preporukama Odbora za financijsku stabilnost.

3.6.

Za dobro funkcioniranje unije tržišta kapitala ta tržišta moraju biti sigurna, stabilna i otporna na šokove. Nestanak LIBOR-a, čak i ako proizlazi iz postupnog gubitka reprezentativnosti tržišne ili gospodarske stvarnosti koju bi trebao mjeriti, imat će vrlo značajne gospodarske posljedice jer u znatnom broju ugovora nije predviđen rezervni aranžman koji bi se koristio kad se krajem 2021. ukine upućivanje na LIBOR.

3.7.

Stoga je od izuzetne i prioritetne važnosti organizirati zamjenu upućivanja na LIBOR, a EGSO istovremeno pozdravlja prijedlog Europske komisije da u taj postupak uključi nacionalna tijela i u tu svrhu donese europsku uredbu kojom se neutralizira rizik od neujednačenosti zakonodavstva do kojeg dolazi tijekom postupka prenošenja direktive.

3.8.

Poduzećima i zajednicama s kojima se Europska komisija prethodno savjetovala donošenje referentnih vrijednosti pomaže jer osigurava prekogranične transakcije na tržištu i jača jednake uvjete za sve, posebno kad je riječ o zemljama čiji je devizni tečaj još uvijek previše reguliran.

3.9.

Ova izmjena zakonodavstva potrebna je za suočavanje s velikim sistemskim rizikom: ugovori na koje će utjecati prestanak primjene referentne kamatne stope koja je u širokoj primjeni uključuju: a) dužničke vrijednosne papire koje su izdali nadzirani subjekti; b) dug u bilanci nadziranih subjekata; c) kredite; d) depozite; e) ugovore o izvedenicama. Velik dio financijskih ugovora koji se pozivaju na referentne kamatne stope koje su u širokoj primjeni uključuje nadzirane subjekte koji ulaze u područje primjene BMR-a.

3.10.

Pravna nesigurnost i mogući nepovoljan gospodarski učinak koji bi mogli proizaći iz poteškoća s izvršenjem ugovornih obveza bit će rizik za financijsku stabilnost u Uniji: — potrošačima, malim, srednjim i velikim poduzećima i ulagačima može se pružiti veća zaštita, a ovim se prijedlogom uvode razni instrumenti kako bi se zajamčilo da postupno ukidanje međubankovne stope koja je u širokoj primjeni neće neopravdano narušiti kapacitet bankarskog sektora za odobravanje financijskih sredstva društvima iz Unije i da stoga neće ugroziti ostvarenje ključnog cilja unije tržišta kapitala; — u tom pogledu EGSO smatra da u prijedlogu Komisije treba analizirati i sljedeće aspekte: i) uvodne izjave i obrazloženje odnose se na širok raspon ugovora u kojima se koriste financijske referentne vrijednosti, među ostalima ugovore o kreditu (ili analognim mehanizmima pozajmljivanja) koji se sklapaju s pravnim i drugim osobama (a ne samo s potrošačima): u vezi s tim pitanjem upućujemo na odjeljak „Područje primjene obvezne zamjenske stope”; ii) u tekstu prijedloga Komisije kojim se uvodi zamjena po sili zakona (članak 23.a stavak 2.) upućuje se na pojam „financijski ugovori” čija se definicija u Uredbi o referentnim vrijednostima (članak 3. stavak 1. točka 18.) odnosi samo na ugovore o kreditu sklopljene s fizičkim osobama (potrošačima), uzimajući u obzir pozivanje na direktive 2014/17/EU i 2008/48/EZ; iii) kako bi se osigurala dosljednost između namjere izražene u obrazloženju i teksta prijedloga, EGSO smatra korisnim analizirati referentno područje i definiciju pojma „financijski ugovori” kako se on ne bi ograničavao samo na ugovore o kreditu sklopljene s potrošačima, nego i zajamčio djelotvornost mehanizma zamjene po sili zakona u slučaju ugovora sklopljenih s drugim sudionicima na tržištu; — EGSO smatra da bi se ovlasti zamjene trebale proširiti na sve ugovore koji podliježu pravu država članica EU-a, kao i na ugovore sklopljene između subjekata s poslovnim nastanom u EU-u, koji podliježu pravu trećih zemalja, ako pravo treće zemlje ne predviđa obaveznu zamjenu za referentnu vrijednost koja se prestala primjenjivati; — na predložene mjere treba gledati kao na potporu „gospodarstvu Unije u interesu građana”, što je jedna od glavnih ambicija Programa rada Komisije za 2020. Ova inicijativa od koristi je fizičkim osobama čiji su bankovni krediti indeksirani za IBOR, što je važan element gospodarstva koje odgovara na potrebe stanovništva.

3.11.

S obzirom na to da se u uvodnoj izjavi 10. Prijedloga o izmjeni navodi da bi trebalo uzeti u obzir prijedloge radnih skupina i s obzirom na to da je, kad je riječ o prelasku s prekonoćnog prosječnog indeksa eura (Eonia) na eursku kratkoročnu kamatnu stopu (€STR), relevantna radna skupina preporučila prijelaz na €STR uz prilagodbu kamatne marže, EGSO smatra da bi trebalo izrijekom navesti da „zamjenska referentna vrijednost” podrazumijeva novi indeks uvećan za prilagodbu kamatne marže.

3.12.

EGSO smatra da bi bilo korisno pojasniti pojam „znatan poremećaj u funkcioniranju financijskih tržišta u Uniji”. U vezi s tim može se na temelju odredbi uvodne izjave 4. zaključiti da prestanak LIBOR-a spada u tu kategoriju, ali sagledamo li situaciju dugoročno i pretpostavimo li da bi u nekom trenutku moglo doći do problema nestanka EURIBOR-a, čini se primjerenim preporučiti definiranje tog pojma.

3.13.

EGSO smatra da bi bilo korisno navesti u kojem će okviru Europska komisija ostvariti to pravo, odnosno u kojem će se roku, nakon što se ispune utvrđeni uvjeti, utvrditi zamjenska referentna vrijednost.

3.14.

Dodatno korisno pojašnjenje bilo bi navođenje stupnja ekstrateritorijalnosti za primjenu te mjere ili, drugim riječima, navođenje toga da se ona primjenjuje kada jedan od nadziranih subjekata ima sjedište u jednoj od država članica neovisno o zakonodavstvu mjerodavnom za ugovor. EGSO u tom pogledu posebno upućuje na ugovore sklopljene u skladu s engleskim pravom, koje će 1. siječnja 2021. postati pravo treće zemlje koja nije članica Europske unije.

3.15.

Stoga je reforma BMR-a pravi način da se utvrdi obvezna zamjenska stopa koja bi ublažila štetne posljedice u pogledu pravne sigurnosti i financijske stabilnosti koje bi mogle nastati u slučaju prestanka LIBOR-a, ili bilo koje druge referentne vrijednosti čiji bi prestanak uzrokovao znatan poremećaj u funkcioniranju financijskih tržišta u Uniji, a da pritom takva zamjenska stopa ne bude dostupna ni ugrađena u postojeće ugovore koji uključuju nadzirani subjekt obuhvaćen područjem primjene BMR-a.

3.16.

Ta je odluka u skladu s preporukama Odbora za financijsku stabilnost, no EGSO izražava zabrinutost u vezi s činjenicom da se u kontekstu globalnih aktivnosti čini da je Europska unija jedina jurisdikcija koja pokušava regulirati mehanizam funkcioniranja referentnih vrijednosti promptnog deviznog tečaja.

3.17.

EGSO, naravno, preporučuje nadziranje provedbe ove Uredbe i njezine integracije u financijska tržišta. EGSO smatra bitnim da predviđena pravila konkretno i neposredno doprinesu ostvarenju ciljeva i osiguraju pozitivne rezultate za sve zainteresirane strane i u svim državama članicama.

---

(1)  Europski sustav financijskog nadzora (ESFS) – Reforme (SL C 227, 28.6.2018., str. 63.), Održivo financiranje: taksonomija i referentne vrijednosti (SL C 62, 15.2.2019., str. 103.) i Europski sustav financijskog nadzora (ESFS) – izmijenjeni prijedlog o borbi protiv pranja novca (SL C 110, 22.3.2019., str. 58.).

(2)  LIBOR (londonska međubankovna ponudbena stopa) služi kao međunarodno priznata glavna referentna kamatna stopa za izračun troškova međubankovnog kreditiranja.

(3)  Međunarodna gospodarska grupacija osnovana na sastanku skupine G20 u Londonu u travnju 2009. Okuplja 26 nacionalnih financijskih tijela (središnje banke, ministarstva financija itd.) i više međunarodnih organizacija i grupacija koje razvijaju standarde u području financijske stabilnosti.

(4)  Europski sustav financijskog nadzora (ESFS) – Reforme (SL C 227, 28.6.2018., str. 63.), Održivo financiranje: taksonomija i referentne vrijednosti ( SL C 62, 15.2.2019., str. 103.) i Europski sustav financijskog nadzora (ESFS) – izmijenjeni prijedlog o borbi protiv pranja novca (SL C 110, 22.3.2019., str. 58.).

(5)  Međubankovne ponudbene kamatne stope (IBOR) sistemski su važne referentne stope na kojima se temelje brojni ugovori u financijskom sektoru.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija „Program vještina za Europu za održivu konkurentnost, socijalnu pravednost i otpornost”

(COM(2020) 274 final)

i o prijedlogu preporuke Vijeća o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (SOO) za održivu konkurentnost, socijalnu pravednost i otpornost

(COM(2020) 275 final)

(2021/C 10/07)

Izvjestiteljica:

Tatjana BABRAUSKIENĖ

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 12.8.2020.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	9.9.2020.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	29.10.2020.
Plenarno zasjedanje br.:	555
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani)	218/0/5

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO podsjeća na to da je kvalificirana radna snaga jedan od glavnih aduta europskog socijalnog i ekonomskog modela te da se podrška obuci mladih i odraslih mora iskoristiti kao poluga za poticanje dugoročnog i održivog gospodarskog rasta budući da doprinosi povećanju inovativnosti, produktivnosti i konkurentnosti i podupire radnike u pravednoj tranziciji, karijeri i napredovanju u plaći.

1.2.

EGSO pozdravlja činjenicu da su Program vještina i predložena preporuka o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (SOO) osmišljeni u okviru europskog stupa socijalnih prava i da je moto Programa vještina jednak prvom načelu europskog stupa socijalnih prava.

1.3.

Odbor vjeruje da će projekti centara strukovne izvrsnosti i financiranje sudjelovanja zemalja u natjecanjima EuroSkills, kao jedan od instrumenata, dovesti do poboljšanja u cijelom sustavu strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, podižući kvalitetu, privlačnost i uključivost SOO-a za sve. To bi se trebalo postići u suradnji s relevantnim socijalnim partnerima i organizacijama civilnog društva, kao i obiteljima, roditeljima i studentima.

1.4.

EGSO podsjeća na to da u pružanje „odgovarajućih vještina” trebaju biti uključene ključne kompetencije i vještine iz područja STEAM (1) kako bi se odgovorilo na osnovne potrebe mladih i odraslih za uspješan život u društvu, kao i na potrebe tržišta rada tijekom digitalne i zelene tranzicije.

1.5.

EGSO skreće pozornost na socijalne i građanske kompetencije koje su ključne za pojedinca kao demokratskog građanina. Građansko obrazovanje mora biti dostupno svima, a naročito skupinama u nepovoljnom položaju (2). EGSO potiče države članice da provedu Preporuku Vijeća o promicanju zajedničkih vrijednosti (3), kao i da ojačaju učenje o europskim vrijednostima i identitetu u sektoru SOO-a i obrazovanja odraslih.

1.6.

EGSO pozdravlja prijedlog o paktu za vještine za prekvalifikaciju i usavršavanje radnika i poziva na postavljanje ciljeva koji se mogu postići i dogovorenih zajedničkih načela kvalitete, uz sudjelovanje relevantnih socijalnih partnera, organizacija civilnog društva i drugih važnih dionika kako bi se pronašla djelotvorna rješenja za sve.

1.7.

EGSO poziva na stavljanje većeg naglaska na politike usmjeravanja i savjetovanja u vezi sa zelenom i digitalnom tranzicijom tržišta rada proširenjem mehanizama potpore koje nude razni pružatelji informacija, primjerice programa za osposobljavanje ambasadora koje organiziraju sindikati, kadrovske potpore koje nude poduzećima i rada civilnog društva na motivaciji odraslih osoba i radnika za usavršavanje i prekvalifikaciju. EGSO podsjeća na to da će potpora građanima u osposobljavanju u okviru pravedne digitalne i zelene tranzicije početi vrednovanjem neformalnog i informalnog učenja te osiguravanjem priznavanja i certificiranja tečajeva za osposobljavanje kako bi se omogućilo da oni budu dio cjelokupnih kvalifikacija.

1.8.

EGSO upućuje na svoje mišljenje „Održivo financiranje cjeloživotnog učenja i razvoja vještina u kontekstu manjka kvalificirane radne snage” (4) i napominje da plan oporavka, Next Generation EU i druge fondove EU-a (npr. ESF+, Fond za pravednu tranziciju) treba upotrebljavati na učinkovit i dosljedan način kako bi se djelotvorno podržale politike obrazovanja i osposobljavanja.

1.9.

Odbor poziva na to da se na razini EU-a istraži zamisao o europskoj inicijativi za individualne račune za učenje kao krovnoj inicijativi ili posebnoj potpori za potrebe država članica. EGSO poziva Komisiju da pokrene socijalni dijalog o individualnim računima za učenje i o razvoju europskih temeljnih profila u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju kako bi se uzele u obzir potrebe sektora, nacionalni zahtjevi struka u okviru SOO-a u skladu s kolektivnim ugovorima, promjene stručnih profila i profila zanimanja, kao i potrebe poduzeća, te kako bi se savjetovalo s relevantnim organizacijama civilnog društva.

1.10.

EGSO poziva da se ponovo razmotre i ažuriraju pokazatelji i mjerila kad postanu dostupni podaci o učinku krize uzrokovane bolešću COVID-19. Podaci i informacije o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, vještinama i potrebama tržišta rada moraju se poboljšati u odnosu na ciljeve EU-a u području obrazovanja i osposobljavanja, a uz pomoć novih pokazatelja trebalo bi intenzivirati provedbu ciljeva održivog razvoja UN-a i europskog semestra. Da bi se postigli predloženi pokazatelji do 2025., učestalost praćenja iziskuje godišnje ažuriranje niza podataka radi boljeg praćenja poboljšanja u sektoru strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, kao i usavršavanja i prekvalifikacije.

1.11.

EGSO traži da se svim polaznicima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja jamči pravo i pristup visokokvalitetnom i uključivom SOO-u i naukovanju, uz uvažavanje europskog okvira za kvalitetna i učinkovita naukovanja (5). Uz pokazatelj za sudjelovanje u učenju temeljenom na radu, koji je iznesen u Preporuci za strukovno obrazovanje i osposobljavanje, mogao bi se definirati i pokazatelj za učenje u poduzećima i moglo bi se poticati suradničko naukovanje među poduzećima.

1.12.

EGSO upućuje na svoje mišljenje „Ususret strategiji EU-a za poboljšanje zelenih vještina i kompetencija za sve” (6) i poziva Komisiju da na razini EU-a razvije strategiju za zelene vještine i kompetencije u skladu s europskim zelenim planom te da uz sudjelovanje vlada, socijalnih partnera i organizacija civilnog društva uspostavi pokazatelje o okviru kompetencija za potrebe za zelenim vještinama.

1.13.

EGSO poziva na izradu politika za povećanje privlačnosti zanimanja učitelja i nastavnika u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju tako što će se nuditi strateško ažuriranje njihovog početnog i kontinuiranog profesionalnog razvoja kako bi bili pripremljeni za zelenu i digitalnu tranziciju SOO-a, poboljšati njihov status, kao i zdravstveni, sigurnosni i radni uvjeti, te što će ih se uključiti u razvoj nastavnih planova za digitalnu i zelenu tranziciju u školama i obrazovnim ustanovama za SOO, kao dio postupka istinskog socijalnog dijaloga.

1.14.

EGSO bi želio da se Akcijskim planom za digitalno obrazovanje (7) predloži praktična potpora školskim zajednicama kako bi se poboljšale digitalne vještine, ulaganja u digitalne alate i pristup internetu te osigurala potpora za to da do svih korisnika dopru digitalne vještine, kako meke (potrebne za društveni i privatni život) tako i tvrde (povezane s tehnologijom i radom). Pozivamo Komisiju da pruži relevantne podatke o pristupu digitalnim alatima i o pristupu internetu u školama u vezi s alatom SELFIE (8). Važno je da se radnici usavršavaju i prekvalificiraju kako bi stekli potrebne digitalne vještine.

1.15.

EGSO preporučuje provođenje istraživanja na razini EU-a u svrhu popisivanja postojećih mikrokvalifikacija raznih pružatelja usluga kako bi se utvrdile stvarne potrebe europskih poduzeća, poslodavaca, radnika i osoba koje traže posao u pogledu mikrokvalifikacija i njihov učinak na kvalifikacije i kolektivne ugovore.

1.16.

EGSO preporučuje da se poboljša platforma Europass pružanjem pouzdanih informacija za osobe koje traže posao, polaznike, poslodavce i donositelje politika, te da se osigura da informacije budu pristupačne i osobama s invaliditetom i na različitim jezicima, uključujući glavne jezike migranata, izbjeglica i tražitelja azila.

1.17.

EGSO poziva na to da se u nacionalnim mjerama za vještine naglasak stavi na pružanje potpore studenticama, radnicama i nezaposlenim ženama, uz pomoć prilagođenog osposobljavanja, te da se posebna pozornost posveti i djelotvornoj potpori za obitelji koje su se zbog krize uzrokovane bolešću COVID-19 našle u velikim poteškoćama.

1.18.

Potiče Komisiju da pripremi mjere kojima će se osigurati da svaki izbjeglica i tražitelj azila dobije priliku za vrednovanje svojih vještina i kompetencija te da im se ponudi naukovanje, prekvalifikacija i usavršavanje kako bi se integrirali u tržište rada, u skladu s Poveljom EU-a o temeljnim pravima.

1.19.

EGSO predlaže da se ideje koje stoje iza inicijativa visokog obrazovanja i istraživanja iz Programa vještina i daljnjih mjera politike dodatno rasprave s vladama, relevantnim socijalnim partnerima i organizacijama civilnog društva. Partnerstva između poduzeća i visokog obrazovanja trebala bi biti podjednako korisna za obje strane i ne bi trebala rezultirati smanjenjem javnih proračuna za visoko obrazovanje.

1.20.

EGSO poziva na održiva nacionalna javna ulaganja u visoko obrazovanje i istraživanje u okviru europskog semestra i da se to podrži sredstvima EU-a kako bi visoko obrazovanje i istraživanje bili u potpunosti uključivi i dostupni studentima i budućim istraživačima te kako bi se zajamčilo poticajno radno okruženje za znanstvenike i istraživače. EGSO zahtijeva da se s ciljanim korisnicima inicijative dodatno raspravlja o prijedlozima o razvoju vještina i sposobnosti istraživača.

1.21.

EGSO poziva države članice da provedu Pariško priopćenje (2018.) i predstojeće Rimsko priopćenje (2020.) te da osiguraju poštovanje akademske slobode i integriteta, institucionalnu autonomiju, sudjelovanje studenata i osoblja u upravljanju visokim obrazovanjem i javnu odgovornost kao temelj Europskog prostora visokog obrazovanja. EGSO poziva države članice da poštuju temeljne vrijednosti Bolonjskog procesa i da primijene načela o socijalnoj dimenziji i kvalitetnom učenju i podučavanju te traži od Skupine za praćenje Bolonjskog procesa da osigura daljnju provedbu zajednički dogovorenih ciljeva Bolonjskog procesa. EGSO također naglašava važnost provedbe preporuke UN-a o statusu nastavnog osoblja u visokom obrazovanju iz 1997. (9).

2.   Kontekst

2.1.

U Komunikaciji o Programu vještina za Europu za održivu konkurentnost, socijalnu pravednost i otpornost navedeni su prioriteti i mjere politika usmjereni na što češće osposobljavanje što većeg broja ljudi za vještine potrebne za posao, a naročito za ovladavanje zelenom i digitalnom tranzicijom.

2.2.

Novi prijedlog temelji se na komunikaciji „Novi program vještina za Europu: Suradnja na jačanju ljudskog kapitala, zapošljivosti i konkurentnosti” (2016.) (10). U ažuriranom programu vještina (2020.) predlaže se 12 inicijativa i skup od četiri kvantitativna cilja koje treba postići do 2025. U Prijedlogu preporuke Vijeća o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju za održivu konkurentnost, socijalnu pravednost i otpornost predlažu se dodatni ciljevi za polaznike strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. Ovo se mišljenje odnosi na obje inicijative.

3.   Opće napomene

3.1.

Pandemija bolesti COVID-19 gurnula je europsko gospodarstvo u duboku recesiju i uzrokuje sve veću stopu nezaposlenosti. Iako Eurostat procjenjuje da je nedavno povećanje nezaposlenosti malo u usporedbi s padom gospodarske aktivnosti, očekuje se da će stopa nezaposlenosti u EU-27 porasti sa 6,7 % u 2019. godini na 9 % u 2020 (11). S druge strane, kriza uzrokovana bolešću COVID-19 ubrzala je digitalnu tranziciju u obrazovanju, u radnom okruženju i u svakodnevnom životu. Paket politika Europske komisije stoga je došao u pravom trenutku da potakne raspravu o djelotvornim politikama obrazovanja i osposobljavanja.

3.2.

EGSO pozdravlja činjenicu da su Program vještina i predložena preporuka o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju osmišljeni u okviru europskog stupa socijalnih prava kao doprinos njegovom prvom načelu o pravu na kvalitetno i uključivo obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje. Svi Europljani trebali bi imati pravo na pristup kvalitetnom i uključivom osposobljavanju i cjeloživotnom učenju u okviru pravedne tranzicije i s obzirom na demografske promjene. Ističemo potrebu za rješavanjem problema obrazovnog siromaštva, koje se povećalo uslijed nejednakog pristupa obrazovanju i osposobljavanju tijekom krize uzrokovane bolešću COVID-19.

3.3.

Smatramo da su ključne kompetencije i meke vještine jednako važne kao i „odgovarajuće vještine” potrebne na tržištu rada. Te ključne kompetencije uključuju socijalne i građanske kompetencije koje su ključne za pojedinca kao demokratskog građanina, pogotovo kada postoji rizik da povećane socijalne i ekonomske nejednakosti dovedu do radikalizacije, populizma i većih stopa kriminala. U Programu vještina trebalo bi posvetiti više pozornosti razvoju ključnih kompetencija u okviru obaveznih obrazovnih ciklusa/kurikuluma, kao i učenja mladih i odraslih osoba. Naglasak Programa vještina na studijima u području STEM-a (12) i poduzetničkim kompetencijama vrlo je dobrodošao, uz razumijevanje potreba društva i tržišta rada za širokim rasponom kompetencija i pod uvjetom da postoji naglasak i na socijalnim i transverzalnim vještinama. Treba dodatno poboljšati vještine u području STEAM-a (13) jer umjetnost, humanistički i društveni studiji i profesionalni sektori znatno doprinose BDP-u svake zemlje.

3.4.

Ističemo da je EGSO u svom mišljenju (14) o Europskom obrazovnom prostoru (2018.) pozdravio činjenicu da je tom inicijativom predloženo više uključivosti u budućim obrazovnim sustavima te naglasio da učenje o EU-u, demokratskim vrijednostima, toleranciji i građanstvu treba smatrati pravom za sve u okviru sveobuhvatnog obrazovanja, s posebnim naglaskom na ugroženim skupinama građana (15), i dijelom provedbe europskog stupa socijalnih prava. Ključno je da se države članice potaknu na provedbu Preporuke Vijeća o promicanju zajedničkih vrijednosti (16). U skladu s mišljenjem EGSO-a o obrazovanju o Europskoj uniji, (17) podsjećamo na to da bi strukovno obrazovanje i osposobljavanje te obrazovanje odraslih trebalo usmjeriti i na jačanje zajedničkih europskih vrijednosti i identiteta EU-a.

4.   Posebne napomene

4.1.

EGSO pozdravlja prijedlog o paktu za vještine za prekvalifikaciju i usavršavanju radnika. Od presudne je važnosti da se taj pakt osmisli uz uključivanje relevantnih socijalnih partnera, organizacija civilnog društva i drugih važnih dionika, prema fokusnim skupinama, kako bi se odredili ciljevi za one na koje se taj pakt odnosi i osiguralo ostvarivanje tih ciljeva. Pakt bi trebao pružiti djelotvorna rješenja mladima i odraslima, nezaposlenima i niskokvalificiranim radnicima, a posebnu pozornost treba posvetiti omogućavanju pristupa kvalitetnom i uključivom SOO-u skupinama u nepovoljnom socioeknomskom položaju, obrazovanju odraslih te osposobljavanju u svrhu prekvalifikacije i usavršavanja koje nudi širok spektar pružatelja usluga, kao što su javni zavodi za zapošljavanje, poduzeća i ustanove za SOO.

4.2.

Jedan od kriterija kvalitete pružanja tog osposobljavanja trebao bi se odnositi na vrednovanje neformalnog i informalnog učenja prije osposobljavanja. Osposobljavanje treba biti priznato i certificirano te davati jasnu informaciju o razini kvalifikacije ili jedinice/dijela kvalifikacije za koju se dobiva svjedodžba. Taj bi uvjet ojačao primjenu Preporuke Vijeća o oblicima usavršavanja: nove prilike za odrasle (18) i Preporuke Vijeća o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja (19).

4.3.

U skladu s prethodnim mišljenjem EGSO-a „Održivo financiranje cjeloživotnog učenja i razvoja vještina u kontekstu nedostatka kvalificirane radne snage” (20) zahtijevamo da se plan oporavka, Next Generation EU i drugi fondovi EU-a (ESF+, Fond za pravednu tranziciju itd.) koriste na učinkovit i dosljedan način kako bi se osiguralo da poduzeća i socijalna poduzeća prežive krizu, da mogu ponuditi i održati kvalitetna radna mjesta te da radnici i nezaposleni dobivaju djelotvornu potporu u pogledu stjecanja kvalitetnih vještina. ESF+ kao dopunski fond doprinosi provedbi reformi obrazovanja i osposobljavanja utvrđenih u okviru europskog semestra te bi trebao podupirati ciljeve održive europske industrijske strategije i politike malih i srednjih poduzeća u razvoju vještina.

4.4.

EGSO napominje da Komisija u svom prijedlogu prepoznaje različite pristupe u državama članicama koji građanima omogućuju stjecanje vještina tijekom cijelog života, govoreći o „računima” a ne o „računu” u jednini. Bez obzira na to, ideju o europskoj inicijativi za individualne račune za učenje kao krovnoj inicijativi ili posebnoj potpori za potrebe država članica treba dodatno istražiti na prikladan način kako bi se osiguralo da doista može pružiti djelotvorno rješenje za potporu usavršavanju i prekvalificiranju i temeljiti se na vrednovanju neformalnog i informalnog učenja radi osiguravanja individualitaliziranih opcija za učenje. Stoga bi o daljnjim mjerama politike trebalo odlučiti u suradnji s relevantnim socijalnim partnerima, uključujući sektorske partnere.

4.5.

Pakt za vještine mogao bi se usmjeriti na industrijske sektore u kojima važno mjesto ima potpora za usavršavanje i prekvalifikaciju te motiviranje radnika da – nakon praktičnog usmjeravanja i savjetovanja – pohađaju tečajeve osposobljavanja koji doprinose njihovom profesionalnom razvoju i razvoju karijere, kao i interesima poduzeća. U vezi s inicijativom o Planu (21) i idejom razvijanja temeljnih europskih profila u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, valja napomenuti da s odgovarajućim sektorskim socijalnim partnerima treba dodatno raspravljati o mogućim sinergijama među profilima sektorskih vještina određenih struka. Potrebno je uzeti u obzir sveobuhvatne pristupe, koji obuhvaćaju konkurentnost, istraživačke i inovacijske strategije poduzeća te industrijske tajne.

4.6.

Svi polaznici strukovnog obrazovanja i osposobljavanja trebali bi imati pravo na visokokvalitetan i uključiv SOO i naukovanja, u skladu s Preporukom Vijeća o Europskom okviru za kvalitetna i učinkovita naukovanja iz 2018. (22) U pokazateljima stope zapošljivosti osoba s diplomom SOO-a treba uzeti u obzir utjecaj krize uzrokovane bolešću COVID-19 na gospodarstvo te očekivanja osoba s diplomom u pogledu poštenih i kvalitetnih radnih mjesta. Moglo bi se dodatno potaknuti suradničko naukovanje između poduzeća. Projekti */hjcentara strukovne izvrsnosti mogli bi biti više usmjereni na socijalnu uključenost i jednak pristup kvalitetnom i privlačnom osposobljavanju. Važno je razmotriti ulogu pružatelja SOO-a u nacionalnom kontekstu i njihovu interakciju sa socijalnim partnerima u pogledu prilagođavanja nastavnih programa potrebama za vještinama. Slično tome, prijedlog koji se odnosi na financiranje sudjelovanja zemalja u natjecanjima EuroSkills može povećati privlačnost strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. S druge strane, iznimna priprema odabranih polaznika SOO-a bit će primjer vladama da djelotvornim mjerama poboljšaju kvalitetu SOO-a općenito.

4.7.

EGSO podsjeća na zaključke iz Rige o strategiji SOO-a za razdoblje 2015. – 2020. u kojoj se potvrđuje stav da učenje temeljeno na radu obuhvaća praktično učenje u školama i poduzećima. (23) Budući da bi pristup nekom obliku učenja temeljenom na radu trebao biti standard za sve polaznike SOO-a, pokazatelji sudjelovanja u učenju temeljenom na radu definitivno nisu ambiciozni i teško ih je upotrijebiti za poboljšanje naukovanja.

4.8.

Osiguravanje boljih informacija o vještinama, na temelju dosadašnjeg rada Cedefopa (24), također je bitno za definiranje i praćenje postignuća država članica u odnosu na pokazatelje za obrazovanje odraslih i SOO. Predviđanje/planiranje potreba za vještinama u vezi sa socijalnim promjenama i promjenama na tržištu rada važno je kako bi se osiguralo bolje upravljanje strategijama vještina u okviru djelotvornog socijalnog dijaloga i savjetovanja s relevantnim organizacijama civilnog društva i dionicima, uključujući poduzeća. Bilo bi poželjno da se nakon istraživanja o učinku krize uzrokovane bolešću COVID-19 na obrazovanje, osposobljavanje i tržište rada preispitaju i ažuriraju pokazatelji predloženi u Planu vještina i Preporuci o SOO-u.

4.9.

I u širem smislu, podatke i informacije o SOO-u, vještinama i potrebama tržišta rada treba poboljšati u odnosu na ciljeve EU-a u području obrazovanja i osposobljavanja, a nove pokazatelje predložiti kako bi se osigurala provedba ciljeva održivog razvoja UN-a, naročito cilja br. 4 (obrazovanje), cilja br. 5 (ravnopravnost), cilja br. 8 (pristojan rad) i cilja br. 13 (klimatske promjene), kao i europskog semestra. Da bi se postigli predloženi pokazatelji do 2025., učestalost praćenja koje provodi Eurostat i druge agencije (primjerice, Cedefop i Eurofound) iziskuje godišnje ažuriranje. Dodatni pokazatelji mogli bi poduzećima i radnicima biti korisniji za određivanje potreba za ulaganjima, osposobljavanjem i vještinama, usredotočavanjem na „udio poduzeća koja pružaju osposobljavanje prema vrsti osposobljavanja” i „troškove poduzeća za tečajeve osposobljavanja kao udio u ukupnom trošku rada”. Eurostat već prikuplja te podatke svakih pet godina, ali takvo vremensko razdoblje nije prikladno za aktivno uključivanje socijalnih partnera u predviđanje/planiranje vještina i uspostavljanje potrebnog osposobljavanja, što je pitanje za koje Plan vještina predlaže da se doradi. Plaćeni dopust za stručno osposobljavanje kao dio dogovorenih kolektivnih ugovora može biti alat koji bi se mogao uključiti u pokazatelje, kao i mjerenje informacija i smjernica koje se pružaju radnicima.

4.10.

U mišljenju EGSO-a o strategiji EU-a za unapređenje zelenih vještina i kompetencija (25) ističe se da je odgovornost za okoliš obveza svih. Kako bi se olakšala pravedna tranzicija prema zelenom gospodarstvu, proaktivno usavršavanje i prekvalifikacija trebaju biti dostupni svima, a naročito radnicima u sektorima koji slabe. Praćenje pružanja osposobljavanja za meke (za svakodnevni život i društvo) i tvrde (tehničko-profesionalne) zelene vještine i kompetencije nužno je, na temelju jasnog pokazatelja, a i relevantno za sve u Europi a ne samo za odrasle. Takav pokazatelj i strategija EU-a za zelene vještine i kompetencije trebali bi se temeljiti na detaljnom istraživanju i procjeni nacionalnih strategija za zelene vještine i kompetencije koji bi se proveli na razini EU-a. Određivanje pokazatelja i okvira kompetencija za zelene vještine mora se temeljiti na otvorenoj metodi suradnje. Učiteljima i nastavnicima u SOO-u treba biti omogućen kvalitetan kontinuirani profesionalni razvoj, i u okviru poduzeća (26), te ih treba uključiti u razvoj nastavnog plana o digitalnoj i zelenoj tranziciji.

4.11.

Naglašavamo da škole imaju važnu društvenu ulogu i da digitalizacija treba biti alat za potporu nastavnim metodama, a ne cilj. Djelotvorna potpora školama, učenicima, nastavnicima, roditeljima i obiteljima za poboljšanje digitalnih vještina i ulaganja u opremu od presudne su važnosti i to pitanje treba rješavati u sklopu europskog semestra i Akcijskog plana za digitalno obrazovanje. Budući da se industrija i gospodarstvo stalno digitaliziraju, važno je da se radnici – uz pomoć socijalnog dijaloga – usavršavaju i prekvalificiraju za potrebne digitalne vještine. Pozivamo Komisiju da pruži relevantne podatke o pristupu digitalnim alatima i internetu u školama u vezi s alatom SELFIE (27).

4.12.

Nužno je, u savjetovanju sa socijalnim partnerima, utvrditi zajedničku europsku definiciju i shvaćanje pojma mikrokvalifikacija. EGSO preporučuje provođenje istraživanja na razini EU-a u svrhu popisivanja postojećih mikrokvalifikacija koje koriste poduzeća u raznim sektorima, pružatelji usluga osposobljavanja i obrazovne institucije (SOO i visoko obrazovanje) te u svrhu utvrđivanja potreba i interesa europskih poduzeća, poslodavaca, radnika i osoba koje traže posao u pogledu stjecanja i zahtijevanja mikrokvalifikacija. Mikrokvalifikacije bi mogle biti jedno, ali ne i jedino rješenje i ishod postupaka priznavanja i usavršavanja ili prekvalifikacije. U njima bi trebalo biti jasno navedeno na koji je način svjedodžba povezana s cjelokupnom kvalifikacijom. O utvrđivanju standarda i daljnjih mjera politike na razini EU-a u vezi s mikrokvalifikacijama potrebno je raspravljati sa socijalnim partnerima te pritom osigurati kvalitetu i transparentnost, a ujedno razmotriti provođenje takvog istraživanja na razini EU-a, kao i temeljite procjene učinka, koja bi uključivala utjecaj mikrokvalifikacija na kvalifikacije i kolektivne ugovore.

4.13.

U vezi s pokretanjem nove platforme Europass, problem povjerenja u svjedodžbe i kvalifikacije mogao bi se riješiti uz pomoć digitalnih svjedodžbi, uz uvažavanje postupaka priznavanja i vrednovanja. Informacije bi trebale biti pristupačne i osobama s invaliditetom i trebalo bi ih pružati na raznim jezicima, uključujući glavne jezike migranata, izbjeglica i tražitelja azila. Trebalo bi detaljnije istražiti ideju o digitalnim iskaznicama koje bi se koristile za brzo priznavanje.

4.14.

EGSO pozdravlja prijedloge Komisije o potpori strateškim nacionalnim mjerama za vještine s naglaskom na uključivosti i ravnopravnosti spolova u SOO-u. Prema nedavnim izvješćima UN-a (28), Vijeća Europe i Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE) (29), kriza uzrokovana bolešću COVID-19 naročito je teško pogodila žene koje imaju obitelj. Žene se suočavaju s „povećanom razinom obiteljskog, seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja” i „treba obratiti pažnju i na moguće dugoročne učinke pandemije na ravnotežu između profesionalnog i osobnog života i na ekonomsku neovisnost žena jer bi epidemija mogla prisiliti mnoge od njih da donesu tešku odluku i prijeđu na neplaćeni posao.” (30) EGSO stoga predlaže da se u okviru nacionalnih mjera za vještine uz pomoć prilagođenog osposobljavanja naglasak stavi na pružanje potpore studenticama, radnicama i nezaposlenim ženama. Ta bi mjere trebalo usmjeriti i na djelotvornu potporu obiteljima koje su se našle u velikim poteškoćama tijekom krize uzrokovane bolešću COVID-19.

4.15.

EGSO podsjeća na to da prema izbjeglicama treba postupati jednako bez obzira na razinu njihovih vještina, a svakom izbjeglici i tražitelju azila treba omogućiti vrednovanje njihovih vještina i kompetencija te pristup naukovanju, prekvalifikaciji i usavršavanju kako bi se integrirali na tržište rada u skladu s Poveljom EU-a o temeljnim pravima. U Paktu o migracijama i azilu treba priznati da izbjeglice posjeduju vještine i razne razine kvalifikacija koje mogu biti od dodane vrijednosti zemljama koje ih prihvaćaju te njihovom lokalnom tržištu rada i poslovnim potrebama.

4.16.

Važno je pronaći više poveznica između Europskog prostora visokog obrazovanja i europskog istraživačkog prostora kako bi se poboljšala kvaliteta i uključivost visokog obrazovanja i istraživanja za sve studente, bez obzira na njihovu dob ili socioekonomsku situaciju. U okviru Inicijative Europska sveučilišta mora se staviti naglasak na povećavanje kvalitete studija i priznavanje studija među sveučilištima. Iako je visoko obrazovanje u nadležnosti država članica, čini se da su prijedlozi Europske komisije o europskoj diplomi, statutu Europskog sveučilišta i europskom sustavu priznavanja i osiguranja kvalitete korak prema sinkronizaciji visokog obrazovanja. Stoga EGSO zahtijeva da se o idejama koje stoje iza tih inicijativa i o daljnjim mjerama politike dodatno raspravlja s vladama, relevantnim socijalnim partnerima i organizacijama civilnog društva.

4.17.

EGSO ističe da kriza uzrokovana bolešću COVID-19 ima vrlo negativan utjecaj na upisivanje i pohađanje fakulteta, na socijalnu ulogu sveučilišta kao i na ulaganja u njih. Treba osigurati održiva nacionalna javna ulaganja u visoko obrazovanje i istraživanja, a fondove EU-a treba unaprijediti kako bi visoko obrazovanje i istraživanje bili u potpunosti uključivi i dostupni studentima i budućim istraživačima te kako bi se znanstvenicima i istraživačima osiguralo poticajno radno okruženje.

4.18.

Partnerstva između poduzeća i visokog obrazovanja trebala bi biti podjednako korisna za obje strane bez vanjskog pritiska te uravnotežena kako bi se osigurao samostalan istraživački i inovacijski rad poduzeća i zasebni ciljevi javnog visokog obrazovanja i istraživanja. Obveze ministara u 48 zemalja Bolonjskog procesa potrebno je uzeti u obzir u vezi s prijedlozima Programa vještina: „Akademska sloboda i integritet, institucionalna autonomija, sudjelovanje studenata i osoblja u upravljanju visokim obrazovanjem i javna odgovornost za visoko obrazovanje čini okosnicu Europskog prostora visokog obrazovanja.” EGSO također skreće pozornost na Preporuku UN-a o statusu nastavnog osoblja u visokom obrazovanju iz 1997 (31).

4.19.

Prema članku 13. Povelje EU-a o temeljnim pravima „Umjetnost i znanstveno istraživanje slobodni su. Poštuje se akademska sloboda.” (32) Prijedlozi za uspostavljanje europskog okvira kompetencija za istraživače, definiranje klasifikacije vještina za istraživače i razvoj kurikuluma za istraživače o otvorenoj znanosti i upravljanju znanošću ambiciozne su ideje, ali dovode u pitanje akademsku slobodu visokih učilišta u pripremi budućih znanstvenika i istraživača za povećanje slobode znanja i istraživanja.

---

(1)  Znanost, tehnologija, inženjerstvo, umjetnost i matematika.

(2)  EIGE

(3)  Preporuka Vijeća o promicanju zajedničkih vrijednosti, uključivog obrazovanja i europske dimenzije poučavanja (SL C 195, 7.6.2018., str. 1.).

(4)  SL C 232, 14.7.2020., str. 8.

(5)  Preporuka Vijeća od 15. ožujka 2018. o europskom okviru za kvalitetna i učinkovita naukovanja.

(6)  SOC/636 mišljenje (u izradi), o naslovu još nije odlučeno.

(7)  Stranica Komisije o novom akcijskom planu za digitalno obrazovanje.

(8)  Alat SELFIE

(9)  Preporuka o statusu nastavnog osoblja u visokom obrazovanju

(10)  COM(2016) 381 final

(11)  Priopćenje za medije Eurostata „Nezaposlenost u europodručju 7,8 %”, srpanj 2020.

(12)  Znanost, tehnologija, inženjerstvo, matematika

(13)  Znanost, tehnologija, UMJETNOST, inženjerstvo, matematika

(14)  SL C 62, 15.2.2019., str. 136.

(15)  EIGE

(16)  Preporuka Vijeća (SL C 195, 7.6.2018., str. 1.).

(17)  SL C 228, 5.7.2019., str. 68.

(18)  SL C 484, 24.12.2016., str. 1.

(19)  Preporuka Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja

(20)  Vidjeti bilješku 4.

(21)  Plan za sektorsku suradnju u području vještina

(22)  Preporuka Vijeća od 15. ožujka 2018. o europskom okviru za kvalitetna i učinkovita naukovanja.

(23)  Vidjeti definiciju WBL-a u bilješci 6 . zaključaka iz Rige iz 2015.

(24)  Internetska stranica Cedefopa posvećena informacijama o vještinama.

(25)  Vidjeti bilješku 6.

(26)  Cedefop, Vodeća načela za profesionalni razvoj nastavnika u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju i Strateški dokument ETUCE-a o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju u Europi, 2012.

(27)  Alat SELFIE

(28)  UN-ov policy brief: Učinak bolesti COVID-19 na žene, 2020.

(29)  Vidjeti relevantnu internetsku stranicu EIGE-a.

(30)  https://www.coe.int/en/web/genderequality/women-s-rights-and-covid-19

(31)  Preporuka UN-a o statusu nastavnog osoblja u visokom obrazovanju, 1997.

(32)  Povelja Europske unije o temeljnim pravima

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija „Potpora za zapošljavanje mladih: lakši prelazak u svijet rada za novu generaciju”

(COM(2020) 276 final)

i o prijedlogu preporuke Vijeća o lakšem prelasku u svijet rada „Jačanje Garancije za mlade i zamjena preporuke Vijeća od 22. travnja 2013. o uspostavi Garancije za mlade”

(COM(2020) 277 final – 2020/132(NLE))

(2021/C 10/08)

Izvjestiteljica:	Tatjana BABRAUSKIENĖ
Suizvjestitelj:	Michael McLOUGHLIN

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 12.8.2020.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	9.9.2020.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	29.10.2020
Plenarno zasjedanje br.:	555
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	220/0/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja činjenicu da ojačana Garancija za mlade državama članicama pruža skup mjera za borbu protiv nezaposlenosti mladih koje uključuju različite alate kao što su naukovanja, pripravništva, obrazovanje i ponude za posao, te poziva na poduzimanje daljnjih koraka kako bi to postao trajni instrument. Međutim, izražava žaljenje zbog toga što mjere nisu uravnotežene te su uglavnom usmjerene na obrazovanje i vještine, a manje na aktivne politike tržišta rada. U razdoblju nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19 mladi u EU-u, koji su najviše pogođeni nezaposlenošću, trebali bi imati pristup kvalitetnim mogućnostima zapošljavanja.

1.2.

Odbor poziva države članice da poduzmu daljnje korake za jačanje četvrtog i prvog načela europskog stupa socijalnih prava radi poticanja međusektorske i višerazinske suradnje u provedbi sveobuhvatnog i integriranog pristupa podržavanju mladih koji se suočavaju s nizom prepreka u pogledu obrazovne i socijalne uključenosti te uključenosti u tržište rada.

1.3.

EGSO poziva na hitno angažiranje mladih koji se prijave za Garanciju za mlade. Njima se odmah ili u roku od 4 mjeseca mora ponuditi kvalitetno rješenje kao što je mogućnost kvalitetnog zaposlenja ili osposobljavanja. Pritom treba uzeti u obzir ponekad dugotrajne postupke vrednovanja neformalnog i informalnog učenja, koji se mogu kombinirati s mogućnostima za osposobljavanje koje bi se nudile u određenom razdoblju.

1.4.

EGSO ističe da potpora mladima treba započeti vrednovanjem neformalnog i informalnog učenja, koje bi u idealnom slučaju dovelo do kvalifikacija koje jasno odgovaraju razinama Europskog kvalifikacijskog okvira (EKO)/nacionalnog kvalifikacijskog okvira (NKO) i stručno zvanje ili certifikacije. Kako bi se postigao cilj od četiri mjeseca i pružila individualna potpora, sustavi vrednovanja i pružanja osposobljavanja moraju biti fleksibilniji i brži.

1.5.

Odbor poziva na inicijativu EU-a za unapređenje pružanja kvalitetnog i uključivog usmjeravanja i savjetovanja, počevši od ranog školskog obrazovanja, kako bi se mladima pružilo više informacija o daljnjem obrazovanju, a potom i o mogućnostima za profesionalni razvoj u kontekstu zelene i digitalne tranzicije tržišta rada.

1.6.

EGSO napominje da zapošljavanje mladih koji nisu zaposleni, ne obrazuju se ni osposobljavaju (NEET) mora biti u skladu s radnim zakonodavstvom, kolektivnim ugovorima i poreznim propisima kako bi se izbjegla dugoročna nesigurnost za mlade radnike koje podupire Garancija za mlade. Prilikom zapošljavanja mladih kao radnika potrebno je poštovati odredbe nacionalnog zakonodavstva u pogledu pristojne plaće i radnih uvjeta, dostupnih radnih mjesta, zdravlja i sigurnosti na radu, demokracije na radnom mjestu kao i kolektivne i/ili sektorske ugovore. EGSO preporučuje da države članice primjenjuju aktivne politike tržišta rada radi stvaranja radnih mjesta za mlade u javnom i privatnom sektoru te kako bi osigurale dugoročna rješenja. Kratkoročni i privremeni ugovori mogu riješiti hitne probleme, ali dugotrajna nesigurnost jednako je štetna za mlade, poduzeća i gospodarstvo.

1.7.

Odbor predlaže da se u izradi, provedbi i evaluaciji programa razvije kvalitetan okvir koji uređuje Garanciju za mlade, zajedno s relevantnim socijalnim partnerima i dionicima civilnog društva na razini EU-a te na nacionalnoj i lokalnoj razini, kako bi se osiguralo da ono što se nudi zadovoljava određeni standard. Budući da su, uz sredstva iz EU-a, povećana javna sredstva dodijeljena osiguravanju Garancije za mlade, najvažnije je pratiti kvalitetu onoga što se nudi pomoću kriterija kvalitete i uvjetovanosti (1) u pogledu angažiranja mladih. Pozdravljamo rad Europske konfederacije sindikata (EKS) i Europskog foruma mladih u tom pogledu.

1.8.

EGSO pozdravlja prijedlog Komisije o obvezi pružanja povratnih informacija nakon zapošljavanja i praćenja Garancije za mlade kako bi se nastavilo jačanje praćenja i evaluacije potpore za učinkovite politike za mlade. EGSO poziva države članice da uspostave kvalitativno i kvantitativno praćenje nacionalnih programa Garancije za mlade na temelju zajednički dogovorenog okvira pokazatelja, koje će se provoditi na godišnjoj razini te poboljšavati kvalitativnim popisom. Uz to, mehanizmi praćenja i evaluacije trebali bi biti usmjereni na kvalitetu, uključivati dionike civilnog društva, uključujući organizacije za mlade, te tražiti izravne informacije od mladih.

1.9.

EGSO poziva na suradnju na europskoj i nacionalnoj razini za ostvarivanje učinkovite socijalne politike, politike zapošljavanja i politika u području obrazovanja i osposobljavanja na temelju saveza koji bi se sklopili između ministarstava, javnih službi za zapošljavanje, socijalnih partnera, organizacija za mlade, nacionalnih savjeta za mlade i drugih relevantnih dionika kako bi se pronašlo najbolje rješenje za mlade te osiguralo dopiranje do potrebitih. Pritom poseban naglasak treba staviti na uključivanje onih koji se nalaze u nepovoljnom socioekonomskom položaju te osiguravati rodnu ravnopravnost.

1.10.

Odbor preporučuje da Komisija provede studiju na razini EU-a o utjecaju krize uzrokovane bolešću COVID-19 na rano napuštanje školovanja i povećanje stope pripadnika skupine NEET. Također preporučuje reviziju podataka Eurostata o stopi nezaposlenosti mladih kako bi se obuhvatili i mladi od trenutka napuštanja nacionalnog obaveznog obrazovanja do 30. godine života (dakle, ne samo oni u dobi od 18 do 25 godina) i osigurale odgovarajuće potporne mjere i dovoljne razine sredstava EU-a kao i pristup tim sredstvima u okviru programa Garancija za mlade.

1.11.

EGSO potiče države članice EU-a da osiguraju djelotvorne mjere u pogledu obrazovanja, osposobljavanja i tržišta rada s ciljem pružanja učinkovite potpore mladima. Važno je osigurati da a) odgovarajuća dob za napuštanje školovanja i b) održivo javno ulaganje u kvalitetno i uključivo obrazovanje i osposobljavanje dovedu do smanjenja stope mladih koji nisu zaposleni, ne obrazuju se ni osposobljavaju s malo vještina i kvalifikacija.

1.12.

EGSO poziva na pružanje učinkovite potpore javnim službama za zapošljavanje za uključivanje ljudi u daljnje obrazovanje i osposobljavanje te pristup kvalitetnim radnim mjestima. Napominje da povećanje dobne granice za pristup Garanciji za mlade ne smije smanjiti kvalitetu prilika koje pružaju javne službe za zapošljavanje niti stvarati dodatni pritisak javnim službama za zapošljavanje ili sustavima obrazovanja i osposobljavanja koji se suočavaju s većom potražnjom. EGSO zahtijeva daljnju potporu za kapacitete javnih službi za zapošljavanje i pružanje više informacija građanima o dostupnim mogućnostima za naukovanje, pripravništvo i kvalitetna radna mjesta u poduzećima.

1.13.

Odbor preporučuje da se platforma Europass poboljša pouzdanim informacijama za mlade tražitelje zaposlenja, uključujući osobe s invaliditetom, na različitim jezicima, uključujući glavne jezike kojima se koriste migranti, izbjeglice i tražitelji azila.

1.14.

EGSO poziva države članice da i dalje surađuju kako bi se sve velike reforme Garancije za mlade odrazile u pravnim instrumentima kojima se uređuje odgovarajuće financiranje. EGSO poziva Komisiju da poveća sredstva EU-a dostupna za Garanciju za mlade, uzimajući u obzir sva ulaganja EU-a u Garanciju za mlade, sve postojeće programe EU-a i evaluaciju uporabe sredstava EU-a. Potrebno je bolje prenijeti informacije o dostupnim sredstvima EU-a za potrebe Garancije za mlade svima onima koji pomažu mladima, a države članice moraju primiti smjernice na svojem jeziku. EGSO pozdravlja činjenicu da će ciljana potpora za mlade biti ugrađena u europski semestar.

1.15.

EGSO poziva na uključivanje socijalnih partnera i drugih relevantnih dionika u provedbu Europskog socijalnog fonda plus (ESF+), koji je omogućen u skladu s europskim kodeksom ponašanja za partnerstvo u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova. To sudjelovanje potrebno je proširiti na financijski instrument EU-a kojim se podupire ojačana Garancija za mlade u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru (VFO) (2021.-2027.). Time bi se osiguralo participativno programiranje i djelotvorno praćenje provedbe kako bi sredstva zaista stigla do onih kojima su potrebna.

1.16.

EGSO pozdravlja plan Komisije da uspostavi Okvir za praćenje pristupa socijalnoj zaštiti i ponudi rješenja za osiguravanje odgovarajućih radnih uvjeta ljudima koji rade na digitalnim platformama jer u suprotnom eksternalizacija poslova korisnicima interneta (eng. crowd work) i rad na platformama ne bi pružili najbolje dugoročno rješenje za zapošljavanje mladih na kvalitetna radna mjesta u okviru Garancije za mlade.

1.17.

EGSO predlaže povezivanje budućeg europskog jamstva za djecu s Garancijom za mlade kako bi se mladima koji imaju djecu pružila učinkovitija potpora, bili oni zaposleni ili ne.

1.18.

EGSO potiče Komisiju da utvrdi akcijski plan za socijalnu ekonomiju kako bi se pružila učinkovita potpora mladim poduzetnicima i novim poduzećima i povećale zelene vještine na lokalnoj razini, s posebnim naglaskom na ranjivim skupinama i u suradnji s relevantnim socijalnim partnerima i organizacijama civilnog društva.

1.19.

Komisija predlaže da države članice potiču poduzeća da zapošljavaju mlade nezaposlene ljude i da im daju ponude za kvalitetna radna mjesta. EGSO napominje da poticaji za zapošljavanje, subvencije za plaće i dodaci za zapošljavanje, kao i porezni poticaji za poduzeća, mogu biti zaista dobro rješenje te ih treba nadopuniti osiguravanjem pristupa odgovarajućim mogućnostima za osposobljavanje. Poticaji za poduzeća trebali bi nuditi učinkovita rješenja koja se uklapaju u njihove srednjoročne i dugoročne poslovne planove.

1.20.

EGSO preporučuje provođenje studije na razini EU-a radi mapiranja postojećih mikrokvalifikacija i utvrđivanja potreba i interesa europskih poduzeća, poslodavaca, radnika i tražitelja zaposlenja u pogledu dobivanja i zahtijevanja mikrokvalifikacija, s naglaskom na mlade.

1.21.

EGSO pozdravlja prijedlog Komisije za jačanje socijalnog dijaloga o poboljšanju pružanja naukovanja te poziva na djelotvorno praćenje provedbe preporuke Vijeća o europskom okviru za kvalitetna i učinkovita naukovanja (2) na nacionalnoj razini i na razini poduzeća. Važno je ocjenjivati i poboljšavati naukovanja prema kriterijima iz europskog okvira za kvalitetna i učinkovita naukovanja.

1.22.

EGSO poziva Komisiju da podupre Europsku mrežu za naučnike u utvrđivanju jasnog mandata s ciljem podupiranja naučnika u skladu s europskim okvirom za kvalitetna i učinkovita naukovanja.

2.   Kontekst i opće napomene

2.1.

Preporuka Vijeća o Garanciji za mlade donesena je u travnju 2013. kada su gospodarski i financijski poremećaji i gospodarska kriza doveli do najviše stope nezaposlenosti u Europi, velikim dijelom mladih.

2.2.

Pandemija uzrokovana bolešću COVID-19 gurnula je europsko gospodarstvo u duboku recesiju i dovela do veće nezaposlenosti. U EU-u je u lipnju 2020. nezaposleno bilo 3 milijuna osoba mlađih od 25 godina (17,1 % ukupnog aktivnog stanovništva u toj skupini) (3), a očekuje se (4) porast tog broja na 4,8 milijuna (26,2 %) do kraja godine. Nadalje, očekuje se da će broj mladih koji nisu zaposleni, ne obrazuju se ni osposobljavaju porasti s 4,9 milijuna na 6,7 milijuna. Pravo je vrijeme za jačanje Garancije za mlade kako bi se izbjegle najviše razine nezaposlenosti u povijesti EU-a (5) u 21. stoljeću. Prijedlog o jačanju Garancije za mlade državama članicama pruža skup mjera za borbu protiv nezaposlenosti mladih, koje uključuju različite alate, kao što su naukovanja, pripravništva, obrazovanje i ponude za posao. Prijedlog je usmjeren na prelazak iz škole na radno mjesto i integraciju na tržište rada za mlade do 30 godina u roku od 4 mjeseca od prijave kod javne službe za zapošljavanje ili pružatelja Garancije za mlade.

2.3.

Kao što je pokazala posljednja gospodarska kriza, mladi su teže pogođeni krizama. Oni su ranjiviji na tržištu rada i slabo su ili nikako socijalno zaštićeni. Mnogi od njih otplaćuju kredite za školarinu, nedostaju im resursi za razvoj vještina i suočavaju se s visokim rizikom od mentalnih bolesti zbog neaktivnosti. Nezaposlenost mladih ima dugoročne posljedice na pojedince, čineći ih „izgubljenom generacijom”. Eurofound (6) je izračunao da su europska gospodarstva gubila oko 162 milijarde EUR godišnje tijekom podljednje krize zbog nedjelovanja u pogledu integracije mladih. Nezaposlenost mladih može imati negativan učinak ne samo na gospodarstvo već i na cijelo društvo jer se mladi mogu povući iz demokratskog i društvenog sudjelovanja.

2.4.

Mladi koji nisu zaposleni, ne obrazuju se ni osposobljavaju raznolika su skupina. Imaju različite razine vještina, službene kvalifikacije i osobna iskustva. Neki obrazovni sustavi nisu dovoljno fleksibilni za omogućavanje propusnosti između različitih obrazovnih sektora. Mladima je potrebno ponuditi učinkovita rješenja u skladu s njihovim kvalifikacijama i razinama vještina. Potrebno je pružiti ciljanu socijalnu potporu te potporu u pogledu zapošljavanja i obrazovanja, posebice onima koji dolaze iz ranjivih i socioekonomski prikraćenih skupina. Potrebni su rodna ravnopravnost i jednake mogućnosti za migrante i izbjeglice, pripadnike manjina, Rome i mlade. Potrebno je pružiti pomoć niskokvalificiranima i mladima koji rano napuštaju školovanje u poboljšanju njihovih vještina i kvalifikacija kako bi dostigli razine kvalifikacija „oko razine 3 ili 4 europskog kvalifikacijskog okvira”, u skladu s nacionalnim okolnostima. To bi omogućilo njihovu integraciju na tržište rada, u skladu s preporukom Vijeća o oblicima usavršavanja (7).

2.5

Kad je riječ o potpori mladih odraslih osoba, ključno je definirati ih kao osobe između dobi prestanka obaveznog obrazovanja (8) i 30. godine života. Revidirana Garancija za mlade proširuje podršku do 30. godine života i predviđa učinkovitu potporu za dobivanje dostojanstvenog zaposlenja te usavršavanje i prekvalifikaciju. Mladi koji rano napuštaju školovanje i nedostatak javnog ulaganja u uključivo obrazovanje za sve pridonose nastanku velikog udjela mladih s manjkom vještina i kvalifikacija. To povećava potrebu za mjerama koje bi ih uključile u daljnje obrazovanje i na tržište rada.

2.6.

Radna mjesta stvorena u različitim industrijama mogla bi nestati zbog aktualne krize. U skladu s četvrtim načelom europskog stupa socijalnih prava, „mladi imaju pravo na kontinuirano obrazovanje, naukovanje, pripravništvo ili pouzdanu ponudu za posao u razdoblju od četiri mjeseca nakon gubitka posla ili prekida obrazovanja”. Potrebno je primijeniti i prvo načelo europskog stupa socijalnih prava u pružanju potpore mladima u postupcima prekvalifikacije i usavršavanja te u borbi protiv ranog napuštanja školovanja kako bi se osiguralo njihovo „pravo na kvalitetno i uključivo obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje”. Države članice trebaju jamčiti ta prava poticanjem međusektorske i višerazinske suradnje s ciljem provedbe integriranog pristupa podupiranju mladih koji se suočavaju s višestrukim preprekama u pogledu socijalne uključenosti izvan područja zapošljavanja (9).

3.   Posebne napomene

3.1.

Kao što je EGSO-ova Promatračka skupina za tržište rada već utvrdila u svojoj Studiji o zapošljavanju mladih iz 2014. (10), provedba Garancije za mlade naišla je na mnoge prepreke u državama članicama EU-a, kao što su loša kvaliteta onoga što se nudi u okviru programa, intervencija izvan obećanog četveromjesečnog razdoblja i neodgovarajuće strategije informiranja za potporu mladih koji su najudaljeniji od tržišta rada (poput pripadnika skupine NEET). Za bolju provedbu Garancije za mlade potrebne su djelotvornije upravljačke strukture. Financiranje treba biti dobro usmjereno, a potrebna je i viša stopa prijave mladih. Stoga je potrebno osigurati bolju uključenost relevantnih dionika, kao što su organizacije za mlade, nacionalni savjeti za mlade i druge relevantne nevladine organizacije i socijalni partneri na razini Europe, sektora, države ili, prema potrebi, poduzeća u izradu, provedbu i evaluaciju programa Garancija za mlade, čime se može doprinijeti osiguravanju prihvaćanja i nesmetane provedbe reformi.

3.2.

Potrebno je jačanje sustava za mapiranje kako bi se ostvarilo bolje razumijevanje različitosti pripadnika skupine NEET. U svrhu politike koja se temelji na dokazima, praćenje pružanja potpore mladima treba kombinirati s pojačanim istraživanjem, uzimajući u obzir heterogenost skupine NEET i posebno ranjivih skupina mladih te poštujući zakone o zaštiti podataka. Do mladih koji nisu zaposleni, ne obrazuju se ni osposobljavaju teško je doprinijeti, pa je potrebna integrirana ponuda i javnih i privatnih socijalnih službi i službi za zapošljavanje na temelju pouzdanih dokaza i podataka.

3.3.

Uključivanje socijalnih partnera i relevantnih dionika u provedbu Europskog socijalnog fonda plus (ESF+), koji je omogućen u skladu s europskim kodeksom ponašanja za partnerstvo u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova, potrebno je proširiti na financijski instrument EU-a koji podupire ojačanu Garanciju za mlade u sljedećem VFO-u (2021.–2027.). Time bi se osiguralo participativno programiranje i učinkovito praćenje njegove provedbe kako bi sredstva zaista stigla do onih kojima su potrebna.

3.4.

Iz te perspektive, učinkovita socijalna potpora te potpore u pogledu zapošljavanja, obrazovanja i osposobljavanja moraju zaista započinjati suradnjom između relevantnih ministarstava i službi za pružanje potpore. Potrebno je sklopiti saveze između ministarstava, javnih službi za zapošljavanje, organizacija za mlade, nacionalnih savjeta za mlade i drugih relevantnih nevladinih organizacija, socijalnih partnera i ostalih dionika kako bi se pronašlo najbolje rješenje za mlade. Činjenica da cilj od četiri mjeseca nije ostvaren u prethodnoj Garanciji za mlade mora biti glavna briga u revidiranoj verziji. Potrebno je poboljšati i podržati ulogu i kapacitete javnih službi za zapošljavanje u pogledu zapošljavanja ljudi na kvalitetna radna mjesta. Nevladine organizacije i socijalna poduzeća također mogu pružiti potporu mladima nudeći im privremeno zaposlenje i pripravništvo. Treba pružati više informacija o dostupnim mjestima u poduzećima jer javna služba za zapošljavanje ne može pružiti potporu ako nema mjesta ili ako nema informacija o njima. Što se tiče uključenosti privatnih službi za zapošljavanje, treba zajamčiti da se potpora iz Garancije za mlade pruža mladima besplatno, kao javna potpora.

3.5.

Važno je i dalje jačati veze sa zajednicama, organizacijama za mlade i drugim društvenim skupinama te njihovo informiranje, u skladu s nekim primjerima prikazanim u Radnom dokumentu službi Komisije priloženom uz Prijedlog preporuke Vijeća o lakšem prelasku u svijet rada – jačanju Garancije za mlade (11). Važno je istaknuti da je u Komunikaciji „Potpora zapošljavanju mladih: lakši prelazak u svijet rada za novu generaciju” (12) navedeno da je informiranje najranjivijih „i dalje nedovoljno”, što potvrđuje važnost ovog i drugih oblika aktivnosti u pogledu informiranja.

3.6.

Napominjemo da je, prema analizi Garancije za mlade koju je izradila Međunarodna organizacija rada (13), „nedostatak [nacionalnih] resursa imao štetne posljedice na sposobnost zemalja da pruže svim pripadnicima skupine NEET mogućnost za zapošljavanje ili pripravništvo u roku od 4 mjeseca”. Dobrodošao je povećani proračun za Garanciju za mlade u skladu s proširenjem dobne skupine ljudi na koje je inicijativa usmjerena. Međutim, EGSO izražava žaljenje zbog činjenice da, iako europski plan oporavka predviđa 750 milijardi EUR za gospodarski oporavak Europe, Garancija za mlade dobiva samo 22 milijarde EUR, što, prema EK-u (14), uključuje ulaganje iz Europskog socijalnog fonda i Inicijative za zapošljavanje mladih, uz nacionalno sufinanciranje. Komisija je predstavila i uporabu dodatnih sredstava: to uključuje 55 milijardi EUR u razdoblju 2020.–2022. iz programa REACT-EU i 86 milijardi EUR iz fonda ESF+ koje zemlje mogu upotrebljavati za potporu zapošljavanja mladih, uz neke druge fonde. Istraživanje (15) pokazuje da je za ostvarivanje učinkovite potpore u okviru revidirane Garancije za mlade potrebno najmanje 50 milijardi EUR godišnje. EGSO poziva Komisiju da državama članicama pruži jasne izračune i smjernice o punom iznosu ulaganja za potporu Garanciji za mlade na razini EU-a, kao i evaluaciju njegove učinkovite uporabe. Budući da je potrebna održivost mehanizma potpore ojačana javnim ulaganjima, pozdravljamo integraciju ciljane potpore mladima u europski semestar.

3.7.

EGSO pozdravlja činjenicu da se u ovoj političkoj inicijativi predlaže ciljani pristup ranjivim pojedincima na temelju šireg partnerstva sa socijalnim partnerima i organizacijama za mlade te se usredotočuje na rodnu dimenziju. Takva partnerstva moraju djelovati izvan nacionalnih prijestolnica, u lokalnim zajednicama, te moraju dobivati povratne informacije izravno od mladih. Važno je podržati mlade u zasnivanju obitelji, a buduće europsko jamstvo za djecu trebalo bi sadržavati odredbe za zaposlene i nezaposlene mlade s djecom, čime bi se ta politika povezala s Garancijom za mlade.

3.8.

EGSO pozdravlja prijedloge potpore za mlade poduzetnike u Komisijinom akcijskom planu za socijalnu ekonomiju, kao i njegove odredbe o zelenim vještinama na lokalnoj razini, posebno usmjerene na ranjive skupine. EGSO traži od Europske komisije da u razvoj tog akcijskog plana uključi relevantne socijalne partnere i organizacije civilnog društva, posebno organizacije za mlade, kako bi se uključila iskustva mladih ljudi, naučnika, pripravnika i mladih radnika. Potrebno je poduprijeti nova poduzeća koja pokreću mladi te promicati poduzetničko obrazovanje. Mogućnosti samozapošljavanja u digitalnom i zelenom gospodarstvu, koja se nude skupinama izloženim diskriminaciji i ranjivim skupinama, moraju biti u skladu s informacijama usmjerenim na te skupine te iziskuju konkretnu potporu. U tom povezivanju ključnu ulogu imaju posrednička tijela, kao što su javna služba za zapošljavanje, organizacije za mlade, nacionalni savjeti za mlade, druge relevantne nevladine organizacije i sindikati.

3.9.

Kako bi se uspostavile uspješne strategije za sve potrebite skupine mladih, važno je jasno utvrditi koju dobnu skupinu mladih obuhvaća Garancija za mlade. Snižavanje nacionalne dobne granice za obavezno obrazovanje može imati štetan učinak i povećati broj pripadnika skupine NEET. EGSO pozdravlja povećanje dobi koju obuhvaća Garancija za mlade. Naime, još je 2013. predložio (16) da se dobna granica za pristup Garanciji za mlade povisi na 30 godina, posebno u onim državama koje imaju više razine nezaposlenosti mladih. Međutim, EGSO poziva na oprez u tom pogledu s obzirom na kvalitetu i kapacitet. Možda će biti potrebno državama članicama osigurati fleksibilnost u utvrđivanju dobne skupine koju trebaju podupirati. Proširena dobna skupina ne smije isključivati mlade koji su već stekli neko radno iskustvo te imaju pravo na naknadu za nezaposlenost. Međutim, važno je jasno utvrditi raspon dobne skupine.

3.10.

Komisija predlaže da države članice potiču poduzeća da zapošljavaju nezaposlene mlade i da im daju dobre ponude za kvalitetna radna mjesta. Moramo na najbolji način uskladiti radna mjesta s kvalifikacijama i interesima nezaposlenih mladih ljudi te ih motivirati kvalitetnim i uključivim ponudama za usavršavanje i prekvalifikaciju kako bi ih zadržali na dotičnim radnim mjestima. Unatoč tome, EGSO smatra da bi države članice trebale imati mogućnost fleksibilnosti u određivanju žele li proširiti područje primjene Garancije za mlade ili ne, uzimajući u obzir prirodu i opseg nezaposlenosti mladih na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.

3.11.

Samo jačanje Garancije za mlade nije dovoljan cilj za vrijeme krize, potrebne su hitne mjere za pomoć mladima. Aktivne politike tržišta rada u državama članicama moraju osigurati da se raspoloživim sredstvima mogu predložiti dugoročna rješenja za mlade, osigurati kvalitetna radna mjesta, dobri radni uvjeti i poštene mogućnosti zapošljavanja i zadržavanja. Potrebno je poštovati i promicati zakone o radu i kolektivne ugovore, posebno u pogledu veze između razina kvalifikacija i plaća, kao i demokracije na radnom mjestu. Prema mladima na tržištu rada treba postupati na isti način kao prema odraslom stanovništvu, posebno u pogledu primanja jednake minimalne plaće, pristupa mirovinama i zaštite od nesigurnih ugovora o radu (rad bez ugovorene satnice), neplaćenog pripravničkog staža i lažnog samozapošljavanja. Kratkoročnim i privremenim ugovorima za mlade mogu se riješiti hitni problemi, ali dugoročna nesigurnost u jednakoj mjeri šteti mladima, poduzećima i gospodarstvu.

3.12.

Fleksibilnost je ključna u pogledu četveromjesečnog razdoblja nakon registracije kod pružatelja Garancije za mlade, što je obično javna služba za zapošljavanje. Ponuda za zapošljavanje ili obrazovanje ili mogućnost osposobljavanja trebala bi biti predložena odmah (17), ali bi također trebala biti kvalitetno rješenje i kvalitetna ponuda za zapošljavanje ili obrazovanje/mogućnost za osposobljavanje. Pritom treba uzeti u obzir ponekad dugotrajne postupke vrednovanja neformalnog i informalnog učenja, koji se mogu kombinirati s dostupnošću osposobljavanja koje se nudi u određenom razdoblju. Kako bi se postigao cilj od četiri mjeseca i pružila individualna potpora, sustavi vrednovanja i pružanja osposobljavanja moraju biti fleksibilniji i brži.

3.13.

Garancija za mlade treba započeti s kvalitetnom profesionalnom orijentacijom i savjetovanjem za mlade u ranom školskom obrazovanju; u idealnom slučaju, priznavanje i vrednovanje neformalnog i informalnog učenja trebalo bi voditi do kvalifikacija koje jasno odgovaraju razinama Europskog kvalifikacijskog okvira/nacionalnog kvalifikacijskog okvira te stručnog zvanja ili certifikacije u kojoj se jasno navodi na koje se zadatke i vještine odnosi te na koji se način certifikat povezuje s cjelovitom kvalifikacijom. Novi okvir Europassa trebao bi omogućiti da se svi certifikati i kvalifikacije uključe u životopis u formatu Europass na jasan i praktičan način.

3.14.

Mikrokvalifikacije su alternativna rješenja za dokumentiranje dodatnih vještina koje pružaju poduzeća ili institucije za strukovno obrazovanje i osposobljavanje i visokoškolske ustanove. Budući da ne postoji zajednička europska definicija ili razumijevanje mikrokvalifikacija, može se razmotriti daljnja europska politika u pogledu mikrokvalifikacija kao pomoći za mlade kada se dodaju cjelovitim kvalifikacijama te nakon europske definicije mikrokvalifikacija i dogovora o njima sa sindikatima i poslodavcima.

3.15.

Kriza uzrokovana bolešću COVID-19 utjecala je na odredbe naukovanja; u mnogim gospodarskim sektorima pogođenim mjerama ograničavanja kretanja naučnici su morali odgoditi svoje naukovanje ili su čak postali tehnološki višak; u drugim sektorima, naučnici su nastavili svoje naukovanje kroz projekte ili simulacije od kuće. Spajanje mjesta za naukovanje u poduzećima s polaznicima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja zaista je problem, a posebno bi javne službe za zapošljavanje trebale primati više informacija od privatnih i javnih poduzeća svih veličina radi potpore školama za strukovno obrazovanje i osposobljavanje i profesorima koji pokušavaju pronaći mjesto za praktično učenje za buduće naučnike.

3.16.

EGSO naglašava da naukovanja nisu samo za mlade s obzirom na to da se već u prvoj točki europskog okvira za kvalitetna i učinkovita naukovanja ističe dvostruka usmjerenost naukovanja na mlade i odrasle. Činjenica da su naukovanja uvrštena u dokument o politici potpore zapošljavanju mladih pridonosi pogrešnom shvaćanju da je naukovanje ograničeno na mlade. EGSO pozdravlja činjenicu da je Komisija predložila da države članice poboljšaju ponude učenja i prelazak iz škole na radno mjesto kroz pružanje kvalitetnog naukovanja ili pripravništva. To može biti i djelotvorna potpora smanjenju ranog napuštanja školovanja i može osigurati bolju integraciju migranata i izbjeglica na tržište rada, poštujući pritom europski stup socijalnih prava, europski okvir za kvalitetna i učinkovita naukovanja te kvalitativni okvir za pripravništvo.

3.17.

Komisija predlaže obnavljanje i davanje novog poticaja Europskom savezu za naukovanje. Iako je Europski savez za naukovanje osigurao visoki profil u pogledu pružanja naukovanja povećavanjem broja poduzeća koja su preuzela obvezu, to nije dovoljno. Mikropoduzeća i mala poduzeća još uvijek se suočavaju sa znatnim izazovima u pogledu ponude mjesta za naukovanje. Stoga bi se moglo poticati pružanje „skupnog naukovanja” koje nudi nekoliko poduzeća. Kvaliteta i djelotvornost svih naukovanja trebala bi biti osigurana s obzirom na kriterije predviđene europskim okvirom za kvalitetna i učinkovita naukovanja, a Komisija bi trebala prepoznati i nagraditi poduzeća u skladu s europskim okvirom za kvalitetna i učinkovita naukovanja.

3.18.

Odbor pozdravlja pojačanu usredotočenost Komisije na osiguravanje naukovanja u digitalnom i zelenom sektoru, ali napominje da bi se kvalitetna naukovanja trebala nuditi i u svakom drugom sektoru koji je u digitalnoj i zelenoj tranziciji.

3.19.

Uspješni sustavi strukovnog obrazovanja i osposobljavanja koji vode do kvalitetnih radnih mjesta zahtijevaju istinski socijalni dijalog sa sindikatima i zastupnicima poslodavaca. EGSO pozdravlja prijedlog Komisije u vezi s potrebom jačanja socijalnog dijaloga na europskoj i nacionalnoj razini, a daljnje mogućnosti izgradnje kapaciteta mogle bi se poboljšati putem Komisijinih službi za potporu naukovanju. Iako je već nekoliko sektorskih socijalnih partnera obećalo potporu Europskom savezu za naukovanje, EGSO naglašava autonomiju europskih odbora za sektorski socijalni dijalog, koji sami za sebe utvrđuju program rada u skladu s dogovorenim zajedničkim prioritetima.

3.20.

Za nezaposlene mlade koji su već stekli kvalifikaciju, Garancija za mlade trebala bi služiti i kao garancija radnog mjesta (18), što znači da bi mladi prvo radno iskustvo stekli u javnom ili neprofitnom sektoru.

---

(1)  Vidjeti prijedloge EKS-a o kriterijima kvalitete u Rezoluciji o mladima EKS-a Revisited fight against youth unemployment (Revidirana borba protiv nezaposlenosti mladih), 2020.

(2)  SL C 153, 2.5.2018., str. 1.

(3)  Eurostat, podaci preuzeti u kolovozu 2020.

(4)  Intereconomics, članak COVID-19 Crisis: How to Avoid a ‚Lost Generation’ (Kriza uzrokovana bolešću COVID-19: kako izbjeći „izgubljenu generaciju”), 2020.

(5)  23,5 %, s 5,5 milijuna nezaposlenih mladih osoba (do 25 godina) u rujnu 2013. (Eurostat).

(6)  Eurofound (2015.), Social inclusion of young people (Socijalna uključenost mladih).

(7)  SL C 484, 24.12.2016., str. 1.

(8)  Eurydice: Compulsory Education (Obavezno obrazovanje) 2018./19. Dobna granica za obavezno obrazovanje postavljena je na 15 godina u 7 zemalja EU-a, na 16 godina u 16 zemalja, na 17 godina u 1 zemlji i na 18 u 3 zemlje, dok je ta granica 16 godina u 5 njemačkih saveznih zemalja i 18 godina u 11 saveznih zemalja.

(9)  Europski forum mladih: Updated position on the Implementation of the Youth Guarantee (Ažurirano stajalište o provedbi Garancije za mlade), 2018.

(10)  EESC Labour Market Observatory study on youth employment (Studija o zapošljavanju mladih Promatračke skupine EGSO-a za tržište rada), 2014.

(11)  SWD/2020/124 final.

(12)  COM/2020/276 final.

(13)  MOR, Radni dokument The European Youth Guarantee: A systematic review of its implementation across countries (Europska garancija za mlade: sustavni pregled njezine provedbe u svim zemljama), 2017.

(14)  COM/2020/276 final.

(15)  Intereconomics, članak COVID-19 Crisis: How to Avoid a ‚Lost Generation’, 2020.

(16)  SL C 271, 19.9.2013., str. 101.

(17)  SL C 161, 6.6.2013., str. 67.

(18)  Pavlina R. Tcherneva, Levy Economics Institute, Serija radnih dokumenata br. 902, The Job Guarantee: Design, Jobs, and Implementation (Garancija radnog mjesta: osmišljavanje, radna mjesta i provedba), 2018.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Strategija EU-a za prava žrtava (2020.–2025.)

(COM(2020) 258 final)

(2021/C 10/09)

Izvjestitelj:

Ionuț SIBIAN

Zahtjev za savjetovanje:	Europska Komisija, 12.8.2020.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	9.9.2020.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	29.10.2020.
Plenarno zasjedanje br.:	555
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	226/1/4

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO toplo pozdravlja strategiju Europske komisije o pravima žrtava za razdoblje 2020. – 2025., kojom se podržava dugoročno planiranje i pravilna usklađena primjena politika u širokom rasponu sektora, istodobno osiguravajući da nijedna žrtva ne bude zaboravljena.

1.2.

EGSO smatra da je, kako bi strategija bila operativna, potreban jasan plan djelovanja s detaljima o tome kako i kada će se mjere provoditi i kakvi se rezultati očekuju.

1.3.

Predloženu strategiju treba čitati i provoditi zajedno s drugim strategijama EU-a: strategijom za rodnu ravnopravnost, strategijom EU-a za djelotvorniju borbu protiv seksualnog zlostavljanja djece, strategijom za ravnopravnost LGBTI osoba, okvirom EU-a za nacionalne strategije integracije Roma i Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima za osobe s invaliditetom (UNCRPD).

1.4.

Predložena strategija trebala bi pružiti više smjernica i detaljan pregled načina na koji bi države članice mogle primijeniti visokokvalitetne standarde i uspostaviti dostupne, poštene i učinkovite alate za pružanje potpore žrtvama u pristupu takvim restorativnim uslugama.

1.5.

Europska komisija trebala bi strategiju koristiti kako bi potaknula države članice da podrže prikupljanje podataka i savjetovanje sa zajednicama, žrtvama i mogućim žrtvama te da provedu procjene potreba kako bi se usmjerilo oblikovanje politika i pružanje odgovora na institucijskoj razini. Jedinstvenim pristupom prikupljanju podataka o žrtvama zločina, koji bi se mogao osigurati ovom strategijom, omogućilo bi se pružanje boljih i ciljanijih odgovora.

1.6.

EGSO preporučuje da se uloga predložene mreže EU-a za sprečavanje rodno uvjetovanog nasilja i nasilja u obitelji, koja se spominje u strategiji, također proširi na ciljeve i učinke u vezi s otkrivanjem i ublažavanjem te vrste zločina, što je posebno važno kad zločin ima transnacionalnu komponentu.

1.7.

U pogledu ključnih mjera koje se u strategiji predlažu Europskoj komisiji, EGSO vjeruje da bi bilo korisno dodatno pojasniti neke aspekte strategije, uključujući sljedeće: a. promicanje osposobljavanja ne bi smjelo biti ograničeno na pravosudna tijela i/ili tijela za izvršavanje zakonodavstva; potreba da se osigura kontinuirano stručno obrazovanje o postupanju sa žrtvama zločina, osobito žrtvama zločina iz mržnje, jednako je važna za i socijalne radnike i medicinsko osoblje. Takvo osposobljavanje treba izričito uključivati i tečajeve o pristranosti i stereotipima i provoditi se u koordinaciji s organizacijama civilnog društva koje pružaju potporu različitim ranjivim skupinama; b. osiguravanje sredstava EU-a nacionalnim organizacijama za pružanje potpore žrtvama i organizacijama koje djeluju u zajednici treba dopuniti poboljšanom suradnjom između organizacija civilnog društva i lokalnih ili nacionalnih vlasti (1). Općenito, strategija bi trebala sadržavati jasne smjernice za državna tijela u pogledu suradnje i komunikacije s organizacijama civilnog društva i stručnjacima radi utvrđivanja potreba zajednica i osmišljavanja ciljanih kampanja i sustava prijavljivanja i pružanja potpore koji bi bili u potpunosti dostupni, pošteni i učinkoviti; c. nacionalne kampanje za podizanje svijesti o pravima žrtava trebale bi biti prilagođene potrebama i posebnim obilježjima posebno ranjivih zajednica, uključujući državljane trećih zemalja, izbjeglice i azilante, i trebale bi se temeljiti na lokalnim procjenama potreba, trendova, dobrih praksi i izazova.

1.8.

Iskustvo s bolešću COVID-19 još jednom je pokazalo da su vlasti u nekim državama članicama nedovoljno pripremljene za pružanje hitnih skloništa ili prihvatilišta, posebice izvan glavnih gradova. Nužno je uspostaviti skloništa za hitne slučajeve, sigurne kuće i centre za pružanje potpore i osiguravanje integriranih usluga pružanja potpore te je potrebna suradnja nacionalnih vlasti i aktera civilnog društva, kao i sredstva EU-a.

1.9.

Europska komisija trebala bi integrirati program žrtava u sve programe financiranja EU-a, uključujući sredstva EU-a kojima se upravlja na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

2.   Kontekst mišljenja

2.1.

Tijekom posljednjih trideset godina prava žrtava i politike zaštite tih prava razvijale su se na međunarodnoj i europskoj razini. Veliki napredak zabilježen je, između ostalog, kao rezultat usvajanja niza propisa EU-a u korist žrtava kao što su Direktiva o pravima žrtava iz 2012. i Direktiva o kompenzaciji iz 2004., a sada i dokument „Za novu strategiju o pravima žrtava u EU-u 2020. – 2025.”.

2.2.

Usvajanjem svoje prve strategije EU-a o pravima žrtava Komisija želi osigurati da sve žrtve zločina budu sigurne da će njihova prava biti poštovana u potpunosti, bez obzira na to gdje se u EU-u dogodio zločin.

2.3.

Strategijom se utvrđuje niz djelovanja za sljedećih pet godina, s naglaskom na dva cilja: prvi je osnaživanje žrtava da prijave zločin, zahtijevaju odštetu i, u konačnici, da se oporave od posljedica zločina, a drugi je zajednički rad sa svim relevantnim akterima u borbi za prava žrtava.

2.4.

U sljedećih pet godina strategijom se također predviđa niz djelovanja za Komisiju, kao i za države članice i civilno društvo.

2.5.

Strategija se temelji na pet ključnih prioriteta: 1. učinkovita komunikacija sa žrtvama i sigurno okruženje u kojem žrtve mogu prijaviti kaznena djela, 2. poboljšanje potpore najranjivijim žrtvama i njihove zaštite, 3. olakšavanje pristupa žrtava naknadi, 4. jačanje suradnje i koordinacije svih relevantnih dionika, 5. jačanje međunarodne dimenzije prava žrtava.

3.   Opće napomene

3.1.

Općenito, pet prioriteta strategije vjerojatno će proizvesti pozitivne učinke i djelotvorno pridonijeti pružanju potpore državama članicama u provedbi relevantnog okvira EU-a. Međutim, također je moguće primijetiti nekoliko ključnih točaka i horizontalnih pitanja.

3.2.

Strategija uključuje ograničene smjernice o važnosti uspostave ili, ovisno o slučaju, poboljšanja dometa i učinkovitosti mehanizama izvješćivanja (bilo formalnih ili neformalnih). Takvi bi mehanizmi trebali biti integrirani i dostupni svim kategorijama žrtava, bez obzira na njihov status u dotičnoj državi članici EU-a, te ih treba prilagoditi i trebaju biti fleksibilni kako bi ispunili potrebe najugroženijih. Za to bi trebalo poboljšati postupke procjene potreba, dokumentacije i prikupljanja podataka te savjetodavne postupke, kao što je navedeno u drugim komentarima u nastavku.

3.3.

Iako su u strategiji nekoliko puta spomenuti izazovi s kojima se susreću ranjive kategorije, trebalo bi uključiti i izbjeglice i tražitelje azila zbog njihove povećane ranjivosti kao kategorija na zločine islamofobne, rasističke i ksenofobne prirode i druge vrste zločina iz mržnje.

3.4.

U strategiji se općenito ističe da „žrtve imaju poteškoće u pristupu pravdi uglavnom zbog nedostatka informacija te nedovoljne potpore i zaštite”. Vrijedi istaknuti da u strategiju treba uključiti i dodatne detalje s obzirom na to da postoji potreba da postojeće odredbe i mehanizmi postanu poznatiji ali i opće dostupniji (od izvješćivanja i samoodređenja do pristupa mehanizmima za pružanje potpore ili mehanizmima pravne zaštite). U tom smislu često su potrebne službe za pružanje potpore, na primjer, socijalni radnici, djelatnici službi za zaštitu djece migranata bez pratnje ili djece koja traže azil, ili djece u sustavima zaštite djece, medicinsko osoblje, zdravstveni radnici specijalizirani za mentalno zdravlje, tumači za one koji ne govore lokalni jezik itd. Takvim službama za pružanje potpore također bi koristilo osposobljavanje, ali trenutno se spominjanje osposobljavanja o pravima žrtava uglavnom odnosi na tijela za izvršavanje zakonodavstva i pravosuđe.

3.5.

Iako je prvi prioritet strategije svakako osigurati učinkovitu komunikaciju sa žrtvama zločina i sigurno okruženje u kojem žrtve mogu prijaviti zločin, još uvijek postoji velika zabrinutost u vezi s osiguravanjem postojanja, učinkovitog funkcioniranja i pristupačnosti sustava prijavljivanja i evidentiranja, osobito neformalnih, s obzirom na to da se u samoj strategiji naglašava da se mnoge najugroženije zajednice i žrtve često nerado obraćaju vlastima, nisu to u mogućnosti učiniti ili se suočavaju s drugim preprekama u pristupu službenom prijavljivanju (vlastima). Čak i ako takvi sustavi ne vode kriminalističkoj istrazi, oni i dalje mogu jamčiti pristup određenim vrstama potpore i mogu biti relevantni za opružanje podataka u lokalnom ili nacionalnom kontekstu, što bi trebalo biti ključno za donošenje politika i za proračun i planiranje usluga.

3.6.

Nadalje, u tom se pogledu čini da se u strategiji malo ili uopće ne spominje dokumentiranje ili prikupljanje podataka. Ispunjavanje potreba žrtava i uspostavljanje okvira za osiguranje poštovanja prava žrtava, osobito kada je riječ o žrtvama određenih vrsta zločina – zločina iz mržnje, seksualno i rodno uvjetovanog nasilja itd. – zahtijeva temeljito razumijevanje lokalnog konteksta i konteksta zajednice, pristup zajednici, procjene potreba i razvoj ciljanih politika i praktičnih rješenja. Zbog toga bi strategijom trebalo, možda korištenjem horizontalnog pristupa, potaknuti države da podrže prikupljanje podataka i savjetovanje sa zajednicama, žrtvama i mogućim žrtvama te da provedu procjene potreba kako bi se usmjerilo oblikovanje politika i pružanje odgovora na institucijskoj razini.

3.7.

Posljednja točka koju treba istaknuti u vezi s prikupljanjem podataka jest potreba da ključna tijela (policija/pravosudna tijela/tijela za izvršavanje zakonodavstva) uspostave učinkovite sustave koji omogućuju cjelovito i sustavno prikupljanje podataka o žrtvama zločina te njihovo analiziranje i korištenje prilikom osmišljavanja ciljanih mjera odgovora. Trenutno, na primjer, samo nekoliko država članica EU-a sakuplja raščlanjene podatke o profilima žrtava zločina. Takve bi informacije bile korisne za analizu trendova i obrazaca i pridonijele bi osmišljavanju preventivnog djelovanja, informativnih kampanja, alata za prijavljivanje, mehanizama identifikacije i odgovora ili usluga pružanja potpore.

3.8.

Nadalje, u mnogim državama članicama EU-a teško je procijeniti učestalost pojava poput zločina iz mržnje zbog nedostatka pristupačnih sustava prijavljivanja, pretjerano formalnih sustava za bilježenje incidenata i/ili pritužbi (koji mogu biti dostupni samo policiji i/ili tužiteljstvu) i nedostatak određenih kriterija i smjernica za prikupljanje podataka o žrtvama. Jedinstvenim pristupom prikupljanju podataka o žrtvama zločina, koji bi se mogao osigurati ovom strategijom, omogućilo bi se pružanje boljih i ciljanijih odgovora. To je također povezano s drugim inicijativama Komisije i načinima njihove provedbe (poput onih povezanih s rasizmom i ksenofobijom), jer na njih vjerojatno može negativno utjecati i nedostatak podataka ili odgovarajuće analize.

3.9.

U pogledu prijavljivanja, važno je pojasniti da se u strategiji razmatraju sva tri stupa koja su važna za osiguranje poštovanja prava žrtava: a) identifikacija (žrtava zločina), što se može postići formalnim i neformalnim mehanizmima prijavljivanja kao što je navedeno u prethodnom komentaru; b) sprečavanje i c) odgovor.

3.10.

U strategiji se nekoliko puta spominje važnost toga da „komunikacija relevantnih stručnjaka sa žrtvama bude prilagođena njihovim posebnim potrebama”, i to je dobrodošao korak naprijed. Međutim, za odgovarajuću provedbu ovog cilja potrebno je uspostaviti mehanizam i sheme za izgradnju kapaciteta za relevantne stručnjake kako bi bili u spodobni pravilno identificirati i razumjeti ove specifične potrebe. Bez takve identifikacije ne može se postići cilj jamčenja odgovora prilagođenog posebnim potrebama. Takav mehanizam oslanjao bi se na koordinaciju između vlasti, organizacija civilnog društva i lokalnih organizacija ili organizacija u zajednici. To neće samo dovesti do češćeg prijavljivanja i evidentiranja zločina kod pripadnika posebnih ranjivih zajednica i pridonijeti postupku istrage, nego će i poboljšati opće sposobnosti nacionalnih sustava da utvrde potrebe žrtava i pruže relevantne preporuke i individualizirane odgovore. Stoga bi strategija trebala biti usmjerena ili pojasniti sredstva za poboljšanje identifikacije posebnih potreba žrtava zločina.

3.11.

U vezi s gornjom točkom, u strategiji se nekoliko puta spominju žrtve s „posebnim potrebama” koje bi „trebale imati pristup specijalističkoj potpori”. U tom pogledu potrebno je strategijom potaknuti dionike na nacionalnoj razini da uspostave mehanizme identifikacije i evaluacije za posebne potrebe, koji podrazumijevaju i redovite razmjene s drugim postojećim relevantnim mehanizmima identifikacije, poput mehanizma za borbu protiv trgovine ljudima. To bi omogućilo razmjenu stručnosti između nekoliko tijela, a također i bolji, sveobuhvatniji i cjelovitiji odgovor koji odgovara utvrđenim posebnim potrebama.

3.12.

Sve usluge, kao i sve kampanje za podizanje svijesti o pravima žrtava, moraju se jednako oslanjati na procjene potreba i na savjetovanja sa zajednicama. Posebnu pozornost pri oblikovanju takvih informativnih kampanja treba obratiti ne samo na djecu žrtve, starije osobe ili žrtve s invaliditetom, već i na potrebe, primjerice, žrtava izbjeglica, tražitelja azila i migranata, koji se također mogu suočiti s ozbiljnim preprekama u pristupu informacijama, prijavljivanju ili uslugama pružanja potpore, uključujući intersekcijsku diskriminaciju.

3.13.

Usredotočenost na osposobljavanje ogleda se u cijeloj strategiji – i doista je ključno kako bi se osigurali neometano funkcioniranje sustava i poštovanje prava žrtava. Međutim, ako prepoznamo utjecaj određenih vrsta zločina, osobito zločina iz mržnje, kiberkriminaliteta, nasilja nad ženama ili zločina koji utječu na djecu, aktivnosti osposobljavanja ne bi trebale biti dostupne samo pravosudnim tijelima i policiji. Također se treba usredotočiti na poboljšanje skupa vještina službi koje prve reagiraju – to mogu biti socijalni radnici, učitelji, djelatnici službi za zaštitu djece, djelatnici u prihvatilištima ili centrima za zadržavanje imigranata ili granična policija. To se posebno odnosi na mješovitu migraciju, uključujući nezakonitu mješovitu migraciju između država članica EU-a, gdje je prisutna izloženost opasnosti da postanu žrtve iskorištavanja, te je sve veći broj prijava nasilja na granicama i u ustanovama za prihvat azilanata.

3.14.

Iako pozdravljamo usmjerenost Direktive o pravima žrtava iz 2012. na usluge restorativne pravde i zaključak da takve usluge prvenstveno trebaju uzeti u obzir interese i potrebe žrtava, strategija bi trebala pružiti više smjernica i detaljan pregled načina na koji bi države mogle primijeniti visokokvalitetne standarde i uspostaviti pristupačne, poštene i učinkovite alate za pružanje potpore žrtvama u pristupu takvim restorativnim uslugama.

3.15.

U pogledu žrtava rodno uvjetovanog nasilja: iako strategija pruža neke primjere rodno uvjetovanog nasilja, također je potrebno uzeti u obzir i navesti i druge vrste seksualno i rodno uvjetovanog nasilja, na primjer štetne tradicionalne prakse, poput sakaćenja ženskih spolnih organa, braka s djetetom itd. Proširivanje ovog popisa doprinijelo bi povećanju svijesti o takvim praksama među službenicima tijela za izvršavanje zakonodavstva i drugim relevantnim stručnjacima.

3.16.

Ulogu predložene mreže EU-a za sprečavanje rodno utemeljenog nasilja i nasilja u obitelji, koja se spominje u strategiji, također treba proširiti na ciljeve i učinke u vezi s otkrivanjem i ublažavanjem ove vrste zločina (što je posebno važno kad zločin ima transnacionalnu komponentu).

3.17.

Rodno uvjetovano nasilje i uznemiravanje u svijetu rada smatra se kršenjem ili povredom ljudskih prava i predstavlja prijetnju ljudskom dostojanstvu, promicanju dostojnog rada i pristupu i napretku na tržištu rada. Europski socijalni partneri su, radi rješavanja tog pitanja, 2007. potpisali autonomni sporazum koji treba u potpunosti provesti na nacionalnoj razini u državama članicama. Godine 2019., povodom stogodišnjice ILO-a, usvojena je Konvencija br. 190. – Konvencija o nasilju i uznemiravanju u kojoj su utvrđene mjere za sprječavanje nasilja i zaštitu žrtava kao i alati za učinkovito provođenje i pravni lijekovi, zajedno sa smjernicama, osposobljavanjem i inicijativama za podizanje svijesti EGSO poziva europske institucije da promiču brzu ratifikaciju ove Konvencije među državama članicama i usklade moguća daljnja postupanja na europskoj razini.

3.18.

Kad god se strategija bavi borbom protiv trgovine ljudima, potrebno je prepoznati i utjecaj trgovine i iskorištavanja državljana treće zemlje i izbjeglica. To se također odnosi i na najvažnije mjere predviđene strategijom, u čije žarište bi također trebalo staviti procjenu mjere u kojoj su mehanizmi dostupni žrtvama trgovine ljudima dostupni i državljanima trećih zemalja (poput migranata, azilanata i izbjeglica). Nadalje, strategija bi trebala uključivati mjere pružanja potpore za poboljšanje dostupnosti, učinkovitosti i prilagodljivosti mehanizama prepoznavanja trgovine ljudima i reagiranja na nju za izbjeglice, migrante i tražitelje azila koji postaju žrtve zločina povezanog s trgovinom ljudima.

3.19.

Kada je u pitanju pristup odšteti za žrtve zločina, ideja da takav pristup treba biti neovisan o statusu žrtve u državi članici EU-a (ili ga ne treba uzimati u obzir) također bi se trebala bolje odražavati u strategiji. Nažalost, tražitelji azila, izbjeglice i migranti, zbog nedostatka informacija, manjka iskusnih i dostupnih službi za pružanje potpore ili straha od odmazde ili negativnih učinaka u odnosu na njihov status, često oklijevaju tražiti odštetu kada postanu žrtve zločina. Ako je cilj strategijom osnažiti žrtve, tada bi se strategija trebala u jednakoj mjeri baviti tim pitanjima kao i predvidjeti ciljane mjere za premošćivanje tih nedostataka s kojima se suočavaju određene kategorije žrtava.

4.   Posebni komentari na pet prioriteta strategije

4.1.   Djelotvorna komunikacija sa žrtvama i pružanje sigurnog okruženja u kojem žrtve mogu prijaviti zločin.

4.1.1.

Jedna od ključnih mjera Europske komisije odnosi se na osposobljavanje pravosudnih tijela i tijela za izvršavanje zakonodavstva. Međutim, potreba da se osigura kontinuirano stručno obrazovanje o postupanju sa žrtvama zločina, osobito žrtvama zločina iz mržnje, jednako je važna i za socijalne radnike i medicinsko osoblje. Takvo osposobljavanje treba izričito uključivati i tečajeve o pristranosti i stereotipima i provoditi se u koordinaciji s nevladinim organizacijama koje pružaju potporu različitim ranjivim skupinama.

4.1.2.

U pogledu najvažnijih mjera koje Europska komisija mora poduzeti kako bi nacionalnim organizacijama za pružanje potpore žrtvama i relevantnim organizacijama koje djeluju u zajednici osigurala financiranje iz sredstava EU-a: takvo financiranje treba osigurati prije svega kako bi se razvile usluge pružanja potpore kao sveobuhvatni paketi – pravna i psihološka potpora za pomoć u pronalaženju posla kada je to potrebno, smještaj u hitnim slučajevima i potpora u vezi s medicinskim troškovima.

4.1.3.

Na razini država članica, predložene najvažnije mjere ostaju na vrlo općenitoj i zapravo retoričkoj razini. Učinkovita primjena ove direktive bit će osigurana ako nacionalna tijela razviju, usvoje i provedu metodološke norme kojima će pravosudnim tijelima, tijelima za izvršavanje zakonodavstva i socijalnim službama omogućiti da prepoznaju žrtve zločina (osobito žrtve zločina iz mržnje) i pruže odgovarajuću potporu.

4.1.4.

U slučaju da nacionalna tijela ne uspiju prikupiti raščlanjene podatke o žrtvama zločina, to bi trebao postati prioritet, možda uz potporu sredstava EU-a.

4.1.5.

Države članice trebale bi biti uključene u predložene najvažnije mjere za podizanje svijesti o pravima i dostupnim sredstvima za prijavljivanje zločina u školama pomoću građanskog obrazovanja. Nacionalna tijela trebaju osigurati da nacionalni obvezni nastavni programi uključuju informacije o pravima, nacionalnim institucijama za ljudska prava i dostupnim mehanizmima zaštite, prilagođene razini razumijevanja učenika.

4.1.6.

Kako bi se nevladinim organizacijama omogućilo da sudjeluju u aktivnostima osposobljavanja s vlastima, donoseći dragocjeno iskustvo korisnika i stručnjaka koji pružaju potporu žrtvama zločina, važno je da se taj doprinos prepozna i nadoknadi kroz institucionalna partnerstva (2).

4.2.   Poboljšanje zaštite i pružanja potpore najugroženijim žrtvama

4.2.1.

U pogledu jedne od predloženih najvažnijih mjera Europske komisije koja se odnosi na pružanje potpore žrtvama s posebnim potrebama kao što su djeca žrtve, žrtve rodno uvjetovanog nasilja ili nasilja u obitelji, žrtve rasističkog i ksenofobnog zločina iz mržnje, LGBTI + žrtve zločina iz mržnje, starije žrtve i žrtve s invaliditetom: pružanje potpore posebno ranjivim skupinama trebalo bi započeti s njihovim prepoznavanjem i prepoznavanjem posebnosti njihovog statusa koji često dovodi do njihove viktimizacije. To bi značilo usvajanje sekundarnog zakonodavstva i razvoj paketa za osposobljavanje u okviru kojih bi se objasnila posebna obilježja različitih najosjetljivijih skupina, metode intervjuiranja kojima se izbjegava ponovna traumatizacija i smjernice za povezivanje sa zajednicama u kojima je to slučaj.

4.2.2.

Jedna od predloženih najvažnijih mjera Europske komisije koja se odnosi na provedbu vodećih načela za osiguranje zaštite i pružanja potpore žrtvama zločina iz mržnje i govora mržnje trebala bi biti dopunjena uspostavom mehanizma EU-a za praćenje učinkovitih odgovora na zločine iz mržnje i govor mržnje, kroz Agenciju EU-a za temeljna prava koja bi mogla dalje razviti svoj aktualni mehanizam prikupljanja podataka i uključiti prijavljivanje na nacionalnoj razini i rano upozoravanje.

4.2.3.

U vezi s jednom od predloženih najvažnijih mjera za države članice koja se oslanja na naučene lekcije iz pandemije bolesti COVID-19, točnije mjerom usmjerenom na osiguravanje da žrtve rodno utemeljenog nasilja i nasilja u obitelji imaju pristup potpori i zaštiti i na uspostavljanje integrirane i ciljane usluge pružanja potpore za najugroženije žrtve, uključujući sigurne kuće za djecu, obitelji, žene žrtve rodno uvjetovanog nasilja i LGBTI + pojedince; za neke države članice iskustvo s bolešću COVID-19 još jednom je pokazalo da su vlasti nedovoljno pripremljene za pružanje hitnih skloništa ili prihvatilišta, osobito izvan glavnih gradova. Nužno je razviti skloništa za hitne slučajeve, sigurne kuće i centre za pružanje potpore i osigurati integrirane usluge pružanja potpore te je potrebna suradnja nacionalnih vlasti i privatnih aktera, kao i sredstva EU-a.

4.3.   Olakšavanje pristupa naknadi za žrtve

4.3.1.

Jedan od relevantnih dionika jest Agencija EU-a za temeljna prava koja putem svoje mreže neovisnih stručnjaka država članica (FRANET) provodi godišnju analizu zakonodavstva i politika usvojenih radi osiguranja poštovanja prava žrtava i koja također može podnositi tematska izvješća. Agencija je zahvaljujući svojem mandatu u položaju da promiče obećavajuće prakse i organizira događanja na kojima će tijela nadležna za naknade moći razmjenjivati ideje i poboljšati suradnju.

4.4.   Jačanje suradnje i koordinacije među svim relevatnim akterima

4.4.1.

Predložene mjere koje se tiču država članica usmjerene su na izgradnju otpornijih društava promicanjem većeg uključivanja civilnog društva u nacionalne mjere: tu je pojam „uključenosti civilnog društva” previše širok – udruge policajaca, čuvari u centrima za zadržavanje, udruženja za civilnu zaštitu/obranu i crkve također su civilno društvo. Nužno je aktivno sudjelovanje onih dijelova civilnog društva koji izravno rade sa žrtvama zločina.

4.4.2.

Iako je EU potpisao Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija), u nekim državama članicama Istanbulska konvencija se napada na nacionalnoj razini, pri čemu dolazi do zabrinutosti i raznih tumačenja kao odgovora na novu retoriku „tradicionalnih vrijednosti” koja rod, rodno utemeljeno nasilje i rodni identitet opisuje kao konstrukcije koje narušavaju nacionalni identitet i prikazuju nasilje u obitelji kao pitanje privatnosti. EU ima temeljnu ulogu u zaštiti Istanbulske konvencije. Iako je na državama članicama da razviju i poboljšaju domaće zakonodavstvo, EU može podizati svijest o važnosti zaštite od rodno uvjetovanog nasilja. To se može postići i izdvajanjem sredstava za razvoj profesionalnih modula za obrazovanje pravnih stručnjaka, olakšavanje razmjene i pružanje potpore nevladinim organizacijama koje se bave zalaganjem i zagovaranjem dok istodobno pružaju potporu žrtvama rodno uvjetovanog nasilja.

4.5.   Jačanje međunarodne dimenzije prava žrtava

4.5.1.

Koordinacija svih institucija i agencija Europske unije u provedbi strategije od presudne je važnosti kako bi EU preuzeo vodeću ulogu u djelovanju Vijeća Europe i UN-a u korist žrtava.

4.5.2.

EU bi trebala koristiti međunarodne programe za financiranje aktivnosti izvan EU-a za potporu razvoju zakona, politika i usluga, uključujući financiranje aktivnosti izgradnje kapaciteta, kako bi se obuhvatile sve žrtve zločina.

5.   Financiranje sredstvima EU-a

5.1.

Na pitanja žrtava troši se tek zanemariv djelić proračuna EU-a. To je u suprotnosti s troškovima koje zločin nanosi žrtvama i društvu. Imajući u vidu važnost i horizontalnu narav pitanja žrtava, Europska komisija trebala bi razviti strateški pristup financiranju žrtava kako bi se utvrdila područja koja bi najvjerojatnije imala koristi od sredstava EU-a i uskladilo uklapanje prioriteta žrtava u različite programe financiranja EU-a, uključujući one koji djeluju na nacionalnoj i međunarodnoj razini (3).

5.2.

Financiranje je ključno i trebalo bi ga osigurati primjenom neprojektnog pristupa i dugoročno, kombinacijom sredstava EU-a i nacionalnih sredstava.

---

(1)  U smislu, između ostalog, prikupljanja podataka i mehanizama dokumentiranja i prijavljivanja te pristupa sredstvima, ali i uspostavljanja održivih lokalnih sustava za usluge pružanja potpore.

(2)  Na primjer, nakon presude EKLJP-a iz 2016. u slučaju MC i AC protiv Rumunjske (slučaj homofobnog zločina iz mržnje), trenutno pod pomnim nadzorom Vijeća ministara Vijeća Europe, nevladina organizacija ACCEPT Romania, koja je pružila potporu tužiteljima u tom slučaju, redovito pruža pro bono osposobljavanje Rumunjskom institutu za studije javnog reda (ISOP). Takvo osposobljavanje uključuje predstavljanje antidiskriminacijskog zakonodavstva, odredbi o zločinima iz mržnje, značenja seksualne orijentacije i rodnog identiteta i uključuje praktične sastanke, simulacije i žive biblioteke u kojima tri ili četiri člana LGBTI zajednice sudjeluju sat vremena u toku dana i dijele svoje iskustvo s tijelima za izvršavanje zakonodavstva. To je veliki ljudski i logistički napor koji besplatno pružaju volonteri nevladinih organizacija i stručnjaci povezani s nevladinim organizacijama. Međutim, pravi izazov predstavlja nedostatak održivosti i ograničeni utjecaj tog osposobljavanja. Od stotina novih zaposlenika ili tisuća zaposlenika MUP-a tek je mala skupina od 20-30 sudionika uključena u to osposobljavanje. Rješenje bi bilo dati prioritet razvoju unutarnjih kapaciteta u okviru nacionalnih pravosudnih tijela ili tijela za izvršavanje zakonodavstva za provođenje takvih tečajeva u sklopu kontinuiranog stručnog obrazovanja.

(3)  Victim Support Europe, plan za strategiju prava žrtava za razdoblje 2020.-2024.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o privremenom odstupanju od određenih odredbi Direktive 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu tehnologija koje pružatelji brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga upotrebljavaju za obradu osobnih i drugih podataka u svrhu borbe protiv seksualnog zlostavljanja djece na internetu

(COM(2020) 568 final – 2020/0259 (COD))

(2021/C 10/10)

Glavni izvjestitelj:

Ionuț SIBIAN

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 17.9.2020. Vijeće Europske unije, 18.9.2020.
Pravni temelj:	članak 114. stavak 1. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	29.10.2020.
Plenarno zasjedanje br.:	555
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	246/1/3

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO smatra da se svako odstupanje od Direktive 2002/58/EZ mora pažljivo razmotriti kako bi se zaštitila privatnost svih građana. Ipak, u ovom slučaju opseg kaznenog djela i njegova pogubnost opravdavaju iznimku.

1.2.

EGSO se općenito slaže s Prijedlogom uredbe o privremenom i strogo ograničenom odstupanju od članka 5. stavka 1. i članka 6. Direktive 2002/58/EZ, kojima se štiti povjerljivost komunikacija i podataka o prometu.

1.3.

Prema našem mišljenju, privremeni karakter (odstupanje traje do 31. prosinca 2025.) nije opravdan i Komisija bi trebala osigurati da se odgovarajuće mjere zaštite privatnosti djece razviju i provedu prije isteka roka od pet godina.

1.4.

U pogledu industrijskih standarda za izvješćivanje i transparentnost predviđenih člankom 3. točkom (e) predložene uredbe, EGSO smatra da bi bilo korisno da treća strana redovito provodi ispitivanje/reviziju, koristeći uzorak materijala koji nije povezan sa seksualnim zlostavljanjem djece (CSAM) i koji odgovara dosjeima za testiranje Europskog instituta za istraživanje zaštite od računalnih virusa (EICAR) u industriji antivirusnih programa.

1.5.

Prema našem mišljenju, Komisija bi trebala organizirati otvoreni natječaj s bogatom nagradom (1) kako bi se potaknuo ne samo razvoj alata otvorenog koda i industrijskih standarda, već i mogućih novih rješenja za otkrivanje i prijavljivanje seksualnog zlostavljanja djece u elektroničkim komunikacijama s prolaznim šifriranjem.

1.6.

EGSO smatra da je vrijeme da Europska unija uspostavi vlastiti Europski centar za sprečavanje i suzbijanje seksualnog zlostavljanja djece te poziva Komisiju da potakne osnivanje i razvoj takvog centra. Smatramo da bi se taj centar trebao temeljiti na radu Europola, surađivati s poduzećima i tijelima kaznenog progona, identificirati žrtve i počinitelje privoditi pravdi.

2.   Opće napomene

2.1.

Najnoviji podaci Europola (2) pokazuju da je pandemija bolesti COVID-19 imala golem utjecaj na kaznena djela na internetu. Količina materijala povezanog sa seksualnim zlostavljanjem djece (CSAM) koji se dijeli na internetu znatno se povećala tijekom razdoblja ograničenja kretanja.

2.2.

U 2019. godini, od ukupno 16,9 milijuna izvješća o materijalima CSAM koja je zaprimio Nacionalni centar SAD-a za nestalu i iskorištavanu djecu (NCMEC), a koja su obuhvaćala 45 milijuna identificiranih materijala CSAM, 16,8 milijuna izvješća zaprimljeno je od pružatelja elektroničkih usluga (ESP). Od toga je gotovo 3 milijuna slika i videozapisa koji prikazuju CSAM bilo pohranjeno u Europskoj uniji.

2.3.

Predložena uredba nužna je jer će, uz potpunu primjenu Europskog zakonika elektroničkih komunikacija od 21. prosinca 2020., određene internetske komunikacijske usluge (3) biti obuhvaćene područjem primjene Direktive o privatnosti i elektroničkim komunikacijama (Direktiva 2002/58/EZ). Ta Direktiva ne sadržava izričitu pravnu osnovu za dobrovoljnu obradu sadržaja ili podataka o prometu u svrhu otkrivanja seksualnog zlostavljanja djece na internetu te bi pružatelji usluga morali prekinuti svoje aktivnosti ako države članice ne usvoje posebne mjere na nacionalnoj razini.

2.4.

Kao odgovor na to i kao prioritet, Komisija je odlučila predložiti usko ciljanu uredbu kako bi se izbjegla zakonodavna praznina u regulatornom okviru za telekomunikacije.

2.5.

Predloženom Uredbom pružaju se jamstva za zaštitu privatnosti i osobnih podataka: — obrada mora biti razmjerna i ograničena na dobro uhodane tehnologije koje brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge (NI-ICS) redovito upotrebljavaju u tu svrhu prije stupanja na snagu; — tehnologija koja se koristi mora biti u skladu s najsuvremenijom tehnologijom u tom sektoru i što manje zadirati u privatnost; — tehnologija koja se koristi mora sama po sebi biti dovoljno pouzdana i maksimalno ograničavati stope pogreške te ih, ako do njih dođe, bez odgode ispraviti; — za otkrivanje „vrbovanja djece” treba koristiti isključivo tehnologiju „ključnih pokazatelja”; — obrada se ograničava na ono što je nužno potrebno za tu svrhu; — hitno brisanje, osim ako je otkriveno seksualno zlostavljanje djece na internetu; — obveza pružatelja usluga da objavi godišnje izvješće o svojoj obradi s time povezanih podataka.

2.6.

Istini za volju, sve što se predmetnom iznimkom postiže jest zadržavanje postojećih praksi.

---

(1)  Slično projektima NESSIE i ECRYPT (eSTREAM) koje financira EU ili natjecanju u području kriptografije kao što je NIST.

(2)  Exploiting isolation: sexual predators increasingly targeting children during COVID pandemic (Iskorištavanje izolacije: djeca još više na meti seksualnih predatora tijekom pandemije COVID-a 19), Europol, lipanj 2020.

(3)  Poput web-pošte ili usluga slanja poruka.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost u pogledu identifikacije poreznih obveznika u Sjevernoj Irskoj

(COM(2020) 360 final – 2020/0165 (CNS))

(2021/C 10/11)

Zahtjev Vijeća za savjetovanje:	28.8.2020.
Pravni temelj:	članak 113. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	29.10.2020.
Plenarno zasjedanje br.:	555
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	209/0/9

Budući da Odbor bezrezervno prihvaća sadržaj prijedloga i da je svoj stav o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost već iznio u mišljenjima „Paket za reformu PDV-a (I)”, usvojenom 14. ožujka 2018. (1), i „Paket za reformu PDV-a (II)”, usvojenom 23. svibnja 2018. (2), na 555. plenarnom zasjedanju održanom 27., 28. i 29. listopada 2020. (sjednica od 29. listopada 2020.) odlučio je, s 209 glasova za i 9 suzdržanih, o tom prijedlogu dati pozitivno mišljenje te uputiti na stajalište izneseno u gore navedenim dokumentima.

---

(1)  SL C 237, 6.7.2018., str. 40.

(2)  SL C 283, 10.8.2018, str. 35.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Odluke br. 1313/2013/EU o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu

(COM(2020) 220 – 2020/0097 (COD))

(2021/C 10/12)

Zahtjev za savjetovanje:	Vijeće, 24.6.2020.
Pravni temelj:	članak 196. i članak 322. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	29.10.2020.
Plenarno zasjedanje br.:	555
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	209/0/9

Budući da Odbor prihvaća sadržaj prijedloga i da je svoj stav o predmetnoj temi već iznio u mišljenjima „Jačanje upravljanja katastrofama u EU-u: rescEU” (1), usvojenom 18. listopada 2018., i „Mehanizam Unije za civilnu zaštitu (izmjena)” (2), usvojenom 19. lipnja 2019., na 555. plenarnom zasjedanju održanom 27., 28. i 29. listopada (sjednica od 29. listopada 2020.) odlučio je, s 209 glasova za i 9 suzdržanih, o tom prijedlogu dati pozitivno mišljenje te uputiti na stajalište izneseno u navedenim dokumentima.

---

(1)  SL C 62, 15.2.2019., str. 231.

(2)  SL C 282, 20.8.2019., str. 49.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2018/848 o ekološkoj proizvodnji u pogledu datuma početka njezine primjene i određenih drugih datuma iz te uredbe

(COM(2020) 483 final – 2020/0231 (COD))

(2021/C 10/13)

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 14.9.2020. Vijeće, 14.9.2020.
Pravni temelj:	članak 43. stavak 2. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	29.10.2020.
Plenarno zasjedanje br.:	555
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	209/0/9

Budući da Odbor bezrezervno prihvaća sadržaj prijedloga i smatra da njegov komentar nije potreban, na 555. plenarnom zasjedanju održanom 27., 28. i 29. listopada 2020. (sjednica od 29. listopada 2020.) odlučio je o njemu dati pozitivno mišljenje s 209 glasova za i 9 suzdržanih.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Vijeća o otvaranju i upravljanju autonomnim carinskim kvotama Unije za uvoz određenih proizvoda ribarstva na Kanarske otoke u razdoblju od 2021. do 2027.

(COM(2020) 437 – 2020/0209 (CNS))

(2021/C 10/14)

Zahtjev za savjetovanje:	Vijeće, 16.9.2020.
Pravna osnova:	članak 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	29.10.2020.
Plenarno zasjedanje br.:	555
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	209/0/9

Budući da Odbor bezrezervno prihvaća sadržaj prijedloga i smatra da njegov komentar nije potreban, na 555. plenarnom zasjedanju održanom 27., 28. i 29. listopada 2020. (sjednica od 29. listopada 2020.) odlučio je o njemu dati pozitivno mišljenje s 209 glasova za i 9 suzdržanih.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Izmijenjenom prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni Uredbe (EU) 2018/1999 (Europski propis o klimi)

(COM(2020) 563 final – 2020/0036 (COD))

(2021/C 10/15)

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 6.10.2020. Vijeće, 5.10.2020.
Pravni temelj:	članak 192. stavak 1. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	29.10.2020.
Plenarno zasjedanje br.:	555
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	209/0/9

Europska komisija odlučila je 17. rujna 2020. Europskom gospodarskom i socijalnom odboru podnijeti na savjetovanje Izmijenjeni prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni Uredbe (EU) 2018/1999.

Budući da je svoj stav o sadržaju izvornog prijedloga već iznio u mišljenju „Europski propis o klimi” (1), usvojenom 15. srpnja 2020., Odbor je na 555. plenarnom zasjedanju održanom 27., 28. i 29. listopada 2020. (sjednica od 29. listopada 2020.), s 209 glasova za i 9 suzdržanih, odlučio da o toj temi neće izraditi novo mišljenje, već upućuje na stajalište izneseno u gore navedenom dokumentu.

---

(1)  SL C 364, 28.10.2020., str. 143.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Europskoj središnjoj banci, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Odboru regija i Europskoj investicijskoj banci – Godišnja strategija održivog rasta 2020.

(dodatno mišljenje)

(COM(2019) 650 final)

(2021/C 10/16)

Izvjestitelj:

Philip VON BROCKDORFF

Odluka Predsjedništva:	28.5.2020.
Pravni temelj:	pravilo 32. stavak 1. Poslovnika i pravilo 29. točka (a) Provedbenih odredbi Poslovnika
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	8.9.2020.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	29.10.2020.
Plenarno zasjedanje br.:	555
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	250/0/6

Preambula

Ovo mišljenje jedno je od dvaju dodatnih mišljenja o Godišnjoj strategiji održivog rasta (COM (2019) 650 final) i o Preporuci o ekonomskoj politici europodručja (COM (2019) 652 final). Cilj je ažurirati i razraditi prethodne prijedloge EGSO-a (1) , uzimajući u obzir najnovija kretanja, utjecaj COVID-a 19 i oporavak od njega te različita izvješća i preporuke objavljene u kontekstu tekućeg europskog semestra. Taj paket mišljenja opći je doprinos civilnog društva EU-a ekonomskoj, socijalnoj i okolišnoj politici za sljedeći ciklus europskog semestra čiji se početak očekuje u studenome 2020. EGSO poziva Europsku komisiju i Vijeće da taj doprinos uzmu u obzir u kontekstu predstojećeg jesenskog paketa europskog semestra i međuinstitucijskog postupka donošenja odluka koji proizlazi iz njega.

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozitivno ocjenjuje to što se u godišnjoj strategiji održivog rasta poduzima važan korak prema prihvaćanju socijalno jačeg, uključivijeg i održivijeg gospodarskog modela, ciljeva održivog razvoja i osobito obveze preobrazbe trenutačnog modela rasta u „zeleni” rast. Ta je obveza i dalje osobito važna s obzirom na gospodarske i socijalne posljedice pandemije COVID-a 19 te mora doći do izražaja u kontekstu predstojećeg jesenskog paketa europskog semestra, u kojem će Europska komisija utvrditi gospodarske i socijalne prioritete EU-a.

1.2.

Kako bi se djelotvorno odgovorilo na posljedice pandemije COVID-a 19, EGSO smatra da su potrebne procjene i gospodarskog i socijalnog učinka. Takvim će procjenama države članice moći u potpunosti shvatiti kako su posljedice COVID-a 19 utjecali na gospodarstva i kretanje ljudi, robe i usluga diljem EU-a. Osim toga, vlade moraju brzo i odlučno djelovati kako bi prebrodile pandemiju COVID-a 19 i njezine posljedice, a to se može učiniti samo ako su im te posljedice jasne.

1.3.

Vlade moraju odgovoriti donošenjem poticajnih makroekonomskih politika kako bi pridonijele vraćanju povjerenja i poduprle oporavak potražnje. Međutim, kako bi se to ostvarilo, EGSO preporučuje reviziju pravila Pakta o stabilnosti i rastu kako bi se podržao gospodarski oporavak i vladama omogućilo dovoljno manevarskog prostora, kao i kapacitet za poduzimanje prijeko potrebnih infrastrukturnih ulaganja, posebice u pogledu klimatskih promjena. Smatra se da je nužna i fleksibilnost pravila o državnim potporama kako bi se podržala poduzeća svih veličina u prijelazu na digitalno i zeleno gospodarstvo. Pristup financiranju, posebno za mala i srednja poduzeća, također je ključan, kao i revizija strategije za MSP-ove.

1.4.

Ista se logika primjenjuje na socijalnu sferu, u kojoj su vladama potrebne djelotvorne i dobro financirane mjere javnog zdravlja kako bi se spriječile daljnje zaraze te, što je jednako važno, kako bi se provele ciljane politike za potporu sustavima socijalne sigurnosti i za zaštitu prihoda ranjivih socijalnih skupina koje su pretrpjele najveću štetu zbog smanjenih prihoda uzrokovanih gospodarskim padom. Trebalo bi se i poticati učlanjivanje u sindikate kako bi se pridonijelo postizanju ciljeva europskog stupa socijalnih prava, koji je toliko potreban u vrijeme krize.

1.5.

Zbog COVID-a 19 pravedno oporezivanje postalo je relevantnije jer se vlade suočavaju s golemim financijskim pritiscima kako bi poduprle hitne mjere. Međutim, EGSO također smatra da je gospodarski pad uzrokovan COVID-om 19 ukazao na inherentne slabosti i nepotpunost europske monetarne unije. EU već dugo raspravlja o fiskalnoj uniji, a paket za oporavak i otpornost u vrijednosti od 750 milijardi EUR, unatoč nedostatcima, dokaz je da EU poduzima velike korake prema integraciji. Tek treba vidjeti hoće li se time države članice približiti fiskalnoj uniji, ali nema sumnje da je potrebno preispitati poreznu politiku unutar EU-a, među ostalim kako bi se poduprla javna ulaganja u infrastrukturu, obrazovanje, zdravstvo i socijalnu zaštitu.

1.6.

EGSO naglašava važnost uloge političkih vođa u ovim kriznim vremenima. Pregovori koji su doveli do paketa za oporavak i otpornost otkrili su podjele u EU-u, a takve podjele nisu od koristi u kontekstu institucijske i ustavne reforme koja je potrebna kako bi EU stajao na čvršćim temeljima ako želi ostati jednako relevantan i dosljedan u Europi i svijetu.

1.7.

EGSO smatra da je plan „Next Generation EU” dobrodošao i pravodoban. Međutim, njegova će provedba istodobno s provedbom redovnog općeg proračuna EU-a za razdoblje 2021. – 2027. iziskivati velike napore država članica i Komisije. I dalje postoje pitanja o razlikama u kapacitetima diljem EU-a te će stoga možda biti potrebna dodatna potpora Komisije jačanju kapaciteta, kao i postupak utvrđivanja projekata. Kad je riječ o VFO-u za razdoblje 2021. – 2027., Odbor izražava žaljenje zbog toga što je Vijeće smanjilo opseg prvotnog prijedloga Komisije. Europski parlament i EGSO (u mišljenju „Višegodišnji financijski okvir nakon 2020.” (2)) već su ocijenili prijedlog Komisije nezadovoljavajućim.

1.8.

Važno je i da ne gubimo vrijeme. Svaka nepotrebna odgoda u odobravanju i provedbi tog dogovorenog plana mogla bi ozbiljno narušiti gospodarski oporavak EU-a i ostvarenje ciljeva godišnje strategije održivog rasta te istodobno ugroziti egzistenciju i dobrobit tisuća radnika i vlasnika malih poduzeća u cijelom EU-u.

1.9.

EGSO smatra da je godišnja strategija održivog rasta prilika da EU prijeđe na gospodarski model kojim se pridaje jednaka važnost gospodarskim i socijalnim ciljevima odnosno ciljevima uključivosti. Ciljeve godišnje strategije održivog rasta ne bi trebalo zanemariti zbog gospodarskih izazova koje je uzrokovao COVID-19. U svakom slučaju, COVID-19 je pokazao da je socijalna dimenzija jednako važna kao i gospodarska dimenzija naših života.

1.10.

Iako EGSO podržava napore za povećanje produktivnosti diljem EU-a, to se ne bi trebalo postići nauštrb gospodarske održivosti ili radnih uvjeta. Gospodarsko blagostanje od ključne je važnosti, a to se može postići ako se rastom ostvari dodana vrijednost za gospodarstvo i društvo i stvarna promjena u životima ljudi, uz istodobno jačanje otpornosti na buduće egzogene šokove i potporu konvergenciji među zemljama i regijama.

2.   Godišnja strategija održivog rasta 2020. i COVID-19

2.1.

Europska komisija donijela je 17. prosinca 2019. jesenski paket, uključujući godišnju strategiju održivog rasta 2020. i zajedničko izvješće o zapošljavanju. Ključna je poruka godišnje strategije održivog rasta ta da gospodarski rast nije cilj sam po sebi i da gospodarstvo mora biti u interesu građana i planeta. Prelazak na novi model rasta u skladu je s europskim zelenim planom, a stoga i gospodarstvom koje poštuje ograničenja naših prirodnih resursa. Novi model gospodarskog rasta u skladu je i s ciljevima zapošljavanja kako su utvrđeni u zajedničkom izvješću o zapošljavanju, prema kojima otvaranje novih radnih mjesta prvenstveno dovodi do dugoročnog blagostanja u EU-u.

2.2.

Europski zeleni plan može se definirati kao „novi održivi model rasta” koji pomaže u postizanju ciljeva održivog razvoja, kao što o tome svjedoči prelazak koji je djelomično odražen u nova četiri prioriteta godišnje strategije održivog rasta: (a) ekološka održivost, (b) rast produktivnosti, (c) pravednost i (d) makroekonomska stabilnost. Oni su sada zamijenili „trokut uspješnosti” iz prethodne godišnje strategije održivog rasta koji je obuhvaćao ulaganja, fiskalnu održivost i strukturne reforme.

2.3.

Općenito, u godišnjoj strategiji održivog rasta poduzima se važan korak prema prihvaćanju retorike socijalno jačeg, uključivijeg i održivijeg gospodarskog modela, prihvaćanju ciljeva održivog razvoja i osobito obveze preobrazbe trenutačnog modela rasta u zeleni rast. EGSO to smatra pozitivnim pomakom. U godišnjoj strategiji održivog rasta pojašnjava se i da se ona odnosi na održivost u svim pogledima, ne samo okolišnom. Europska komisija zapravo je pridala jednaku važnost okolišu, produktivnosti, pravednosti i stabilnosti.

2.4.

Europska komisija ujedno smatra da će za novi gospodarski program biti potrebno osigurati da razdoblje tranzicije bude „pravedn[o] i uključiv[o] […] te da se na prvo mjesto stave ljudi” i da „troškove ne smiju snositi najranjiviji”, pri čemu priznaje da „klimatske promjene kao i popratne politike […] imaju znatne distribucijske posljedice”. To razdoblje tranzicije neizbježno će dovesti do ključnih kompromisa kao što su sve veći troškovi prijevoza i mogući gubici radnih mjesta. EGSO smatra da će takvi kompromisi iziskivati procjene društvenih učinaka i primjerene odgovore socijalnih i fiskalnih politika u cijelom EU-u. Takve su procjene sada poprimile novu dimenziju s obzirom na gospodarske, društvene i, u manjoj mjeri, klimatske posljedice COVID-a 19.

2.5.

Gospodarske posljedice COVID-a 19 u osnovi su trojake: pandemija je izravno utjecala na proizvodnju, dovela do narušavanja opskrbnih lanaca i tržišta te dovela do financijskih posljedica za poduzeća i financijska tržišta. Međutim, puni učinak na europska gospodarstva ne može se procijeniti u ovoj fazi i uvelike će ovisiti o tome hoće li drugi val pogoditi Europu krajem ove godine. Međutim, sasvim je jasno da je COVID-19 teško pogodio gospodarstva. Vremenski tijek oporavka od pandemije i dalje je neizvjestan, a nestabilni uvjeti, zajedno s posljedicama COVID-a 19 po tržišta, doveli su do gospodarskog pada diljem EU-a. Iako se očekivao rast zajedničkog BDP-a država EU-27 za 1,2 % u 2020., sada se predviđa da će se zbog COVID-a 19 smanjiti za 7,4 %, dok je pad gospodarstva tijekom financijske krize 2009. doveo do smanjenja od 4,5 % za EU-28. Trenutačna kriza sada je dovela EU u najveću recesiju u povijesti, a stopa nezaposlenosti trebala bi porasti na 9 %, u odnosu na 6,7 % 2019.

2.6.

COVID-19 također je utjecao na sustave socijalne sigurnosti, pri čemu su, među ostalim, zdravstvena skrb, osiguranje u slučaju nezaposlenosti i mirovine pod pritiskom zbog posljedica pandemije i financijskog opterećenja uzrokovanog prije svega hitnim financiranjem i odgodom plaćanja poreza. Budući da se pojedinci i obitelji suočavaju sa smanjenim razinama dohotka i gubitkom prihoda, očekuje se da će se u EU-u povećati broj osoba koje žive u relativnom siromaštvu. Stoga je procjena socijalnog učinka COVID-a 19 jednako važna kao procjena učinka na gospodarstva.

2.7.

O socijalnim će posljedicama također biti potrebno ponovno promisliti s obzirom na to da se u godišnjoj strategiji održivog rasta naglasak stavlja na socijalnu dimenziju EU-a. U okviru cilja pravednosti iz godišnje strategije održivog rasta konkretno se upućuje na socijalna prava, što uključuje izjavu da, „kako bi poboljšao svoje gospodarske i socijalne rezultate, EU mora u potpunosti poštovati načela europskog stupa socijalnih prava”. Iskustvo slijedom krize izazvane COVID-om 19 pokazalo je da bi europski sustav reosiguranja naknada za slučaj nezaposlenosti (SURE) mogao imati važnu ulogu, kako je istaknuto u godišnjoj strategiji održivog rasta, kao i da bi radnici u doba egzogenih ekonomskih šokova mogli primati potporu. Međutim, COVID-19 vjerojatno će povećati postojeće nejednakosti na tržištu rada EU-a te se čini da je negativan učinak izraženiji kod manje obrazovanih radnika zaposlenih na slabije plaćenim radnim mjestima, kao i kod mlađih radnika i žena. (3) Godišnjom strategijom održivog rasta u sadašnjem se obliku ne uspijeva postići ravnoteža između socijalne i gospodarske dimenzije unutar EU-a. Stoga je potrebno više se usmjeriti na niskokvalificirane odrasle osobe, nedostatak digitalnih vještina te usavršavanje i prekvalifikaciju, posebno zbog posljedica COVID-a 19.

2.8.

EGSO također smatra da u scenariju oporavka zeleni plan mora biti i gospodarski i socijalni plan te davati poduzećima i potrošačima poticaje za prijelaz na održive proizvode s jedne strane, a s druge strane poboljšavati kvalitetu života građana EU-a sprečavanjem „štete” od klimatskih promjena i tranzicije, kao što je predloženo mehanizmom za pravednu tranziciju europskog zelenog plana. U tom se kontekstu smatra da je potrebna maksimalna fleksibilnost u tumačenju pravila o državnim potporama kako bi se omogućili poticaji za ulaganja i izravno sudjelovanje javnosti u poduzećima radi obnove gospodarske aktivnosti i optimizacije otvaranja kvalitetnih radnih mjesta u regijama na koje će potrebna tranzicija najviše utjecati. Istodobno bi u tranziciji trebalo aktivno nastojati smanjiti nejednakost i boriti se protiv siromaštva u okviru integrirane strategije socijalnog i održivog gospodarskog rasta.

2.9.

Održiva i društveno korisna produktivnost i gospodarski rast, zajedno s prilagodljivim strukturnim promjenama, također su potrebni kako bi se pružila potpora odgovarajućoj socijalnoj zaštiti, među ostalim odgovarajućim mirovinama, pristojnim dohotkom, kvalitetnim radnim mjestima i javnim uslugama, osobito u pogledu zdravstva i stanovanja.

2.10.

U godišnjoj strategiji održivog rasta upućuje se na „pravedno oporezivanje” i nema sumnje da su utaja poreza, izbjegavanje plaćanja poreza, pranje novca i katkad nemilosrdna praksa smanjenja oporezivanja ugrozile sposobnost poreznih tijela da ubiru poreze potrebne za ispunjavanje potreba gospodarstva i građana. U godišnjoj strategiji održivog rasta potvrđuje se i uloga poreza u financiranju socijalnih država, pri čemu se navodi da bi se „nacionalni porezni sustavi i sustavi naknada trebali […] optimizirati kako bi se poticalo sudjelovanje na tržištu rada, povećala pravednost […] te osigurala […] održivost i primjerenost sustava socijalne skrbi”. Također s obzirom na COVID-19, pravedno oporezivanje poprimilo je veću važnost ne samo radi potpore izvanrednim mjerama nego u jednakoj mjeri i radi potpore financiranju srednjoročnih do dugoročnih nacionalnih planova oporavka i plana oporavka EU-a, osobito javnih ulaganja u infrastrukturu, obrazovanje, zdravstvenu i socijalnu zaštitu.

2.11.

Makroekonomska politika i dalje je od temeljne važnosti za postizanje održivog gospodarskog rasta, ali su u godišnjoj strategiji održivog rasta prilikom njezina pokretanja prošle godine prepoznati zabrinjavajući izgledi za rast. Situacija se sada pogoršala zbog COVID-a 19 te se time ponovno stavlja naglasak na ulogu vladinih prihoda i rashoda, što se određuje fiskalnom politikom koja je jednako relevantna kao i monetarna politika. Povratak na mjere štednje nije opcija s obzirom na dugotrajne posljedice koje su uslijedile nakon financijske krize. Uravnotežen proračun trenutačno se čini prilično nemogućim u većini, ako ne i svim državama članicama, barem u kratkoročnom do srednjoročnom razdoblju. Unatoč tomu, cilj makroekonomske stabilnosti ključan je za gospodarski oporavak. Međutim, on se može postići samo ako se Pakt o stabilnosti i rastu revidira u većem opsegu od nedavne privremene aktivacije opće klauzule o odstupanju uslijed pandemije COVID-a 19. Osim toga, smatra se da je potrebna i revizija propisa o državnim potporama kako bi se, među ostalim, poduprla zelena ulaganja.

2.12.

Postupak europskog semestra, s konkurentnom održivošću kao ključnom komponentom, dodatno će dobiti na važnosti kao osjetljiv sustav za praćenje i pokazatelj potrebnih mjera politike i reformi. Međutim, zbog COVID-a 19 i naglaska na gospodarskom oporavku cilj osiguranja makroekonomskog rasta ne može se postići bez socijalne kohezije i održivosti. Stoga je važno osigurati čvršću pravnu osnovu za sudjelovanje civilnog društva kao ravnopravnog partnera u europskom semestru. EGSO ističe i to da će razdoblje nakon COVID-a 19 biti vrlo važno za EU. Cjelokupna relevantnost EU-a za građane temelji se na djelotvornosti njegova plana oporavka i godišnje strategije održivog rasta, koji zapravo odražavaju njegovu sposobnost da značajno poboljša živote običnih građana.

3.   Odgovor EU-a na COVID-19 i njegova relevantnost za godišnju strategiju održivog rasta

3.1.

Kriza izazvana COVID-om 19 teško je pogodila gospodarstvo EU-a i svjetsko gospodarstvo. Sada brojnim državama članicama prijeti recesija koja bi mogla imati duboke posljedice i dovesti do povijesnih razina nezaposlenosti. Mjere potrebne za sprečavanje širenja bolesti dovele su do znatnog smanjenja ponude i potražnje. Gospodarske aktivnosti u sektoru prijevoza, maloprodaje, proizvodnje, slobodnog vremena, ugostiteljstva, rekreacije, obrtništva i kulture teško su pogođene. Isto je tako očito da povjerenje javnosti u odgovor zdravstva na COVID-19 ima izravne i neposredne gospodarske učinke.

3.2.

Narušavanja opskrbnog lanca koja utječu na proizvođačku industriju i pad cijena robe, uz naglo rastuće cijene zdravstvenih usluga i proizvoda informacijske i komunikacijske tehnologije, dodatno su pogoršali gospodarske posljedice COVID-a 19. Osim toga, nezabilježene razine zaduživanja država članica kako bi financirale početni hitni odgovor na pandemiju otežale su mogućnost fiskalnih poticaja na razini koja je potrebna za stabilizaciju gospodarstva i rješavanje zdravstvene i ljudske krize, a kamoli brz gospodarski oporavak nakon krize.

3.3.

Najteže su pogođena mala i srednja poduzeća (4), samozaposlene osobe i radnici s ugovorima bez zajamčenog minimalnog broja radnih sati. Zbog krize je došlo do drastičnih promjena u poslovnom okruženju za MSP-ove i te promjene imaju golem negativan učinak na stotine tisuća MSP-ova diljem EU-a, a ugrožavaju i ključnu ulogu MSP-ova u našem svakodnevnom životu. MSP-ovi pružaju socijalnu stabilnost na lokalnoj i regionalnoj razini i okosnica su gospodarske aktivnosti u društvima. U središtu su europskog modela socijalne skrbi, a vlasnici-rukovoditelji tih poduzeća više su zainteresirani za srednjoročni i dugoročni razvoj svojeg poduzeća i lokalnog gospodarstva nego za kratkoročnu dobit i promet (5). Nadalje, obrti i MSP-ovi oduvijek su bili predvodnici u kulturnom razvoju diljem Europe i imaju važnu ulogu u poticanju održivih promjena i očuvanju baštine, vrijednosti i znanja. MSP-ovi su sada više nego ikad ključni za vitalnost gradskih središta i kontinuiranu privlačnost ruralnih područja jer zadovoljavaju svakodnevne potrebe stanovništva i jamče socijalnu stabilnost i koheziju.

3.4.

Trenutačna kriza utječe na sve, ali bi mogla ugroziti napredak postignut u području rodne ravnopravnosti i pogoršati feminizaciju siromaštva, izloženost nasilju i ravnopravno sudjelovanje žena u radnoj snazi (6). Iako su sve posljedice COVID-a 19 presložene da bi se točno procijenile, može se reći da bi mogle poništiti desetljeća napretka u borbi protiv siromaštva i pogoršati razine nejednakosti u cijelom EU-u. Istodobno, države članice možda će morati posvetiti više financijskih i ljudskih resursa nego što je planirano ako žele ispuniti zadane rokove za postizanje ciljeva održivog razvoja.

3.5.

Zatvaranje škola i visokoškolskih ustanova imalo je niz štetnih učinaka na djecu i mlade, uključujući prekinuto učenje. Sve bi to moglo utjecati na razvoj vještina, napredak u karijeri i moguće cjeloživotne prihode. Stoga bi se naporima za oporavak trebao podupirati i pristup širokopojasnoj mreži za kućanstva s niskim dohotkom i osiguravanje računalne opreme za obrazovne potrebe školaraca.

3.6.

Pozitivno je to što su digitalne tehnologije postale pozitivan pokretač u ovoj krizi i omogućile kontinuitet poslovanja i učenje preko interneta te povezivale ljude više nego ikad prije i istodobno im pomagale održati dobro mentalno zdravlje. Međutim, nejednak pristup povezivosti putem širokopojasnih mreža i nedostupnost IKT-a narušavaju djelotvorno sudjelovanje na daljinu i pristup programima škole na daljinu.

3.7.

Za godišnju strategiju održivog rasta 2020. važnije je to da bi kriza izazvana COVID-om 19 mogla imati dubok i negativan učinak na napore postizanja održivog rasta. Dugotrajno usporavanje gospodarskog rasta moglo bi štetno utjecati na provedbu godišnje strategije održivog rasta, obveze o rokovima preuzete u okviru Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama i ciljeve održivog razvoja. Neosporna je istina da smo mogli biti bolje pripremljeni za ovu krizu da su države članice prije krize donijele održivije i gospodarski otpornije strategije. COVID-19 zapravo je razotkrio slabosti svojstvene gospodarstvima EU-a, osobito njihovo prekomjerno oslanjanje na uglavnom procikličke gospodarske politike i gospodarske sektore koji su iznimno osjetljivi na egzogene ekonomske šokove.

3.8.

Na političkoj razini ta kriza iziskuje političke vođe s ovlastima odlučivanja koji vjeruju u solidarnost, transparentnost i suradnju. Nije vrijeme za koristoljublje, međusobno optuživanje ni politizaciju. Prvenstveno se ne smije dopustiti da u vrijeme krize popusti vladavina prava. Zastupljeno je mišljenje da je vladavina prava ključna za gospodarski rast (7), ali vladavina prava svakako je višedimenzionalan koncept koji obuhvaća niz zasebnih komponenti, od sigurnosti osoba i prava vlasništva do provjera vlada i kontrole korupcije. To je, prema mišljenju EGSO-a, u skladu s gospodarskom održivosti, a stoga i godišnjom strategijom održivog rasta.

3.9.

Odgovor EU-a na COVID-19 bio je opsežan i usmjeren na ublažavanje posljedica krize izazvane COVID-om 19. Sažetak tih inicijativa prikazan je na prikazu 1. u nastavku. Prikaz 1. Odgovor EU-a na pandemiju bolesti COVID-19

3.10.

Sve bi prethodno navedeno moglo uvelike potaknuti gospodarski oporavak EU-a. Mehanizmom za oporavak i otpornost (dalje u tekstu „mehanizam”) osigurat će se velika financijska potpora za javna ulaganja i prijeko potrebne reforme zbog kojih će gospodarstva država članica postati otpornija i bolje pripremljena za budućnost. Pomoći će državama članicama da u ključnim područjima, kao što su socijalna pitanja, zapošljavanje, vještine, obrazovanje, istraživanje i inovacije te zdravstvo, i u pogledu pitanja povezanih s poslovnim okruženjem, uključujući javnu upravu i financijski sektor, svladaju gospodarske i socijalne izazove s kojima se suočavaju zbog krize. Međutim, pitanje koje treba riješiti odnosi se na sposobnost pojedinačnih država članica da provedu reforme i potiču ulaganja u infrastrukturu. Kapaciteti se razlikuju od jedne do druge države i možda je potreban koordinirani odgovor na razini EU-a kako bi se osigurala učinkovitost i djelotvornost ulaganja.

3.11.

Najvažnije, mehanizmom će se također osigurati usmjerenost ulaganja na izazove i potrebe za ulaganjima povezane sa zelenom i digitalnom tranzicijom te će se time osigurati održiv oporavak u skladu s godišnjom strategijom održivog rasta. Ulaganja u zelene i digitalne tehnologije dodatno će potaknuti energetsku učinkovitost u raznim ključnim sektorima gospodarstva te pridonijeti otvaranju radnih mjesta i postizanju održivog rasta. Time bi EU potencijalno mogao steći prednost kao predvodnik u svjetskoj utrci za oporavak, a diversifikacijom ključnih lanaca opskrbe moglo bi se pridonijeti i otpornosti i manjoj ovisnosti Unije.

3.12.

Uspješnost tog mehanizma uvelike će ovisiti o identifikaciji i pripremi potrebnoj za usmjeravanje relevantnih projekata u skladu s prioritetima predstavljenima u europskom semestru. Od ključne je važnosti i da se gospodarska i socijalna politika usklade s preporukama iz postupka semestra. EGSO podržava stajalište da planovi za oporavak i otpornost, koji će se financirati mehanizmom, čine sastavni dio postupka usmjerenog na ispunjavanje preporuka po državama članicama kako je navedeno u okviru europskog semestra. Stoga će ti instrumenti poboljšati djelotvornost postupka i podržati provedbu godišnje strategije održivog rasta 2020.

3.13.

EGSO ujedno smatra da ti instrumenti pridonose jačanju potencijala za rast te gospodarske i socijalne otpornosti predmetnih država članica, a time i postizanju socijalne kohezije. Također podupiru zelenu i digitalnu tranziciju, koje su toliko potrebne za gospodarsku održivost i otpornost. EGSO ponovno ističe važnu ulogu vlade u razvoju projekata koji koriste zajednicama i gospodarstvu u cjelini. EGSO pozdravlja i namjeru Komisije da nadzire cijeli postupak, odnosno identifikaciju, razvoj i izvršenje prihvatljivih projekata, kako bi se osigurala transparentnost. Međutim, EGSO smatra da bi Komisija trebala zajamčiti da transparentnost obuhvaća i sve relevantne dionike uključene u postupak.

3.14.

U skladu s time, ključno je da financiranje raspoloživo na temelju plana oporavka Next Generation EU bude pravedno, dostupno i na raspolaganju onima kojima je najpotrebnije, osobito MSP-ovima, u skladu s ciljevima navedenima u godišnjoj strategiji održivog rasta. To znači da treba osigurati da se financiranje i potpora namijenjeni toj svrsi isplaćuju preko odgovarajućih kanala kao što su nacionalne razvojne agencije s obzirom na to da se MSP-ovi obično sami financiraju preko bankarskog sektora (8). Pristup financiranju iznimno je važan za MSP-ove jer se njime osigurava potrebna likvidnost i tijekom hitne faze krize te u fazi izlaska i oporavka, čime im se omogućuje ulaganje u daljnji razvoj u digitalnoj i zelenoj transformaciji gospodarstva. Takva ulaganja pomažu MSP-ovima da djelotvorno riješe problem kašnjenja u plaćanju i time osiguravaju dovoljnu likvidnost za MSP-ove.

3.15.

Zbog dosad nezabilježenih izazova s kojima se suočavaju MSP-ovi, EGSO poziva Komisiju da ažurira Strategiju za MSP-ove kako bi se uzele u obzir nove okolnosti nastale uslijed pandemije COVID-a 19. EGSO također poziva na višerazinsko i višedioničko upravljanje provedbom politike za MSP-ove. Ključno je usklađivanje mjera i proračuna između različitih razina upravljanja – europske, nacionalne, regionalne i lokalne – te djelotvorno sudjelovanje organizacija za potporu poduzećima u postupku donošenja odluka.

3.16.

MSP-ovima će biti potrebna i potpora nacionalnih inspektorata za zdravlje i sigurnost na radu i vanjskih specijaliziranih službi za zdravlje i sigurnost na radu radi procjene novog rizika povezanog s COVID-om 19 i pravilne provedbe potrebnih mjera te smanjenja povezanih opterećenja i troškova. Nadalje, MSP-ovima će biti potrebna potpora u osiguravanju potrebne osobne zaštitne opreme za zaposlenike na radnom mjestu. Transparentnost i djelotvorna komunikacija ključni su za dobavljače, podugovaratelje i klijente.

4.   Obnova EU-a i godišnja strategija održivog rasta

4.1.

EGSO smatra da je plan „Next Generation EU” dobrodošao i pravodoban. Međutim, vrlo je očigledno da će njegova provedba istodobno s provedbom redovnog općeg proračuna EU-a za razdoblje 2021. – 2027. iziskivati velike napore država članica i Komisije. Ipak, ne smijemo gubiti vrijeme. Svaka nepotrebna odgoda u odobravanju i provedbi dogovorenih mjera mogla bi narušiti gospodarski oporavak EU-a i ostvarenje ciljeva godišnje strategije održivog rasta te istodobno ugroziti egzistenciju i dobrobit tisuća radnika i vlasnika malih poduzeća u cijeloj Europi. Jednako je važno da se zbog gospodarskih izazova ili kratkoročnog političkog oportunizma ne ugrozi opća zadaća ostvarenja ciljeva godišnje strategije održivog rasta. Kad je riječ o VFO-u za razdoblje 2021. – 2027., Odbor izražava žaljenje zbog toga što je Vijeće smanjilo opseg prvotnog prijedloga Komisije. Europski parlament i EGSO (u mišljenju „Višegodišnji financijski okvir nakon 2020.” (9)) već su ocijenili prijedlog Komisije nezadovoljavajućim.

4.2.

To podrazumijeva postojani napredak prema gospodarskom modelu kojim se negospodarskim ciljevima i ciljevima uključivosti pridaje jednaka važnost kao i gospodarskim ciljevima. Vrijeme je da EU postane ambiciozniji i da teži uključivijem cilju: ispunjavanju potreba što većeg broja građana EU-a, od stanovanja do zdravstvene skrbi, uz istodobno očuvanje naših ekosustava, od stabilnih klimatskih uvjeta i plodnih tla do zdravih oceana i zaštitnog ozonskog omotača. Drugim riječima, riječ je o mjerenju gospodarskog napretka kojim se odmiče od neodrživog i neuključivog rasta i približava održivijem i uključivijem modelu rasta.

4.3.

EGSO smatra i da gospodarski poremećaj koji je nastao zbog krize vodi prema preispitivanju upotrebe resursa i nestabilnosti opskrbe. EU istodobno mora ojačati pristupe kojima se povećavaju otpornost i učinkovitost, kao što su kružno gospodarstvo, djelovanje u području klime i eventualno ambiciozniji ciljevi nacionalno utvrđenih doprinosa, odnosno planiranih smanjenja emisija stakleničkih plinova.

4.4.

U monetarnoj uniji kao što je europodručje nužni su koordinacija i djelotvorni mehanizmi podjele rizika te bi oni trebali omogućiti velik fiskalni poticaj koji je vjerodostojan i istodobno dovodi do smanjenja razlika unutar monetarne unije. To je, prema mišljenju EGSO-a, ključno za gospodarsku obnovu i oporavak, kao i za pružanje potpore najranjivijim članovima društva. Iako su za stvaranje radnih mjesta i bogatstva u EU-u potrebni obnova i oporavak, potreban je i velik fiskalni poticaj s ciljanim mjerama usmjerenima na pružanje pomoći pojedincima koje je COVID-19 najteže pogodio. Mjere mogu obuhvaćati niz sredstava za očuvanje pristupa zdravstvenoj skrbi i osnovnim životnim uvjetima.

4.5.

Prethodno navedeni fiskalni poticaj omogućio bi se u okviru revidiranog Pakta o stabilnosti i rastu. Revidirani Pakt o stabilnosti i rastu ne bi smio biti toliko usmjeren na procjenu ciklički prilagođenih proračunskih deficita država članica, nego na praćenje rasta javne potrošnje. Konkretno, svaka bi se vlada obvezala na rashode koji su u skladu s izgledima gospodarskog rasta i očekivanim poreznim prihodima, kao i sa srednjoročnim ciljem u pogledu duga. Time bi države članice dobile više fiskalnog prostora i više prostora za donošenje odluka na nacionalnoj razini (u suradnji s dionicima) kako bi se proveli planovi oporavka nakon krize izazvane COVID-om 19 u kojima se veći naglasak stavlja na ulogu vlade u poticanju gospodarskog oporavka. Naravno, održavanje makroekonomske stabilnosti preduvjet je za održiv i uključiv gospodarski rast. EGSO smatra i da je cilj makroekonomske politike zajamčiti održivost u okviru gospodarskog rasta, očuvanje okoliša i socijalnu dobrobit na pravičan i uravnotežen način. Konkretno, budući da su nezaposlenost i podzaposlenost glavni uzroci siromaštva, glavna je zadaća održati gospodarstvo na razini što bližoj punoj zaposlenosti.

4.6.

Faza obnove i oporavka trebala bi izjednačiti socijalni aspekt i gospodarsku dimenziju. Održiva gospodarska aktivnost podrazumijeva usku povezanost tih dviju dimenzija. Gospodarska održivost, uključujući kapitalna ulaganja, usko je povezana s ekološkom dimenzijom, primjerice ekonomičnom upotrebom resursa i energije, ali je povezana i sa socijalnom dimenzijom, u kojoj se otvaranje i očuvanje radnih mjesta s pravednom plaćom i dobrim radnim uvjetima smatraju jednako važnima. EGSO smatra i da je smjernice EU-a za zapošljavanje potrebno ažurirati s obzirom na COVID-19 te da bi početna točka bila procjena učinaka na tržište rada.

4.7.

Kao što je navedeno u točki 4.6., održiva gospodarska aktivnost podržava ekološku dimenziju te se europski zeleni plan može smatrati prilikom za ostvarivanje gospodarskih koristi (koje se definiraju kao privatne i socijalne) i otvaranje radnih mjesta. EGSO podržava stajalište Komisije da bi europski zeleni plan trebao biti ključan element obnove i oporavka, a istodobno poslužiti i za uklanjanje svih negativnih socijalnih učinaka koji proizlaze iz prelaska na održivu gospodarsku aktivnost.

4.8.

Isti se argument primjenjuje konkretno u slučaju digitalizacije, pri čemu se naglasak stavlja na učinkovitost, uz istodobno minimiziranje svih negativnih učinaka uzrokovanih tranzicijom prema digitalizaciji usluga. COVID-19 naglasio je važnost digitalne transformacije za održavanje poslovanja. Potrebno je ubrzati i proširiti promicanje digitalizacije MSP-ova u svim sektorima, a inicijative se moraju usredotočiti na praktično promicanje i širenje digitalnih poslovnih procesa u MSP-ovima, informatičku sigurnost i razvoj digitalnih vještina. Osim toga, digitalnoinovacijski centri moraju biti tehnološki otvoreni i usmjereni na digitalizaciju lokalnih MSP-ova. E-uprava također ima ključnu ulogu jer omogućuje obavljanje administrativnih postupaka na internetu kako bi se uklonile prepreke i ubrzali procesi. Digitalizacijom, inicijativama „e-uprave” te smanjenjem birokracije i regulatornog opterećenja za MSP-ove javna tijela stvorila bi pristupačnije digitalno okruženje za poduzetnike.

4.9.

Vladavina prava i osobito gospodarsko upravljanje imaju ključnu ulogu u postizanju održivog gospodarskog rasta. Gospodarsko upravljanje ključno je sredstvo za osiguravanje socijalne i gospodarske jednakosti, ali je u svrhu održivosti potrebno razumjeti i poštovati mišljenja i stajališta različitih interesnih skupina u društvu, kao i pokušati uskladiti ta različita mišljenja. U tom su pogledu potrebni hitni koraci kako bi se među rastućim slojevima radne snage koji trenutačno nisu zastupljeni podržalo veće članstvo u sindikatima i sudjelovanje.

4.10.

Veća produktivnost ključna je za kompenzaciju demografskih trendova i podupiranje uzlazne konvergencije među zemljama i regijama, posebno onim zemljama i regijama diljem EU-a kojima su potrebne iznadprosječne stope razvoja i produktivnosti kako bi dosegle razine koje pridonose postizanju održivog gospodarskog rasta. Kako bi gospodarstvo u budućnosti nastavilo održivo rasti, potrebno je povećati njegov kapacitet rasta, ali samo u mjeri u kojoj taj rast donosi dodanu vrijednost gospodarstvu, društvu i građanima. Veća produktivnost stoga je sredstvo za postizanje cilja: boljih životnih, okolišnih i radnih uvjeta razmjernih vještinama i kvalifikacijama specifičnima za radno mjesto. U tom je kontekstu potrebno provoditi strategije za poboljšanje konkurentnosti poduzeća na domaćim i globalnim tržištima uz aktivno sudjelovanje samih radnika kako bi se poduprla povoljna klima industrijskih odnosa.

4.11.

COVID-19 predstavlja ključni trenutak za EU te će povijest biti svjedok učinkovitosti našeg odgovora, ne na temelju neposrednih mjera usmjerenih na pružanje podrške pojedincima i kućanstvima na koje su utjecale gospodarske i socijalne posljedice mjera ograničavanja kretanja, nego na temelju stupnja u kojem srednjoročni i dugoročni odgovor dovodi do obnove i oporavka koji konkretno utječu na milijune građana EU-a.

---

(1)  SL C 120, 14.4.2020., str. 1. i SL C 120, 14.4.2020., str. 7.

(2)  SL C 440, 6.12.2018., str. 106.

(3)  Fana, M., Tolan, S., Torrejón, S., Urzi Brancati, C., i Fernández-Macías, E, The COVID-19 confinement measures and EU labour markets (Mjere ograničenja kretanja zbog COVID-a 19 i tržišta rada EU-a), br. JRC120578, Zajednički istraživački centar, 2020.

(4)  ECCP, European SMEs and the Impact of COVID-19 (Europski MSP-ovi i utjecaj COVID-a 19), Europska platforma za suradnju klastera, 2020.

(5)  SMEunited, Exit & Recovery Strategy – COVID-19 crisis: Proposals from SMEunited (Izlazna strategija i oporavak – kriza pandemije COVID-a 19: prijedlozi udruge SMEunited), politički dokument, 2020.

(6)  5. Pouliakas, K., i Branka, J., EU Jobs at Highest Risk of COVID-19 Social Distancing: Will the Pandemic Exacerbate Labour Market Divide? (Radna mjesta u EU-u izložena najvećem riziku od ograničavanja fizičkih kontakata zbog COVID-a 19: Hoće li pandemija pogoršati podjelu tržišta rada?), dokument za raspravu IZA-e br. 13281. (2020.).

(7)  Dam, K. W., The law-growth nexus: The rule of law and economic development (Povezanost prava i rasta: vladavina prava i gospodarski razvoj). Brookings Institution Press, 2007.

(8)  Bénassy-Quéré, A., Marimon, R., Pisani-Ferry, J., Reichlin, L., Schoenmaker, D., i di Mauro, B. W, 16 COVID-19: Europe needs a catastrophe relief plan (COVID-19: Europa treba plan za pomoć u slučaju katastrofa). Europe in the Time of Covid-19, 2020., str. 103.

(9)  SL C 440, 6.12.2018., str. 106.