ZAJEDNIČKI PRIJEDLOG REZOLUCIJE o odnosima EU-a i Turske

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije, posebno one od 27. listopada 2016. o položaju novinara u Turskoj[1] i od 14. travnja 2016. o izvješću o Turskoj za 2015.[2],

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće o Turskoj za 2016. koje je Komisija objavila 9. studenog 2016. (SWD(2016)0366),

–  uzimajući u obzir pregovarački okvir EU-a za Tursku od 3. listopada 2005.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 18. srpnja 2016. o Turskoj,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II)[3],

–  uzimajući u obzir pravo na slobodu izražavanja zajamčeno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima kojih je Turska država stranka,

–  uzimajući u obzir memorandume povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir izjavu povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava od 26. srpnja 2016. o mjerama poduzetim tijekom izvanrednog stanja u Turskoj,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da su Europska unija i Europski parlament oštro osudili neuspjeli vojni udar u Turskoj i priznali legitimnu odgovornost turskih vlasti da kazneno gone osobe koje su odgovorne za taj pokušaj i koje su sudjelovale u njemu;

B.  budući da je Turska važan partner i da od nje, kao od države kandidatkinje, očekuje da poštuje najviše standarde demokracije, što uključuje poštovanje ljudskih prava, vladavine prava, temeljnih sloboda i univerzalnog prava na pošteno suđenje; budući da je Turska članica Vijeća Europe od 1950. te ju stoga obvezuje Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava;

C.  budući da su represivne mjere, koje je turska vlada poduzela tijekom izvanrednog stanja, nerazmjerne i da se njima krše osnovna prava i slobode koji su zaštićeni turskim Ustavom, demokratske vrijednosti na kojima se temelji Europska unija te Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima; budući da su od pokušaja državnog udara vlasti uhitile deset članova Velike narodne skupštine Turske iz oporbene Narodne demokratske stranke (HDP) i oko 150 novinara, što je najveći broj takve vrste uhićenja svugdje u svijetu; budući da je pritvoreno 2386 sudaca i tužitelja te 40 000 drugih osoba, a više od 31 000 njih je i dalje u pritvoru; budući da je, prema podacima izvješća Komisije o Turskoj za 2016., 129 000 javnih zaposlenika ili i dalje suspendirano (66 000) ili otpušteno (63 000), a za većinu njih do danas i dalje nije podignuta optužnica;

D.  budući da su predsjednik Erdogan i članovi turske vlade u više navrata dali izjave o ponovnom uvođenju smrtne kazne; budući da je Vijeće u svojim zaključcima od 18. srpnja 2016. o Turskoj podsjetilo da je nedvosmisleno odbacivanje smrtne kazne temeljni element pravne stečevine Unije;

E.  budući da je izražena zabrinutost zbog položaja osoba koje su pritvorene i uhićene nakon pokušaja vojnog udara i zbog ozbiljnih ograničenja slobode izražavanja i ograničenja slobode tiska i medija u Turskoj;

F.  budući da je u stavku 5. pregovaračkog okvira utvrđeno da će Komisija, u slučaju da Turska ozbiljno i trajno krši načela slobode, demokracije, poštovanja ljudskih prava, temeljnih sloboda i vladavine prava na kojima se Unija temelji, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev trećine država članica preporučiti privremenu obustavu pregovora i predložiti uvjete za njihovo ponovno pokretanje;

G.  budući da bi privremeni prekid pregovora podrazumijevao da se trenutačni pregovori zamrzavaju, da se ne otvaraju nova poglavlja i da se ne poduzimaju nove inicijative u vezi s pregovaračkim okvirom EU-a za Tursku;

1.  oštro osuđuje nerazmjerne represivne mjere koje se u Turskoj primjenjuju od neuspjelog vojnog udara u srpnju 2016.; ostaje predan tome da Turska i dalje bude usko povezana s EU-om; međutim, poziva Komisiju i države članice da pokrenu privremenu obustavu tekućih pristupnih pregovora s Turskom;

2.  obvezuje se da će preispitati svoj položaj kad se nerazmjerne mjere uvedene tijekom izvanrednog stanja u Turskoj ukinu; temeljit će svoje preispitivanje na tome jesu li u zemlji ponovno uspostavljeni vladavina prava i ljudska prava; smatra da bi odgovarajuće vrijeme za početak preispitivanja bilo ukidanje izvanrednog stanja;

3.  ponavlja da bi, kad bi turska vlada ponovo uvela smrtnu kaznu, posljedica bila formalna obustava pristupnog procesa;

4.  konstatira da do danas Turska nije ispunila sedam od 72 kriterija iz plana za liberalizaciju viznog režima, od koji su neki od iznimne važnosti;

5.  konstatira da je unapređenje carinske unije važno za Tursku; ističe da bi obustava rada na unapređenju carinske unije imala ozbiljne ekonomske posljedice za zemlju;

6.  poziva Komisiju da u izvješću o evaluaciji Instrumenta pretpristupne pomoći na sredini razdoblja, koja je predviđena za 2017., razmotri najnovije događaje u Turskoj; traži od Komisije da istraži mogućnost povećanja potpore turskom civilnom društvu iz Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava;

7.  potiče Europsku komisiju, Vijeće Europe i Venecijansku komisiju da ponude dodatnu sudsku pomoć turskim vlastima;

8.  ističe stratešku važnost odnosa EU-a i Turske za obje strane; uviđa da, premda je Turska važan partner EU-a, politička volja za suradnjom mora postojati kod obiju strana u partnerstvu; smatra da Turska ne pokazuje tu političku volju s obzirom na to da koraci koje vlada poduzima Tursku sve više udaljavaju od njezina europskog puta;

9.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica i turskoj vladi i parlamentu.