IZVJEŠĆE o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja informacija o porezu na dobit određenih poduzeća i podružnica

o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja informacija o porezu na dobit određenih poduzeća i podružnica

(COM(2016)0198 – C8-0146/2016 – 2016/0107(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0198),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 50. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0146/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja irskog i švedskog parlamenta, podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 21. rujna 2016.[1],

–  uzimajući u obzir Akcijski plan za borbu protiv erozije porezne osnovice i premještanja dobiti (BEPS) OECD-a,

–  uzimajući u obzir članke 59. i 39. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i Odbora za pravna pitanja u skladu s člankom 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i Odbora za pravna pitanja i mišljenje Odbora za razvoj (A8-0227/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku/svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

• [1]    SL C 487, 28.12.2016., str. 62.

Javno izvješćivanje po zemljama o poreznim podacima poduzeća ključan je element borbe protiv međunarodne utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza te protiv utrke u snižavanju standarda među poreznim sustavima. No ovom će se direktivom ostvariti puno više koristi. S obzirom na rastuću mobilnost i na gospodarske aktivnosti na globalnoj i europskoj razini, transparentnost u smislu objavljivanja podataka preduvjet je za čvrsto korporativno upravljanje i način na koji se može poboljšati društveno odgovorno poslovanje.

Građani trenutačno iz objavljene računovodstvene dokumentacije poduzeća ne mogu niti utvrditi posluju li multinacionalna poduzeća u njihovoj poreznoj jurisdikciji. Taj se problem dodatno pogoršava kako multinacionalna poduzeća postaju složenija i, nažalost, često manje transparentna. Većina zemalja koristi međunarodne računovodstvene standarde. Stoga će javno izvješćivanje po zemljama biti ekonomičan način uvođenja promjena u globalnu korporativnu transparentnost u korist naših društava, uključujući građane, dioničare, porezna tijela, ulagače i ekonomiste, koja će na taj način moći pozvati vlade i multinacionalna poduzeća na odgovornost.

Vaši izvjestitelji smatraju da se, uz ciljeve povezane s porezom i korporativnom odgovornošću, ovom direktivom također mogu povećati prava radnika na informiranje i savjetovanje. Javnim izvješćivanjem jača se dijalog te se promiče uzajamno povjerenje unutar poduzeća jer se time mogu pružiti objektivni i pouzdani podaci o stanju poduzeća, čime se kod svih dionika, uključujući zaposlenike, podiže svijest o potrebama za prilagodbom. Također se promiče sudjelovanje zaposlenika u radu i u budućnosti poduzeća te se povećava njegova konkurentnost.

Europski parlament već dugo poziva na uvođenje javnog izvješćivanja po zemljama. Već je 2011. zauzeo stajalište o izvješćivanju po zemljama ustvrdivši da je kvaliteta financijskog izvješćivanja ključna za učinkovito suzbijanje utaje poreza i da bi bila jednako korisna za ulagače u svim sektorima, čime bi se doprinijelo dobrom upravljanju na globalnoj razini. Izvješćivanje po zemljama uvršteno je 2014. u raspravu u okviru Direktive o nefinancijskom izvješćivanju. Naposljetku, nakon što se izvjestitelj za reformu prava dioničara Sergio Cofferati zauzeo za uvođenje javnog izvješćivanja po zemljama u Računovodstvenu direktivu, Komisija je odlučila iznijeti poseban prijedlog o toj temi u obliku akta o izmjeni Računovodstvene direktive. Ta izmjena Računovodstvene direktive može imati ključnu ulogu u korporativnom izvješćivanju.

Vaši izvjestitelji predlažu da se poveća transparentnost u vezi s informacijama koje poduzeća trebaju dostavljati i predlažu sljedeća glavna poboljšanja Komisijina teksta:

•  U cilju bolje izrade zakonodavstva treba izbjegavati uvođenje novih kategorija poduzeća i grupa. Ta bi izmjena Računovodstvene direktive trebala biti u skladu s logikom Računovodstvene direktive. Pragovi za mikropoduzeća te mala, srednja i velika poduzeća odavno su definirani. Ideja potječe još iz Četvrte direktive o pravu trgovačkih društava iz 1978. Komisija dosad nije na zadovoljavajući način opravdala potrebu za uvođenjem novog praga. Budući da MSP-ovi nemaju dovoljno sredstava za ulaganje u strukture fiktivnih poduzeća u cilju umjetnog premještanja dobiti, u nepovoljnom su položaju u smislu konkurentnosti u odnosu na multinacionalna poduzeća. Kako bi se osiguralo zdravo jedinstveno tržište nužno je uspostaviti pravedan, učinkovit, transparentan zajednički sustav korporativnog izvješćivanja kojim se potiče rast i koji se temelji na načelu da poduzeća porez trebaju plaćati u zemlji u kojoj je generirana dobit. Stoga bi velike grupe kako su definirane člankom 3. stavkom 7. i sva velika poduzeća kako su definirana člankom 3. stavkom 4. trebala podlijegati novim zahtjevima za objavljivanje podataka.

•  Vaši izvjestitelji smatraju da bi bilo neprimjereno ograničiti područje primjene ove Direktive na informacije povezane s državama članicama EU-a i poreznim oazama te stoga, čak i ako u načelu ne bi bili protiv ideje sastavljanja Unijine crne liste poreznih oaza na temelju jasnih kriterija, predlažu da se za multinacionalna poduzeća uvede obveza dostavljanja informacija o njihovim aktivnostima za svaku jurisdikciju u kojoj posluju, također i izvan Europske unije. Javno objavljivanje tih informacija nije sankcija za nekooperativne jurisdikcije, već neophodan uvjet za one jurisdikcije koje djeluju u okviru funkcionalnog jedinstvenog tržišta.

•  U cilju poboljšanja javnog nadzora i globalne transparentnosti poduzeća vaši izvjestitelji smatraju da bi multinacionalna poduzeća trebala objavljivati relevantne informacije za sve zemlje u svijetu u kojima posluju kako bi se porez plaćao ondje gdje se dobit doista i ostvaruje. Objavljivanje raščlanjenih podataka, na što pozivaju vaši izvjestitelji, u skladu je s dosljednošću politika EU-a za razvoj jer je cilj tog objavljivanja promicati pridržavanje poreznih propisa i učinkovito pomagati zemljama u razvoju da dođu do svojih poreznih prihoda.

•  Vaši izvjestitelji smatraju da je iznimno važno da se formatom objavljivanja omogući usporedba podataka i stoga predlažu standardizaciju formata dokumentacije izvješćivanja za sva poduzeća obuhvaćena područjem primjene ove direktive.

Na kraju, izvjestitelji naglašavaju važnost koju koordiniran i usklađen pristup provedbi sustava korporativnog izvješćivanja ima za uredno funkcioniranje jedinstvenog tržišta. U tom kontekstu vaši izvjestitelji još jednom žele naglasiti da je veća transparentnost u pogledu aktivnosti multinacionalnih poduzeća ključna za okončanje prakse premještanja dobiti, koja se provodi na nekoliko načina, uključujući fiktivna poduzeća, povlaštene porezne režime za patente i transferne cijene, kao i za okončanje praksi nezdrave porezne konkurencije između pravnih sustava, koja se prečesto koristi na štetu građana, posebno poreznih obveznika, zaposlenika i MSP-ova.

koje su u skladu s člankom 52.a stavkom 4. Poslovnika podnijeli Bernard Monot i Gilles Lebreton

„Izvješćivanje” po zemljama usklađeno je s logikom koju podupiremo od samog početka: borba protiv izbjegavanja plaćanja poreza i porezne utaje. U tom pogledu, glasovali smo za dva izvješća Odbora TAXE, za tekstove o uvođenju automatske razmjene odluka o porezima, za borbu protiv hibridnih neusklađenosti i za četiri sporazuma kojima se ide u prilog automatskoj razmjeni informacija (Švicarska, San Marino, Lihtenštajn, Monako).

„Izvješćivanje” po zemljama koristan je alat. Međutim, smatramo da objava informacija stvara prekomjeran nepovoljan položaj na štetu europskih poduzeća. Naime, kineski konkurent bez poslovnog nastana u Uniji, imao bi, primjerice, pristup osjetljivim financijskim i poslovnim informacijama bez ikakve naknade.

Odstupanja koja se predlažu u tekstu ograničena su, i po našem mišljenju nedovoljna, tim više ako se podaci u trećim zemljama predstavljaju raščlanjeno.

Podržavamo automatsku razmjenu takvih podataka između poreznih uprava, čime bi se omogućilo prepoznavanje situacija u kojima poduzetnik ne plaća poreze tamo gdje se nalazi njegova djelatnost i, prema potrebi, provođenje poreznih revizija kako bi se povratio dugovani iznos koji dospijeva na neopravdano premještenu poreznu osnovicu.

g. Pavel Svoboda

Predsjednik

Odbor za pravna pitanja

BRUXELLES

g. Roberto Gualtieri

Predsjednik

Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku

BRUXELLES

Predmet:  Mišljenje o pravnoj osnovi Komisijina Prijedloga direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja informacija o porezu na dobit određenih poduzeća i podružnica (COM(2016)0198 – C8-0146/2016 – 2016/0107(COD))

Poštovani gospodine predsjedniče,

Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku odlučio je 10. siječnja 2017. na vlastitu inicijativu i u skladu s člankom 39. stavkom 3. Poslovnika iznijeti mišljenje o tome je li pravna osnova koju je predložila Komisija, tj. članak 50. stavak 1. UFEU-a, ispravna pravna osnova Prijedloga direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja informacija o porezu na dobit određenih poduzeća i podružnica ili je, naprotiv, prijedlog trebalo temeljiti na drugoj pravnoj osnovi, kao što je članak 115. UFEU-a.

I. Kontekst

Komisija je 12. travnja 2016. donijela Prijedlog o izmjeni Direktive 2013/34/EU („Računovodstvena direktiva”)[1]. Prijedlogom se multinacionalnim grupacijama iz EU-a i izvan EU-a čiji globalni prihodi premašuju 750 milijuna EUR nameće obveza sastavljanja i objavljivanja godišnjih izvješća o porezu na dobit.

U obrazloženju prijedloga navodi se da je zdravom jedinstvenom tržištu potreban sustav oporezivanja dobiti u kojem poduzeća porez plaćaju u zemlji u kojoj je dobit generirana. To se načelo potkopava agresivnim poreznim planiranjem. Komisija smatra da se javnim nadzorom može doprinijeti suzbijanju te prakse. Nadalje, Komisija objašnjava da se prijedlogom dopunjuju trenutačni zahtjevi u pogledu financijskog izvješćivanja poduzeća i njime se ne utječe na te zahtjeve u vezi s njihovim financijskim izvještajima.

II. Relevantni članci Ugovora

Pravna osnova koju je predložila Komisija jest članak 50. stavak 1. UFEU-a. Članak 50 stavak 1. i članak 50. stavak 2. točka (g) UFEU-a glase kako slijedi:

Članak 50.

(bivši članak 44. UEZ-a)

1. Za ostvarenje slobode poslovnog nastana s obzirom na određenu djelatnost, Europski parlament i Vijeće donose direktive u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom.

2. Europski parlament, Vijeće i Komisija izvršavaju dužnosti koje su im povjerene na temelju prethodnih odredaba, a osobito:

(...)

(g) usklađivanjem, u mjeri u kojoj je to potrebno, zaštitnih mehanizama koje države članice zahtijevaju od trgovačkih društava u smislu članka 54. drugog stavka radi zaštite interesa članova i trećih, s ciljem izjednačavanja takvih zaštitnih mehanizama širom Unije; (...)

Članak 115. UFEU-a glasi kako slijedi:

Članak 115.

(bivši članak 94. UEZ-a)

Ne dovodeći u pitanje članak 114., Vijeće, odlučujući jednoglasno u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom te Gospodarskim i socijalnim odborom, donosi direktive za usklađivanje onih zakona ili drugih propisa država članica koji neposredno utječu na uspostavu ili funkcioniranje unutarnjeg

tržišta.

III. Sudska praksa o pravnoj osnovi

Odabir pravne osnove važan je jer je Unija ustavno zasnovana na načelu dodjele nadležnosti i njezine institucije mogu djelovati samo na način koji je u skladu s nadležnostima koje su im dodijeljene Ugovorom[2]. Stoga odabir pravne osnove nije diskrecijska odluka.

Određena načela u vezi s odabirom pravne osnove proizlaze iz sudske prakse Suda EU-a. Prvo, s obzirom na posljedice utvrđivanja pravne osnove u smislu stvarne nadležnosti i postupka, odabir ispravne pravne osnove od ustavne je važnosti[3]. Drugo, odabir pravne osnove za mjeru EU-a mora počivati na objektivnim čimbenicima koji su podložni sudskom preispitivanju; oni posebno uključuju cilj i sadržaj te mjere[4]. Činjenica da neka institucija želi intenzivnije sudjelovati u usvajanju određene mjere, rad koji je u području na koje se mjera odnosi izvršen na drugoj osnovi i kontekst u kojem je mjera usvojena nebitni su[5].

Odabir pogrešne pravne osnove može stoga biti opravdanje za poništenje predmetnog akta

[6].

IV. Cilj i sadržaj predložene Uredbe

Iz uvodnih izjava prijedloga jasno je da je cilj poboljšati transparentnost i javni nadzor poreza na dobit poduzeća te potaknuti odgovornost poduzeća nametanjem zahtjeva za objavljivanje podataka određenim poduzećima u vezi s njihovim porezom na dobit.

U uvodnoj izjavi (12) prijedloga navodi se da je cilj direktive povećati transparentnost i javni nadzor poreza na dobit poduzeća prilagodbom postojećeg pravnog okvira za obveze uvedene poduzećima i društvima u pogledu objave izvješća te zaštite interesa članova i trećih u smislu članka 50. stavka 2. točke (g) UFEU-a.

U skladu s uvodnom izjavom (5), poboljšan javni nadzor poreza na dobit poduzeća koji su dužna platiti multinacionalna poduzeća koja posluju u Uniji neophodan je element kako bi se dodatno potaknula odgovornost poduzeća, pridonijelo blagostanju zahvaljujući porezima, promicala pravednija porezna konkurencija u Uniji zasnovana na informiranijoj javnoj raspravi te kako bi se vratilo povjerenje javnosti u pravednost nacionalnih poreznih sustava. Takav je javni nadzor moguće ostvariti izvješćivanjem o informacijama u vezi s porezom na dobit.

U uvodnoj izjavi (9) objašnjava se kako bi informacije u izvješću trebalo raščlaniti po državama članicama da bi se osigurala razina preciznosti koja omogućuje građanima bolju procjenu toga kako multinacionalno poduzeće pridonosi blagostanju države članice.

U uvodnoj izjavi (10) objašnjava se režim odgovornosti članova administrativnih, upravnih i nadzornih tijela uspostavljen predloženom direktivom kako bi se povećala odgovornost prema trećim stranama i kako bi se osiguralo primjereno upravljanje.

Uvodnom izjavom (11) uvodi se obveza u skladu s kojom revizori ili revizorska društva trebaju provjeriti je li izvješće dostavljeno i predstavljeno u skladu sa zahtjevima predložene direktive, kako bi se osiguralo da se slučajevi neusklađenosti javno objavljuju.

Sadržaj je predložene direktive u prvom redu obveza za velika poduzeća i podružnice da sastavljaju izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit u kojem se navode opće informacije raščlanjene po državama i koje se objavljuje u registru i na mrežnim stranicama poduzeća. Sadržaj prijedloga potvrđuje cilj povećanja transparentnosti, javnog nadzora i odgovornosti poduzeća.

Kako bi se postigao navedeni cilj, Komisija predlaže da se u Računovodstvenu direktivu umetne novo poglavlje (poglavlje 10.a). Njime se od svih poduzeća i podružnica iz EU-a i izvan EU-a koji posluju u EU-u i čiji konsolidirani prihod premašuje 750 000 000 EUR zahtijeva da na godišnjoj osnovi sastavljaju i objavljuju izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit (članak 48.b).

Izvješće mora sadržavati informacije o prirodi aktivnosti, broju zaposlenih, ostvarenom neto prihodu (uključujući prihod ostvaren s trećim stranama i među poduzećima unutar grupacije), dobiti ili gubitku ostvarenom prije oporezivanja dobiti, iznosu poreza na dobit koji treba platiti na osnovi dobiti ostvarene u tekućoj godini, iznosu poreza na dobit koji je već plaćen tijekom te godine i akumuliranoj dobiti (članak 48.c stavak 2.).

Informacije u izvješću moraju biti predstavljene zasebno po svakoj državi članici u kojoj poduzeće posluje i za svaku jurisdikciju uvrštenu na Unijin zajednički popis određenih poreznih jurisdikcija, te na zbirnoj osnovi za ostatak svijeta (članak 48.c stavak 3. i članak 48.g).

Izvješće se objavljuje u poslovnom registru i ostaje dostupno na web-mjestu poduzeća u razdoblju od najmanje pet uzastopnih godina (članak 48.d).

V. Utvrđivanje odgovarajuće pravne osnove

Članak 50. stavak 1. UFEU-a zakonodavcu pruža pravnu osnovu za donošenje, u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, direktiva za ostvarenje slobode poslovnog nastana s obzirom na određenu djelatnost. Članak 50. stavak 2. UFEU-a sadrži neiscrpan popis primjera u kojima se primjenjuje upravo ta pravna osnova. Za aktualni je slučaj važan članak 50. stavak 2. točka (g) jer je njome propisano da zakonodavac izvršava dužnosti koje su mu povjerene u pogledu prava poslovnog nastana „(...) usklađivanjem, u mjeri u kojoj je to potrebno, zaštitnih mehanizama koje države članice zahtijevaju od trgovačkih društava u smislu članka 54. drugog stavka radi zaštite interesa članova i trećih, s ciljem izjednačavanja takvih zaštitnih mehanizama širom Unije.”

Na temelju te je pravne osnove donesen znatan broj direktiva u području prava trgovačkih društava u cilju zaštite interesa članova i trećih[7], među ostalim i kada to obuhvaća zahtjeve za otkrivanje podataka, i posebno za javno otkrivanje podataka[8].

Isto tako, kao što je već detaljno opisano u odjeljku IV. ovog dokumenta, cilj i sadržaj prijedloga u načelu je poboljšati javni nadzor nad porezom na dobit poduzeća koji su dužna platiti multinacionalna poduzeća koja posluju u Uniji, i to zahtijevajući od poduzeća čiji godišnji prihod premašuje određeni prag da sastavljaju i objavljuju godišnja izvješća o porezu na dobit.

Konkretnije, prema uvodnoj izjavi (12), cilj je prijedloga „povećati transparentnost i javni nadzor poreza na dobit poduzeća prilagodbom postojećeg pravnog okvira za obveze uvedene poduzećima i društvima u pogledu objave izvješća te zaštite interesa članova i trećih u smislu članka 50. stavka 2. točke (g) UFEU-a”.

U predloženoj se direktivi, dakle, smatra da postoji veza između transparentnosti i javnog nadzora, što su ciljevi koji se prijedlogom nastoje postići, i interesa „članova i trećih”, u čiju se korist donose zaštitni mehanizmi na temelju članka 50. stavka 2. točke (g) UFEU-a. To upućuje na to da se (i.) izraz „članovi i treći” odnosi i na javnost općenito, a ne samo na one koji imaju ugovorne ili predugovorne odnose s poduzećem ili na koje poslovanje tog poduzeća izravno utječe, te da (ii.) prijedlog doista služi interesima tih „članova i trećih”. Time je predložena direktiva u potpunosti usklađena sa zahtjevima za objavljivanje podataka koji su utvrđeni u Direktivi 2013/34.

U svjetlu navedenoga trebalo bi ispitati (i.) može li se izraz „članovi i treći” iz članka 50. stavka 2. točke (g) UFEU-a proširiti na javnost i (ii.) štite li se prijedlogom doista interesi tako definiranih članova i trećih.

U pogledu prvog pitanja može se zaključiti da u skladu sa sudskom praksom Suda EU-a izraz „treći” kako se koristi u članku 50. stavku 2. točki (g) nije ograničen na osobe koje imaju izravne ugovorne ili predugovorne odnose s poduzećem, već se odnosi i na, među ostalim, konkurente poduzeća ili trgovačkih društava o kojima je riječ, a i šire na javnost.

U skladu s presudom Suda u predmetu Verband deutscher Daihatsu-Händler na koji uvodna izjava (12) predložene direktive izravno upućuje pojam „treći” treba široko tumačiti:

„[Sama formulacija] članka 50. stavka 2. točke (g) UFEU-a odnosi se na potrebu za zaštitom interesa „trećih” općenito, bez razlikovanja ili isključivanja kategorija koje su obuhvaćene tim izrazom” (naknadno istaknuto).[9]

Sud je dodao da je to doslovno tumačenje potvrđeno ciljem ukidanja ograničenja slobode poslovnog nastana, za što se Ugovorom vrlo općenito dodjeljuju zaduženja.[10]

U toj je presudi Sud zaključio da je članak 50. stavak 2. točka (g) UFEU-a primjerena pravna osnova za uvođenje obveze dostavljanja informacija za sve treće strane koje nemaju ili ne mogu steći dostatno znanje o računovodstvenom i financijskom stanju poduzeća.[11]

U predmetu

Axel Springer Sud je ustvrdio da su „izrazom ‚treći’ iz tog članka obuhvaćene sve treće strane.”[12]

U presudi u predmetu Texdata Software GmbH Sud je također utvrdio da ne postoji obveza da zaštita „trećih” bude na neki način sporedna ili pomoćna zaštiti „članova”. Stoga su čak i odredbe o objavljivanju podataka „(...) čiji je primarni cilj pružanje informacija trećim stranama koje nemaju ili ne mogu steći znanje o računovodstvenom i financijskom stanju poduzeća” obuhvaćene područjem primjene članka 50. stavka 2. točke (g) UFEU-a. [13]

Kada je riječ o tome štite li se prijedlogom doista interesi javnosti, treba se kao prvo podsjetiti na to da javnost ima koristi od pridržavanja poreznih propisa od strane poduzeća i od izbjegavanja neopravdanog prijenosa dobiti, s obzirom na to da se socijalna zaštita i sigurnost javnosti provode javnim politikama koje se u velikoj mjeri financiraju plaćenim porezom.

Kao drugo, javna dostupnost informacija o porezu na dobit poduzeća u svakoj državi članici omogućit će javni nadzor nad pridržavanjem poreznih propisa, kao i društvenu i političku debatu o ispravnim razinama poreza (osnovica i stopa), među ostalim i kada se porezne stope uspoređuju sa stopama u drugim poreznim jurisdikcijama u Uniji. To će pak posebno velika poduzeća čiji imidž ovisi o ugledu vjerojatno odvratiti od kršenja ili izbjegavanja poreznih propisa.

Zaštita koja se tako pruža javnosti također je obuhvaćena izrazom „interes” u smislu članka 50. stavka 2. točke (g), koji Sud, slijedeći istu logiku kao i za definiciju „trećih”, tumači široko. Konkretno, tim se izrazom ne podrazumijeva da je nužno zahvaćeno pravo ni poseban interes treće strane koja je u izravnom odnosu s poslovanjem ili aktivnostima poduzeća.[14]

Stoga se čini da je smisleno tvrditi da bi i javni interesi bili zaštićeni ako im budu dostupne informacije i porezu na dobit velikih poduzeća u državama članicama, u smislu članka 50. stavka 2. točke (g) UFEU-a.

Mora se stoga zaključiti da u pogledu koordiniranja postojećeg pravnog okvira za obveze uvedene poduzećima i podružnicama u pogledu objave informacija o porezu na dobit radi zaštite interesa članova i trećih cilj i sadržaj prijedloga odgovaraju članku 50. stavku 1. UFEU-a. Taj zaključak ne ugrožava činjenica da će od te obveze transparentnosti neizravno imati koristi i porezna tijela. U svakom slučaju, za razliku od članka 114. stavka 2. UFEU-a, članak 50. UFEU-a i članci koji slijede ne sadrže izuzeće za fiskalne odredbe.

Povrh toga, u Ugovorima ne postoji specifičnija pravna osnova od članka 50 stavka 1. UFEU-a u svjetlu članka 50. stavka 2. točke (g) UFEU-a. Čitav sustav općeg usklađivanja unutarnjeg tržišta u skladu s člancima 114. i 115. UFEU-a izričito je podređen drugim primjenjivim pravnim osnovama te se stoga ovdje ne primjenjuje, neovisno o tome bi li klauzula o izuzeću iz članka 114. stavka 2. UFEU-a inače omogućila primjenu članka 115. UFEU-a (članak 115. UFEU-a primjenjuje se „ne dovodeći u pitanje članak 114.”, koji se pak primjenjuje osim „ako drukčije nije predviđeno Ugovorima”). [15]

Dostupnost članka 50. stavka 1. kao pravne osnove isključuje članke 114. i 115. UFEU-a, ali radi cjelovitosti prikladno je ukratko analizirati prijedlog u svijetlu članka 115. UFEU-a. Člankom 115. UFEU-a Vijeću se daje ovlast da donosi direktive za usklađivanje onih zakona ili drugih propisa država članica koji neposredno utječu na uspostavu ili funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Za razliku od članka 114. UFEU-a, članak 115. ne sadrži izuzeća za fiskalne odredbe. Stoga se može koristiti kao pravna osnova za zakonodavne akte u području izravnog oporezivanja[16], pod uvjetom da nacionalni zakoni koji se usklađuju imaju izravan učinak na unutarnje tržište, zbog čega je usklađivanje nužno.

Iako je trenutačni prijedlog politički povezan s Direktivom Vijeća (EU) 2016/881 o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja[17], koju je Vijeće donijelo 25. svibnja 2016., cilj i sadržaj tih dvaju instrumenata razlikuju se. Direktiva 2016/881 temelji se na člancima 113. i 115. UFEU-a. Očito je da je njezina svrha poboljšati suradnju među poreznim tijelima država članica. Njome se uvođenjem određenih obveza za države članice koordinira prijenos informacija među nadležnim tijelima. [18] Osim toga, njome se od poreznih tijela EU-a zahtijeva da razmjenjuju 12 vrsta informacija, od kojih neke obuhvaćaju povjerljive poslovne informacije. Za razliku od toga, cilj trenutačnog prijedloga Komisije nije poboljšati administrativnu suradnju poreznih tijela već povećati transparentnost i javni nadzor poreza na dobit poduzeća te potaknuti odgovornost poduzeća uvođenjem obveze objavljivanje podataka za određena poduzeća u vezi s njihovim porezom na dobit. Osim iznosa plaćenog poreza, prijedlog o izvješćivanju po pojedinim državama obuhvaća obvezu u skladu s kojim multinacionalna poduzeća moraju dostavljati još šest vrsta informacija kako bi se osigurala razina preciznosti koja će građanima omogućiti bolju procjenu toga kako multinacionalna pouzeća doprinose blagostanju u svakoj pojedinoj državi članici.

VI. Zaključak

U svjetlu iznesene analize, članak 50. stavak 1. UFEU-a predstavlja primjerenu pravnu osnovu za Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja informacija o porezu na dobit određenih poduzeća i podružnica.

Na svojoj je sjednici 12. siječnja 2017. Odbor za pravna pitanja s deset glasova za i jednim suzdržanim[19] također odlučio da je članak 50. stavak 1. UFEU-a primjerena pravna osnova za Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja informacija o porezu na dobit određenih poduzeća i podružnica.

S poštovanjem

Pavel Svoboda

• [1]  Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i vezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.).
• [2]  Mišljenje 2/00 od 6. prosinca 2001., Kartagenski protokol, EU:C:2001:664, st. 3.; Mišljenje 1/08 od 30. studenog 2009., Opći sporazum o trgovini uslugama, EU:C:2009:739, st. 110.
• [3]  Mišljenje 2/00 od 6. prosinca 2001., Kartagenski protokol, EU:C:2001:664, st. 5. Mišljenje 1/08 od 30. studenog 2009., Opći sporazum o trgovini uslugama, EU:C:2009:739, st. 110.
• [4]  Vidi, između ostalog, presudu od 25. veljače 1999., Europski parlament protiv Vijeća, spojeni predmeti C-164/97 i C-165/97, EU:C:1999:99, st. 16.; presudu od 30. siječnja 2001., Španjolska protiv Vijeća, predmet C-36/98, EU:C:2001:64, st. 59.; presudu od 12. prosinca 2002., Komisija protiv Vijeća, predmet C-281/01, EU:C:2002:761, st. 33.–49.; presudu od 29. travnja 2004., Komisija protiv Vijeća, predmet C-338/01, EU:C:2004:253, st. 55.
• [5]  Vidi presudu od 4. travnja 2000., Komisija protiv Vijeća, predmet C-269/97, EU:C:2000:183, st. 44.
• [6]  Mišljenje 2/00 od 6. prosinca 2001., Kartagenski protokol, EU:C:2001:664, st. 5.
• [7]  Vidi posebno šestu, jedanaestu i dvanaestu direktivu o pravu trgovačkih društava 82/891/EEZ (SL L 378, 31.12.1982, str. 47.), 89/666/EEZ (SL L 395, 30.12.1989, str. 36.) i 89/667/EEZ (SL L 395, 30.12.1989, str.40.); Direktivu 2006/43/EZ o zakonskim revizijama godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja (SL L 157, 9.6.2006., str. 87.); Direktivu 2007/36/EZ o izvršavanju pojedinih prava dioničara trgovačkih društava uvrštenih na burzu (SL L 184, 14.7.2007., str. 17.), Direktivu 2011/35/EU o spajanjima dioničkih društava (SL L 110, 29.4.2011., str 1.), Direktivu 2012/30/EU o usklađivanju zaštitnih mehanizama u pogledu kapitalnih zahtjeva za javna trgovačka društva (SL L 315, 14.11.2012., str 74.).
• [8]  Direktiva 2009/101/EZ o usklađivanju zaštitnih mjera koje, radi zaštite interesa članova i trećih strana, države članice zahtijevaju za trgovačka društva u smislu članka 48. stavka 2. Ugovora, s ciljem izjednačavanja takvih zaštitnih mjera (SL L 258, 1.10.2009., str. 11.).
• [9]  Presuda od 4. prosinca 1997., Verband deutscher Daihatsu-Händler protiv Daihatsu Deutschland GmbH, predmet C-97/96, EU:C:1997:581, st.19.
• [10]  Ibid., st. 21.
• [11]  Ibid., st. 20.
• [12]  Nalog od 23. rujna 2004., Axel Springer AG, spojeni predmeti C-435/02 i C-103/03, EU:C:2004:552, st. 34.
• [13]  Presuda od 26. rujna 2013., Texdata Software GmbH, predmet C-418/11, EU:C:2013:588, st. 54.
• [14]  Axel Springer AG, supra, st. 35.
• [15]  Vidi presudu od 29. travnja 2004., Komisija protiv Vijeća, predmet C-338/01, EU:C:2004:253, st. 59. i 60.
• [16]  Za pitanja neizravnog oporezivanja članak 113. UFEU-a predstavlja specifičniju pravnu osnovu.
• [17]  SL L 146, 3.6.2016., str. 8.
• [18]  S tim u vezi vidi presudu od 27. rujna 2007., Twoh International, predmet C-184/05, EU:C:2007:550, st. 31.
• [19]  Na konačnom glasovanju nazočni su bili sljedeći zastupnici: Joëlle Bergeron, Daniel Buda, Jean-Marie Cavada (izvjestitelj), Sergio Gaetano Cofferati, Therese Comodini Cachia, Angel Dzhambazki, Heidi Hautala, Constance Le Grip, Gilles Lebreton, Evelyn Regner, Tadeusz Zwiefka.

upućeno Odboru za ekonomsku i monetarnu politiku i Odboru za pravna pitanja

o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja informacija o porezu na dobit određenih poduzeća i podružnica
(COM(2016)0198 – C8‑0146/2016 – 2016/0107(COD))

Izvjestiteljica za mišljenje: Elly Schlein

KRATKO OBRAZLOŽENJE

Europski parlament već dugo poziva da se javno izvješćivanje po zemljama uvede kao ključan instrument za djelotvornu borbu protiv međunarodne utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza. Transparentnost je ključan element; javno objavljivanje bitnih informacija u području poreza od strane multinacionalnih korporacija moglo bi biti prekretnica, i to ne samo za Europu. Prihodi od poreza na dobit čine znatan udio u nacionalnim prihodima zemalja u razvoju, zbog čega su one posebno osjetljive na izbjegavanje plaćanja poreza na dobit. Na primjer, prema podacima skupine na visokoj razini Afričke unije o nezakonitim financijskim tokovima, Afrika svake godine kroz nezakonite financijske tokove gubi preko 50 milijardi dolara.

Prijedlog Komisije, u sadašnjem obliku, nije međutim dovoljan da se u potpunosti podigne veo netransparentnosti koji multinacionalnim poduzećima omogućuje da izbjegavaju plaćanje poreza u nekima od najsiromašnijih zemalja na svijetu. Obveza da se po zemljama izvješćuje samo unutar EU-a, dok bi se za sve treće zemlje podaci objavljivali na zbirnoj osnovi, čini ovaj prijedlog nesvrhovitim i beskorisnim za zemlje u razvoju, s obzirom na to da njima ne pruža konkretne informacije po zemljama. Osim što se njime djelotvorno ne rješava pitanje izbjegavanja poreza, prijedlog je u sadašnjem obliku snažno u opreci s preuzetim obvezama EU-a u pogledu usklađenosti politika u interesu razvoja.

Izvjestiteljica stoga poziva da se raščlanjeni podaci objavljuju i za sve treće zemlje u kojima djeluju multinacionalna poduzeća, kako bi se zemljama u razvoju djelotvorno pružila pomoć u njihovoj borbi protiv izbjegavanja poreza i prikupljanju odgovarajuće razine javnih prihoda. Nadalje, snižavanjem praga na temelju kojeg se odlučuje koja poduzeća podliježu obvezi izvješćivanja dobilo bi se više podataka o djelovanju multinacionalnih poduzeća, a među bitnim elementima koji podliježu objavi trebali bi biti i oni poput imovine i obujma prodaje, kako bi se pružila jasna slika o djelatnostima poduzeća na svjetskoj razini.

Skandal „Panamski dokumenti” jasno pokazuje da su utaja poreza i izbjegavanje plaćanja poreza globalni problemi koji zahtijevaju globalni odgovor te da su polovični pokušaji da se to pitanje riješi unaprijed osuđeni na propast. Djelotvorna borba protiv siromaštva i nejednakosti, i u Europi i drugdje, zahtijeva snažnu usmjerenost na pravedno oporezivanje i usklađenost politika EU-a.

AMANDMANI

Odbor za razvoj poziva Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku da kao nadležni odbor uzme u obzir sljedeće amandmane:

PRILOG: POPIS SUBJEKATA ILI OSOBAOD KOJIH JE IZVJESTITELJICA ZA MIŠLJENJE PRIMILA INFORMACIJE

Sljedeći popis sastavljen je isključivo na dobrovoljnoj osnovi uz isključivu odgovornost izvjestiteljice za mišljenje. Izvjestiteljica je tijekom pripreme izvješća primila informacije od sljedećih subjekata ili osoba:

POSTUPAK U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani