IZVJEŠĆE o Nacrtu uredbe Europskog parlamenta o utvrđivanju propisa i općih uvjeta kojima se uređuje obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana (Statut Europskog ombudsmana) i o stavljanju izvan snage Odluke 94/262/EZUČ, EZ, Euratom

PRILOG PRIJEDLOGU REZOLUCIJE

Nacrt uredbe Europskog parlamenta o utvrđivanju propisa i općih uvjeta kojima se uređuje obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana (Statut Europskog ombudsmana) i o stavljanju izvan snage Odluke 94/262/EZUČ, EZ, Euratom (2021/2053(INL) – 2019/0900(APP))

EUROPSKI PARLAMENT

 

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 228. stavak 4.,

 

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegov članak 106.a stavak 1.,

 

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

 

uzimajući u obzir suglasnost Vijeća Europske unije,

 

uzimajući u obzir mišljenje Europske Komisije,

 

u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom[1],

 

budući da:

 

(1) Propise i opće uvjete kojima se uređuje obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana trebalo bi utvrditi u skladu s odredbama Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno s njegovim člankom 20. stavkom 2. točkom (d) i člankom 228., te u skladu s odredbama Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju i Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja“).

 

(2) Odluka Europskog parlamenta 94/262/EZUČ[2], EZ, Euratom zadnji je put izmijenjena 2008. godine. Nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona 1. prosinca 2009., Odluku 94/262/EZUČ, EZ, Euratom trebalo bi staviti izvan snage i zamijeniti Uredbom donesenom na temelju članka 228. stavka 4. UFEU-a.

 

(3) U članku 41. Povelje priznaje se pravo na dobru upravu kao temeljno pravo građana Unije. Člankom 43. Povelje priznaje se pravo na obraćanje Europskom ombudsmanu u vezi s nepravilnostima u postupanju institucija, tijela, ureda ili agencija Unije. Kako bi se osiguralo da ta prava zaista budu učinkovita te kako bi se povećala sposobnost Europskog ombudsmana za provedbu temeljitih i nepristranih istraga, podupirući tako njegovu neovisnost o kojoj ovise, trebalo bi mu na raspolaganje staviti sve alate neophodne za uspješno obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana iz Ugovora i ove Uredbe.

 

(4) Utvrđivanje uvjeta pod kojima se može podnijeti pritužba Europskom ombudsmanu trebalo bi biti u skladu s načelom potpunog, slobodnog i jednostavnog pristupa, uzimajući u obzir posebna ograničenja koja proizlaze iz pravnih i upravnih postupaka.

 

(5) Europski ombudsman trebao bi djelovati uzimajući u obzir nadležnosti institucija, tijela, ureda ili agencija Unije koji su predmet njegovih istraga.

 

(6) Potrebno je utvrditi postupke koji će se slijediti ako se u istragama Europskog ombudsmana otkriju slučajevi nepravilnosti u postupanju.  Europski ombudsman trebao bi podnijeti sveobuhvatno izvješće Europskom parlamentu na kraju svakoga godišnjeg zasjedanja. Europski ombudsman trebao bi imati pravo i da u to godišnje izvješćeuključi ocjenu usklađenosti s danim preporukama.

 

(7) Kako bi se ojačala uloga Europskog ombudsmana i promicale najbolje administrativne prakse u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije, poželjno je omogućiti mu, ne dovodeći u pitanje njegovu primarnu dužnost obrade pritužbi, da provodi istrage na vlastitu inicijativu kad god smatra da za to postoji osnova, a posebno istrage opetovanih, sustavnih ili posebno ozbiljnih slučajeva nepravilnosti u postupanju.

 

(8) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća[3], kako je dopunjena Uredbom (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća[4], trebala bi se primjenjivati na zahtjeve za javni pristup dokumentima Europskog ombudsmana, uz iznimku onih dobivenih tijekom istrage, a tom slučaju bi zahtjeve trebala rješavati matična institucija, tijelo, ured ili agencija Unije.

 

(9) Europski ombudsman trebao bi imati pristup svim sredstvima potrebnim za obnašanje svojih dužnosti. U tu bi svrhu institucije, tijela, uredi i agencije Unije trebali Europskom ombudsmanu pružiti sve informacije koje on od njih traži u svrhu istrage. Ako bi za obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana bilo potrebno dostaviti mu klasificirane podatke koje posjeduju institucije, tijela, uredi i agencije Unije ili tijela država članica,  Europski ombudsman trebao bi imati pristup takvim informacijama, podložno osiguranju da se poštuju pravila o njihovoj zaštiti.

 

(10) Europski ombudsman i njegovo osoblje trebali bi biti dužni postupati povjerljivo sa svim podacima koje su saznali tijekom obnašanja svojih dužnosti, ne dovodeći u pitanje činjenicu da je Europski ombudsman obvezan obavijestiti tijela država članica o činjenicama koje bi se mogle odnositi na kaznena djela i koje su mu postale poznate tijekom istrage. Europski ombudsman trebao bi također imati mogućnost da obavijesti dotičnu instituciju, tijelo, ured ili agenciju Unije o činjenicama koje u pitanje dovode ponašanje člana njihova osoblja. Obveza Europskog ombudsmana da sa svim podacima koje je saznao tijekom obnašanja svoje dužnosti postupa povjerljivo ne bi trebala dovoditi u pitanje obvezu Europskog ombudsmana da svoj rad obavlja na što otvoreniji način u skladu s člankom 15. stavkom 1. UFEU-a. Konkretno, kako bi propisno izvršavao svoje dužnosti i podupro svoje nalaze, Europski ombudsman trebao bi moći u svojim izvješćima uputiti na sve informacije dostupne javnosti.

 

(11) Kad je to potrebno za učinkovito obnašanje njegovih dužnosti, Europskom ombudsmanu trebalo bi omogućiti suradnju i razmjenu informacija s tijelima u državama članicama, u skladu s važećim nacionalnim pravom i pravom Unije, te s drugim institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Unije, u skladu s važećim pravom Unije.

 

(12) Europskog ombudsmana trebao bi imenovati Europski parlament na početku parlamentarnog saziva i za cijelo trajanje tog saziva i izabrati ga među osobama koje su građani Unije i imaju sva potrebna jamstva neovisnosti i stručnosti. Trebalo bi utvrditi i opće uvjete, između ostalih, vezane za prestanak dužnosti Europskog ombudsmana te za zamjenu Europskog ombudsmana, nespojivost, primitke od rada Europskog ombudsmana te povlastice i imunitete Europskog ombudsmana.

 

(13) Trebalo bi navesti da sjedište Europskog ombudsmana treba biti sjedište Europskog parlamenta kako je utvrđeno u točki (a) Protokola br. 6 o mjestu sjedišta institucija te određenih tijela, ureda, agencija i službi Europske unije priloženog Ugovoru o Europskoj uniji, Ugovoru o funkcioniranju Europske unije i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju ("Protokol br. 6").

 

(14) Europski ombudsman trebao bi postići rodni paritet u sastavu svojeg tajništva u skladu s člankom 1.d stavkom 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika Unije utvrđenima Uredbom Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68[5] ("Pravilnik o osoblju")..

 

(15) Provedbene odredbe za ovu Uredbu donosi Europski ombudsman nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, Vijećem i Europskom Komisijom. Ako od tih institucija ne dobije mišljenje u razumnom roku koji je on sam unaprijed odredio, Europski ombudsman može donijeti predmetne provedbene odredbe. Kako bi se zajamčila pravna sigurnost i najviši standardi pri obnašanju dužnosti Europskog ombudsmana, u ovoj Uredbi trebalo bi utvrditi minimalni sadržaj provedbenih odredbi koje treba donijeti.

 

 

 

 

 

Članak 1.

 

Predmet i načela

 

1. Ovom Uredbom utvrđuju se propisi i opći uvjeti kojima se uređuje obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana (Statut Europskog ombudsmana).

 

2. Europski ombudsman potpuno je neovisan u obnašanju svojih dužnosti i djeluje bez prethodnog odobrenja.

 

3. Europski ombudsman pomaže u otkrivanju nepravilnosti u postupanju institucija, tijela, ureda i agencija Unije, s iznimkom Suda Europske unije kada djeluje u svojoj sudbenoj ulozi, obraćajući pozornost na članak 20. stavak 2. točku (d) i članak 228. UFEU-a te članak 41. Povelje o pravu na dobru upravu.

 

Radnje drugih tijela ili osoba ne mogu biti predmet pritužbe Europskom ombudsmanu.

 

4. Po potrebi, Europski ombudsman daje preporuke, prijedloge za rješenja i za poboljšanja kako bi se riješio određeni problem.

 

5. Pri obnašanju svojih dužnosti Europski ombudsman ne smije u pitanje dovoditi osnovanost sudskih presuda ni nadležnost sudova da donose presude.

 

 

Članak 2.

 

Pritužbe

 

1. Svaki građanin Unije odnosno svaka fizička ili pravna osoba s boravištem ili registriranim sjedištem u državi članici može izravno ili preko zastupnika u Europskom parlamentu podnijeti pritužbu Europskom ombudsmanu u pogledu slučaja nepravilnosti u postupanju.

 

2. U pritužbi se jasno navodi njezin predmet i identitet podnositelja pritužbe. Podnositelj pritužbe može zahtijevati da pritužba ili njezini dijelovi ostanu povjerljivi.

 

3. Pritužba se podnosi u roku od dvije godine od dana kad je podnositelj pritužbe saznao za činjenice na kojima se ona zasniva. Prije podnošenja pritužbe, podnositelj pritužbe mora poduzeti odgovarajući administrativni koraci pri toj instituciji, tijelu, uredu ili agenciji Unije.

 

4. Ombudsman odbacuje pritužbu kao nedopuštenu ako je izvan područja primjene mandata Europskog ombudsmana ili ako nisu ispunjeni postupovni zahtjevi iz stavaka 2. i 3. Ako je pritužba izvan područja primjene mandata Europskog ombudsmana, podnositelju pritužbe može savjetovati da je uputi drugom tijelu.

 

5. Ako Europski ombudsman utvrdi da je pritužba očito neutemeljena, zatvara predmet i o tom nalazu obavješćuje podnositelja pritužbe. Ako je podnositelj pritužbe obavijestio dotičnu instituciju, tijelo, ured ili agenciju Unije o svojoj pritužbi, Europski ombudsman o odluci također obavješćuje dotično tijelo.

 

6. Pritužbe koje se odnose na radne odnose između institucija, tijela, ureda ili agencija Unije i njihova osoblja dopuštene su samo ako je dotična osoba iscrpila sve interne upravne postupke, posebno one iz članka 90. Pravilnika o osoblju, i ako je nadležno tijelo dotične institucije, tijela, ureda ili agencije Unije donijelo odluku ili ako su rokovi za odgovor istekli. Europski ombudsman ima također pravo provjeriti mjere koje je donijelo nadležno tijelo dotične institucije, tijela, ureda ili agencije Unije kako bi se osigurala zaštita navodnih žrtava uznemiravanja i ponovno uspostavilo zdravo i sigurno radno okružje uz poštovanje dostojanstva dotičnih osoba dok je u tijeku administrativna istraga, pod uvjetom da su dotične osobe iscrpile interne upravne postupke povezane s tim mjerama.

 

7. Europski ombudsman obavješćuje dotičnu instituciju, tijelo, ured ili agenciju Unije o registriranoj pritužbi, čim pritužba bude proglašena dopuštenom te da je odlučio pokrenuti istragu.

 

8. Pritužbe koje su podnesene Europskom ombudsmanu ne utječu na rokove za žalbe u upravnim ili sudskim postupcima.

 

9. Kad , zbog sudskih postupaka koji su u tijeku ili su zaključeni u vezi s činjenicama koje su mu predstavljene, Europski ombudsman pritužbu proglašava nedopuštenom ili odlučuje obustaviti njezinu obradu, rezultati istraga koje je on do tada proveo arhiviraju se i taj predmet se zatvara.

 

10. Europski ombudsman što prije obavješćuje podnositelja pritužbe o mjerama koje je poduzeo u vezi s njegovom pritužbom te, u mjeri u kojoj je to moguće, traži rješenje zajedno s dotičnom institucijom, tijelom, uredom ili agencijom Unije kako bi se otklonio slučaj nepravilnosti u postupanju. Europski ombudsman obavješćuje podnositelja pritužbe o predloženom rješenju te o eventualnim primjedbama dotične institucije, tijela, ureda ili agencije Unije. Podnositelj pritužbe može u bilo kojoj fazi dostaviti svoje primjedbe ili dodatne informacije koje nisu bile poznate u vrijeme podnošenja pritužbe.

 

Ako se pronađe rješenje koje prihvaćaju podnositelj pritužbe i dotična institucija, tijelo, ured ili agencija Unije, Europski ombudsman može zatvoriti predmet bez provedbe postupka iz članka 4.

 

 

Članak 3.

 

Istrage

 

1. U skladu sa svojim dužnostima Europski ombudsman provodi istrage za koje smatra postoji osnova, istrage na vlastitu inicijativu ili na temelju pritužbe.

 

2. Europski ombudsman o takvim istragama bez odgode obavješćuje dotičnu instituciju, tijelo, ured ili agenciju Unije. Ne dovodeći u pitanje članak 5., institucija, tijelo, ured ili agencija Unije može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev Europskog ombudsmana, dostaviti korisne primjedbe ili dokaze.

 

3. Europski ombudsman može provoditi istrage na vlastitu inicijativu kad god smatra da za to postoji osnova, a osobito u opetovanim, sustavnim ili posebno ozbiljnim slučajevima nepravilnosti u postupanju kako bi se takvi slučajevi riješili kao pitanje od javnog interesa. U kontekstu takvih istraga Europski ombudsman može davati prijedloge i predlagati inicijative za promicanje najboljih administrativnih praksi u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije.

 

 

Članak 4.

 

Interakcija između Europskog ombudsmana i institucija

 

1. Ako nakon istrage utvrdi nepravilnosti u postupanju, Europski ombudsman bez nepotrebne odgode obavješćuje dotičnu instituciju, tijelo, ured ili agenciju Unije o nalazima istrage te, po potrebi, daje preporuke.

 

2. Dotična institucija, tijelo, ured ili agencija Unije šalje Europskom ombudsmanu detaljno mišljenje u roku od tri mjeseca. Na obrazložen zahtjev dotične institucije, tijela, ureda ili agencije Unije Europski ombudsman može odobriti produljenje tog roka. To produljenje ne smije biti dulje od dva mjeseca. Ako dotična institucija, tijelo, ured ili agencija Unije ne dostave mišljenje u prvobitnom roku od tri mjeseca ili u produljenom roku, Europski ombudsman može zaključiti istragu bez tog mišljenja.

 

3. Nakon zaključenja istrage, Europski ombudsman šalje izvješće dotičnoj instituciji, tijelu, uredu ili agenciji Unije, a ako je to potrebno zbog prirode ili opsega otkrivenog slučaja nepravilnosti u postupanju, i Europskom parlamentu. Europski ombudsman može u izvješću dati preporuke. Europski ombudsman obavješćuje podnositelja pritužbe o rezultatima istrage, dostavljenom mišljenju dotične institucije, tijela, ureda ili agencije Unije te o eventualnim preporukama koje je dao u izvješću.

 

4. Ako je to potrebno za istragu u pogledu aktivnosti institucije, tijela, ureda ili agencije Unije, Europski ombudsman može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev Europskog parlamenta, biti saslušan pred Europskim parlamentom na primjerenoj razini.

 

5. Na kraju svakoga godišnjeg zasjedanja Europski ombudsman podnosi Europskom parlamentu izvješće o rezultatima istraga koje je proveo. Izvješće uključuje procjenu usklađenosti s Ombudsmanovim preporukama, prijedlozima za rješenja i za poboljšanja. U relevantnim slučajevima izvješće obuhvaća i rezultat istraga Europskog ombudsmana koje se odnose na uznemiravanje, djelovanje zviždača i sukobe interesa u institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Unije.

 

 

Članak 5.

 

Pružanje informacija Europskom ombudsmanu

 

1. Za potrebe ovog članka „pružanje informacija” obuhvaća sva fizička i elektronička sredstva koja Europskom ombudsmanu i njegovu tajništvu omogućuju pristup informacijama, uključujući dokumente, neovisno o njihovu obliku.

 

2. „Klasificirani podaci EU-a” znači svaki podatak ili materijal koji je označen stupnjem tajnosti EU-a i čije neovlašteno otkrivanje može prouzročiti različite stupnjeve prijetnje nanošenjem štete interesima Unije odnosno interesima jedne ili više država članica.

 

3. Pod uvjetima iz ovog članka institucije, tijela, uredi i agencije Unije te nadležna tijela država članica na zahtjev Europskog ombudsmana ili na vlastitu inicijativu i bez nepotrebne odgode dostavljaju Europskom ombudsmanu sve informacije koje je zatražio u svrhu istrage.

 

4. Europskom ombudsmanu dostavljaju se klasificirani podaci EU-a u skladu sa sljedećim načelima i uvjetima:

 

(a) institucija, tijelo, ured ili agencija Unije koji dostavlja klasificirane podatke EU-a mora dovršiti svoje relevantne interne postupke i, ako je autor treća strana,ona mora dati svoju prethodnu pisanu suglasnost;

 

(b) Europski ombudsman mora biti s tim upoznat;

 

(c) pristup podacima klasificiranima stupnjem tajnosti CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL ili višim odobrava se samo osobama koje su prošle sigurnosnu provjeru za odgovarajući stupanj sigurnosne zaštite u skladu s nacionalnim pravom i koje je ovlastilo nadležno sigurnosno tijelo.

 

5. Za pružanje klasificiranih podataka EU-a dotična institucija, tijelo, ured ili agencija Unije procjenjuje je li Europski ombudsman stvarno uveo pravila unutarnje sigurnosti te fizičke i postupovne mjere za zaštitu klasificiranih podataka EU-a. U tu svrhu Europski ombudsman i institucija, tijelo, ured ili agencija Unije također mogu sklopiti sporazum o uspostavi općeg okvira kojim se uređuje pružanje klasificiranih podataka EU-a.

 

6. U skladu sa stavcima 4. i 5., pristup klasificiranim podacima EU-a osigurava se u prostorima dotične institucije, tijela, ureda ili agencije Unije, osim ako je drukčije dogovoreno s Europskim ombudsmanom.

 

7. Ne dovodeći u pitanje stavak 3., nadležna tijela država članica mogu odbiti da Europskom ombudsmanu dostave informacije koje su obuhvaćene nacionalnim zakonima o zaštiti klasificiranih podataka ili odredbama kojima se sprečava njihovo priopćavanje. Unatoč tome, dotična država članica može Europskom ombudsmanu dostaviti takve informacije pod uvjetima koje odredi njezino nadležno tijelo.

 

8. Ako institucije, tijela, uredi ili agencije Unije te tijela država članica namjeravaju dostaviti klasificirane podatke EU-a ili bilo koje druge informacije koje nisu dostupne javnosti, o tome unaprijed obavješćuju Europskog ombudsmana.

 

Europski ombudsman osigurava odgovarajuću zaštitu takvih informacija a posebno ih ne smije otkriti podnositelju pritužbe ili javnosti bez prethodne suglasnosti institucije, tijela, ureda ili agencije Unije ili nadležnog tijela dotične države članice. Kad je riječ o klasificiranim podacima EU-a, suglasnost se daje u pisanom obliku.

 

9. Institucije, tijela, uredi ili agencije Unije koji uskraćuju pristup klasificiranim podacima EU-a dostavljaju Europskom ombudsmanu pisano obrazloženje u kojem navode barem razloge za uskraćivanje pristupa.

 

10. Europski ombudsman zadržava podatke iz stavka 8. samo do konačnog zaključenja istrage.

 

Europski ombudsman može od institucije, tijela, ureda ili agencije odnosno od države članice tražiti da te informacije čuvaju najmanje pet godina.

 

11. Ako nije dobio traženu pomoć, Europski ombudsman može obavijestiti Europski parlament, koji poduzima odgovarajuće korake.

 

 

Članak 6.

 

Javni pristup dokumentima Europskog ombudsmana

 

Europski ombudsman rješava zahtjeve za javni pristup dokumentima, uz iznimku onih dobivenih tijekom istrage i koji su u posjedu Europskog ombudsmana za vrijeme trajanja te istrage ili, nakon zaključenja istrage, u skladu s uvjetima i ograničenjima iz Uredbe (EZ) br. 1049/2001, kako je dopunjena Uredbom (EZ) br. 1367/2006.

 

 

Članak 7.

 

Saslušanje dužnosnika i ostalih službenika

 

1. Dužnosnici i ostali službenici institucija, tijela, ureda i agencija Unije saslušavaju se na zahtjev Europskog ombudsmana u vezi s činjenicama koje se odnose na tekuće istrage Europskog ombudsmana.

 

2. Ovi dužnosnici i ostali službenici govore u ime svoje institucije, tijela, ureda ili agencije te su i dalje dužni poštovati obveze koje proizlaze iz pravila koja se na njih primjenjuju.

 

 

Članak 8.

 

Istrage u kontekstu djelovanja zviždača

 

1. Europski ombudsman može provesti istragu kako bi otkrio slučajeve nepravilnosti u postupanju s informacijama, kako je utvrđeno u članku 22.a Pravilnika o osoblju, koje mu je otkrio dužnosnik ili drugi službenik u skladu s relevantnim pravilima iz Pravilnika o osoblju.

 

2. U takvim slučajevima dužnosnik ili drugi službenik uživa zaštitu predviđenu Pravilnikom o osoblju od štetnih postupaka institucije, tijela, ureda ili agencije Unije zbog toga što je priopćio te informacije.

 

3. Europski ombudsman također može istražiti postoje li u tom slučaju nepravilnosti u postupanju dotične institucije, tijela, ureda ili agencije Unije, među ostalim u pogledu zaštite dotičnog dužnosnika ili drugog službenika. 

 

Članak 9.

 

Poslovna tajna

 

1. Europski ombudsman i njegovo osoblje ne smiju otkrivati informacije ili dokumente dobivene tijekom istrage. Ne dovodeći u pitanje stavak 2., posebno ne smiju otkrivati klasificirane podatke EU-a ni interne dokumente institucija, tijela, ureda ili agencija Unije dostavljene Europskom ombudsmanu niti dokumente iz područja primjene prava Unije u vezi sa zaštitom osobnih podataka. Oni također ne smiju otkrivati informacije kojima bi se mogla povrijediti prava podnositelja pritužbe ili drugih uključenih osoba.

 

2. Ne dovodeći u pitanje opću obvezu svih institucija, tijela, ureda i agencija Unije da obavješćuju OLAF, u skladu s člankom 8. Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća[6], ako smatra da bi činjenice koje je saznao tijekom istrage mogle predstavljati kazneno djelo ili se odnositi na kazneno djelo, Europski ombudsman odmah izvješćuje nadležna tijela država članica i, u mjeri u kojoj je slučaj u njihovoj nadležnosti, Ured europskog javnog tužitelja, u skladu s člankom 24. Uredbe 2017/1939.[7] i Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF).

 

3. Po potrebi, i u dogovoru s OLAF-om ili Uredom europskog javnog tužitelja, Europski ombudsman obavješćuje i instituciju, tijelo, ured ili agenciju Unije u čijoj je nadležnosti dotični dužnosnik ili drugi službenik i koja može pokrenuti odgovarajuće postupke.

 

Članak 10.

 

Suradnja s tijelima država članica i s institucijama,

tijelima, uredima i agencijama Unije

 

1. Kad je to potrebno za obavljanje njegovih dužnosti, Europski ombudsman može surađivati s tijelima u državama članicama u skladu s važećim nacionalnim pravom i pravom Unije.

 

2. U djelokrugu svojih dužnosti Europski ombudsman može surađivati i s drugim institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije, a posebno s onima zaduženima za promicanje i zaštitu temeljnih prava. Europski ombudsman izbjegava preklapanje ili udvostručavanje aktivnosti s aktivnostima tih institucija, tijela, ureda ili agencija Unije.

 

3. Komunikacija s tijelima država članica u svrhu primjene ove Uredbe obavlja se preko njihovih stalnih predstavništava pri Europskoj uniji, osim ako se dotično stalno predstavništvo složi da tajništvo Europskog ombudsmana može izravno kontaktirati tijeladotične države članice.

 

 

Članak 11.

 

Imenovanje Europskog ombudsmana

 

1. Europski ombudsman bira se, te može biti ponovno imenovan, u skladu s člankom 228. stavkom 2. UFEU-a među kandidatima koji su odabrani na temelju transparentnog postupka.

 

2. Nakon objavljivanja poziva na podnošenje kandidatura u Službenom listu Europske unije, Europski ombudsman bira se među osobama:

 

–  koje su građani Unije

 

–  koje imaju puna građanska i politička prava

 

–  koje imaju sva potrebna jamstva neovisnosti,

 

–  koje ispunjavaju uvjete za obnašanje najviše sudačke dužnosti u svojoj zemlji ili imaju priznatu stručnost i iskustvo za obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana te

–  koje nisu bili članovi nacionalnih vlada ni zastupnici u Europskom parlamentu niti članovi Europskog vijeća ili Europske komisije u razdoblju od dvije godine koje prethode objavljivanju poziva na podnošenje kandidatura.

 

 

Članak 12.

 

Prestanak dužnosti Europskog ombudsmana

 

1. Europski ombudsman prestaje obnašati dužnosti istekom mandata odnosno ostavkom ili razrješenjem dužnosti.

 

2. Osim u slučaju razrješenja dužnosti, Europski ombudsman ostaje na dužnosti sve do izbora novog Europskog ombudsmana.

 

3. U slučaju ranijeg prestanka obnašanja dužnosti, novi Europski ombudsman imenuje se u roku od tri mjeseca od trenutka odlaska prethodnog ombudsmana s funkcije za preostalo razdoblje saziva Europskog parlamenta. Dok novi Europski ombudsman ne bude izabran, za hitna pitanja koja spadaju u dužnostiEuropskog ombudsmana odgovoran je glavni službenik iz članka 16. stavka 2.

 

 

Članak 13.

 

Razrješenje dužnosti

 

Ako Europski parlament namjerava zatražiti razrješenje Europskog ombudsmana u skladu s člankom 228. stavkom 2. UFEU-a, prije podnošenja takvog zahtjeva on saslušava Europskog ombudsmana.

 

 

Članak 14.

 

Obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana

 

1. U obavljanju dužnosti,  Europski ombudsman djeluje u skladu s člankom 228. stavkom 3. UFEU-a. Europski ombudsman suzdržava se od svake radnje koja je nespojiva s prirodom ovih dužnosti.

 

2. Pri preuzimanju dužnosti Europski ombudsman svečano priseže pred Sudom Europske unije da će dužnosti iz Ugovora i ove Uredbe obnašati potpuno neovisno i nepristrano te da će tijekom i nakon svog mandata poštovati obveze koje iz njega proizlaze. Svečana prisega posebno uključuje dužnost časnog i suzdržanog ponašanja u pogledu prihvaćanja određenih imenovanja ili povlastica nakon isteka mandata.

 

3. Tijekom svojeg mandata Europski ombudsman ne smije obnašati nikakve druge političke ni administrativne dužnosti niti se baviti drugim zanimanjem, ni plaćenim ni neplaćenim.

 

 

Članak 15.

 

Primici od rada, povlastice i imuniteti Europskog ombudsmana

 

1. Europski ombudsman ima jednak položaj u pogledu primitaka od rada, dodataka i mirovine kao sudac Suda Europske unije.

 

2. Članci od 11. do 14. i članak 17. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije i Ugovorom o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju primjenjuju se i na Europskog ombudsmana te na dužnosnike i ostale službenike tajništva Europskog ombudsmana.

 

 

Članak 16.

 

Tajništvo Europskog ombudsmana

 

1. Europskom ombudsmanu dodjeljuje se odgovarajući proračun, dovoljan za osiguranje njegove neovisnosti i obavljanje dužnosti.

 

2. Europskom ombudsmanu pomaže tajništvo. Europski ombudsman imenuje glavnog službenika tajništva.

 

3. Na dužnosnike i ostale službenike tajništva Europskog ombudsmana primjenjuju se Pravilnik o osoblju. O broju članova osoblja tajništva odlučuje svake godine u okviru proračunskog postupka.

 

4. Ako su dužnosnici Unije upućeni u tajništvo Europskog ombudsmana, to se upućivanje smatra upućivanjem u interesu službe u skladu s člankom 37. prvom alinejom točkom (a) prvog podstavka i člankom 38. Pravilnika o osoblju.

 

 

Članak 17.

 

Sjedište Europskog ombudsmana

 

Sjedište Europskog ombudsmana je sjedište Europskog parlamenta kako je utvrđeno u točki (a) Protokola br. 6.

 

 

Članak 18.

 

Provedbene odredbe

 

Provedbene odredbe za ovu Uredbu donosi Europski ombudsman nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, Vijećem i Europskom Komisijom. One moraju biti u skladu s ovom Uredbom i uključuju barem odredbe o:

 

(a) postupovnim pravima podnositelja pritužbe i dotične institucije, tijela, ureda ili agencije Unije;

 

(b) primitku, obradi i zaključenju pritužbe;

 

(c) istragama na vlastitu inicijativu; i

 

(d) daljnjim istragama.

 

 

Članak 19.

 

Završne odredbe

 

1. Odluka 94/262/EZUČ, EZ, Euratom stavlja se izvan snage. 

 

2. Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana mjeseca koji slijedi nakon njezine objave u Službenom listu Europske unije.

 

3. Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

 

 

 

 

 

OBRAZLOŽENJE

I. Ratio essendi

 

Prvi Europski ombudsman preuzeo je svoju dužnost 1995., nakon što je 1992. Ugovorom iz Maastrichta uspostavljena ta funkcija. Nakon više od 20 godina djelovanja Europski ombudsman ima reputaciju i metode rada koje doprinose sve većem ugledu te moralnom i društvenom priznanju njegove uloge.

 

Statut Europskog ombudsmana nije bio ažuriran tijekom proteklog desetljeća. Odluka, koja će biti stavljena izvan snage, zapravo prethodi stupanju na snagu Ugovora iz Lisabona. Stoga je iznimno važno da se njezine odredbe prilagode važećim Ugovorima te da se istodobno zajamči da će Ured Europskog ombudsmana i dalje imati posebnu i odlučujuću ulogu u ustavnom okviru Europske unije.

 

II. Izmjene i prilagodbe predviđene novim Statutom

 

U pogledu suštinskih promjena koje je izvjestitelj predvidio pri pokretanju ovog postupka, pogledajte obrazloženje u izvješću T8-0080/2019.

 

III. Jedinstven poseban zakonodavni postupak

 

Zakonodavni postupak za donošenje Statuta Europskog ombudsmana posebne je ustavne i institucionalne prirode. S jedne strane, Parlament ima izvorno pravo zakonodavne inicijative, tzv. izravno pravo inicijative. S druge strane, potrebna je suglasnost Vijeća, a Komisija mora dati svoje mišljenje.

 

Činjenica da je Ugovorima uspostavljen takav zakonodavni postupak, koji ima veću ustavnu kvalitetu, proizlazi iz, također posebne, veze između Parlamenta i Europskog ombudsmana.  Parlament bira Europskog ombudsmana, pruža mu pomoć i glavni je primatelj njegovih izvješća jer je Parlament krajnji predstavnik građana koje Europski ombudsman treba braniti od nepredvidljivosti europske administracije.  

 

Izvjestitelj, uz podršku izvjestitelja u sjeni, smatra da bi s tim u vezi trebalo saslušati stajališta Vijeća o zakonodavnim mogućnostima Parlamenta tako da se spriječi legitimno odbijanje davanja suglasnosti ili obični „džepni veto”. Štoviše, Komisija bi također trebala sudjelovati kako bi bila u boljem položaju da iznese svoje mišljenje i preuzme ulogu poštenog posrednika kako bi pomogla u pronalasku kompromisa.

 

Zbog toga je odlučeno da će se održati neslužbena savjetovanja s te dvije institucije. Ona su se pokazala uspješnima i ne narušavaju izravno pravo inicijative i zakonodavnu nadležnost Europskog parlamenta. To je Vijeću omogućilo da predvidi glavne zakonodavne mogućnosti Parlamenta i, neminovno, utječe na naše odluke.

 

Uspostava tog postupka neformalnih savjetovanja nije pitanje pragmatičnosti. Naprotiv, proizlazi iz našeg razumijevanja prirode i ustavne uloge ovlasti Vijeća za davanje suglasnosti. Naime, suglasnost Vijeća znači više od jednostavnog odobrenja ili potpisivanja. Kao i izvorni kraljevski pristanak u Ujedinjenoj Kraljevini, i suglasnost Vijeća dio je zakonodavne funkcije. Drugim riječima, suglasnost Vijeća podrazumijeva i pridržavanje sadržaja Uredbe, odnosno poštovanje sadržaja zakonodavne odluke Europskog parlamenta.

 

U kontekstu takvog tumačenja, preliminarna neformalna savjetovanja su najprikladnija, pa čak i potrebna. Ako se davanjem suglasnosti Vijeće u biti pridržava zakonodavnih mogućnosti Parlamenta, tada je prirodno da Parlament sasluša Vijeće prije donošenja konačnih odluka. 

 

Taj način rada predstavlja praktični presedan za druga područja u kojima Parlament ima izravno pravo inicijative i potrebna je suglasnost Vijeća. Međutim, smatramo da on također odražava najprikladnije tumačenje namjere Ugovorâ pri uspostavi takvog posebnog zakonodavnog postupka.

 

IV.  Ishod

 

Cilj je ovog izvješća odraziti stajališta Parlamenta nakon neformalnih savjetovanja s Vijećem i Komisijom.

 

INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

 

POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U NADLEŽNOM ODBORU

 

 

 

 

 

Korišteni znakovi:

+ : za

- : protiv

0 : suzdržani