Rezolucija Europskog parlamenta od 24. studenoga 2016. o slučaju Guija Minhaija, izdavača koji se nalazi u zatvoru u Kini (2016/2990(RSP))

P8_TA(2016)0444 RC-B8-1256/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o stanju u Kini, posebno Rezoluciju od 4. veljače 2016. o slučaju nestalih izdavača knjiga u Hong Kongu(1), Rezoluciju od 16. prosinca 2015. o odnosima EU-a i Kine(2) i Rezoluciju od 13. ožujka 2014. o prioritetima EU-a za 25. sjednicu Vijeća UN-a za ljudska prava(3),

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 7. siječnja 2016. o nestanku pojedinaca povezanih s izdavačkom kućom Mighty Current u Hong Kongu,

–  uzimajući u obzir 18. godišnje izvješće Europske komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje o Posebnom upravnom području Hong Kongu iz travnja 2016.,

–  uzimajući u obzir dijalog EU-a i Kine o ljudskim pravima započet 1995. i njegov 34. krug održan 30. studenoga i 1. prosinca 2015. u Pekingu,

–  uzimajući u obzir izjavu visokog povjerenika UN-a za ljudska prava od 16. veljače 2016.,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Europske komisije i ESVD-a Europskom parlamentu i Vijeću pod naslovom „Elementi nove strategije EU-a za Kinu” od 22. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir Temeljni zakon Posebnog upravnog područja Narodne Republike Kine Hong Konga, posebno članke o osobnim slobodama i slobodi tiska, i hongkonšku Povelju o pravima,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima od 16. prosinca 1966.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir novi zakon o nacionalnoj sigurnosti koji je stalni odbor Svekineskog narodnog kongresa donio 1. srpnja 2015., novi zakon o postupanju sa stranim nevladinim organizacijama koji je Svekineski narodni kongres donio 28. travnja 2016. i novi zakon o kibersigurnosti donesen 7. studenog 2016.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je Gui Minhai, izdavač i dioničar izdavačke kuće i knjižare koja prodaje književna djela kritički nastrojena prema Pekingu, 17. listopada 2015. nestao u Pattayi u Tajlandu ne ostavivši nikakav trag;

B.  budući da su u razdoblju od listopada do prosinca 2015. nestala još četvorica stanovnika Hong Konga (Lui Bo, Zhang Zhiping, Lam Wing-Kee i Lee Bo) koji su radili za tu istu knjižaru;

C.  budući da je Gui Minhai švedski državljanin kineskog podrijetla, a time i građanin EU-a;

D.  budući da se Gui Minhai 17. siječnja 2016. pojavio u emisiji kineske televizije i izjavio da se dobrovoljno vratio u kontinentalnu Kinu kako bi mu se sudilo za navodni zločin povezan s automobilskom nesrećom iz 2003.; budući da postoje ozbiljni razlozi da se vjeruje da je to njegovo pojavljivanje na televiziji izrežirano i da mu je dan tekst koji je morao pročitati;

E.  budući da je Gui Minhai u pritvoru već više od godinu dana, u izolaciji, i budući da se ne zna gdje se nalazi; budući da je Gui Minhai jedini zaposlenik knjižare iz navedene skupine koji je još uvijek u zatvoru;

F.  budući da su švedske vlasti zatražile punu potporu kineskih vlasti u zaštiti prava svojeg državljanina kao i ostalih „nestalih” pojedinaca; budući da ni obitelj Guija Minhaija ni švedska vlada nisu obaviještene ni o kakvoj službenoj optužnici protiv njega kao ni o službenom mjestu njegova pritvora;

G.  budući da je Luiju Bou i Zhangu Zhipingu dopušteno da se nakon pritvora u kontinentalnoj Kini 4. ožujka odnosno 8. ožujka 2016. vrate u Hong Kong; budući da su oni od policije zatražili da odustane od kaznenog progona te su se vratili u kontinentalnu Kinu isti dan kada su stigli u Hong Kong; budući da se Lee Bo 24. ožujka 2016. vratio u Hong Kong i poriče da je bio otet; budući da se Lam Wing-Kee vratio u Hong Kong 16. lipnja 2016.;

H.  budući da se Lam Wing-Kee, jedan od izdavača, u lipnju 2016. vratio u Hong Kong kako bi zaključio istragu o svojem nestanku, ali je, umjesto da se vrati u kontinentalnu Kinu, medijima rekao da su ga otele kineske službe sigurnosti, držale ga u izolaciji i prisilile da pred televizijskim kamerama prizna zločine koje nije počinio;

I.  budući da Hong Kong poštuje i štiti slobodu govora, izražavanja i objavljivanja; budući da je u Hong Kongu objava bilo kakvog materijala kojim se kritizira kinesko vodstvo legalna, premda je u kontinentalnoj Kini zabranjena; budući da se načelom „jedna zemlja, dva sustava” Hong Kongu jamči autonomija u odnosima s Pekingom u pogledu tih sloboda koje su utvrđene člankom 27. Temeljnog zakona;

J.  budući da ESVD i Europska komisija u Godišnjem izvješću o Posebnom upravnom području Hong Kongu za 2015. slučaj petorice izdavača navode kao najozbiljniji izazov za Temeljni zakon Hong Konga i načelo „jedna zemlja, dva sustava” od vraćanja Hong Konga Narodnoj Republici Kini 1997.; budući da su samo kaznenopravna tijela u Hong Kongu zakonski nadležna za izvršenje zakona u Hong Kongu;

K.  budući da je Odbor UN-a protiv mučenja izrazio ozbiljnu zabrinutost zbog stalnih navoda iz raznih izvora o ustaljenoj praksi nezakonitog pritvaranja u nepotvrđenim i neslužbenim pritvornim objektima, takozvanim crnim zatvorima; budući da je također izrazio ozbiljnu zabrinutost zbog stalnih navoda koji upućuju na to da je praksa mučenja i zlostavljanja još uvijek duboko usađena u kaznenopravni sustav, koji se pretjerano oslanja na priznanja kao osnovu za osuđujuće presude;

L.  budući da je Kina potpisala, ali još uvijek nije ratificirala Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima; budući da Kina nije niti potpisala niti ratificirala Međunarodnu konvenciju o zaštiti svih osoba od prisilnih nestanaka;

M.  budući da su na 17. sastanku na vrhu između EU-a i Kine, održanom 29. lipnja 2015., bilateralni odnosi podignuti na novu razinu i budući da se u svojem strateškom okviru za ljudska prava i demokraciju EU obvezuje da će ljudska prava postaviti u središte svojih odnosa sa svim trećim zemljama, uključujući strateške partnere; budući da je 18. sastanak na vrhu između EU-a i Kine, održan 12. i 13. srpnja 2016., zaključen izjavom da će se prije kraja 2016. održati još jedan krug dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i Kine;

1.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog činjenice da se ne zna gdje se nalazi Gui Minhai; poziva na trenutačnu objavu detaljnih informacija o tome gdje se nalazi te poziva da ga se odmah pod sigurnim uvjetima pusti na slobodu i da mu se omogući pravo na komunikaciju;

2.  sa zabrinutošću prima na znanje navode da tijela kaznenopravnog progona kontinentalne Kine djeluju u Hong Kongu; podsjeća kineske vlasti da bi svako djelovanje njihovih kaznenopravnih tijela u Hong Kongu bilo u suprotnosti s načelom „jedna zemlja, dva sustava”;

3.  apelira na mjerodavna tijela u Tajlandu, Kini i Hong Kongu da razjasne okolnosti nestanaka u skladu s vladavinom prava;

4.  oštro osuđuje sve slučajeve kršenja ljudskih prava, posebno samovoljna uhićenja, izručenja, iznuđena priznanja, tajna pritvaranja, pritvor u izolaciji i kršenja slobode objavljivanja i izražavanja; podsjeća da se mora zaštititi neovisnost književnih urednika, novinara i blogera; poziva na to da se smjesta obustave kršenja ljudskih prava i političko zastrašivanje;

5.  osuđuje ograničenja i kriminalizaciju slobode izražavanja i žali zbog strožih ograničenja slobode izražavanja; poziva kinesku vladu da prestane kočiti slobodan protok informacija, među ostalim ograničavanjem upotrebe interneta;

6.  izražava zabrinutost zbog novog zakona o kibersigurnosti, koji je donesen 7. studenog 2016. i kojim bi se podržale i institucionalizirale prakse cenzuriranja i nadziranja kiberprostora, kao i zbog donesenog zakona o nacionalnoj sigurnosti i nacrta zakona o borbi protiv terorizma; prima na znanje bojazan kineskih reformistički nastrojenih odvjetnika i boraca za građanska prava da će se tim zakonima dodatno ograničiti sloboda izražavanja i da će biti sve više autocenzure;

7.  poziva Kinu da oslobodi sve miroljubive kritičare vlade, aktiviste koji se bore protiv korupcije, odvjetnike i novinare ili da odbaci sve optužbe protiv njih;

8.  izražava zabrinutost zbog skorašnjeg stupanja na snagu novog zakona o postupanju sa stranim nevladinim organizacijama 1. siječnja 2017., s obzirom na to da bi se tim zakonom drastično otežale aktivnosti kineskog civilnog društva te bi se znatno ograničila sloboda udruživanja i izražavanja u toj zemlji, među ostalim onemogućavanjem djelovanja stranih nevladinih organizacija koje nisu registrirane pri kineskom Ministarstvu javne sigurnosti i zabranom provincijskim uredima za javnu sigurnost da financiraju kineske pojedince ili organizacije te zabranom kineskim skupinama da provode „aktivnosti” u ime ili s ovlaštenjem neregistriranih stranih nevladinih organizacija, uključujući one sa sjedištem u Hong Kongu i Makau; poziva kineske vlasti da omoguće sigurno i pravedno okruženje i transparentne procese kojima će se nevladinim organizacijama omogućiti slobodno i učinkovito djelovanje u Kini;

9.  ističe da se Europska unija zauzima za jačanje demokracije, uključujući vladavinu prava, neovisnosti pravosuđa, temeljnih sloboda i prava, transparentnosti te slobode informiranja i izražavanja u Hong Kongu;

10.  poziva Kinu da bez odgode ratificira Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima te da potpiše i ratificira Međunarodnu konvenciju o zaštiti svih osoba od prisilnih nestanaka;

11.  naglašava predanost Europske unije jačanju vladavine prava, neovisnosti pravosuđa te temeljnih sloboda i prava, posebno transparentnosti te slobode informiranja i izražavanja, u svim zemljama s kojima održava bilateralne odnose; smatra da je potrebno uspostaviti sadržajan i otvoren dijalog o ljudskim pravima koji se temelji na uzajamnom poštovanju; smatra da postojeći čvrsti odnosi EU-a i Kine moraju ponuditi učinkovitu platformu za promišljen, sadržajan i otvoren dijalog o ljudskim pravima koji se temelji na uzajamnom poštovanju;

12.  naglašava da su trgovinski i gospodarski odnosi važni za poticanje blagostanja obiju strana; podsjeća da se ti odnosi mogu razviti samo u slučaju dobrih namjera i uzajamnog povjerenja; ističe da su poštovanje ljudskih prava i transparentnost dio modernih trgovinskih sporazuma;

13.  apelira na mjerodavne institucije EU-a da žurno djeluju i da slučaj Guija Minhaija uvrste u program sljedećeg dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i Kine;

14.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladi i parlamentu Narodne Republike Kine te izvršnom dužnosniku i skupštini Posebnog upravnog područja Hong Konga.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0045. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0458. (3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0252.

Rezolucija Europskog parlamenta od 24. studenoga 2016. o stanju naroda Gvarani-Kajova u brazilskoj saveznoj državi Mato Grosso do Sul (2016/2991(RSP))

P8_TA(2016)0445 RC-B8-1260/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o potrebi zaštite prava autohtonih naroda Brazila, posebice rezoluciju od 15. veljače 1996. o kršenju ustavnih prava autohtonih naroda Brazila(1),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. listopada 1995. o stanju autohtonih naroda Brazila(2),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju Ujedinjenih naroda o pravima autohtonih naroda, koju je Opća skupština usvojila 13. rujna 2007.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima od 10. prosinca 1948.,

–  uzimajući u obzir ciljeve održivog razvoja UN-a iz rujna 2015.,

–  uzimajući u obzir Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima i Globalni sporazum UN-a,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada o autohtonim i plemenskim narodima (Konvencija 169), usvojenu 27. lipnja 1989., čiji je Brazil potpisnik,

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini od 9. kolovoza 2016. povodom Međunarodnog dana autohtonih naroda svijeta,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o borcima za ljudska prava iz 1998., Smjernice Europske unije o borcima za ljudska prava i Europski instrument za demokraciju i ljudska prava,

–  uzimajući u obzir izvješće posebne izvjestiteljice UN-a za prava autohtonih naroda Victorije Tauli-Corpuz o njezinoj misiji u Brazilu od 7. do 17. ožujka 2016. (A/HRC/33/42/Add.1),

–  uzimajući u obzir izvješće Domorodačkog misionarskog vijeća (CIMI) iz 2016.,

–  uzimajući u obzir izjave posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava tijekom dijaloga između EU-a i Brazila o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da se brazilskim ustavom iz 1988., koji je na snazi i oko kojega su se vodili pregovori s autohtonim narodima, priznaje pravo takvih naroda na očuvanje vlastite kulturne tradicije te prihvaća njihovo izvorno pravo na teritorij njihovih predaka; budući da je država dužna regulirati i štititi to pravo;

B.  budući da prema posebnoj izvjestiteljici UN-a za prava autohtonih naroda posljednjih osam godina nije zabilježen nikakav napredak u provedbi preporuka UN-a i rješavanju dugotrajnih problema od ključne važnosti za autohtone narode u Brazilu, primjerice službeno priznavanje njihova teritorija, dok zabrinjava i nazadovanje u području zaštite prava autohtonih naroda;

C.  budući da je tijekom posljednjih 14 godina, prema službenim podacima posebnog tajništva za zdravlje autohtonog stanovništva (SESAI) i uprave za zdravlje autohtonog stanovništva Mato Grosso do Sul o ubojstvima pripadnika autohtonog naroda Gvarani-Kajova u državi Mato Grosso do Sul, ubijeno najmanje 400 autohtonih stanovnika i 14 njihovih vođa, među kojima i Simiao Vilharva i Clodiodi de Souza, koji su mirnim prosvjedima pokušavali vratiti kontrolu nad teritorijem svojih predaka;

D.  budući da, prema nacionalnom ispitivanju zdravlja i prehrane autohtonog stanovništva u Brazilu provedenome 2008. – 2009., stopa kronične pothranjenosti među djecom koja pripadaju autohtonom stanovništvu iznosi 26 %, dok je prosjek za djecu koja ne pripadaju autohtonom stanovništvu 5,9 %; budući da, prema nedavnom istraživanju koje su proveli FIAN Brazil i Domorodačko misionarsko vijeće (CIMI), 42 % pripadnika zajednice naroda Gvarani i Kajova pati od kronične pothranjenosti;

E.  budući da su nedovoljno pružanje odgovarajuće zdravstvene skrbi, obrazovanja i socijalnih usluga te nepostojanje utvrđenih granica između teritorija autohtonih naroda utjecali na stopu samoubojstva mladih i smrtnosti dojenčadi; budući da je posljednjih 15 godina barem 750 osoba, većinom mladih, počinilo samoubojstvo, dok je više od 600 djece mlađe od pet godina preminulo, većinom uslijed bolesti koje su se mogle spriječiti ili lako izliječiti;

F.  budući da se 98,33 % teritorija autohtonog stanovništva u Brazilu nalazi u amazonskoj regiji, u kojoj autohtono stanovništvo pomaže u očuvanju biološke raznolikosti tog područja i tako ima ulogu u sprečavanju klimatskih promjena; budući da, prema studiji naslovljenoj „Prema globalnim polaznim količinama ugljika uskladištenog na zemljištima u zajedničkom vlasništvu: ažurirana analiza doprinosa autohtonih naroda i lokalnih zajednica ublažavanju utjecaja klimatskih promjena” Inicijative za prava i resurse Istraživačkog centra Woods Hole i Svjetskog istraživačkog instituta, objavljenoj 1. studenog 2016., povećanje zemljišnih prava autohtonog stanovništva može imati važnu ulogu u zaštiti šuma, biološke raznolikosti i ekosustava;

G.  budući da su Ured saveznog javnog tužitelja i Nacionalna zaklada za pružanje potpore autohtonim narodima (FUNAI) 2007. godine potpisali Uvjete prilagodbe ponašanja u cilju određivanja i utvrđivanja granica između 36 teritorija zajednice Gvarani-Kajova u državi Mato Grosso do Sul do 2009.;

H.  budući da su aktualne brojne inicijative za reformu, tumačenje i primjenu brazilskog saveznog ustava i budući da bi se tim mogućim promjenama mogla ugroziti prava autohtonih naroda priznata ustavom;

1.  priznaje dugotrajno partnerstvo između EU-a i Brazila, koje počiva na uzajamnom povjerenju i poštovanju demokratskih načela i vrijednosti; pohvaljuje brazilsku vladu na napretku ostvarenom u pitanjima poput konstruktivne uloge FUNAI-ja, niza odluka Saveznog vrhovnog suda o sprečavanju deložacija, napora uloženog u provedbu diferenciranih usluga u području zdravstva i obrazovanja, značajnih postignuća u utvrđivanju granica u amazonskoj regiji, organizaciji prve Nacionalne konferencije o politici povezanoj s autohtonim narodima te osnivanju Nacionalnog vijeća za politiku povezanu s autohtonim narodima;

2.  oštro osuđuje nasilje počinjeno nad brazilskim autohtonim zajednicama; izražava žaljenje zbog siromaštva i stanja ljudskih prava pripadnika zajednice Gvarani-Kajova u državi Mato Grosso do Sul;

3.  poziva brazilske vlasti da smjesta poduzmu mjere zaštite sigurnosti autohtonih naroda i da se pobrinu za provedbu neovisnih istraga u vezi s ubojstvima i napadima na pripadnike autohtonih naroda tijekom njihovih pokušaja obrane vlastitih ljudskih i teritorijalnih prava, i to kako bi se počinitelje moglo privesti pravdi;

4.  podsjeća brazilske vlasti da su odgovorne za zadržavanje i cjelovitu primjenu odredbi brazilskog ustava koje se odnose na zaštitu pojedinačnih prava, prava manjina i nezaštićenih etničkih skupina, imajući u vidu pripadnike naroda Gvarani-Kajova;

5.  podsjeća brazilske vlasti da su obvezne poštovati međunarodne standarde u pogledu ljudskih prava autohtonih naroda, kao što je posebno utvrđeno brazilskim saveznim ustavom i zakonom 6.001/73 o statutu autohtonog stanovništva;

6.  uzima u obzir ulogu brazilskog Saveznog vrhovnog suda u daljnjoj zaštiti izvornih i ustavnih prava autohtonih naroda te poziva Nacionalno vijeće da izradi mehanizme i poduzme mjere u cilju bolje zaštite potreba ugroženog stanovništva;

7.  poziva brazilske vlasti da u potpunosti provedu preporuke posebne izvjestiteljice UN-a za prava autohtonih naroda nakon njezine misije u Brazilu u ožujku 2016.;

8.  poziva brazilske vlasti da osmisle radni plan kako bi se dala prednost završetku postupka utvrđivanja granica svih teritorija na koje pripadnici zajednice Gvarani-Kajova polažu prava te da stvore tehničke operativne preduvjete u tu svrhu, s obzirom na to da su mnoga ubojstva počinjena iz osvete zbog ponovnog zauzimanja teritorija predaka;

9.  preporučuje brazilskim vlastima da izdvoje dovoljna sredstava u proračunu za rad FUNAI-ja te da mu osiguraju dodatna sredstva za pružanje temeljnih usluga o kojima autohtono stanovništvo ovisi;

10.  izražava zabrinutost zbog predložene ustavne izmjene 215/2000 (PEC 215), kojoj se brazilski autohtoni narodi žestoko protive s obzirom na to da bi se njome, bude li usvojena, ugrozila prava autohtonih naroda na zemljište, i to tako što bi omogućila onima koji rade na štetu autohtonog stanovništva, osobito u poljoprivrednoj, drvnoj, rudarskoj i energetskoj industriji, da blokiraju priznavanje novih teritorija koji pripadaju autohtonom stanovništvu; čvrsto vjeruje da bi poduzeća trebala odgovarati za eventualnu štetu nanesenu okolišu i kršenja ljudskih prava za koje su odgovorni te da bi EU i države članice to trebale poštovati kao temeljno načelo koje treba obvezno uvrstiti kao odredbu u svim trgovinskim politikama;

11.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Europske komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, visokom povjereniku UN-a za ljudska prava, predsjedniku i vladi Brazila, predsjedniku brazilskog Nacionalnog kongresa, supredsjednicima Europsko-latinskoameričke parlamentarne skupštine i Stalnom forumu Ujedinjenih naroda za pitanja autohtonog stanovništva.

(1) SL C 65, 4.3.1996., str. 164. (2) SL C 287, 30.10.1995., str. 202.

Rezolucija Europskog parlamenta od 24. studenoga 2016. o slučaju Ildara Dadina, zatvorenika savjesti u Rusiji (2016/2992(RSP))

P8_TA(2016)0446 RC-B8-1261/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoja prethodna izvješća, preporuke i rezolucije o Rusiji, posebno preporuke Vijeću od 23. listopada 2012. o uspostavi zajedničkih viznih ograničenja za ruske dužnosnike upletene u slučaj Sergeja Magnickog(1), svoju rezoluciju od 13. lipnja 2013. o vladavini prava u Rusiji(2), te od 13. ožujka 2014. o Rusiji: izricanje osuđujućih presuda protiv prosvjednika koji su sudjelovali u događajima na trgu Bolotnaja(3); svoje preporuke Vijeću od 2. travnja 2014. o uvođenju zajedničkih viznih ograničenja za ruske dužnosnike upletene u slučaj Sergeja Magnickog(4); kao i svoje rezolucije od 23. listopada 2014. o zatvaranju nevladine organizacije „Memorial” (dobitnice nagrade Saharov 2009. godine) u Rusiji(5), od 12. ožujka 2015. o ubojstvu ruskog oporbenog čelnika Borisa Njemcova i stanju demokracije u Rusiji(6), od 10. lipnja 2015. o stanju odnosa između EU-a i Rusije(7), te od 10. rujna 2015. o Rusiji, posebno o slučaju Estona Kohvera, Olega Sencova i Oleksandra Kolčenka(8),

–  uzimajući u obzir zaključke sastanka na vrhu EU-a i Rusije održanog 3. i 4. lipnja 2013. te konzultacija o ljudskim pravima održanih 19. svibnja 2013. godine,

–  uzimajući u obzir Ustav Rusije, a posebno njegov članak 29., kojim se jamči sloboda govora, te članak 31., koji obuhvaća pravo na mirno okupljanje,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je početkom prosinca 2015. ruski oporbeni aktivist Ildar Dadin osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine zbog organiziranja niza mirnih antiratnih prosvjeda i okupljanja, čime je postao prva osoba u Rusiji osuđena na osnovi strogog Zakona o javnom okupljanju donesenog 2014. godine;

B.  budući da je Ildar Dadin osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, što je kazna stroža od dvije godine, koliko je preporučilo tužiteljstvo; budući da mu je kazna u drugom stupnju smanjena na dvije i pol godine;

C.  budući da je, prema izvješćima, Ildar Dadin na izdržavanju kazne u kaznenoj koloniji br. 7 u Kareliji izložen stalnim mučenjima, premlaćivanjima i nečovječnom postupanju ruskih vlasti, koje mu također prijete ubojstvom;

D.  budući da je Europski sud za ljudska prava prihvatio zahtjev Dadinovog odvjetnika i naložio Ruskoj Federaciji da se pobrine za provođenje efektivne istrage, premjesti Ildara Dadina u drugu kaznionicu i zajamči mu komunikaciju s pravnim zastupnikom;

E.  budući da slučaj Ildara Dadina nije izoliran i da vjerodostojna izvješća o ljudskim pravima ukazuju na sustavnu upotrebu mučenja, zlostavljanja i nečovječnog postupanja u ruskom kaznenom sustavu; budući da počinitelji odnosno osobe odgovorne za mučenja i zlostavljanja zatvorenika i osoba u kaznionicama i pritvornim objektima često ostaju nekažnjeni;

F.  budući da je 3. studenog 2016. Thorbjørn Jagland, glavni tajnik Vijeća Europe, zbog navoda o zlostavljanju Ildara Dadina izrazio zabrinutost Aleksandru Konovalovu, ministru pravosuđa Ruske Federacije;

G.  budući da je broj političkih zatvorenika u Rusiji posljednjih godina znatno porastao i da ih je prema Centru za ljudska prava „Memorial” sada 102, a među njima su i Aleksandar Kostenko Fedorovič, Ivan Nepomnjaščih, Dmitri Bučenkov, Vladimir Ionov, Maksim Panfilov i drugi; budući da je utvrđeno da je Rusija 2015. godine 109 puta prekršila Europsku konvenciju o ljudskim pravima, što znači više od bilo koje druge zemlje;

H.  budući da je 2015. zabilježeno 197 smrtnih slučajeva u policijskom pritvoru, što obuhvaća i 109 slučajeva smrti zbog „iznenadnog pogoršanja zdravstvenog stanja” i 62 samoubojstva, što dovoljno govori o raširenom zlostavljanju, mučenju i maltretiranju zatvorenika u zatvorskom sustavu Ruske Federacije;

I.  budući da je 26. listopada 2016. sud u Moskvi izrekao novčanu kaznu od 300 000 rubalja Analitičkom centru Juri Levada (Centar Levada), jednoj od tri glavne organizacije koje se bave analiziranjem javnog mnijenja u Rusiji, zbog toga što se nije registrirao kao „strani agent”;

J.  budući da je predsjednik Putin nedavno potpisao ukaz kojim Rusija nadalje odbija sudjelovati u Rimskom statutu Međunarodnog kaznenog suda; budući da je rusko Ministarstvo vanjskih poslova u svojoj izjavi rad Međunarodnog kaznenog suda opisalo „nedjelotvornim i jednostranim” i izrazilo zabrinutost zbog istrage događaja u Južnoj Osetiji iz kolovoza 2008. godine; budući da su tužitelji Međunarodnog kaznenog suda na internetskoj stranici Suda objavili izvješće u kojem se navodi da je „ruska okupacija bila popraćena maltretiranjem i zastrašivanjem Krimskih Tatara”;

K.  budući da je Vijeće Ujedinjenih naroda za ljudska prava u listopadu 2016. odlučilo da neće ponovno izabrati Rusiju u svoje članstvo, nakon što je više od 80 organizacija za ljudska prava i međunarodnu pomoć potpisalo pismo kojim se članice UN-a pozivaju da spriječe izbor Rusije u to tijelo;

1.  poziva na trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu Ildara Dadina i svih zatočenih na temelju lažnih ili neosnovanih optužbi ili zbog korištenja svojega prava na slobodu izražavanja i okupljanja;

2.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog toga što je Kazneni zakon Ruske Federacije dopunjen člankom kojim se uvode nova ograničenja javnih okupljanja i kojim se ta okupljanja kvalificiraju kao kazneno djelo;

3.  poziva ruske vlasti na provođenje temeljite i transparentne istrage navoda Ildara Dadina o mučenju i zlostavljanju, uz sudjelovanje neovisnih stručnjaka za ljudska prava; poziva na provođenje neovisne istrage navoda o mučenju, zlostavljanju i ponižavajućem i nečovječnom postupanju državnih dužnosnika u ruskim kaznionicama, radnim logorima i zatvorima;

4.  poziva Rusku Federaciju da u tom smislu provede sveobuhvatno preispitivanje zatvorskog sustava radi njegove temeljite reforme, te da u potpunosti provede norme dogovorene relevantnim međunarodnim konvencijama;

5.  izražava solidarnost s onima koji su na temelju lažnih i neosnovanih optužbi uhićeni u Rusiji i na privremeno okupiranim područjima Ukrajine, uključujući Krimske Tatare, te poziva na njihovo trenutačno puštanje na slobodu;

6.  podsjeća Rusiju na važnost da kao članica Vijeća Europe i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju u potpunosti poštuje svoje međunarodne pravne obveze i temeljna ljudska prava i vladavinu prava koji su upisani u razne međunarodne ugovore koje je Rusija potpisala i čija je država stranka; ističe da se Ruska Federacija može smatrati pouzdanim partnerom u međunarodnoj suradnji samo ako ispunjava svoje obveze u skladu s međunarodnim pravom; s tim u vezi, izražava zabrinutost zbog ukaza predsjednika o povlačenju Rusije iz Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda;

7.  poziva vladu Rusije da poduzme konkretne i trenutačne mjere za izvršavanje svih presuda Europskog suda za ljudska prava protiv Rusije; u tom pogledu žali zbog činjenice da je Ruska Federacija novim zakonodavnim aktom usvojenim u prosincu 2015. ovlastila Ustavni sud da poništi presude Međunarodnog suda za ljudska prava;

8.  poziva Vijeće da osmisli jedinstvenu politiku prema Rusiji koja će 28 država članica EU-a i institucije EU-a obvezati na slanje snažne zajedničke poruke o ulozi ljudskih prava u odnosima između EU-a i Rusije te poštovanja međunarodnog prava; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da zajedno s Europskom službom za vanjsko djelovanje i Komisijom osmisli sadržajnu i konkretnu strategiju za davanje potpore ruskom civilnom društvu i organizacijama uz pomoć Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava;

9.  poziva Vijeće da usvoji niz ciljanih sankcija kako bi se kaznili odgovorni za zlostavljanje Ildara Dadina i drugih aktivista za ljudska prava;

10.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Europskoj službi za vanjsko djelovanje, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, Vijeću Europe, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju te predsjedniku, vladi i parlamentu Ruske Federacije.

(1) SL C 68 E, 7.3.2014., str. 13. (2) SL C 65, 19.2.2016., str. 150. (3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0253. (4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0258. (5) SL C 274, 27.7.2016., str. 21. (6) SL C 316, 30.8.2016., str. 126. (7) SL C 407, 4.11.2016., str. 35. (8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0314.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 24. studenoga 2016. o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o pružanju daljnje makrofinancijske pomoći Hašemitskoj Kraljevini Jordanu (COM(2016)0431 – C8-0242/2016 – 2016/0197(COD))

P8_TA(2016)0447 A8-0296/2016

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0431),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 212. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0242/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu Europskog parlamenta i Vijeća usvojenu zajedno s Odlukom br. 778/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. kolovoza 2013. o pružanju dodatne makrofinancijske pomoći Gruziji(1),

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za vanjske poslove i pismo Odbora za proračune,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 4. studenoga 2016. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0296/2016),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, kako je navedeno u nastavku;

2.  prihvaća zajedničku izjavu Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;

3.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 24. studenoga 2016. radi donošenja Odluke (EU) 2016/... Europskog parlamenta i Vijeća o pružanju daljnje makrofinancijske pomoći Hašemitskoj Kraljevini Jordanu

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Odluci (EU) 2016/2371.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije

S obzirom na fiskalne izazove i u izvanrednim okolnostima s kojima se Jordan suočava kao rezultat udomljavanja više od 1,3 milijuna Sirijaca, Komisija će 2017. godine, ako je to primjereno, podnijeti novi prijedlog za produženje i povećanje makrofinancijske pomoći za Jordan, nakon uspješnog zaključenja druge operacije MFA i pod uvjetom da su ispunjene uobičajene pretpostavke za tu vrstu pomoći, uključujući ažuriranu ocjenu Komisije o potrebama Jordana za vanjskim financiranjem. Ta ključna pomoć za Jordan, pomoći će toj zemlji u održavanju makroekonomske stabilnosti te sačuvati razvojne rezultate i omogućiti nastavak reformskog programa zemlje.

(1) SL L 218, 14.8.2013., str. 15.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 24. studenoga 2016. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o djelatnostima i nadzoru institucija za strukovno mirovinsko osiguranje (preinaka) (COM(2014)0167 – C7-0112/2014 – 2014/0091(COD))

P8_TA(2016)0448 A8-0011/2016

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2014)0167),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 53., 62. te članak 114. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0112/2014),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje nizozemskog Zastupničkog doma, podneseno u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 10. srpnja 2014.(1),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sistematičnijem korištenju metode za preinačavanje pravnih akata(2),

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za pravna pitanja od 4. rujna 2014. upućeno Odboru za ekonomsku i monetarnu politiku u skladu s člankom 104. stavkom 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 30. lipnja 2016. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 104. i 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0011/2016),

A.  budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, prijedlog Komisije ne sadrži suštinske promjene osim onih koje su kao takve u prijedlogu navedene, te da se prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih promjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene;

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 24. studenoga 2016. radi donošenja Direktive (EU) 2016/... Europskog parlamenta i Vijeća o djelatnostima i nadzoru institucija za strukovno mirovinsko osiguranje

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2016/2341.)

(1) SL C 451, 16.12.2014., str. 109. (2) SL C 77, 28.3.2002., str. 1.

Rezolucija Europskog parlamenta od 24. studenoga 2016. o stanju u Siriji (2016/2933(RSP))

P8_TA(2016)0449 RC-B8-1249/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Siriji, uključujući onu od 6. listopada 2016.(1),

–  uzimajući u obzir načela iz Povelje Ujedinjenih naroda,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Ženevske konvencije iz 1949. i njihove dodatne protokole,

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o Daišu i frontu al-Nusra te rezolucije o sukobu u Sirijskoj Arapskoj Republici, posebice rezolucije 2118 (2013), 2139 (2014), 2165 (2014), 2191 (2014), 2199 (2015), 2254 (2015), 2258 (2015) i 2268 (2016),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 17. listopada 2016. te zaključke Europskog vijeća od 18. i 19. veljače 2016. te od 20. i 21. listopada 2016.,

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini te povjerenika za humanitarnu pomoć i civilnu zaštitu Christosa Stylianidesa od 16. rujna 2016. o Siriji, od 20. rujna 2016. o zračnim napadima na humanitarni konvoj UN-a i Sirijskog Arapskog Crvenog polumjeseca, od 24. rujna 2016. o stanju u Aleppu, od 2. listopada 2016. o hitnoj humanitarnoj inicijativi za Aleppo i od 25. listopada 2016. o hitnosti da humanitarna pomoć stigne u Aleppo,

–  uzimajući u obzir izvješća Nezavisne međunarodne istražne komisije o Sirijskoj Arapskoj Republici koju je osnovalo Vijeće UN-a za ljudska prava, kao i rezolucije Vijeća UN-a za ljudska prava o Sirijskoj Arapskoj Republici od 27. rujna 2016. i 21. listopada 2016.,

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Federice Mogherini od 17. studenoga 2016. o Rusiji i Međunarodnom kaznenom sudu,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je tijekom šest godina sukoba, ekstremnog nasilja i brutalnosti u Siriji više od 400 000 osoba izgubilo život te više od 13 milijuna ljudi treba humanitarnu pomoć; budući da će unutar Sirije 2016. godine vjerojatno biti 8,7 milijuna raseljenih osoba i da je 4,8 milijuna ljudi napustilo zemlju;

B.  budući da borbe i bombardiranja u Siriji ne jenjavaju i da se humanitarno stanje dodatno pogoršalo; budući da je Aleppo još uvijek epicentar sirijskog sukoba, no borbe se nastavljaju i u Hami, Idlibu, sjeverozapadnoj Siriji, predgrađima Damaska i Deir ez-Zora; budući da više od četiri milijuna ljudi živi u opkoljenim gradovima i teško pristupačnim područjima gdje je uništena osnovna infrastruktura za vodu i električnu energiju; budući da je u istočnom Aleppu i drugim opkoljenim gradovima, kao što je grad Zabadani, koji drže pobunjenici, te gradići Kefraja i Foja u pokrajini Idlib, koji su u rukama vladinih snaga, unatoč jednostranom humanitarnom primirju koje su proglasili Asadov režim i Rusija, stanovništvo suočeno s ozbiljnom nestašicom hrane i osnovnih medicinskih potrepština; budući da od srpnja 2016. humanitarna pomoć nije mogla biti dopremljena u opkoljene dijelove istočnog Aleppa;

C.  budući da u Aleppu i diljem Sirije postoji trajna zdravstvena kriza; budući da prema podacima UNICEF-a više od dvije trećine Sirijaca u regiji nema redovit pristup vodi i gotovo šest milijuna djece hitno treba životno važnu pomoć;

D.  budući da su sve strane u sukobu, a posebno Asadov režim uz potporu Rusije i Irana, počinile ozbiljna kršenja međunarodnih ljudskih prava i humanitarnog prava, među ostalim korištenjem neselektivnog oružja, zapaljivih bombi, bojler-bombi i bombi za napade na bunkere u civilnim područjima, te tvari koje su kemijsko oružje prema Konvenciji o zabrani razvijanja, proizvodnje, gomilanja i korištenja kemijskim oružjem i o njegovu uništenju; budući da se ne poštuju načela predostrožnosti i proporcionalnosti; budući da se namjerno ciljaju civilna područja, škole, bolnice, humanitarni radnici i izbjeglički kampovi; budući da ratni zločini i zločini protiv čovječnosti ne smiju ostati nekažnjeni;

E.  budući da je prema dokazima koje su prikupili Nezavisna međunarodna istražna komisija o Sirijskoj Arapskoj Republici u okviru mandata UN-a i skupine za ljudska prava sirijska vlada u pritvoru držala najmanje 200 000 ljudi u nehumanim uvjetima; budući da su posljednjih godina u pritvorima sirijske vlade zbog zlostavljanja i bolesti umrle tisuće Sirijaca; budući da su prisilni nestanci i strašna zlostavljanja pritvorenika raširena pojava; budući da su sirijske vlasti pokušale zadržati tajnima informacije o svojim objektima za pritvor i odbile dopustiti pristup priznatim međunarodnim promatračima u pogledu pritvora; budući da je od 2011. Međunarodnom odboru Crvenog križa (ICRC) bilo dopušteno posjetiti samo nekoliko zatvora;

F.  budući da se svijet neprestano zgraža nad zlodjelima koja čine Daiš i druge džihadističke skupine, nad brutalnim pogubljenjima i neopisivim seksualnim nasiljem, otmicama, mučenjem, prisilnim preobraćenjima i ropstvom žena, djevojaka i djevojčica; budući da se djeca novače i koriste za terorističke napade; budući da Daiš još kontrolira velike dijelove Sirije i Iraka; budući da Daiš provodi genocid nad vjerskim i etničkim manjinama, kao i ekstremna mučenja te uništava kulturnu baštinu; budući da postoji opravdana zabrinutost za dobrobit stanovništva koje se trenutačno nalazi pod kontrolom Daiša i zbog mogućnosti da ga se tijekom akcije oslobađanja koristi kao ljudski štit;

G.  budući da je Džabat Fatah al-Šam, ranije poznat kao front al-Nusra, pridruženi član al-Qaide u Siriji, teroristička organizacija koja odbacuje sporazumnu političku tranziciju i uključivu demokratsku budućnost za Siriju;

H.  budući da je Sirija potpisala, no nije ratificirala, Rimski statut Međunarodnoga kaznenog suda (MKS); budući da je glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon opetovano tražio da Vijeće sigurnosti UN-a pitanje stanja u Siriji uputi Međunarodnom kaznenom sudu; budući da Rusija i Kina blokiraju svaki napredak u pogledu odgovornosti Sirije ulaganjem veta na svaku rezoluciju Vijeća sigurnosti koja bi tom sudu dala mandat za istraživanje strašnih zločina koji su počinjeni tijekom sukoba u Siriji; budući da je 16. studenog 2016. Rusija odlučila povući svoj potpis iz Rimskog statuta; budući da zbog tog nedostatka odgovornosti dolazi do daljnjih zlodjela, a žrtve još više trpe;

I.  budući da je sve zemlje i strane uključene u sukob potrebno podsjetiti na njihove obveze u skladu s Rezolucijom UN-a 2254 (2015), a naročito na obvezu prekida svih napada na civile i civilnu infrastrukturu te na obvezu osiguranja humanitarnog pristupa u cijeloj zemlji; budući da Europska unija mora upotrijebiti sve svoje instrumente, uključujući nametanje mjera ograničavanja kako bi se zajamčilo da sve strane poštuju tu Rezoluciju;

J.  budući da je EU jedan od najvećih pružatelja humanitarne pomoći za osobe koje bježe od dugotrajnog nasilja i uništenja u Siriji; budući da je zbog nedostatka međunarodnog jedinstva sve teže pregovorima postići rješenje za rat u Siriji;

1.  izražava još jednom svoju krajnju zabrinutost zbog neprestanih borbi, bombardiranja i sve lošijeg humanitarnog stanja u Siriji; oštro osuđuje sve napade na civile i civilnu infrastrukturu, nastavak svih opsada u Siriji i činjenicu da nema humanitarnog pristupa za potrebit sirijski narod; poziva sve strane da omoguće nesmetan i kontinuiran humanitarni pristup i dostavu hitno potrebne robe, naročito u opkoljena i teško pristupačna područja; ističe da je namjerno izgladnjivanje stanovništva zabranjeno međunarodnim humanitarnim pravom i apelira na sve strane da odmah omoguće medicinske evakuacije iz istočnog Aleppa i svih drugih opkoljenih područja;

2.  najsnažnije osuđuje zlodjela i rašireno kršenje ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava koje provode Asadove snage uz pomoć Rusije i Irana te kršenje ljudskih prava i povrede međunarodnog humanitarnog prava koje provode nedržavne oružane terorističke skupine, posebice Daiš, Džabat Fatah al-Šam/front al-Nusra i druge džihadističke skupine;

3.  traži trenutno zaustavljanje bombardiranja i neselektivnih napada na civile; ističe da sve strane trebaju posvetiti maksimalnu pozornost i poduzeti odgovarajuće mjere za zaštitu civila, neovisno o njihovoj etničkoj pripadnosti te vjeri ili vjeroispovijesti; snažno osuđuje neselektivno bacanje velikog broja raketa na civilna predgrađa zapadnog Aleppa od strane oružanih oporbenih skupina; naglašava da je navodno ranjeno i ubijeno mnogo civila, uključujući djecu; poziva sve strane uključene u sukob da poduzmu odgovarajuće korake kako bi se zaštitili civili u skladu s međunarodnim pravom, među ostalim prekidom napada usmjerenih na civilne objekte kao što su zdravstveni centri, škole i vodovodna mreža, trenutačnom demilitarizacijom takvih objekata, izbjegavanjem uspostave vojnih položaja u gusto naseljenim područjima te omogućavanjem evakuacije ranjenih i svih civila koji žele napustiti područja pod opsadom; ističe da primarnu odgovornost za zaštitu sirijskog stanovništva snosi sirijski režim;

4.  pohvaljuje napore humanitarnih radnika koji osobama u područjima sukoba nastoje osigurati prijeko potrebnu pomoć, hranu, vodu i lijekove te apelira na sve strane uključene u sukob da zajamče siguran i neograničen pristup humanitarnih agencija civilnom stanovništvu koje je pogođeno ratnim djelovanjima;

5.  poziva institucije EU-a i države članice da u potpunosti podrže UN i Organizaciju za zabranu kemijskog oružja (OPCW) kako bi se kod svih uključenih strana nastavila istraga u vezi s upotrebom kemijskog oružja u Siriji i njegovim uništavanjem; ustraje u tome da odgovorni za uporabu kemijskog oružja moraju odgovarati; podržava produženje mandata zajedničkog istražnog mehanizma OPCW-a kako bi se utvrdila odgovornost za upotrebu kemijskog oružja u Siriji;

6.  izražava zabrinutost zbog protupravnog oduzimanja slobode, mučenja, zlostavljanja, prisilnih nestanaka i ubijanja pritvorenika u zatvorima pod nadzorom režima i tajnim centrima za pritvor koje vode paravojne skupine uz vanjsku podršku; poziva sirijske vlasti koje vode te centre za pritvor da prestanu sa svim pogubljenjima i neljudskim postupanjem;

7.  poziva na trenutačno oslobađanje onih koji su proizvoljno pritvoreni te na okončanje primjene mučenja i drugog zlostavljanja kao i prakse prisilnih nestanaka, u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 2139 od 22. veljače 2014.; poziva na to da se međunarodnim promatračima u pogledu pritvora, na primjer ICRC-u, odmah odobri nesmetan pristup kako bi pratili stanje svih pritvorenika u Siriji te pružili informacije i potporu njihovim obiteljima;

8.  ponavlja svoju snažnu osudu zlodjela koja su počinili Asadov režim, Daiš, Džabat Fatah al-Šam/al-Nusra i druge terorističke organizacije i koja se mogu smatrati teškim ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti; podupire poziv pet zemalja (Sjedinjenih Američkih Država, Francuske, Njemačke, Italije i Ujedinjene Kraljevine) i potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice upućen svim oružanim skupinama koje se bore u Siriji da prekinu svaku suradnju s Džabatom Fatahom al-Šamom; ističe da je važno stvarno zaustaviti pristup financiranju i sredstvima aktivnosti Daiša, uhititi strane borce i zaustaviti priljev oružja džihadističkim skupinama; poziva sirijsku oporbu da se jasno ogradi od takvih ekstremističkih elemenata i ideologije; podsjeća na to da bi napore trebalo usmjeriti na poražavanje Daiša i drugih skupina koje su prema UN-u terorističke skupine; poziva na to da se poduzmu mjere kako bi se spriječilo da materijalna i financijska potpora stigne do pojedinaca, skupina, poduzeća i subjekata koji su povezani sa skupinama koje je UN označio terorističkima;

9.  ponovno traži da počinitelji ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti za te zločine snose posljedice te da ih se pozove na odgovornost; naglašava da bi oni koji čine zločine nad vjerskim, etničkim i drugim skupinama i manjinama trebali također biti privedeni pravdi; i dalje je uvjeren da stvarnog rješenja sukoba i održivog mira u Siriji ne može biti ako počinitelji ne budu odgovarali za počinjena zlodjela; smatra da se pitanje odgovornosti za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti ne bi smjelo politizirati; sve strane uključene u sukob imaju obvezu u svim okolnostima poštovati međunarodno humanitarno pravo i tko god počini takve zločine mora znati da će prije ili kasnije biti priveden pravdi;

10.  potiče EU i njegove države članice da se pobrinu da svi odgovorni za povrede međunarodnih ljudskih prava i humanitarnog prava odgovaraju pred licem pravde u okviru odgovarajućih, nepristranih međunarodnih kazneno-sudskih mehanizama ili nacionalnih sudova uz primjenu načela univerzalne jurisdikcije; ponovno ističe da podržava upućivanje sirijskog slučaja MKS-u, no s obzirom da Vijeće sigurnosti nije u mogućnosti raspravljati o toj temi, ponovno poziva Europsku uniju i njezine države članice da u Općoj skupštini Ujedinjenih naroda preuzmu vodeću ulogu te da do odluke o upućivanju MKS-u razmotre mogućnost uspostavljanja suda za ratne zločine u Siriji; ističe da je nakon okončanja sukoba te vodeći računa o promicanju pomirenja važno da za taj proces bude odgovorna Sirija;

11.  pozdravlja i ističe ključnu važnost rada lokalnih i međunarodnih organizacija civilnog društva u dokumentiranju dokaza o ratnim zločinima, zločinima protiv čovječnosti i drugim kršenjima, uključujući uništavanje kulturne baštine; poziva EU i njegove države članice da pruže dodatnu i potpunu pomoć tim akterima;

12.  žali zbog odluke ruskog predsjednika Vladimira Putina da se povuče iz MKS-a, no naglašava da Ruska Federacija zapravo nikada nije ratificirala Rimski statut te da se odabirom trenutka u kojem je ta odluka donesena umanjuje kredibilnost zemlje te da se mogu izvesti zaključci o njezinoj predanosti međunarodnoj pravdi;

13.  pozdravlja zaključke Vijeća o Siriji od 17. listopada 2016. te zaključke Europskog vijeća o Siriji od 20. i 21. listopada 2016.; podupire poziv EU-a za okončanje svih vojnih letova nad gradom Aleppom, hitan prekid neprijateljstava koji je potrebno pratiti snažnim i transparentnim mehanizmom, ukidanje opsada te potpun, nesmetan i održiv humanitarni pristup diljem zemlje koji trebaju osigurati sve strane;

14.  pozdravlja preispitivanje mjera ograničavanja EU-a protiv Sirije i pojedinaca koji su odgovorni za represiju nad civilnim stanovništvom u toj zemlji; naglašava da bi Europska unija, u slučaju da se zlodjela i očito zanemarivanje humanitarnog prava nastave, trebala razmotriti sve raspoložive mogućnosti, uključujući zonu zabrane letenja nad gradom Aleppom, kako bi odredila posljedice za najgnjusnije povrede i kršenja ljudskih prava;

15.  traži da svi poštuju prava etničkih i vjerskih manjina u Siriji, uključujući kršćane, kako bi dostojanstveno, u jednakosti i sigurnosti, nastavile živjeti u područjima koja su povijesno i tradicionalno njihova domovina te kako bi slobodno prakticirale svoju vjeru i vjerovanja, bez da su žrtve prisile, nasilja ili diskriminacije; podupire međuvjerski dijalog kako bi se poticalo uzajamno razumijevanje i suzbijao fundamentalizam;

16.  potiče sve sudionike u Međunarodnoj skupini za potporu Siriji da nastave s pregovorima za uspostavu stabilnog primirja i da više rade na postizanju trajnog političkog dogovora u Siriji; ističe da regionalni akteri, a naročito susjedne zemlje, snose posebnu odgovornost;

17.  ponovno poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da obnovi napore u pogledu postizanja zajedničke strategije EU-a za Siriju; pozdravlja i u potpunosti podržava nedavne diplomatske inicijative potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Federice Mogherini, u skladu s mandatom Europskog vijeća, kojima se strane uključene u sukob želi vratiti za pregovarački stol i ponovno pokrenuti politički proces u Ženevi; sa zanimanjem prima na znanje razgovore koje je u regiji održala s Iranom i Saudijskom Arabijom te smatra da njezine aktivnosti predstavljaju dodanu vrijednost i koristan doprinos naporima posebnog izaslanika Ujedinjenih naroda Staffana de Misture; poziva sve strane uključene u sukob da čim prije nastave i ojačaju političke pregovore u očekivanju uspostave novog i stabilnog primirja, koje bi trebalo obuhvaćati odredbe za jačanje tranzicijskog pravosuđa nakon okončanja sukoba u Siriji; ističe da bi ti mirovni pregovori trebali dovesti do prekida neprijateljstava i političke tranzicije kojom bi upravljala i za koju bi bila odgovorna Sirija; naglašava da Europska unija može imati važnu ulogu u procesu obnove i pomirenja nakon sukoba;

18.  ponovno izražava svoju punu potporu aktualnoj humanitarnoj inicijativi EU-a za Aleppo te potiče sve strane da omoguće njezinu provedbu;

19.  pozdravlja prioritete partnerstva i pakt s Jordanom za razdoblje 2016. – 2018. te s Libanonom za razdoblje 2016. – 2020.; napominje da su paktovi okvir kojim se uzajamne obveze preuzete na konferenciji u Londonu o potpori Siriji i regiji od 4. veljače 2016. provode u djelo; svjestan je da financijske potrebe zemalja u susjedstvu Sirije stalno rastu te da im i dalje nedostaje sredstava za humanitarnu pomoć koja im je potrebna; poziva države članice EU-a da ispune preuzete obveze i da pruže potporu koja je toliko potrebna UN-u, njegovim posebnim agencijama i drugim humanitarnim akterima koji pružaju humanitarnu pomoć milijunima Sirijaca koji su interno raseljeni ili se nalaze u zemljama i zajednicama domaćinima;

20.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica Europske unije, Ujedinjenim narodima, članovima Međunarodne skupine za potporu Siriji te svim stranama uključenima u sukob.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0382.

Rezolucija Europskog parlamenta od 24. studenoga 2016. o odnosima EU-a i Turske (2016/2993(RSP))

P8_TA(2016)0450 RC-B8-1276/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije, posebno one od 27. listopada 2016. o položaju novinara u Turskoj(1) i od 14. travnja 2016. o izvješću o Turskoj za 2015.(2),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće o Turskoj za 2016. koje je Komisija objavila 9. studenog 2016. (SWD(2016)0366),

–  uzimajući u obzir pregovarački okvir EU-a za Tursku od 3. listopada 2005.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 18. srpnja 2016. o Turskoj,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II)(3),

–  uzimajući u obzir pravo na slobodu izražavanja zajamčeno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima kojih je Turska država stranka,

–  uzimajući u obzir memorandume povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir izjavu povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava od 26. srpnja 2016. o mjerama poduzetim tijekom izvanrednog stanja u Turskoj,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da su Europska unija i Europski parlament oštro osudili neuspjeli vojni udar u Turskoj i priznali legitimnu odgovornost turskih vlasti da kazneno gone osobe koje su odgovorne za taj pokušaj i koje su sudjelovale u njemu;

B.  budući da je Turska važan partner i da od nje, kao od države kandidatkinje, očekuje da poštuje najviše standarde demokracije, što uključuje poštovanje ljudskih prava, vladavine prava, temeljnih sloboda i univerzalnog prava na pošteno suđenje; budući da je Turska članica Vijeća Europe od 1950. te ju stoga obvezuje Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava;

C.  budući da su represivne mjere, koje je turska vlada poduzela tijekom izvanrednog stanja, nerazmjerne i da se njima krše osnovna prava i slobode koji su zaštićeni turskim Ustavom, demokratske vrijednosti na kojima se temelji Europska unija te Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima; budući da su od pokušaja državnog udara vlasti uhitile deset članova Velike narodne skupštine Turske iz oporbene Narodne demokratske stranke (HDP) i oko 150 novinara, što je najveći broj takve vrste uhićenja svugdje u svijetu; budući da je pritvoreno 2386 sudaca i tužitelja te 40 000 drugih osoba, a više od 31 000 njih je i dalje u pritvoru; budući da je, prema podacima izvješća Komisije o Turskoj za 2016., 129 000 javnih zaposlenika ili i dalje suspendirano (66 000) ili otpušteno (63 000), a za većinu njih do danas i dalje nije podignuta optužnica;

D.  budući da su predsjednik Erdogan i članovi turske vlade u više navrata dali izjave o ponovnom uvođenju smrtne kazne; budući da je Vijeće u svojim zaključcima od 18. srpnja 2016. o Turskoj podsjetilo da je nedvosmisleno odbacivanje smrtne kazne temeljni element pravne stečevine Unije;

E.  budući da je izražena zabrinutost zbog položaja osoba koje su pritvorene i uhićene nakon pokušaja vojnog udara i zbog ozbiljnih ograničenja slobode izražavanja i ograničenja slobode tiska i medija u Turskoj;

F.  budući da je u stavku 5. pregovaračkog okvira utvrđeno da će Komisija, u slučaju da Turska ozbiljno i trajno krši načela slobode, demokracije, poštovanja ljudskih prava, temeljnih sloboda i vladavine prava na kojima se Unija temelji, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev trećine država članica preporučiti privremenu obustavu pregovora i predložiti uvjete za njihovo ponovno pokretanje;

G.  budući da bi privremeni prekid pregovora podrazumijevao da se trenutačni pregovori zamrzavaju, da se ne otvaraju nova poglavlja i da se ne poduzimaju nove inicijative u vezi s pregovaračkim okvirom EU-a za Tursku;

1.  oštro osuđuje nerazmjerne represivne mjere koje se u Turskoj primjenjuju od neuspjelog vojnog udara u srpnju 2016.; ostaje predan tome da Turska i dalje bude usko povezana s EU-om; međutim, poziva Komisiju i države članice da pokrenu privremenu obustavu tekućih pristupnih pregovora s Turskom;

2.  obvezuje se da će preispitati svoj položaj kad se nerazmjerne mjere uvedene tijekom izvanrednog stanja u Turskoj ukinu; temeljit će svoje preispitivanje na tome jesu li u zemlji ponovno uspostavljeni vladavina prava i ljudska prava; smatra da bi odgovarajuće vrijeme za početak preispitivanja bilo ukidanje izvanrednog stanja;

3.  ponavlja da bi, kad bi turska vlada ponovo uvela smrtnu kaznu, posljedica bila formalna obustava pristupnog procesa;

4.  konstatira da do danas Turska nije ispunila sedam od 72 kriterija iz plana za liberalizaciju viznog režima, od koji su neki od iznimne važnosti;

5.  konstatira da je unapređenje carinske unije važno za Tursku; ističe da bi obustava rada na unapređenju carinske unije imala ozbiljne ekonomske posljedice za zemlju;

6.  duboko je zabrinut zbog izjava kojima se osporava Ugovor iz Lausanne, kojim se definiraju granice moderne Turske i koji gotovo stotinu godina doprinosi očuvanju mira i stabilnosti u toj regiji;

7.  poziva Komisiju da u izvješću o evaluaciji Instrumenta pretpristupne pomoći na sredini razdoblja, koja je predviđena za 2017., razmotri najnovije događaje u Turskoj; traži od Komisije da istraži mogućnost povećanja potpore turskom civilnom društvu iz Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava;

8.  potiče Europsku komisiju, Vijeće Europe i Venecijansku komisiju da ponude dodatnu sudsku pomoć turskim vlastima;

9.  ističe stratešku važnost odnosa EU-a i Turske za obje strane; uviđa da, premda je Turska važan partner EU-a, politička volja za suradnjom mora postojati kod obiju strana u partnerstvu; smatra da Turska ne pokazuje tu političku volju s obzirom na to da koraci koje vlada poduzima Tursku sve više udaljavaju od njezina europskog puta;

10.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica i turskoj vladi i parlamentu.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0423. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0133. (3) SL L 77, 15.3.2014., str. 11.

Rezolucija Europskog parlamenta od 24. studenoga 2016. o pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama (2016/2966(RSP))

P8_TA(2016)0451 B8-1235/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. drugi podstavak Ugovora o Europskoj uniji (UEU) te članke 8., 19., 157. i 216. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članke 21., 23., 24. i 25. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje koje su usvojene 15. rujna 1995. na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama i zaključne dokumente koji su iz njih proizašli, a koji su usvojeni na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda: Peking +5 (2000.), Peking +10 (2005.), Peking +15 (2010.) i Peking +20 (2015.),

–  uzimajući u obzir odredbe pravnih instrumenata UN-a u području ljudskih prava, pogotovo onih koji se tiču prava žena, poput Povelje UN-a, Opće deklaracije o ljudskim pravima, Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima te o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvencije o suzbijanju trgovine ljudima i iskorištavanja prostitucije drugih, Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) i njezina Fakultativnog protokola, Konvencije protiv mučenja i ostalog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, Konvencije o statusu izbjeglica te načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja iz 1951. i Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom,

–  uzimajući u obzir članak 11. stavak 1. točku (d) Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena, koju je Glavna skupština UN-a usvojila Rezolucijom 34/180 od 18. prosinca 1979.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2015. o Strategiji EU-a za jednakost žena i muškaraca nakon 2015.(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenog 2009. o iskorjenjivanju nasilja nad ženama(2), svoju Rezoluciju od 5. travnja 2011. o prioritetima i glavnim crtama novog političkog okvira EU-a za borbu protiv nasilja nad ženama(3) te svoju Rezoluciju od 6. veljače 2013. o 57. sjednici Komisije UN-a o položaju žena (CSW): iskorjenjivanje i prevencija svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2014. s preporukama Komisiji o borbi protiv nasilja nad ženama(5),

–  uzimajući u obzir Europski pakt za jednakost spolova (2011. ‒ 2020.) koji je u ožujku 2011. usvojilo Vijeće Europske unije,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o nasilju nad ženama i djevojčicama te borbi protiv svih oblika diskriminacije žena i djevojčica,

–  uzimajući u obzir procjenu europske dodane vrijednosti(6),

–  uzimajući u obzir Program za prava, jednakost i građanstvo za razdoblje 2014. – 2020.,

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 3. prosinca 2015. naslovljen „Strateška suradnja za jednakost spolova za razdoblje 2016. – 2019.” (SWD(2015)0278),

–  uzimajući u obzir izjavu trija predsjedatelja EU-a (Nizozemska, Slovačka i Malta) od 7. prosinca 2015. o jednakosti spolova,

–  uzimajući u obzir izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava naslovljeno „Nasilje nad ženama: Istraživanje na razini EU-aˮ, objavljeno u ožujku 2014.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela(7);

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/99/EU o europskom nalogu za zaštitu(8) i Uredbu (EU) br. 606/2013 o uzajamnom priznavanju zaštitnih mjera u građanskim stvarima(9),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava(10) i Direktivu 2011/92/EU o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije, te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP(11),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija),

–  uzimajući u obzir plan Komisije o mogućem pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji, objavljen u listopadu 2015.,

–  uzimajući u obzir prijedloge odluka Vijeća o potpisivanju i sklapanju, u ime Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama, (COM(2016)0111 i COM(2016)0109) koje je podnijela Komisija,

–  uzimajući u obzir pitanja upućena Vijeću i Komisiji o pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama (O-000121/2016 – B8-1805/2016 i O-000122/2016 – B8-1806/2016),

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je jednakost spolova jedna od temeljnih vrijednosti EU-a, kako je priznato u Ugovorima i Povelji o temeljnim pravima, i da se EU obvezao integrirati je u sve svoje aktivnosti, te budući da je jednakost spolova kao strateški cilj ključna za postizanje ukupnih ciljeva strategije Europa 2020. u području rasta, zapošljavanja i socijalne uključenosti;

B.  budući da je pravo na jednako postupanje i nediskriminaciju temeljno pravo priznato u Ugovorima Europske unije i duboko ukorijenjeno u europsko društvo te budući da je nužno za daljnji razvoj društva te bi se trebalo primjenjivati u zakonodavstvu, praksi, sudskoj praksi i svakodnevnom životu;

C.  budući da je u Direktivi 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela rodno uvjetovano nasilje definirano kao nasilje usmjereno protiv osobe zbog njezina spola, spolnog identiteta ili spolnog izražavanja ili ono koje nerazmjerno više pogađa osobe određenog spola; budući da ono žrtvama može prouzročiti tjelesnu, spolnu, emocionalnu ili psihičku štetu ili ekonomski gubitak te istodobno može utjecati na njihove obitelji i rodbinu i na društvo u cjelini; budući da je rodno uvjetovano nasilje ekstreman oblik diskriminacije i kršenja temeljnih prava i sloboda žrtve, što je istovremeno i uzrok i posljedica nejednakosti spolova; budući da nasilje nad ženama i djevojčicama obuhvaća nasilje u bliskim odnosima, seksualno nasilje (uključujući silovanje, seksualni napad i uznemiravanje), trgovinu ljudima, ropstvo, među ostalim i nove oblike zlostavljanja žena i djevojčica na internetu te različite oblike štetnih praksi poput prisilnih brakova, genitalnog sakaćenja žena i takozvanih „zločina iz častiˮ;

D.  budući da je nasilje nad ženama i rodno uvjetovano nasilje i dalje raširena pojava unutar EU-a; budući da se na osnovi istraživanja Agencije za temeljna prava iz 2014. o nasilju nad ženama procjenjuje, što je u skladu s drugim postojećim studijama, da je jedna trećina svih žena u Europi doživjela fizičko ili seksualno nasilje barem jednom tijekom svoje odrasle dobi, 20 % mladih žena (od 18 do 29 godina) iskusilo je spolno uznemiravanje na internetu, svaka peta žena (18 %) doživjela je nametljivo ponašanje, svaka dvadeseta bila je silovana, a više od jedne desetine njih pretrpjelo je seksualno nasilje bez pristanka ili uz upotrebu sile; budući da se u tom istraživanju objašnjava i da većina slučajeva nasilja nije prijavljena vlastima, što pokazuje da su istraživanja o viktimizaciji, uz administrativne statističke podatke, od ključne važnosti za dobivanje potpune slike o različitim oblicima nasilja nad ženama; budući da su potrebne daljnje mjere kako bi se potaknulo žene koje su žrtve nasilja da prijave što se dogodilo i potraže pomoć te kako bi se zajamčilo da pružatelji usluga mogu zadovoljiti potrebe žrtava i informirati ih o njihovim pravima i postojećim oblicima potpore;

E.  budući da je prema procjeni europske dodane vrijednosti 2011. godišnji trošak nasilja nad ženama i rodno uvjetovanog nasilja u EU-u iznosio 228 milijardi EUR (tj. 1,8 % BDP-a EU-a), od čega je 45 milijarde EUR godišnje bilo za javne i državne službe, a 24 milijarde EUR izgubljena gospodarska proizvodnja;

F.  budući da je Komisija u svom dokumentu naslovljenom „Strateška suradnja za jednakost spolova za razdoblje 2016. – 2019.ˮ naglasila da je nasilje nad ženama i rodno uvjetovano nasilje, koji štete zdravlju i dobrobiti žena, njihovu profesionalnom životu, financijskoj neovisnosti i gospodarstvu, jedan od ključnih problema koji treba riješiti kako bi se postigla istinska jednakost spolova;

G.  budući da se nasilje nad ženama prečesto smatra privatnim pitanjem i vrlo lako tolerira; budući da je ono zapravo kršenje temeljnih prava i teško kazneno djelo koje kao takvo mora biti kažnjeno; budući da nekažnjavanje počinitelja mora prestati kako bi se prekinuo začarani krug šutnje i usamljenosti žena i djevojčica koje su žrtve nasilja;

H.  budući da se nasilje nad ženama i rodno uvjetovano nasilje ne može iskorijeniti samo jednom intervencijom, nego se kombinacijom infrastrukturnih, pravnih, pravosudnih, policijskih, kulturnih, obrazovnih, socijalnih, zdravstvenih mjera i drugih mjera povezanih s uslugama može znatno podići razina osviještenosti te smanjiti nasilje i njegove posljedice;

I.  budući da zbog faktora kao što su etnicitet, vjera ili uvjerenje, zdravlje, bračno stanje, stambeni položaj, migracijski status, dob, invalidnost, klasa, seksualna orijentacija, rodni identitet i rodno izražavanje, žene mogu imati specifične potrebe i biti izloženije višestrukoj diskriminaciji te bi im stoga trebalo pružiti posebnu zaštitu;

J.  budući da se donošenjem smjernica EU-a o nasilju nad ženama i djevojčicama te borbi protiv svih oblika diskriminacije žena i djevojčica kao i posebnog poglavlja o zaštiti žena od rodno uvjetovanog nasilja u strateškom okviru i akcijskom planu o ljudskim pravima EU-a pokazuje jasna politička volja EU-a da pitanje prava žena postavi kao prioritet i da poduzme dugoročne mjere u tom području; budući da se usklađivanjem unutarnjih i vanjskih dimenzija politika koje se tiču ljudskih prava katkad može otkriti raskorak između riječi i djelovanja;

K.  budući da građani i rezidenti u Uniji nisu jednako zaštićeni od rodno uvjetovanog nasilja zbog nepostojanja usklađenog okvira, razlika u politikama i zakonodavstvu u državama članicama, među ostalim, u pogledu definicije kaznenih djela i područja primjene zakonodavstva, te su stoga manje zaštićeni od nasilja;

L.  budući da je 4. ožujka 2016. Komisija predložila pristupanje EU-a Istanbulskoj konvenciji, prvom pravno obvezujućem instrumentu za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama na međunarodnoj razini;

M.  budući da su sve su države članice EU-a potpisale Istanbulsku konvenciju, ali ju je ratificiralo samo njih četrnaest;

N.  budući da se ratifikacijom Konvencije neće postići rezultati osim ako ne bude zajamčena pravilna provedba te ako odgovarajući financijski i ljudski resursi ne budu namijenjeni za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i rodno utemeljenog nasilja te zaštitu žrtava;

O.  budući da se Istanbulskom konvencijom slijedi cjelovit pristup i rješava pitanje nasilja nad ženama i djevojčicama te rodno utemeljenog nasilja iz niza perspektiva kao što su sprečavanje, borba protiv diskriminacije, mjere kaznenog prava za borbu protiv nekažnjavanja, zaštita žrtava i pomoć žrtvama, zaštita djece, zaštita tražiteljica azila i žena izbjeglica, ili bolje prikupljanje podataka; budući da taj pristup znači donošenje integriranih politika, kombiniranje mjera u raznim područjima na čijem je čelu više dionika (pravosudne, policijske i društvene vlasti, nevladine organizacije, lokalne i regionalne udruge, vlade itd.) na svim razinama vlasti;

P.  budući da je Istanbulska konvencija mješoviti sporazum koji omogućuje pristupanje EU-a usporedno s pristupanjem država članica jer je EU nadležan, među ostalim, u područjima poput prava žrtava i naloga o zaštiti, azila i migracija te pravosudne suradnje u kaznenim stvarima;

1.  podsjeća na to da u skladu s člankom 2. UEU-a i Poveljom o temeljnim pravima Komisija ima obvezu jamčiti i promicati jednakost spolova te djelovati u korist jednakosti spolova;

2.  pozdravlja prijedlog Komisije da se potpiše i završi pristupanje EU-a Istanbulskoj konvenciji, no žali zbog toga što se pregovori u Vijeću ne odvijaju istom brzinom;

3.  ističe da će se pristupanjem EU-a jamčiti usklađen europski pravni okvir za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i rodno uvjetovanog nasilja te za zaštitu žrtava; naglašava da će se njime omogućiti veća usklađenost i efikasnost unutarnje i vanjske politike, zajamčiti bolje praćenje, tumačenje i provedba zakona, programa i fondova EU-a bitnih za Konvenciju kao i primjerenije i bolje prikupljanje usporedivih podataka razvrstanih po spolu o nasilju nad ženama i rodno uvjetovanom nasilju na razini EU-a te ojačati odgovornost EU-a na međunarodnoj razini; nadalje ističe da će se pristupanjem EU-a ojačati politički pritisak na države članice da ratificiraju taj instrument;

4.  poziva Vijeće i Komisiju da ubrzaju pregovore o potpisivanju i sklapanju Istanbulske konvencije;

5.  bez zadrške podržava pristupanje EU-a Istanbulskoj konvenciji na širokoj osnovi;

6.  poziva Komisiju i Vijeće da zajamče potpuno sudjelovanje Europskog parlamenta u procesu praćenja Konvencije nakon pristupanja EU-a Istanbulskoj konvenciji, kako je predviđeno člankom 218. UFEU-a;

7.  podsjeća na to da pristupanje EU-a Istanbulskoj konvenciji države članice ne oslobađa od ratificiranja Konvencije; stoga poziva države članice koje još nisu ratificirale Istanbulsku konvenciju da to brzo učine;

8.  poziva države članice da zajamče pravilnu provedbu Konvencije te odgovarajuće financijske i ljudske resurse radi sprečavanja i borbe protiv nasilja nad ženama i rodno uvjetovanog nasilja te zaštite žrtava;

9.  smatra da napori EU-a za iskorjenjivanje nasilja nad ženama i djevojčicama moraju biti dio sveobuhvatnog plana za borbu protiv svih oblika nejednakosti spolova; poziva na donošenje strategije EU-a za borbu protiv nasilja nad ženama i rodno uvjetovanog nasilja;

10.  ponavlja poziv Komisiji, kako je to već učinio u svojoj Rezoluciji od 25. veljače 2014. s preporukama o borbi protiv nasilja nad ženama, da podnese prijedlog zakonodavnog akta kojim bi se zajamčio dosljedan sustav za prikupljanje statističkih podataka te odlučniji pristup država članica sprečavanju i progonu svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama kao i rodno uvjetovanog nasilja, te kojim bi se omogućio jednostavan pristup pravosuđu;

11.  traži od Vijeća da aktivira prijelaznu klauzulu donošenjem jednoglasne odluke o utvrđivanju nasilja nad ženama i djevojčicama (i drugih oblika rodno uvjetovanog nasilja) kao područja kriminaliteta navedenih u članku 83. stavku 1. UFEU-a;

12.  priznaje izniman rad organizacija civilnog društva u cilju sprečavanja i borbe protiv nasilja nad ženama i djevojčicama te pomoći žrtvama nasilja i njihove zaštite;

13.  poziva države članice i dionike, koji surađuju s Komisijom te sa ženskim nevladinim organizacijama i organizacijama civilnog društva, da pomognu širiti informacije o Konvenciji, programima i sredstvima EU-a koja su u okviru tih programa na raspolaganju za borbu protiv nasilja nad ženama i zaštitu žrtava;

14.  poziva Komisiju i Vijeće da surađuju s Parlamentom kako bi se utvrdio napredak učinjen u vezi s jednakošću spolova te traži od trija predsjedatelja da učine velike napore za ispunjenje svojih obveza u tom kontekstu; poziva na održavanje sastanka EU-a na vrhu o jednakosti spolova te pravima žena i djevojčica radi preuzimanja obnovljenih obveza;

15.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama država članica te Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe.

(1) SL C 407, 4.11.2016., str. 2. (2) SL C 285 E, 21.10.2010., str. 53. (3) SL C 296 E, 2.10.2012., str. 26. (4) SL C 24, 22.1.2016., str. 8. (5) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0126. (6) PE 504.467. (7) SL L 315, 14.11.2012., str. 57. (8) SL L 338, 21.12.2011., str. 2. (9) SL L 181, 29.6.2013., str. 4. (10) SL L 101, 15.4.2011., str. 1. (11) SL L 335, 17.12.2011., str. 1.

Rezolucija Europskog parlamenta od 24. studenoga 2016. o godišnjem izvješću o djelovanju Europskog ombudsmana tijekom 2015. godine (2016/2150(INI))

P8_TA(2016)0452 A8-0331/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće o djelovanju Europskog ombudsmana za 2015.,

–  uzimajući u obzir članak 15. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 228. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 258. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 42. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 43. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom,

–  uzimajući u obzir Odluku Europskog parlamenta 94/262/EZUČ, EZ, Euratom od 9. ožujka 1994. o propisima i općim uvjetima kojima se uređuje izvršavanje dužnosti Europskog ombudsmana(1),

–  uzimajući u obzir Europski kodeks dobrog administrativnog postupanja, koji je Europski parlament usvojio 6. rujna 2001.(2),

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o suradnji zaključen 15. ožujka 2006. između Europskog parlamenta i Europskog ombudsmana, koji je stupio na snagu 1. travnja 2006.,

–  uzimajući u obzir načela transparentnosti i integriteta pri lobiranju koja je objavila Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o djelovanju Europskog ombudsmana,

–  uzimajući u obzir drugu i treću rečenicu članka 220. stavka 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za predstavke (A8-0331/2016),

A.  budući da je godišnje izvješće o djelovanju Europskog ombudsmana za 2015. predsjedniku Europskog parlamenta službeno podneseno 3. svibnja 2016. i da je Europska ombudsmanica Emily O'Reilly predstavila izvješće Odboru za predstavke 20. lipnja 2016. u Bruxellesu;

B.  budući da se u članku 15. UFEU-a navodi da institucije, tijela, uredi i agencije Unije, kako bi promicali dobro upravljanje i zajamčili sudjelovanje civilnog društva, pri svome radu koliko je god to moguće poštuju načelo otvorenosti djelovanja;

C.  budući da se u članku 24. UFEU-a navodi da se „svaki građanin Unije može obratiti Europskom ombudsmanu imenovanom u skladu s člankom 228. UFEU-aˮ;

D.  budući da je člankom 228. UFEU-a Europski ombudsman ovlašten primati pritužbe u vezi s nepravilnostima u djelovanju institucija, tijela, ureda ili agencija Unije, s iznimkom Suda Europske unije u izvršavanju njegovih pravosudnih ovlasti;

E.  budući da se u članku 258. UFEU-a utvrđuje uloga Komisije kao čuvarice Ugovorâ; budući da bi se zanemarivanje ili neispunjavanje te odgovornosti moglo smatrati nepravilnošću u postupanju;

F.  budući da, u skladu s člankom 298. UFEU-a, institucije, tijela, uredi i agencije EU-a „imaju podršku otvorene, učinkovite i neovisne europske administracijeˮ, te budući da se istim člankom u tu svrhu predviđa donošenje specifičnog sekundarnog zakonodavstva u vidu odredbi primjenjivih na sva područja administracije EU-a;

G.  budući da članak 41. Povelje o temeljnim pravima propisuje da „svatko ima pravo da institucije i tijela Unije njegove predmete obrađuju nepristrano, pravično i u razumnom roku”;

H.  budući da u članku 43. Povelje stoji da: „Svaki građanin Unije te svaka fizička osoba koja prebiva ili pravna osoba sa sjedištem u nekoj državi članici ima pravo prijaviti Europskom ombudsmanu slučajeve nepravilnosti u postupku institucija, tijela, ureda ili agencija Unije, osim Suda Europske unije kad on obavlja svoju sudbenu dužnost”;

I.  budući da je Ured europskog ombudsmana, osnovan Ugovorom iz Maastrichta, 2015. proslavio svoju 20. obljetnicu, a pritom je od 2005. obradio 48 840 pritužbi;

J.  budući da je prema istraživanju Flash Eurobarometer o građanskim pravima iz listopada 2015. 83 % europskih građana upoznato s time da kao građani EU-a imaju pravo podnijeti pritužbu Europskoj komisiji, Europskom parlamentu ili Europskom ombudsmanu;

K.  budući da nepravilnosti u postupanju Europski ombudsman definira kao manjkavu ili krajnje lošu upravu do koje dolazi ako institucija ili javno tijelo ne djeluje u skladu sa zakonom, pravilom ili načelom kojim je obvezano, ne poštuje načela dobre uprave ili krši ljudska prava;

L.  budući da je svrha Kodeksa dobrog administrativnog postupanja spriječiti nepravilnosti u postupanju; budući da zbog svojeg neobvezujućeg karaktera taj instrument ima ograničene koristi;

M.  budući da je visoka razina transparentnosti presudna da bi se dobio legitimitet i povjerenje u to da se odluke temelje na općem javnom interesu;

N.  budući da nedostatak transparentnosti u dokumentima koji sa sobom nose velike posljedice za socijalno-ekonomski model EU-a i koji često imaju velike implikacije u području javnog zdravlja i okoliša, u pravilu stvara nepovjerenje među građanima i javnome mnijenju općenito;

O.  budući da zviždači imaju glavnu ulogu u otkrivanju slučajeva nepravilnosti u postupanju, pa čak i političke korupcije; budući da ti slučajevi ozbiljno narušavaju kvalitetu naše demokracije; budući da se zviždači nakon toga često suočavaju s ozbiljnim problemima, a prečesto su izloženi negativnim osobnim posljedicama i to na više razina, ne samo profesionalnim već i kaznenim; budući da bi u nedostatku većih jamstava ta protekla iskustva ubuduće mogla obeshrabriti pojedince da slijede etički put i prijavljuju nepravilnosti;

P.  budući da je stopa usklađenosti s odlukama i/ili preporukama Ureda europskog ombudsmana u 2014. iznosila 90 %, što je za deset postotnih bodova više nego u 2013.;

Q.  budući da se u istragama koje je Ombudsman otvorio 2015. mogu uočiti sljedeće glavne teme: transparentnost u institucijama EU-a, etička pitanja, javno sudjelovanje u odlučivanju EU-a, pravila tržišnog natjecanja EU-a i temeljna prava;

R.  budući da je Odbor za predstavke aktivan član Europske mreže pučkih pravobranitelja; budući da je Odbor u tom svojstvu od Europskog ombudsmana zaprimio 42 pritužbe na daljnje razmatranje kao predstavke;

1.  odobrava godišnje izvješće koje je Europska ombudsmanica podnijela za 2015. godinu;

2.  čestita gđi Emily O'Reilly na njezinu izvrsnom radu i neumornim naporima da poboljša kvalitetu usluga koje europska administracija pruža građanima; uviđa važnost transparentnosti kao ključne sastavnice stjecanja povjerenja i dobre administracije, što se vidi i u visokom postotku pritužbi u vezi s transparentnošću (22,4 %), zbog čega je riječ o najviše rangiranom pitanju; uvažava ulogu strateških istraga u jamčenju dobrog upravljanja i podupire one koje je u tom području dosad proveo Ured europskog ombudsmana;

3.  pozdravlja stalne napore Europskog ombudsmana da svojim prijedlozima Komisiji poveća transparentnost pregovora o TTIP-u; pohvaljuje to što je na temelju toga Komisija objavila brojne dokumente o TTIP-u i što je transparentnost tako uvrštena u jedan od triju stupova nove trgovinske strategije Komisije; ponovno ističe potrebu za većom transparentnošću međunarodnih sporazuma poput TTIP-a, CETA-e itd., kao što su to zatražili brojni zabrinuti građani u svojim predstavkama upućenima Odboru za predstavke; poziva na jače i opsežnije napore u tom pogledu kako bi se očuvalo povjerenje europskih građana;

4.  poziva Europskog ombudsmana da istraži u kojoj je mjeri uvođenje sigurnih soba za čitanje u skladu s pravom na pristup dokumentima i načelima dobre uprave;

5.  podsjeća na to da je Uredba (EZ) br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije počiva na načelu „najvećeg mogućeg pristupa”; stoga naglašava da transparentnost i pun pristup dokumentima institucija EU-a mora biti pravilo kako bi građani u potpunosti mogli ostvarivati svoja demokratska prava; ističe da se, kao što je već odlučio Sud Europske unije, iznimke od tog pravila moraju propisno tumačiti, uzimajući pritom u obzir primarni javni interes za objavljivanje i pravila koja nameće demokracija, veće sudjelovanje građana u postupku odlučivanja, legitimitet za upravljanje, učinkovitost i odgovornost prema građanima;

6.  potiče Komisiju i države članice da ovlaste Europskog ombudsmana da izdaje izjavu o nepridržavanju raznih institucija EU-a Uredbe (EZ) br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, pod uvjetom da ti dokumenti nisu obuhvaćeni člankom 4. i člankom 9. stavkom 1. Uredbe; podupire ideju da Ombusman bude ovlašten donositi odluke o objavljivanju relevantnih dokumenata nakon istrage o nepridržavanju;

7.  žali zbog toga što je revizija Uredbe (EZ) br. 1049/2001 u slijepoj ulici; smatra da bi se u tome trebalo napredovati bez daljnjeg odgađanja jer Uredba više ne odražava aktualnu pravnu situaciju i institucijsku praksu;

8.  prepoznaje potrebu za transparentnošću u odlučivanju EU-a i podržava istrage Europskog ombudsmana o neslužbenim pregovorima između triju glavnih institucija EU-a (tzv. trijalog) te pokretanje javnog savjetovanja o tom pitanju; podržava objavljivanje dokumenata s trijaloga, u skladu s člancima 4. i 9. Uredbe (EZ) br. 1049/2001.

9.  žali zbog toga što je Komisija Istražnom odboru za mjerenje emisija u automobilskom sektoru (EMIS) dostavila nepotpunu dokumentaciju, u kojoj su bile izostavljene informacije koje je Komisija smatrala nerelevantnima; poziva Komisiju da zajamči najveću preciznost u svojem radu i potpunu transparentnost dostavljene dokumentacije, u cijelosti se pridržavajući načela iskrene suradnje, kako bi se EMIS-u omogućilo nesmetano i efektivno izvršavanje ovlasti vođenja istrage;

10.  podržava odlučnost Europskog ombudsmana da rad Europske središnje banke učini transparentnijim i usklađenim s visokim standardima upravljanja, a posebno kao članice Trojke/Četvorke koja nadgleda provedbu programa fiskalne konsolidacije u državama EU-a; pozdravlja odluku ESB-a da objavljuje popise sastanaka članova njezina izvršnog odbora; podržava nova vodeća načela za javne govore i uvođenje „razdoblja šutnje” koje prethodi sjednici Upravnog vijeća kada je riječ o tržišno osjetljivim informacijama;

11.  prima na znanje status ESB-a i kao monetarne vlasti i kao savjetodavnog člana Trojke/Četvorke te poziva Europskog ombudsmana da zaštiti interese dobre uprave u tom jednom od najvažnijih europskih financijskih tijela;

12.  poziva na veću transparentnost sastanaka Euroskupine, odnosno da se ona ne zaustavi na koracima koje je nakon intervencije Europskog ombudsmana već poduzeo njezin predsjednik;

13.  podržava istragu Ombudsmana o sastavljanju i transparentnosti rada stručnih skupina Komisije; prima na znanje nastojanja Komisije da te skupine postanu otvorene javnosti i ističe da su potrebne daljnje mjere da bi se postigla potpuna transparentnost; ponavlja poziv Vijeću, pa i njegovim pripremnim tijelima, da se što je prije pristupi registru lobista i da poveća transparentnost rada tih tijela;

14.  podržava nastojanja Ombudsmana da lobiranje učini transparentnijim; žali zbog toga što Komisija ne želi objaviti detaljne informacije o sastancima s lobistima duhanske industrije; snažno potiče Komisiju da svoj rad učini potpuno transparentnim kako bi javnost stekla više povjerenja u njezin rad;

15.  poziva Komisiju da sve informacije o utjecaju lobista, besplatno i u razumljivom obliku, učini lako dostupnima javnosti preko jedinstvene centralizirane internetske baze podataka;

16.  poziva Komisiju da tijekom 2017. podnese prijedlog o u potpunosti obveznom i pravno obvezujućem registru lobista kojim bi se eliminirale sve rupe u propisima i donio u potpunosti obvezan registar svih lobista;

17.  podržava nastojanja oko provedbe smjernica o transparentnosti lobiranja koje bi se odnosile ne samo na institucije EU-a već i na nacionalne uprave;

18.  ističe zabrinutost građana u vezi s postupanjem Komisije u pogledu postupaka povodom povrede pred Sudom Europske Unije i nedovoljnom transparentnošću u važnim fazama procesa; naglašava da pravo na dobru upravu, kao što je utvrđeno u članku 41. Povelje o temeljnim pravima EU-a, podrazumijeva i obvezu na propisno obrazloženje u slučaju da Komisija odluči da neće pokrenuti postupak povodom povrede pred Sudom EU-a; pozdravlja stratešku istragu Europskog ombudsmana o sustavnim problemima uočenima u inicijativi „EU pilot”;

19.  pozdravlja istragu koju je Ombudsman pokrenuo (predmet 0I/5/2016/AB) o postupanju Komisije, u svojstvu čuvarice Ugovorâ, s pritužbama o povredama u sklopu projekta EU Pilot; podsjeća na prethodne zahtjeve Odbora za predstavke u vezi s dobivanjem pristupa dokumentima projekta EU Pilot i dokumentima postupaka zbog povrede prava, s obzirom na to da predstavke često dovode do pokretanja takvih postupaka;

20.  pozdravlja to što je Europski ombudsman nastavio istraživati slučajeve „kružnih vrata” u Komisiji; prima na znanje činjenicu da je kao rezultat tih istraga Komisija pružila opširnije informacije o imenima viših dužnosnika koji su napustili Komisiju da bi radili u privatnom sektoru; potiče na češće objavljivanje imena i drugih podataka o tim osobama; nada se da će druge europske institucije i agencije slijediti taj primjer; pozdravlja spremnost Komisije da objavi informacije o radnim mjestima bivših povjerenika Komisije nakon prestanka obnašanja dužnosti; izražava veliku zabrinutost zbog toga što je bivši predsjednik Komisije g. Barroso imenovan na mjesto savjetnika i neizvršnog direktora u društvu Goldman Sachs International; poziva Ombudsmana da započne stratešku istragu postupanja Komisije u vezi sa slučajem „kružnih vrata“ u koji je uključen g. Barroso te izradu preporuka o načinu izmjene Kodeksa ponašanja u skladu s načelima dobre uprave i uvjetima Ugovora iz članka 245. UFEU-a;

21.  podsjeća na to da je sukob interesa širi pojam od slučajeva „kružnih vrata”; ističe da je za postizanje dobrog upravljanja i ostvarivanje vjerodostojnosti pri donošenju političkih i tehničkih odluka presudno ozbiljno se pozabaviti svim izvorima sukoba interesa; smatra da se posebna pozornost na razini EU-a treba pridati imenovanjima kandidata na položaje u institucijama, agencijama i tijelima EU-a, uz visoke standarde i konkretne mjere koji otklanjaju svaku sumnju u postojanje sukoba interesa;

22.  pozdravlja činjenicu da su 2015. sve institucije EU-a uvele interna pravila za zaštitu zviždača u skladu s člankom 22. točkama a) – c) Pravilnika o osoblju te na taj način ohrabrile uređeno prijavljivanje nepravilnosti; napominje da bi zaštita zviždača od odmazde mogla biti bolja; stoga snažno potiče donošenje zajedničkih pravila za poticanje na otkrivanje informacija i uvođenje minimalnih jamstava i zaštite za zviždače;

23.  poziva na donošenje direktive o zviždačima kojom bi se utvrdili odgovarajući kanali i postupci za otkrivanje svih oblika prijestupa, kao i minimalna adekvatna jamstva i pravna zaštita za zviždače u javnom kao i privatnom sektoru;

24.  pozdravlja uvođenje mehanizma za podnošenje pritužbi u vezi s mogućim povredama temeljnih prava u Frontexu, što se nadovezuje na tekuću istragu Ombudsmana o praksama koje se primjenjuju u Frontexu i državama članicama prilikom zajedničkih prisilnih povrata neregularnih migranata; pohvaljuje uvrštavanje takvog mehanizma u novu Uredbu o europskoj graničnoj i obalnoj straži;

25.  pohvaljuje istrage Europskog ombudsmana o tome pridržavaju li se države članice Povelje o temeljnim pravima pri provedbi mjera koje se financiraju sredstvima iz europskih fondova, primjerice pri financiranju projekata u sklopu kojih se osobe s invaliditetom smješta u institucije umjesto da ih se integrira u društvo; snažno potiče Europskog ombudsmana da i dalje provodi te istrage kako bi se zajamčila transparentnost i dodana vrijednost projekata;

26.  pozdravlja suradnju Ombudsmana i Europskog parlamenta u sklopu Okvira EU-a za Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, posebno u pozivanju na cjelovitu provedbu Konvencije na razini EU-a i dodjelu dostatnih sredstava u tu svrhu; potvrđuje svoju punu potporu implementaciji Konvencije i poziva Komisiju i države članice da u cijelosti provedu Konvenciju na razini EU-a;

27.  podupire napore Ombudsmana u bavljenju slučajevima u vezi s diskriminacijom, pravima manjina i pravima starijih osoba u sklopu seminara Europske mreže pučkih pravobranitelja na temu „Pučki pravobranitelji protiv diskriminacije”;

28.  podupire nastojanja Ombudsmana da zajamči nepristranost Komisije u odlučivanju o pitanjima iz područja tržišnog natjecanja;

29.  uviđa da je pravo građana na to da se pri donošenju politika EU-a čuje i njihov glas važnije nego ikad prije; pozdravlja smjernice koje je Ombudsman predložio za poboljšanje rada Europske građanske inicijative, posebno kada je riječ o utemeljenom argumentiranju razloga Komisije u slučaju odbijanja europske građanske inicijative; priznaje međutim da postoje znatni nedostaci kojima se treba pozabaviti i riješiti ih kako bi europske građanske inicijative bile djelotvornije; potvrđuje da se većom uključenošću građana u određivanje politika EU-a uvećava vjerodostojnost europskih institucija;

30.  pozdravlja Ombudsmanov kontinuirani dijalog i uske veze sa širokim nizom institucija EU-a, uključujući Europski parlament, pa i s drugim tijelima, radi ostvarivanja administrativne suradnje i kohezije; isto tako pohvaljuje nastojanja Ombudsmana da uspostavi kontinuiranu i otvorenu komunikaciju s Odborom za predstavke;

31.  uviđa potrebu za time da se agencije EU-a pridržavaju istih standarda transparentnosti, odgovornosti i etičnosti kao i ostale institucije; pozdravlja važan rad koji je Europski ombudsman obavio u više agencija u EU-u; podupire prijedlog dan Europskoj agenciji za kemikalije da registrirani subjekti moraju dokazati da su učinili sve što je u njihovoj moći da izbjegnu pokuse na životinjama i pružiti informacije o tome kako izbjeći takve pokuse;

32.  podržava preporuke Ombudsmana prema kojima bi Europska agencija za sigurnost hrane trebala revidirati svoja pravila o sukobu interesa i postupke u slučaju toga kako bi se zajamčilo propisno javno savjetovanje i sudjelovanje;

33.  podsjeća na to da Ombudsman također ima mogućnost, a stoga i dužnost, da nadzire rad Parlamenta, i to u skladu s ostvarivanjem cilja dobre uprave za građane EU-a;

34.  poziva na efektivno poboljšanje Kodeksa dobrog administrativnog postupanja donošenjem obvezujuće uredbe o tom pitanju tijekom aktualnog zakonodavnog saziva;

35.  poziva Europskog ombudsmana da u buduća godišnja izvješća uvrsti kategorizaciju pritužbi koja su izvan njegova mandata, što bi zastupnicima u Europskom parlamentu dalo pregled problema s kojima se suočavaju građani EU-a;

36.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju i izvješće Odbora za predstavke proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskom ombudsmanu, vladama i parlamentima država članica te njihovim ombudsmanima ili sličnim mjerodavnim tijelima.

(1) SL L 113, 4.5.1994., str.15. (2) SL C 72 E, 21.3.2002., str. 331.

Rezolucija Europskog parlamenta od 24. studenoga 2016. na temu „Prema konačnom sustavu PDV-a i borbi protiv prijevara u vezi s PDV-om” (2016/2033(INI))

P8_TA(2016)0453 A8-0307/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir akcijski plan o PDV-u koji je Komisija predstavila 7. travnja 2016. (COM(2016)0148),

–   uzimajući u obzir posebno izvješće Europskog revizorskog suda br. 24/2015 od 3. ožujka 2016. naslovljeno „Borba protiv prijevara unutar Zajednice u području PDV-a: potrebno je odlučnije djelovati”,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost,

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. listopada 2011. o budućnosti PDV-a(1),

–   uzimajući u obzir Prijedlog direktive o suzbijanju prijevara na štetu financijskih interesa Unije primjenom kaznenog prava (COM(2012)0363),

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Vijeća o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja (COM(2013)0534),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2014. o Prijedlogu uredbe Vijeća o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja(2),

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe o Agenciji Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) (COM(2013)0535),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. travnja 2015. o Prijedlogu uredbe Vijeća o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja(3),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenja Odbora za proračunski nadzor i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0307/2016),

A.  budući da su uspostavom jedinstvenog tržišta 1. siječnja 1993. ukinute granične kontrole za trgovinu unutar Zajednice i budući da je sustav PDV-a koji u Europskoj uniji postoji od 1993. u skladu s člancima 402. – 404. važeće Direktive o sustavu PDV-a samo privremenog karaktera i da je riječ o prijelaznom sustavu;

B.  budući da Vijeće u skladu s člankom 113. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) jednoglasno odlučujući donosi propise u cilju konačne uspostave zajedničkog sustava PDV-a, a osobito u cilju postupnog ograničavanja, odnosno ukidanja propisa koji nisu u skladu s tim sustavom;

C.  budući da Komisija svake četiri godine Europskom parlamentu i Vijeću mora predstaviti izvješće o funkcioniranju postojećeg sustava PDV-a i, posebice, o funkcioniranju prijelaznog sustava;

D.  budući da je PDV, od kojeg su 2014. prikupljeni prihodi od gotovo 1 bilijun EUR, važan i rastući izvor prihoda država članica i da on pridonosi vlastitim sredstvima EU-a, da ukupni prihodi EU-a od vlastitih sredstava temeljenih na PDV-u iznose 17 667 milijuna EUR i da predstavljaju 12,27 % ukupnih prihoda EU-a tijekom 2014.(4);

E.  budući da je postojeći sustav PDV-a, prije svega zato što ga velike korporacije primjenjuju na prekogranične transakcije, podložan prijevarama, strategijama izbjegavanja poreza i nemogućnosti naplate PDV-a zbog nesolventnosti ili krivih izračuna; budući da se procjenjuje da godišnji gubitak prihoda od PDV-a iznosi otprilike 170 milijardi EUR i da su bolje digitalne tehnologije kojima će se omogućiti uklanjanje tih gubitaka sve dostupnije;

F.  budući da su prema studiji Komisije(5) samo prijevare unutar Zajednice uz pomoć tzv. nestalog trgovca, koje se nazivaju i kružnim prijevarama, odgovorne za gubitak prihoda od PDV-a u iznosu od otprilike 45 milijardi EUR do53 milijarde EUR godišnje;

G.  budući da među državama članicama postoje razlike u tome koliko se uspješno bore protiv prijevara u vezi s PDV-om i izbjegavanja PDV-a s obzirom na to da se procjenjuje da se gubitak prihoda od PDV-a kreće od manje od 5 % do više od 40 %, ovisno o državi;

H.  budući da su, prema procjenama Europola, skupine koje se bave organiziranim kriminalom odgovorne za gubitak prihoda od PDV-a u iznosu od 40 – 60 milijardi EUR godišnje u državama članicama, a 2 % tih skupina stoji iza 80 % prijevara unutar Zajednice uz pomoć tzv. nestalog trgovca;

I.  budući da izračun gubitka prihoda zbog prekograničnih prijevara u vezi s PDV-om predstavlja veliki izazov s obzirom na to da samo dvije države članice, a to su Ujedinjena Kraljevina i Belgija, prikupljaju i daju statističke podatke o tome;

J.  budući da je nekoliko država članica uz koordinaciju Eurojusta i Europola nedavno provelo tri uspješne uzastopne operacije Vertigo u kojima je razotkriven sustav kružnih prijevara u iznosu od ukupno 320 milijuna EUR;

K.  budući da postojeći sustav PDV-a stvara visoke administrativne troškove, ponajprije u prekograničnim transakcijama, koji bi se, osobito za mala i srednja poduzeća, među ostalim i primjenom mjera pojednostavljenja u kojima se koriste alati za digitalno izvješćivanje i zajedničke baze podataka, mogli znatno smanjiti;

L.  budući da još uvijek ima puno prostora za poboljšanje u pogledu smanjenja administrativnih i poreznih opterećenja, koja posebno utječu na projekte u okviru prekogranične suradnje;

M.  budući da je PDV porez na potrošnju, koji se temelji na sustavu obročnih plaćanja, što omogućava samokontrolu osoba koje imaju obvezu plaćanja, i koji bi trebali plaćati samo krajnji potrošači kako bi se zajamčila neutralnost za poduzeća; budući da su za organizaciju praktične naplate PDV-a odgovorne države članice kako bi se osiguralo da ga snosi krajnji potrošač;

N.  budući da 23 godine nakon uvođenja Direktive o PDV-u tzv. odstupanja u mirovanju više nisu u skladu s vremenom, osobito s obzirom na moderno digitalno gospodarstvo;

O.  budući da je Komisija u protekla dva desetljeća pokrenula više od 40 postupaka radi utvrđivanja povrede prava protiv više od dvije trećine država članica zbog kršenja odredbi navedene direktive;

P.  budući da se za konačno uređenje sustava PDV-a prema načelu zemlje podrijetla ne može postići većina jer bi ono zahtijevalo intenzivnije usklađivanje poreznih stopa kako bi se izbjeglo veliko narušavanje tržišnog natjecanja;

Q.  budući da borba protiv poreznih prijevara predstavlja jedan od glavnih izazova s kojim se države članice suočavaju kada je riječ o porezu;

R.  budući da su prijevare u vezi s PDV-om izuzetno štetne prakse zbog kojih se preusmjeravaju veliki iznosi proračunskih prihoda država članica i istodobno potkopavaju njihovi napori da konsolidiraju svoje javne financije;

S.  budući da prekogranične prijevare u vezi s PDV-om naše države članice i europske porezne obveznike koštaju gotovo 50 milijardi EUR godišnje;

T.  budući da su vrste prijevara povezanih s PDV-om raznolike, da se stalno mijenjaju i da obuhvaćaju brojne ekonomske sektore te da stoga zahtijevaju brzu prilagodbu relevantnog zakonodavstva kako bi se ostvario napredak u smjeru održivog i jednostavnog sustava PDV-a kojim bi se omogućilo sprječavanje prijevara i mogućeg gubitka prihoda od poreza;

U.  budući da provedba bilo kakvih pilot-projekata u vezi s prijenosom porezne obveze ne smije na bilo kakav način rezultirati odgodom uspostave konačnog sustava PDV-a, kako je predviđeno planom djelovanja u akcijskom planu Komisije;

V.  budući da je najpopularnija tehnika prijevara povezanih s PDV-om tzv. kružna prijevara; budući da u toj vrsti prijevara, koja se vrlo često javlja u trgovini elektroničkim dijelovima, mobilnom telefonijom i tekstilom, roba kruži između više poduzeća u različitim državama članicama, pri čemu se iskorištava činjenica da se na opskrbu robom unutar EU-a ne plaća porez;

W.  budući da je poboljšana i stalna suradnja država članica prijeko potrebna kako bi se osmislile sveobuhvatne i cjelovite strategije za borbu protiv prijevara, posebno uzimajući u obzir postojeća proračunska ograničenja u EU-u te porast e-trgovine i internetske trgovine zbog kojih je oslabljen teritorijalni nadzor nad naplatom PDV-a;

X.  budući da je zaštita financijskih interesa Europske unije i njezinih država članica ključna sastavnica programa politike Unije kojim se nastoji učvrstiti i povećati povjerenje građana te jamčiti da se njihov novac ispravno koristi;

Y.  budući da prijevare u području PDV-a uzrokuju smanjenje prihoda država članica, a time i EU-a, narušavaju fiskalno okruženje, što posebno šteti malim i srednjim poduzećima, te budući da se njima služe kriminalne organizacije koje iskorištavaju postojeće zakonodavne praznine među državama članicama i njihovim nadležnim nadzornim tijelima;

Z.  budući da je Europski revizorski sud u svojem tematskom izvješću br. 24/2015 zaključio da je prijevara u vezi s PDV-om praksa uglavnom kriminalne naravi koju je potrebno zaustaviti;

AA.  budući da je Sud Europske unije u predmetu „Taricco i drugi” (C105/14) iznio mišljenje da je pojmom „prijevara”, kako ga se definira u članku 1. Konvencije o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica, obuhvaćen i prihod od PDV-a;

1.  pozdravlja namjeru Komisije da do 2017. iznese prijedlog konačnog sustava PDV-a koji će biti jednostavan, pravedan, čvrst, učinkovit i manje podložan prijevarama;

2.  ističe da je za dobro funkcioniranje jedinstvenog digitalnog tržišta potreban jednostavan sustav PDV-a koji zahtijeva manje iznimki;

3.  smatra da stručno mišljenje na kojem se zasnivaju Komisijini prijedlozi akcijskog programa sadržava niz vrijednih preporuka; ističe da popis prijedloga Komisije čiji je cilj ostvarenje sustava PDV-a koji će biti čvrst, jednostavan i manje podložan prijevarama nije konačan;

4.  pozdravlja nedavnu komunikaciju Komisije od 7. travnja 2016. i njezin plan u skladu s kojim će poduzeti daljnje mjere radi sprječavanja prijevara i poticanja daljnjeg unapređenja postojećeg sustava PDV-a;

5.  smatra da je jednako važno poboljšati postojeći sustav i poziva na provođenje temeljitih reformi kojima će se ukloniti ili barem znatno smanjiti problemi postojećeg sustava, a posebice problem naplate PDV-a u Europi;

6.  smatra da bi Komisija trebala ispitati sve moguće opcije podjednako i bez prejudiciranja ishoda i da bi ih trebala uključiti u zakonodavni postupak;

7.  napominje da su potrebni zajednički napori država članica kako bi se postigao dogovor oko konačnog sustava PDV-a;

8.  prepoznaje da će jednoglasje biti nužan preduvjet za dogovor o funkcionalnijem sustavu PDV-a i zato poziva na jasnu viziju u pogledu jednostavnosti i manje iznimki zajedno s pragmatičnim pristupom koji poštuje interese digitalnog gospodarstva koje se brzo razvija;

9.  napominje da države članice moraju uskladiti svoje porezne politike i uvesti brže i učestalije razmjene informacija u vezi s trgovinom unutar Zajednice kako bi se uspješnije borile protiv utaje poreza i izbjegavanja poreza i kako bi se konačno riješio problem gubitka prihoda od PDV-a;

10.  potiče Komisiju i vladine agencije da istraže i ispitaju nove tehnologije, kao što je tehnologija decentraliziranog vođenja evidencije transakcija i nadzor u stvarnom vremenu u okviru plana REGTech s ciljem da se u velikoj mjeri smanji postojeći veliki gubitak prihoda od PDV-a u Uniji;

11.  ističe da je odgovornost poreznih tijela pojedinih država članica osigurati da plaćanje PDV-a bude jednostavno i pristupačno malim i srednjim poduzećima, što se može olakšati pojačanom suradnjom između nacionalnih tijela;

12.  smatra da su suradnja i razmjena informacija među poreznim tijelima država članica u prošlosti bile nedovoljne i da aktivnosti mreže Eurofisc dosad nisu imale zadovoljavajuće rezultate; stajališta je da bi informacije koje se razmjenjuju preko mreže Eurofisc trebale biti preciznije usmjerene na prijevare; sa zadovoljstvom iščekuje budući prijedlog Komisije o poboljšanju funkcioniranja mreže Eurofisc;

13.  napominje da se Sustav razmjene informacija o PDV-u (VIES) pokazao korisnim u borbi protiv prijevara jer poreznim tijelima omogućuje objedinjavanje podataka o trgovcima u svim državama, no da i dalje postoje nedostatci kod njegove primjene, osobito u vezi s pravodobnim pružanjem informacija, brzinom odgovaranja na pitanja i brzinom reakcije na ukazane pogreške; stoga preporučuje državama članicama da pažljivo razmotre rješavanje tih nedostataka;

14.  napominje da se podaci koje nadležna nacionalna tijela šalju u mrežu Eurofisc ne filtriraju tako da se prenose samo sumnjivi slučajevi i da to ometa optimalno funkcioniranje skupine; podupire inicijativu nekoliko država članica koje se zalažu za uvođenje nacionalnih alata za analizu rizika koji bi omogućili filtriranje podataka bez opasnosti da se sumnjivi slučajevi eliminiraju u bilo kojoj državi članici i brzu reakciju mreže Eurofisc u slučaju prekograničnih prijevara u vezi s PDV-om;

15.  ističe da je odgovornost poreznih tijela u pojedinačnim državama članicama osigurati da se PDV plaća na pravilan i jednostavan način;

16.  podsjeća da države članice uvelike ovise o informacijama koje dobiju od drugih država članica u vezi s trgovinom unutar EU-a kako bi mogle naplaćivati PDV na svojem teritoriju; poziva nadležna tijela da automatski međusobno razmjenjuju, u prvom redu, podatke o PDV-u i carinama te na to da iskoriste pouzdane i pristupačne mogućnosti informacijske tehnologije za registraciju prekograničnih isporuka robe i usluga krajnjim korisnicima, kao što su elektronički standardni obrasci; smatra da bi u tom pogledu koristan alat mogli biti brojevi za lociranje PDV-a u skladu s kojima kupci ne mogu odbiti pretporeze ako je PDV naveden na računu bez valjanog broja za lociranje PDV-a;

17.  smatra da nedostatak usporedivih podataka i odgovarajućih relevantnih pokazatelja za mjerenje uspješnosti država članica utječe na djelotvornost sustava EU-a u njegovoj borbi protiv prijevara u vezi s PDV-om unutar Unije i stoga poziva porezna tijela da u suradnji s Komisijom uspostave zajednički sustav kako bi se procijenili razmjeri prijevara unutar EU-a, a zatim postavili ciljevi smanjenja tih razmjera, jer bi se tako omogućila ocjena uspješnosti država članica u pogledu rješavanja tog problema;

18.  poziva države članice da također olakšaju razmjenu informacija s pravosudnim tijelima i tijelima za izvršavanje zakonodavstva kao što su Europol i OLAF, u skladu s preporukom Revizorskog suda;

19.  napominje da se carinski postupak br. 42., kojim je predviđeno oslobađanje od plaćanja PDV-a na robu koja se uvozi u jednu državu članicu da bi se zatim otpremila u drugu državu članicu, pokazao osjetljivim na prijevare; napominje da su djelotvorne unakrsne provjere podataka kojima raspolažu porezna tijela i podataka kojima raspolažu carinska tijela ključne za otkrivanje i sprječavanje takve vrste prijevara; stoga poziva države članice i Komisiju da poduzmu mjere kako bi se omogućio protok informacija između poreznih i carinskih tijela u pogledu uvoza u okviru carinskog postupka br. 42., u skladu s preporukom Europskog revizorskog suda;

20.  podupire cilj akcijskog plana prema kojem bi se trebalo uvesti jedinstveno europsko područje PDV-a koje bi trebalo biti oslonac za produbljeno i poštenije unutarnje tržište i koje bi trebalo doprinijeti poticanju porezne pravde, održive potrošnje, zapošljavanja, rasta, ulaganja i konkurentnosti smanjujući pritom mogućnost počinjenja prijevara u vezi s PDV-om;

21.  s tim u vezi poziva na žurno i potpuno uključivanje usluga u novi sustav i pritom posebice poziva na to da financijske usluge podliježu plaćanju PDV-a;

22.  slaže se s Komisijom da bi konačni sustav PDV-a trebao počivati na načelu oporezivanja u zemlji odredišta proizvoda i usluga jer provedba načela zemlje podrijetla nije bila moguća;

23.  podržava uvođenje načela zemlje odredišta kao pravila u slučaju prodaje na daljinu pojedincima i podržava uvođenje usklađenih mjera za mala poduzeća;

24.  traži da se pri uspostavi konačnog sustava PDV-a u postojeće porezne modele ugrade tehnološka dostignuća u digitalnom svijetu i da se tako sustav PDV-a osposobi za 21. stoljeće;

25.  napominje da činjenica da trenutačno postoji mnogo različitih stopa PDV-a stvara veliku nesigurnost za poduzeća koja posluju izvan nacionalnih granica, osobito u sektoru usluga i kada je riječ o malim i srednjim poduzećima; napominje da nesigurnost također izazivaju čimbenici kao što su pitanje tko je odgovoran za naplatu PDV-a, dokaz o isporuci unutar Zajednice, rizik od uključenosti u prijevare uz pomoć tzv. nestalog trgovca, problemi s novčanim tokom i različite stope PDV-a za različite kategorije proizvoda u istoj zemlji; stoga poziva Komisiju da do sredine 2017. istraži posljedice prijevara uz pomoć tzv. nestalog trgovca; poziva države članice da postignu dogovor o povećanju usklađenosti stopa PDV-a;

26.  traži od Komisije da analizira učinak neusklađenosti poreznih stopa na razini Unije, posebno kada je riječ o prekograničnom djelovanju, te da razmotri načine ukidanja navedenih prepreka;

27.  podržava mogućnost koju je predložila Komisija o redovitom revidiranju popisa robe i usluga na koje se mogu primjenjivati smanjene stope, na temelju odobrenja koje daje Vijeće; poziva na to da se, kada je riječ o tom popisu, vodi računa o političkim prioritetima kao što su socijalni, rodni, zdravstveni, ekološki, nutritivni i kulturni aspekti;

28.  smatra da bi potpuno ukidanje minimalne stope PDV-a, što kao alternativu predlaže Komisija, moglo rezultirati znatnim narušavanjem tržišnog natjecanja i problemima na unutarnjem tržištu; smatra da je potrebno voditi računa o potrebi za boljim usklađivanjem, koje je potrebno za pravilno funkcioniranje jedinstvenog tržišta;

29.  traži da se ispita bi li se mogao sastaviti jedinstveni europski popis proizvoda i usluga na koje se primjenjuje snižena stopa PDV-a kako bi se pronašla alternativa postojećim sniženim stopama PDV-a, čime bi se znatno povećala učinkovitost sustava PDV-a i omogućila uspostava strukturiranijeg sustava od onog koji se trenutačno primjenjuje;

30.  smatra da je za borbu protiv prijevara u vezi s PDV-om važno smanjiti broj izuzeća te da je najbolji i najučinkovitiji način rješavanja prijevara jednostavan sustav PDV-a s najnižom mogućom stopom;

31.  smatra da se postojeći složeni sustav može znatno pojednostavniti ako se robe i usluga za koje se mogu primjenjivati snižene porezne stope ograniče i ako se zajednički na razini EU-a utvrdi koji su neki od proizvoda i usluga za koje se mogu primjenjivati snižene porezne stope, pri čemu bi države članice mogle odlučivati o poreznim stopama pod uvjetom da su one sukladne minimalnim poreznim stopama iz Direktive o PDV-u i pod uvjetom da to ne rezultira rizikom od nepoštenog tržišnog natjecanja;

32.  traži da se na proizvode primjenjuju jednaki porezi u skladu s načelom zemlje odredišta, bez obzira na to u kojem su obliku ili na kojoj platformi kupljeni i na to jesu li isporučeni elektronički ili fizički;

33.  napominje da je danas MSP-ovima velik problem to što države članice različito tumače što je proizvod ili što je usluga; stoga poziva Komisiju da koristi jasnije i preciznije definicije;

34.  poziva države članice da, kad je riječ o PDV-u, predvide jednake uvjete za privatna i javna poduzeća u sektorima u kojima si ona međusobno konkuriraju;

35.  podsjeća da je u okviru projekta BEPS OECD-a (mjera 1) kao referenca za neizravno oporezivanje odabran sustav obročnih plaćanja PDV-a jer se njime jamči učinkovitost naplate poreza i samom njegovom prirodom omogućava samokontrola subjekata;

36.  napominje da se člancima 199. i 199.a Direktive o PDV-u utvrđuje privremena i ciljana primjena mehanizma prijenosa porezne obveze za prekogranične transakcije i za određene visokorizične domaće sektore u državama članicama;

37.  poziva Komisiju da pažljivo prouči posljedice mehanizma prijenosa porezne obveze i da ispita hoće li se tim postupkom pojednostaviti situacija za MSP-ove i smanjiti prijevare u vezi s PDV-om;

38.  poziva Komisiju da uz pomoć pilot-projekata analizira učinke procedure prijenosa porezne obveze, i to ne samo za pojedine sektore koji su osobito podložni prijevarama, u smislu prednosti, troškova usklađivanja, prijevara, učinkovitosti i problema s provedbom te dugoročnih prednosti i nedostataka, kao što su zatražile neke države članice i kao što je Komisija u međuvremenu izričito potvrdila, čak i ako to dosad nije bilo uključeno u njezin akcijski plan; ističe, međutim, da provedba bilo kakvih pilot-projekata te vrste ne smije na bilo kakav način rezultirati odgodom izrade i primjene konačnog sustava PDV-a, kako je predviđeno planom djelovanja u akcijskom planu Komisije;

39.  smatra da nacionalne porezne uprave kod opće provedbe načela zemlje odredišta moraju preuzeti više odgovornosti za osiguravanje poštovanja poreznih obveza i smanjenje mogućnosti izbjegavanja plaćanja poreza; slaže se s Komisijom da ima dovoljno prostora za unaprjeđenje borbe protiv prijevara u vezi s PDV-om uz pomoć konvencionalnih administrativnih mjera te uz pomoć unapređenja sposobnosti i vještina osoblja u državama članicama kada je riječ o naplati poreza i inspekcijama; naglašava da je potrebno pojačati porezni nadzor i sankcije za najveće utajivače; poziva Komisiju da u tom pogledu pruži odgovarajuću financijsku i tehničku potporu;

40.  smatra da bi Komisija trebala pomno nadzirati uspješnost nacionalnih poreznih tijela i unaprijediti njihovu koordinaciju;

41.  pozdravlja najavu Komisije da će minisustav „sve na jednom mjestu” proširiti na pravi sustav „sve na jednom mjestu”; napominje da je iznimno važno da taj sustav bude pristupačan korisnicima i jednako učinkovit u svih 28 država članica; napominje da bi uspostavljanje sustava „sve na jednom mjestu” smanjilo administrativno opterećenje koje poduzećima onemogućuje prekogranično poslovanje te smanjilo troškove MSP-ova (COM(2016)0148);

42.  napominje da je za provedbu načela zemlje odredišta i smanjenje njegove podložnosti prijevarama nužan sustav „sve na jednom mjestu”; poziva na poboljšanje sustava „sve na jednom mjestu” na temelju trenutnog iskustva s minisustavom „sve na jednom mjestu” za digitalne proizvode; napominje da administrativno opterećenje u vezi s novim načelom zemlje odredišta s kojim se suočavaju mala i mikropoduzeća može biti veliko čak i uz minisustav „sve na jednom mjestu”; pozdravlja stoga prijedlog iz akcijskog plana Komisije o PDV-u da se na razini Unije uvede zajednička mjera pojednostavljenja (prag PDV-a); zahtijeva da se jasno definira koja je država nadležna za porezni nadzor u prekograničnim transakcijama; pozdravlja namjeru Komisije da u okviru svog akcijskog plana o PDV-u ukine olakšice za pošiljke male vrijednosti;

43.  svjestan da bi se različiti sustavi PDV-a u Europskoj uniji također mogli smatrati necarinskom preprekom na jedinstvenom tržištu, ističe da je minisustav za PDV „sve na jednom mjestu” (VAT MOSS) dobar način da se pridonese rješavanju te prepreke i posebno da se podrže prekogranične aktivnosti MSP-ova; uviđa da još uvijek postoje određeni manji problemi u pogledu minisustava za PDV „sve na jednom mjestu”; poziva Komisiju da poduzećima diljem EU-a dodatno olakša podmirivanje obveza u vezi s PDV-om;

44.  prima na znanje presudu Suda Europske unije u predmetu C-97/09[Ingrid Schmelz protiv Finanzamt Waldviertel]; svjestan je da postoji 28 različitih pragova za izuzeće od plaćanja PDV-a; svjestan je financijskih poteškoća s kojima su zbog toga suočeni MSP-ovi i mikropoduzeća koji bi u svojim nacionalnim sustavima bili izuzeti od plaćanja; poziva Komisiju da provede daljnje studije o uspostavljanju praga za izuzeće od plaćanja PDV-a za mikropoduzeća;

45.  traži da se prouče svi prijedlozi kako bi se smanjilo administrativno opterećenje povezano s porezom na promet za mikropoduzeća i mala i srednja poduzeća; potiče Komisiju da u tom pogledu također prouči najbolje međunarodne prakse, poput sustava zlatne kartice, koji se primjenjuje u Singapuru i Australiji, kojim se određenim dobavljačima potvrđuje da je kod njih rizik od prijevare vrlo mali;

46.  pozdravlja najavu Komisije da će tijekom 2017. predstaviti paket za mala i srednja poduzeća u području PDV-a; preporučuje, međutim, da se novi okvir postupno uvede jer će uzrokovati dodatne administrativne troškove (npr. informatička infrastruktura ili postupci u vezi s PDV-om);

47.  svjestan je složenosti sustava prijave PDV-a, koji predstavlja veliko opterećenje za MSP-ove i stoga ih odvraća od prekogranične trgovine; poziva Komisiju da u svoj paket za MSP-ove uključi prijedlog o ujednačenoj prijavi PDV-a i usklađenim zahtjevima o izvješćivanju i rokovima;

48.  ističe da je potrebna usklađenost u području PDV-a za prodaju na daljinu između poduzeća te između poduzeća i potrošača; napominje da se zbog propusta u koordinaciji prag za PDV ne provodi jednako uspješno u različitim državama članicama;

49.  ističe da novi i pojednostavljeni sustav PDV-a mora biti osmišljen na način da se MSP-ovima omogući da jednostavno slijede pravila za prekograničnu trgovinu te da u svakoj državi članici mogu pronaći potporu ne samo u pogledu toga kako se prilagoditi tim pravilima, već i kako voditi postupke u vezi s PDV-om;

50.  zahtijeva skoro uvođenje sveobuhvatnog i javno dostupnog internetskog portala na kojem će se poduzeća i krajnji potrošači na jednostavan i pregledan način moći detaljno informirati o stopama PDV-a koje se primjenjuju na pojedinačne proizvode i usluge u državama članicama; ističe da jezik i struktura tog portala trebaju biti lako razumljivi i jednostavni za korištenje; ponovo naglašava da je uvjeren kako će pružanje pomoći poduzećima da dobro razumiju pravila u području PDV-a koja se primjenjuju u državama članicama dodatno osnažiti mjere protiv prijevara u vezi s PDV-om; također napominje da bi certificirani porezni softver mogao pomoći u ograničavanju rizika od određenih vrsta prijevara i drugih nepravilnosti te da može pružiti sigurnost poštenim poduzećima koja obavljaju domaće i prekogranične transakcije; nadalje poziva Komisiju da nacionalnim poreznim tijelima izda smjernice o klasificiranju transakcija u odnosu na primijenjenu stopu PDV-a kako bi se smanjili troškovi usklađivanja i pravnih sporova; poziva države članice da uspostave sustave za informiranje javnosti, kao što je internetski portal o PDV-u, kako bi se zajamčila dostupnost pouzdanih informacija;

51.  poziva Komisiju da sastavi popis ažuriranih informacija o pravilima u vezi s PDV-om u svakoj pojedinoj državi članici; istovremeno ističe da su države članice obvezne Komisiju obavijestiti o svojim pravilima i stopama;

52.  napominje da prilikom prodaje u okviru e-trgovine neusklađenost pragova PDV-a dovodi do visokih transakcijskih troškova kada MSP-ovi koji se bave e-trgovinom slučajno ili neplanirano prijeđu prag;

53.  poziva države članice da Komisiju hitno obavijeste o svojim stopama PDV-a, posebnim zahtjevima i izuzećima od plaćanja; poziva Komisiju da prikupi te informacije i stavi ih na raspolaganje poduzećima i potrošačima;

54.  smatra da je za planove reformi sustava PDV-a koje je Komisija najavila u akcijskom programu potrebna obuhvatna i kvalitativno pouzdana procjena utjecaja uz sudjelovanje znanstvenog sektora, poreznih tijela država članica EU-a, MSP-ova i poduzeća iz EU-a;

55.  naglašava da je zakonodavstvo u području oporezivanja u isključivoj nadležnosti država članica; naglašava da u skladu s člankom 329. stavkom 1. UFEU-a skupina od najmanje devet država članica može uspostaviti pojačanu suradnju; poziva Komisiju da podrži prijedloge o pojačanoj suradnji kojima se žele suzbiti prijevare i smanjiti administrativno opterećene u vezi s PDV-om;

56.  smatra da je rješenje u okviru OECD-a bolje od pojedinačnih mjera, koje moraju biti usklađene s preporukama OECD-a i akcijskim planom u vezi sa smanjenjem porezne osnovice i prijenosom dobiti (BEPS);

57.  pozdravlja Komunikaciju Komisije pod nazivom „Akcijski plan EU-a za e-upravu 2016. – 2020.: Ubrzavanje digitalne transformacije uprave” (COM(2016)0179);

58.  naglašava da novi akcijski plan obuhvaća daljnje korake u smjeru učinkovitijeg konačnog mehanizma koji će biti otporan na prijevare i više pogodovati poduzećima u vremenu digitalne ekonomije i e-trgovine;

59.  podržava prijedlog Komisije prema kojemu bi PDV za prekogranične prodaje (dobara i usluga) prikupljalo porezno tijelo zemlje podrijetla, i to po stopi koja je na snazi u zemlji potrošnje, te bi ga prenijelo u zemlju u kojoj se roba i usluge na kraju koriste;

60.  ističe da je važno izraditi zakonodavni prijedlog za proširenje jedinstvenog elektroničkog postupka (za registraciju i plaćanje PDV-a prekograničnim poduzećima) na internetske prodaje fizičkih dobara potrošačima u cilju smanjenja administrativnog opterećenja, koje predstavlja jednu od najvećih prepreka na koje nailaze poduzeća koja posluju prekogranično;

61.  traži od Komisije da se pozabavi problemom administrativnog opterećenja za poduzeća koji je prouzročen fragmentiranim sustavom PDV-a i to na način da izradi zakonodavne prijedloge za proširenje postojećeg minisustava „sve na jednom mjestu” na fizička dobra koja se prodaju na internetu te da se na taj način poduzećima omogući da podnesu samo jednu prijavu i izvrše samo jedno plaćanje PDV-a u vlastitoj državi članici;

62.  poziva države članice da pojednostave, usklade i ojačaju svoje nacionalne porezne sustave kako bi se omogućila usklađenost s pravilima i kako bi se spriječile, obeshrabrile i kaznile porezne prijevare i utaje te povećala učinkovitost naplate PDV-a;

63.  izražava sumnju da je u potpunosti ostvaren cilj pojednostavljenja sustava odgovornosti za PDV kao izvora vlastitih sredstava; podsjeća da je potrebno dodatno pojednostaviti sustav upravljanja povezan s vlastitim sredstvima kako bi se smanjile mogućnosti grešaka i prijevare; žali zbog činjenice da se u novom akcijskom planu ne razmatra učinak na vlastita sredstva temeljena na PDV-u;

64.  ističe da su gubici prihoda od PDV-a u državama članicama i procijenjeni gubici povezani s naplatom PDV-a u Uniji 2015. iznosili 170 milijardi EUR te upozorava na činjenicu da je u 13 od 26 država članica u kojima je 2014. provedena kontrola prosječni procijenjeni gubitak prihoda od PDV-a prelazio 15,2 %; poziva Komisiju da u potpunosti iskoristi svoje izvršne ovlasti kako bi i nadzirala države članice i pomagala im; ističe da je za učinkovito smanjenje gubitaka prihoda od PDV-a potreban koordiniran i multidisciplinaran pristup jer ti gubici nisu rezultat samo prijevare, već i spleta drugih faktora koji uključuju bankrot i insolventnost, statističke pogreške, zakašnjelo plaćanje, utaje poreza i izbjegavanje plaćanja poreza; ponovno poziva Komisiju da čim prije počne promicati zakonodavstvo o minimalnoj razini zaštite zviždača u EU-u kako bi se učinkovitije istražile i spriječile prijevare te da uvede financijsku potporu za prekogranično istraživačko novinarstvo, koje se neosporno pokazalo učinkovitim u skandalima povezanima sa slučajevima „LuxLeaks”, „Dieselgate” i „Panamski dokumenti”;

65.  žali što se prijevarama u vezi s PDV-om, posebice tzv. kružnim prijevarama ili prijevarama uz pomoć tzv. nestalog trgovca, narušava tržišno natjecanje, uskraćuju znatna sredstva nacionalnim proračunima, a štetne su i za proračun Unije; zabrinut je jer Komisija ne raspolaže pouzdanim podacima o tzv. kružnim prijevarama u području PDV-a; stoga poziva Komisiju da pokrene inicijativu za udruživanje napora država članica i uspostavu zajedničkog sustava prikupljanja statističkih podataka o tzv. kružnim prijevarama u području PDV-a; naglašava da bi se taj sustav mogao oslanjati na prakse koje se već provode u nekim državama članicama;

66.  traži od Komisije da započne postupak uvođenja zajedničkog sustava koji će omogućiti da se prikupljanjem statističkih podataka o prijevarama koje su povezane s PDV-om u EU-u poboljša procjena njihova opsega, što bi pojedinačnim državama članicama omogućilo da ocijene svoju uspješnost u tom području na temelju preciznih i pouzdanih pokazatelja smanjenja PDV-a unutar EU-a i uspješnijeg otkrivanja prijevara te povećanja iznosa naplaćenog poreza nakon otkrivanja prijevare; smatra da bi se novi pristupi reviziji, poput jedinstvene revizije ili zajedničkih revizija, trebali proširiti i na prekogranično djelovanje;

67.  ističe važnost provedbe novih strategija i djelotvornijeg korištenja postojećih struktura EU-a kako bi se uspješnije uhvatilo u koštac s prijevarama povezanima s PDV-om; ističe da su veća transparentnost koja omogućuje odgovarajuću kontrolu te donošenje strukturiranijeg pristupa temeljenog na riziku ključni faktori u otkrivanju i sprječavanju prijevara i korupcije;

68.  žali zbog činjenice da administrativna suradnja država članica u borbi protiv prijevara povezanih s PDV-om još uvijek nije učinkovita kada je riječ o borbi protiv mehanizama izbjegavanja plaćanja PDV-a i prijevara povezanih s PDV-om u EU-u niti kada je riječ o upravljanju prekograničnim transakcijama ili trgovinom; ističe potrebu za jednostavnijim, učinkovitim i pristupačnim sustavom PDV-a koji će svim državama članicama omogućiti da smanje svoja opterećenja povezana s PDV-om i da se bore protiv prijevara u području PDV-a; stoga poziva Komisiju da kod ocjene sporazuma o administrativnoj suradnji organizira više promatračkih posjeta državama članicama odabranima na temelju procjene rizika; poziva Komisiju da se, osim toga, u kontekstu ocjene administrativnih sporazuma usredotoči na otklanjanje pravnih prepreka koje onemogućavaju razmjenu informacija među upravnim i pravosudnim tijelima te tijelima kaznenog progona na nacionalnoj razini i razini EU-a; uz to poziva Komisiju da državama članicama preporuči da uvedu zajedničku analizu rizika, koja će uključivati i analizu korištenja društvenih mreža, kako bi osigurala da je razmjena informacija putem Eurofisca usmjerena na prijevare; poziva države članice da uvedu učinkovite, razmjerne i odvraćajuće kazne i da usavrše postojeći sustav za razmjenu informacija;

69.  ističe da je potrebno povećati učinkovitost Eurofisca kako bi se ubrzala razmjena informacija; upozorava da i dalje postoje problemi u vezi s preciznosti, potpunosti i pravodobnosti informacija; smatra da postoji potreba za povezivanjem mjera i koordiniranjem strategija poreznih, pravosudnih i policijskih tijela država članica te europskih tijela, poput Europola, Eurojusta i OLAF-a, koja su uključena u borbu protiv prijevara, organiziranog kriminala i pranja novca; potiče sve dionike da dodatno razmotre donošenje jednostavnih i sveobuhvatnih modela za razmjenu informacija u stvarnom vremenu kako bi se omogućila brza reakcija ili mjere ublažavanja za borbu protiv postojećih ili novih mehanizama prijevara;

70.  smatra da je od ključne važnosti da sve države članice sudjeluju u Eurofiscu i to u svim područjima iz njegova djelokruga kako bi se omogućilo donošenje učinkovitih mjera za borbu protiv prijevara u području PDV-a;

71.  poziva Komisiju da donese prijedloge za učinkovite unakrsne provjere podataka carinskih i poreznih tijela te da svoj nadzor nad državama članicama usredotoči na mjere koje ukazuju na poboljšanje pravovremenosti njihovih odgovora na zahtjeve za slanje informacija i pouzdanosti Sustava za razmjenu informacija o PDV-u;

72.  traži od Komisije da one države članice koje to još uvijek nisu učinile potakne na primjenu dvorazinskog PDV identifikacijskog broja (s brojem koji se dodjeljuje trgovcima koji žele sudjelovati u trgovini unutar Unije, a koji se razlikuje od domaćeg identifikacijskog PDV broja) kao i na provođenje provjera utvrđenih u članku 22. Uredbe (EU) br. 904/2010 te na davanje besplatnih savjeta trgovcima;

73.  poziva Komisiju da osigura da se pomoću elektroničkih sustava carinjenja u državama članicama može provesti automatska provjera PDV identifikacijskih brojeva, kao i da se ta provjera provodi;

74.  potiče Komisiju da predloži izmjenu Direktive o PDV-u kako bi se postigla bolja usklađenost zahtjeva za izvješćivanje za države članice kada je riječ o PDV-u za isporuku robe i usluga u EU-u;

75.  žali zbog činjenice da Vijeće nije usvojilo prijedlog Komisije o solidarnoj odgovornosti u slučajevima prekogranične trgovine; ističe da se time smanjuje destimulativni učinak u pogledu poslovanja s nepoštenim trgovcima; smatra da, kada je riječ o razdoblju podnošenja rekapitulacijskih izvješća, provedba Direktive o PDV-u nije ujednačena u državama članicama i da se zbog toga povećava administrativno opterećenje trgovaca koji posluju u više država članica; stoga potiče Vijeće da odobri prijedlog Komisije o solidarnoj odgovornosti;

76.  potiče Komisiju i države članice da budu aktivnije na međunarodnoj razini i da pojačaju suradnju sa zemljama koje nisu članice EU-a te poboljšaju naplatu PDV-a s ciljem uspostavljanja standarda i strategija suradnje koji se poglavito temelje na načelima transparentnosti, dobrog upravljanja i razmjene informacija; poziva države članice da među sobom razmjenjuju informacije koje dobiju od država koje nisu članice EU-a kako bi olakšale naplatu PDV-a, posebno kada je riječ o e-trgovini;

77.  potiče Vijeće da uključi PDV u područje primjene Direktive o suzbijanju prijevara na štetu financijskih interesa Unije primjenom kaznenog prava („Direktiva PIF”) kako bi se što brže postigao dogovor o toj temi;

78.  poziva Komisiju da i dalje procjenjuje prihode koje kriminalne organizacije ostvaruju zahvaljujući prijevarama u području PDV-a te da osmisli sveobuhvatnu, zajedničku i multidisciplinarnu strategiju za hvatanje u koštac s poslovnim modelima kriminalnih organizacija koji se temelje na prijevari u području PDV-a, uključujući po potrebi i osnivanjem zajedničkih istražnih timova;

79.  smatra da je ključno osigurati uspostavljanje jedinstvenog, snažnog i neovisnog Ureda europskog javnog tužitelja koji bi imao ovlasti istraživati, kazneno goniti i privesti sudu počinitelje kaznenih djela zbog kojih trpe financijski interesi Unije, što uključuje i prijevare u području PDV-a, u skladu s definicijom iz spomenute Direktive PIF, i vjeruje da bi svako slabije rješenje uzrokovalo trošak za proračun Unije; naglašava, osim toga, da se mora osigurati da podjela nadležnosti između Ureda europskog javnog tužitelja i istražnih tijela država članica ne rezultira time da se prekršaji sa znatnim učinkom na proračun Unije isključuju iz nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja;

80.  poziva sve države članice da objave procjene gubitaka uzrokovanih prijevarama u vezi s PDV-om unutar EU-a, da pokušaju ukloniti nedostatke Eurofisca i da bolje usklađuju svoje politike o prijenosu porezne obveze za PDV na robu i usluge;

81.  smatra neophodnim da se države članice koriste multilateralnim kontrolama, tj. koordiniranim kontrolama porezne obveze jednog ili više povezanih poreznih obveznika od strane dviju ili više država članica, kao korisnim alatom za borbu protiv prijevara u vezi s PDV-om;

82.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i državama članicama.

(1) SL C 94 E, 3.4.2013., str. 5. (2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0234. (3) SL C 346, 21.9.2016., str. 27. (4) Europska komisija, financijsko izvješće za 2014. (5) http://ec.europa.eu/taxation_customs/sites/taxation/files/resources/documents/ common/ publications/studies/ey_study_destination_principle.pdf

Rezolucija Europskog parlamenta od 24. studenoga 2016. o Akcijskom planu EU-a za suzbijanje nezakonite trgovine divljom faunom i florom (2016/2076(INI))

P8_TA(2016)0454 A8-0303/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije pod nazivom „Akcijski plan EU-a za suzbijanje nezakonite trgovine divljom faunom i florom” (COM(2016)0087),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2014. o kriminalu povezanom s divljom florom i faunom(1),

–  uzimajući u obzir Konvenciju o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES), provedenu u Europskoj uniji putem Uredbe Vijeća (EZ) br. 338/97 o zaštiti vrsta divlje faune i flore uređenjem trgovine njima, te Uredbu Komisije (EZ) br. 865/2006 o utvrđivanju detaljnih pravila o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 338/97,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU) 2015/451 od 6. ožujka 2015. o pristupanju Europske unije Konvenciji o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES)(2),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv korupcije iz 2003.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta iz 2000. godine,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o biološkoj raznolikosti i Konvenciju o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija),

–  uzimajući u obzir Izvješće o kaznenim djelima u području divlje faune i flore u svijetu iz 2016. koje je sastavio Ured Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju br. 69/314 Opće skupštine UN-a od 30. srpnja 2015. o suzbijanju nezakonitog trgovanja divljom faunom i florom,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Skupštine Ujedinjenih naroda za okoliš br. 2/14 o nezakonitoj trgovini divljom faunom i florom te proizvodima dobivenima od njih,

–  uzimajući u obzir ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih naroda za razdoblje 2015. – 2030.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni konzorcij za borbu protiv kriminala povezanog s divljom faunom i florom (ICCWC) kojim su obuhvaćeni CITES, Interpol, UNODC, Svjetska banka i Svjetska carinska organizacija,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju koja je potpisana na Konferenciji o nezakonitoj trgovini divljom florom i faunom održanoj 2014. u Londonu,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Buckhingamske palače o sprečavanju nezakonite trgovine divljom faunom i florom u sektoru prijevoza,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 995/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o utvrđivanju obveza gospodarskih subjekata koji stavljaju u promet drvo i proizvode od drva(3) te izvješće Komisije iz 2016. o provedbi te Uredbe,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1005/2008 od 29. rujna 2008. o uspostavi sustava Zajednice za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 605/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1185/2003 o uklanjanju peraja morskih pasa na plovilima(5) i Uredbu Komisije (EZ) br. 206/2009 od 5. ožujka 2009.(6) kojom se dozvoljava uvoz 20 kg ribljih proizvoda za osobnu potrošnju,

–  uzimajući u obzir važnost Europske agencije za kontrolu ribarstva, koja je utemeljena Uredbom Vijeća (EZ) br. 768/2005, za suzbijanje nezakonitog ulova i prodaje vodenih vrsta,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2008/99/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o zaštiti okoliša putem kaznenog prava(7),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 1999/22/EZ od 29. ožujka 1999. o držanju divljih životinja u zoološkim vrtovima(8),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica(9),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore(10),

–  uzimajući u obzir studiju o kaznenim djelima povezanima s divljom florom i faunom koju je u ožujku 2016. objavio resorni odjel pri Odboru za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

–  uzimajući u obzir mrežu Natura 2000 kojom su obuhvaćena ključna mjesta za razmnožavanje i odmaranje rijetkih i ugroženih vrsta te neka rijetka prirodna staništa koja su sama po sebi zaštićena,

–  uzimajući u obzir izvješće o istraživačkom projektu iz 2014. „Djelovanje EU-a za suzbijanje kaznenih djela povezanih s okolišem” (EFFACE),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 12. veljače 2016. o borbi protiv financiranja terorizma,

–  uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika Komisije UN-a za sprječavanje kriminala i kazneno pravosuđe od 4. ožujka 2003. pod nazivom „Nezakonita trgovina zaštićenim vrstama divlje flore i faune te nezakonit pristup genetskim resursima”,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. lipnja 2016. o Akcijskom planu EU-a za suzbijanje nezakonite trgovine divljom faunom i florom,

–  uzimajući u obzir procjenu brzog odgovora pod nazivom „Porast kaznenih djela povezanih s okolišem”, koju su 2016. zajedno proveli Program Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) i Interpol,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenja Odbora za razvoj, Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za ribarstvo i Odbora za pravna pitanja (A8-0303/2016),

A.  budući da je nezakonita trgovina divljom faunom i florom oblik organiziranog međunarodnog kriminala čija se godišnja vrijednost procjenjuje na iznos od otprilike 20 milijardi EUR i koji je posljednjih godina porastao u svijetu, što ga čini jednim od najvećih i najunosnijih oblika organiziranog prekograničnog kriminala; budući da se nezakonitom trgovinom divljom faunom i florom financiraju drugi oblici teškog i organiziranog kriminala te da je uz njih usko vezana;

B.  budući da se zbog ozbiljnosti globalnog smanjenja biološke raznolikosti može govoriti o šestom valu masovnog izumiranja vrsta;

C.  budući da su svjetska biološka raznolikost i usluge ekosustava pod prijetnjom zbog promjena u uporabi zemlje, neodrživoga korištenja prirodnim izvorima, onečišćenja i klimatskih promjena; budući da su, posebice, mnoge ugrožene vrste suočene s većim izazovima nego prije zbog brze urbanizacije, nestanka staništa i nezakonite trgovine divljom faunom i florom;

D.  budući da nezakonita trgovina divljom faunom i florom ima ozbiljne negativne učinke na biološku raznolikost, postojeće ekosustave, prirodnu baštinu matičnih zemalja, prirodne resurse i očuvanje vrsta;

E.  budući da je nezakonita trgovina divljom faunom i florom ozbiljna i rastuća prijetnja svjetskoj sigurnosti, političkoj stabilnosti, ekonomskom razvoju, izvorima prihoda lokalnog stanovništva i vladavini prava te stoga zahtijeva strateški i koordiniran pristup EU-a koji bi obuhvaćao sve relevantne dionike;

F.  budući da je zaustavljanje nezakonite trgovine ugroženim vrstama flore i faune i od njih dobivenih proizvoda od ključne važnosti za ostvarivanje UN-ovih ciljeva održivog razvoja;

G.  budući da je CITES važan međunarodni sporazum koji obuhvaća 35 000 životinjskih i biljnih vrsta, koji je na snazi od 1975. i ima 183 stranke (uključujući sve države članice EU-a, a od srpnja 2015. i sam EU);

H.  budući da bi trgovinske i razvojne politike, među ostalim, trebale služiti kao sredstvo za postizanje većeg poštovanja ljudskih prava te poboljšanja dobrobiti životinja i zaštite okoliša;

I.  budući da se sustavom EU-a za razmjenu podataka o divljoj fauni i flori (EU-TWIX) nadzire nezakonita trgovina divljom faunom i florom stvaranjem baze podataka o zapljenama i komunikacijskim kanalima među službenicima u europskim zemljama od 2005.;

J.  budući da su nedostatak osviještenosti i političkog angažmana velika prepreka za učinkovitost borbe protiv nezakonite trgovine divljom faunom i florom;

K.  budući da su u okviru Programa sigurnosti EU-a za razdoblje 2015. – 2020. kaznena djela u području divlje faune i flore okarakterizirana kao oblik organiziranog kriminala koji je potrebno suzbiti na razini EU-a razmatranjem daljnjih kaznenih sankcija diljem EU-a s pomoću revizije postojećeg zakonodavstva o kaznenim djelima povezanima s okolišem;

L.  budući da je Operacija COBRA III, koja je provedena u svibnju 2015., bila najveća dosad koordinirana međunarodna operacija kaznenog progona nezakonite trgovine ugroženim vrstama koja je dovela do 139 uhićenja i više od 247 zapljena, uključujući zapljenu slonove bjelokosti, medicinskog bilja, rogova nosoroga, ljuskavaca, palisandra, kornjača te mnogih drugih biljnih i životinjskih primjeraka;

M.  budući da se potražnjom za nezakonitim proizvodima divlje faune i flore na ciljnim tržištima promiče korupcija diljem opskrbnog lanca u nezakonitoj trgovini divljom faunom i florom;

N.  budući da EU važno ciljno tržište i tranzitni put za nezakonitu trgovinu divljom faunom i florom, ali i izvorište nezakonite trgovine određenim europskim ugroženim biljnim i životinjskim vrstama;

O.  budući da se rezolucijom UN-ove Komisije za sprečavanje kriminala i kazneno pravosuđe iz travnja 2013., koju je 25. srpnja 2013. podržalo Gospodarsko i socijalno vijeće UN-a, potiče njegove „države članice da proglase nezakonitu trgovinu zaštićenim vrstama divlje faune i flore teškim kaznenim djelom kada u njoj sudjeluju skupine organiziranog kriminala”, čime se tu trgovinu smješta na istu razinu kao i trgovinu ljudima i krijumčarenje droge;

Opće napomene

1.  pozdravlja Akcijski plan Komisije za suzbijanje nezakonite trgovine divljom faunom i florom u kojem se ističe potreba za koordiniranim djelovanjem u cilju suzbijanja uzroka nezakonite trgovine divljom faunom i florom, učinkovite provedbe i primjene postojećih pravila te jačanja globalne suradnje matičnih, tranzitnih i ciljnih zemalja;

2.  poziva Komisiju, države članice, Europsku službu za vanjsko djelovanje i agencije EU-a Europol i Eurojust da prime na znanje da su kaznena djela u području divlje faune i flore ozbiljna prijetnja u porastu te da ih hitno rješavaju na političkoj razini; ističe potrebu za sveobuhvatnim i koordiniranim pristupima u svim područjima politika, uključujući trgovinu, razvoj, vanjske poslove, promet i turizam te pravosuđe i unutarnje poslove;

3.  ističe da je utvrđivanje i dodjeljivanje prikladnih financijskih i ljudskih resursa ključno za provedbu Akcijskog plana; naglašava potrebu da se u proračunu EU-a i nacionalnim proračunima država članica predvide odgovarajuća financijska sredstva kako bi se osigurala učinkovita provedba tog plana;

4.  uviđa važnost Akcijskog plana, no ističe da je nedovoljno pozornosti posvećeno vodenim vrstama;

5.  ustraje na potpunoj i pravodobnoj provedbi svih elemenata Akcijskog plana kako bi se odrazila hitna potreba da se zaustave nezakonite i neodržive prakse i spriječi daljnji gubitak vrsta; poziva Komisiju da Parlamentu i Vijeću jednom godišnje pisanim putem dostavi najnovije informacije o provedbi te da uspostavi kontinuirani i detaljni mehanizam praćenja i evaluacije radi mjerenja napretka, uključujući i mjere koje poduzimaju države članice;

6.  poziva Komisiju i države članice da poboljšaju zaštitu staništa ciljanih vrsta te ističe da povećanu zaštitu treba zajamčiti za područja koja su označena kao osjetljivi morski ekosustavi, morska područja od ekološkog ili biološkog značaja i područja koja su dio mreže Natura 2000;

7.  poziva Komisiju da u tu svrhu osnuje ured koordinatora za borbu protiv nezakonite trgovine divljom faunom i florom nalik modelu koji se koristi za borbu protiv trgovine ljudima kako bi se akumulirali učinci napora koje u tom smislu ulažu različite službe Komisije i države članice;

8.  podsjeća Komisiju da su mnoge vodene vrste također u opasnosti od izumiranja, što će utjecati na održivost mnogih ekosustava;

9.  poziva Komisiju i države članice da nastave razvijati znanstvene studije o tehnološkim prilagodbama ribolovnih alata kako bi se izbjegao usputni ulov, s obzirom na činjenicu da su brojne vrste, uključujući kornjače, ugrožene i usputnim ulovom i krijumčarenjem divljih životinjskih vrsta;

Sprečavanje nezakonite trgovine divljom faunom i florom te uklanjanje njezinih temeljnih uzroka

10.  poziva EU, treće zemlje, dionike i civilno društvo da počnu provoditi ciljane i koordinirane serije kampanja za podizanje razine osviještenosti kako bi se istinskim i trajnim promjenama ponašanja pojedinaca i društva postiglo smanjenje potražnje povezane s nezakonitom trgovinom divljom faunom i florom; prepoznaje ulogu koju organizacije civilnog društva mogu imati u pogledu pružanja podrške Akcijskom planu;

11.  poziva EU da podrži inicijative kojima se promiču alternativni održivi izvori prihoda ruralnih zajednica koje žive u blizini divljih vrsta, čime bi se povećale lokalne koristi od mjera za očuvanje, smanjio sukob između ljudi i divlje faune i flore te promicale divlje vrste kao vrijedan izvor prihoda za zajednicu; smatra da će se takvim inicijativama, ako se provode u savjetovanju s predmetnim zajednicama, povećati podrška očuvanju i doprinijeti oporavku i očuvanju populacije divljih vrsta i njihovih staništa te održivom upravljanju tim populacijama i staništima;

12.  ističe da zaštita divlje flore i faune mora biti ključan element strategije EU-a za globalno smanjenje siromaštva i poziva da se mjere kojima bi se lokalnim zajednicama omogućile izravne koristi od sudjelovanja u zaštiti divljih flore i faune obuhvate raznim sporazumima o suradnji o kojima se pregovara s trećim zemljama;

13.  podsjeća Komisiju da nezakonita trgovina vodenim vrstama također utječe na gospodarski razvoj obalnih zajednica i na ekološku prihvatljivost naših voda;

14.  poziva EU da se hitno pozabavi problemom korupcije i nedostacima mjera međunarodnog upravljanja duž lanca nezakonite trgovine divljom faunom i florom; poziva EU i njegove države članice da se na temelju Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije (UNCAC) povežu s partnerskim zemljama te drugim forumima kako bi problem rješavali na matičnim, tranzitnim i ciljnim tržištima; poziva sve države članice da u potpunosti poštuju i učinkovito provode odredbe UNCAC-a; pozdravlja međunarodno obvezivanje na borbu protiv korupcije člankom 10. Rezolucije br. 69/314 Opće skupštine UN-a iz srpnja 2015.;

15.  prepoznaje da postoji potreba za pružanjem pomoći, smjernica i osposobljavanja tijelima u matičnim, tranzitnim i ciljnim zemljama u pogledu istražnih i sudskih postupaka te postupaka kaznenog progona na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini; naglašava potrebu da se te napore učinkovito koordinira među svim agencijama uključenima u taj posao; poziva EU da podrži razmjenu primjera najbolje prakse i da omogući stavljanje specijalizirane opreme i stručnog znanja na raspolaganje ondje gdje je to potrebno;

16.  prima na znanje zaključke Vijeća od 20. lipnja 2016. o Akcijskom planu EU-a za suzbijanje nezakonite trgovine divljom faunom i florom u kojima se navodi da kaznena djela u području divlje faune i flore predstavljaju ozbiljnu i sve veću prijetnju biološkoj raznolikosti i okolišu te svjetskoj sigurnosti, vladavini prava, ljudskim pravima i održivom razvoju; ozbiljno žali što nema jasne predanosti država članica; ističe da države članice imaju ključnu ulogu u punoj i usklađenoj provedbi Akcijskog plana na nacionalnoj razini i u ostvarivanju ciljeva koji su u njemu sadržani;

17.  snažno potiče vlade zemalja koje opskrbljuju tržište: (i) da poboljšaju vladavinu prava i stvore djelotvorna sredstva odvraćanja od te prakse jačanjem kriminalnih istraga, progona i kažnjavanja; (ii) da donesu oštrije zakone u kojima se nezakonito trgovanje divljom faunom i florom određuje kao „ozbiljan zločin” koji zaslužuje jednak stupanj pozornosti i težinu kao i drugi oblici transnacionalnoga organiziranoga kriminala; (iii) da dodijele više sredstava za borbu protiv kriminala povezanoga s divljom faunom i florom, posebno kako bi se ojačalo provođenje zakona o divljoj fauni i flori, trgovinske kontrole, praćenje te carinsko otkrivanje i oduzimanje; (iv) da se obvežu na politiku nulte tolerancije u pogledu korupcije;

Povećanje učinkovitosti provedbe i primjene

18.  poziva države članice da osmisle akcijske planove za nezakonito trgovanje divljom faunom i florom u kojima će razraditi detaljne politike provedbe propisa i kaznene mjere te da objavljuju i razmjenjuju podatke o zapljenama i uhićenjima povezanima s kaznenim djelima u području divlje faune i flore kako bi se osigurala dosljednost i usklađeni pristupi država članica; podržava uspostavu mehanizma putem kojeg će Komisija dobivati redovite podatke i ažurirane informacije o zapljenama i uhićenjima u državama članicama te promicati razmjenu dobre prakse;

19.  ustraje na važnosti potpune primjene i provedbe uredaba EU-a o trgovini divljom faunom i florom;

20.  predlaže da kazne za nezakonitu trgovinu divljim vrstama, posebno na područjima osjetljivih morskih sustava i mreže Natura 2000, budu dovoljno stroge kako bi imale odvraćajući učinak kod potencijalnih počinitelja;

21.  poziva države članice da osiguraju da tijela odgovorna za provođenje zakona, tužiteljstva te nacionalna sudska tijela imaju potrebne financijske i ljudske resurse te prikladnu stručnost za borbu protiv kaznenih djela u području divlje faune i flore; odlučno potiče Komisiju i države članice da povećaju napore za osposobljavanje svih relevantnih agencija i institucija te podizanje njihove razine osviještenosti;

22.  pozdravlja napore Mreže Europske unije za primjenu i izvršenje prava u području okoliša (IMPEL), Europske mreže državnih odvjetnika koji se bave okolišem (ENPE), Europskog foruma sudaca koji se bave okolišem (EUFJE) i mreže policajaca koji se bave suzbijanjem kaznenih djela povezanih s okolišem (EnviCrimeNet);

23.  prima na znanje uvrštavanje nezakonite trgovine divljom faunom i florom u Program sigurnosti EU-a za razdoblje 2015. – 2020., u kojem se navodi da se trgovinom divljom faunom i florom prijeti biološkoj raznolikosti u izvornim regijama, održivom razvoju i regionalnoj stabilnosti;

24.  predlaže da države članice ulože sredstva koja prikupe od kazni za nezakonitu trgovinu u zaštitu i očuvanje divlje flore i faune;

25.  poziva na znatnu promjenu u području prikupljanja obavještajnih podataka, donošenja zakona i kaznenog progona, borbe protiv korupcije, u vezi s nezakonitom trgovinom divljom faunom i florom u državama članicama EU-a te u drugim odredišnim i tranzitnim zemljama; stoga poziva Komisiju da posveti puno pozornosti tim aspektima upravljanja i praćenja primjene međunarodnih normi u vezi s trgovinom divljom faunom i florom;

26.  naglašava da je usklađivanje politika i pravnih okvira posebno važno u pogledu kriminala povezanoga s divljom faunom i florom kako bi se izbjegla „migracija” kriminalnih mreža koje nezakonito trguju divljom faunom i florom;

27.  ističe da je potrebno poboljšati suradnju među agencijama i uvesti djelotvornu i pravovremenu razmjenu podataka između nacionalnih i europskih provedbenih agencija i agencija za izvršavanje zakonodavstva; poziva na uspostavu strateških mreža za provedbu na razini EU-a i država članica kako bi se takva suradnja olakšala i poboljšala; poziva države članice da utemelje jedinice za borbu protiv kaznenih djela u području divlje faune i flore kako bi se olakšala provedba u različitim agencijama;

28.  poziva države članice da Europolu kontinuirano dostavljaju relevantne obavještajne informacije i podatke; poziva Europol da razmotri uključivanje kaznenih djela u području divlje faune i flore u sljedeću procjenu prijetnje teškog i organiziranog kriminala za EU; poziva na uspostavljanje specijalizirane jedinice za borbu protiv kaznenih djela u području divlje faune i flore u sklopu Europola koja bi imala transnacionalne ovlasti i dužnosti te dovoljne financijske i ljudske resurse, čime bi se omogućilo centralizirano prikupljanje i analiza informacija te koordinirana provedba strategija i istraga;

29.  poziva Komisiju da promiče sustav EU-TWIX kao provjeren i funkcionalan alat s pomoću kojeg države članice mogu razmjenjivati podatke i informacije te da osigura dugoročnu financijsku potporu tom sustavu; smatra da organizacije civilnog društva mogu imati važnu ulogu u praćenju provođenja zakona o kriminalu povezanom s divljom faunom i florom te izvješćivanju o njemu; poziva Komisiju i države članice na daljnju suradnju kako bi podržali takve napore nevladinih organizacija;

30.  napominje da postoji poveznica između kaznenih djela u području divlje faune i flore te drugih oblika organiziranog kriminala, uključujući pranje novca i financiranje paravojnih i terorističkih skupina, te u tom smislu vidi međunarodnu suradnju radi borbe protiv nezakonitih financijskih tokova kao prioritet; poziva EU i države članice da upotrijebe sve relevantne instrumente, uključujući suradnju s financijskom sektoru, te da prate i istražuju učinke financijskih proizvoda i praksi u nastajanju koji su povezani s ovom aktivnošću;

31.  apelira na države članice da u potpunosti provedu odredbe Direktive 2008/99/EZ o zaštiti okoliša putem kaznenog prava i da odrede primjerenu razinu sankcija za kaznena djela povezana s divljom faunom i florom; zabrinut je da neke države članice još nisu u potpunosti provele tu direktivu te poziva Komisiju da procijeni provedbu u svakoj državi članici, posebno u pogledu kazni, i da ponudi smjernice; poziva Komisiju da u roku koji je predviđen Programom sigurnosti EU-a revidira Direktivu 2008/99/EZ, prije svega u pogledu njezine djelotvornosti u borbi protiv kriminala u području divlje faune i flore, te da po potrebi predloži njezinu reviziju; poziva Komisiju da poduzme mjere u cilju utvrđivanja i provođenja zajedničkih minimalnih pravila u vezi s definiranjem kaznenih djela i sankcija u vezi s nezakonitom trgovinom divljom faunom i florom, u skladu s člankom 83. stavkom 1. UFEU-a o osobito teškom kriminalitetu s prekograničnim elementima;

32.  smatra da bi carinsku dimenziju Akcijskog plana trebalo dodatno naglasiti, kako u pogledu suradnje s partnerskim zemljama tako i u pogledu bolje i učinkovitije provedbe unutar Unije; stoga iščekuje da Komisija 2016. provede preispitivanje primjene i provedbe trenutačnog zakonskog okvira EU-a i traži da se u to preispitivanje uključi ocjena carinskih postupaka;

33.  poziva države članice da uspješno provode i poštuju Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta (UNTOC) kao temelj za međunarodno djelovanje i uzajamnu pravnu pomoć te kao ključni korak u zajedničkom koordiniranom pristupanju borbi protiv kriminala u području divlje faune i flore; s tim u vezi duboko žali zbog činjenice da jedanaest država članica još uvijek nije provelo UNTOC; poziva te države članice da u što skorijem roku provedu Konvenciju;

34.  smatra da su za djelovanje protiv kriminala u području divlje faune i flore potrebne dosljedne, učinkovite i odvraćajuće kaznenopravne sankcije; poziva države članice da nezakonitu trgovinu divljom faunom i florom definiraju kao ozbiljno kazneno djelo u skladu s člankom 2. točkom (b) UNTOC-a;

35.  prepoznaje potrebu za davanjem smjernica sudskim tijelima i tužiteljstvima država članica u pogledu kaznenog progona i izricanja kazni te potrebu za obučavanjem carinskih i pravosudnih službenika na ulaznim točkama u EU; smatra da su „Svjetski program UNEP-a za suce” i „Inicijativa zelene carine” modeli koje treba slijediti;

36.  poziva Komisiju, relevantne agencije EU-a i države članice da uvide razmjere internetske trgovine divljom faunom i florom te da ojačaju kapacitete jedinica za borbu protiv kaznenih djela protiv okoliša i carinskih jedinica, pokrenu suradnju s jedinicama za borbu protiv kiberkriminaliteta i potiču angažman organizacija civilnog društva kako bi osigurale postojanje kanala mobilizacije pomoći prekograničnih jedinica specijaliziranih za kiberkriminalitet;

37.  poziva države članice i Komisiju da zajedno s operatorima platformi za društvene medije, pretraživačkim servisima i platformama za e-trgovinu rješavaju problem nezakonite internetske trgovine divljom faunom i florom; poziva Komisiju i države članice da pooštre mjere kontrole i razrade politike za borbu protiv potencijalnih nezakonitih aktivnosti na internetu; u tom smislu poziva Komisiju da izradi smjernice za rješavanje problema internetskog kriminala povezanog s divljom faunom i florom na razini EU-a;

38.  poziva EU i tijela za provedbu zakona država članica da utvrde i prate obrasce drugih oblika teškog i organiziranog kriminala, kao što je trgovina ljudima, kako bi pripomogli u preventivnim aktivnostima i istragama o nepravilnostima u opskrbnom lancu u slučaju rješavanja problema nezakonite trgovine divljom faunom i florom, na primjer sumnjivih pošiljki i financijskih transakcija;

39.  pozdravlja činjenicu da je EU prvi put kao stranka CITES-a sudjelovao na 17. Konferenciji stranaka (COP17) i činjenicu da EU i države članice pokazuju snažnu predanost i daju znatnu financijsku potporu za CITES;

40.  pozdravlja proces stručne revizije u okviru Programa Ujedinjenih naroda za zaštitu okoliša (UNEP) čiji je cilj donijeti opće priznatu definiciju kaznenog djela protiv okoliša; u tom pogledu napominje da su pravne granice između različitih vrsta kaznenih djela protiv okoliša ponekad nejasne, što može ograničiti mogućnosti uspješnog kaznenog progona i kažnjavanja;

Jačanje globalnog partnerstva

41.  poziva Komisiju i države članice da pojačaju dijalog i suradnju s matičnim, tranzitnim i ciljnim zemljama u opskrbnom lancu nezakonite trgovine divljom faunom i florom te da im pruže tehničku i ekonomsku pomoć te diplomatsku podršku; smatra da EU mora djelovati na međunarodnoj razini kako bi se treće zemlje poduprlo u borbi protiv nezakonitoga trgovanja divljom faunom i florom te kako bi se doprinijelo daljnjem razvoju nužnih zakonskih okvira bilateralnim i multilateralnim sporazumima;

42.  ističe raširenu korupciju, institucijske nedostatke, slabljenje države, loše upravljanje i slabe kazne za kaznena djela povezana s divljom faunom i florom kao najveće izazove koje treba riješiti da bi se transnacionalna nezakonita trgovina divljom faunom i florom učinkovito suzbila; snažno potiče EU da podupre zemlje u razvoju u njihovim nastojanjima da smanje poticaje za krivolov poboljšanjem ekonomskih prilika te promicanjem dobrog upravljanja i vladavine prava;

43.  poziva institucije EU-a, države članice i sve uključene države da sustavnije istražuju veze između nezakonite trgovine divljom faunom i florom te regionalnih sukoba i terorizma;

44.  poziva Komisiju i države članice da uspostave uzajamni fond ili sličan instrument na temelju članka 187. revidirane Uredbe o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, s ciljem očuvanja zaštićenih područja i borbe protiv nezakonite trgovine divljom faunom i florom i krivolova, kao dio Akcijskog plana za suzbijanje nezakonite trgovine divljom faunom i florom;

45.  poziva EU da unaprijedi svoju financijsku i tehničku potporu koju pruža preko Instrumenta za razvojnu suradnju i Europskog razvojnog fonda radi potpore zemljama u razvoju u provedbi nacionalnih propisa o divljoj fauni i flori u skladu s preporukama iz CITES-a, a posebno onima s nedostatnim resursima za provođenje zakonodavstva i sudski progon krijumčara;

46.  poziva Komisiju da razmotri mogućnost da se u okviru Instrumenta za partnerstvo financiraju inicijative kojima je cilj smanjenje potražnje za nezakonitim proizvodima od divlje faune i flore na ključnim tržištima, u skladu s prioritetom 1. Akcijskog plana; ističe da uključenost civilnog društva u strukture praćenja u sklopu poglavlja o trgovini i održivom razvoju unutar trgovinskih sporazuma EU-a može imati znatan doprinos u tom pogledu;

47.  ističe važnost toga da se, u kontekstu strateškog partnerstva između EU-a i Kine, uhvati u koštac s osjetljivim pitanjem sve veće potražnje za proizvodima od divlje faune i flore, poput slonove bjelokosti, nosorogova roga i tigrovih kosti, što je istinska prijetnja očuvanju tih vrsta i biološkoj raznolikosti općenito;

48.  poziva Komisiju da u sve trgovinske sporazume EU-a i pregovore o njima uključi obvezujuća i provediva poglavlja o održivom razvoju u kojima se izričito navodi obveza zaustavljanja nezakonite trgovine divljom faunom i florom u svim gospodarskim sektorima i poziva Komisiju da u svoja izvješća o provedbi uvrsti analizu tih odredbi; apelira na Komisiju da u kontekstu sustava OSP+ naglasi provedbu Konvencije CITES i mjera borbe protiv kaznenih djela povezanih s divljom faunom i florom;

49.  konstatira da je korupcija jedan od glavnih faktora kojim se otvara put i doprinosi trgovini nezakonitom faunom i florom i nezakonitim proizvodima dobivenima od njih; pozdravlja činjenicu da je Komisija u strategiji pod nazivom „Trgovina za sve” preuzela obvezu da u sve buduće trgovinske sporazume uključi ambiciozne antikorupcijske odredbe za suprotstavljanje izravnom i neizravnom učinku korupcije i nezakonite trgovine divljom faunom i florom; stoga traži da Komisija posveti najveću moguću pozornost administrativnim aspektima i praćenju primjene međunarodnih normi u vezi s trgovinom divljom faunom i florom;

50.  poziva EU da u granicama okvira koji je postavio WTO istraži načine na koje bi se svjetska trgovina i ekološki sustavi mogli bolje uzajamno potpomagati, prije svega u kontekstu tekućih napora oko povećanja dosljednosti između WTO-a i multilateralnih sporazuma o okolišu, te u svjetlu Sporazuma o olakšavanju trgovine kojim se otvara put suradnji među carinskim službenicima te onima koji se bave zaštitom divlje faune i flore i trgovinom, posebice u zemljama u razvoju; smatra da bi trebalo istražiti dodatne prilike za suradnju između WTO-a i CITES-a, posebno u vidu pružanja tehničke pomoći službenicima iz zemalja u razvoju i jačanja njihova kapaciteta u području trgovine i okoliša;

51.  ističe ključnu ulogu međunarodne suradnje organizacija u lancu provedbe zakona; poziva EU i države članice da i dalje podupiru Međunarodni konzorcij za borbu protiv kriminala povezanog s divljom faunom i florom (ICCWC); pozdravlja svako jačanje te potpore, među ostalim osiguravanjem financijskih resursa i ustupanjem stručnog znanja, kako bi se olakšala izgradnja kapaciteta, promicala razmjena informacija i obavještajnih podataka te poduprlo provođenje i pridržavanje zakona; poziva Komisiju da pri ocjenjivanju učinkovitosti financijske potpore EU-a trećim zemljama za potporu aktivnostima suzbijanja nezakonite trgovine divljom faunom i florom koristi pokazatelje ICCWC-a i da omogući ujednačenu i vjerodostojnu procjenu financiranja razvoja;

52.  pozdravlja međunarodne operacije provedbe zakona, kao što je operacija COBRA III, čiji su rezultat velike zapljene nezakonitih proizvoda od divljih vrsta, uhićenja trgovaca i veća prepoznatljivost nezakonite trgovine divljom faunom i florom kao teškog organiziranog kriminala u javnosti;

53.  poziva države članice da povećaju proračun za CITES kako bi ta organizacija mogla proširiti svoje aktivnosti u vezi s praćenjem i utvrđivanjem vrsta; u tom pogledu žali što šest država članica još ima nepodmirena plaćanja u korist CITES-a za razdoblje 1992. – 2015.;

54.  također pozdravlja činjenicu da Akcijski plan EU-a predstavlja velik doprinos postizanju ciljeva održivog razvoja utvrđenih u okviru Programa održivog razvoja do 2030., koji su šefovi država donijeli na sastanku na vrhu UN-a u rujnu 2015.;

EU kao ciljno tržište, izvorište i tranzitna točka

55.  napominje da CITES-a, Uredba EU-a o drvu i regulatorni okvir EU-a za borbu protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova predstavljaju važne alate za reguliranje međunarodne trgovine divljom faunom i florom; međutim, zabrinut je zbog nepostojanja pravilne provedbe i primjenu tog zakonodavstva i poziva države članice da pojačaju zajedničke i koordinirane napore kako bi osigurale učinkovitu provedbu; nadalje je zabrinut zbog nedostataka u pogledu životinjskih vrsta i dionika u sadašnjem regulatornom okviru; stoga poziva EU da revidira postojeći zakonodavni okvir kako bi ga dopunio zabranom da se divlja flora i fauna koja je protuzakonito ulovljena ili ubrana te kojom se protuzakonito trguje u trećim zemljama stavlja na raspolaganje i na tržište, kao i njezin prijevoz, nabava i posjedovanje; smatra da bi se takvim zakonodavstvom mogao uskladiti postojeći okvir EU-a te da transnacionalni učinak takvog zakonodavstva može imati ključnu ulogu u smanjenju nezakonite trgovine divljom faunom i florom na svjetskoj razini; u tom pogledu naglašava da, radi pravne sigurnosti za one koji su uključeni u zakonitu trgovinu, takvo zakonodavstvo mora osigurati potpunu transparentnost u pogledu zabrane trgovanja vrstama jer je ona nezakonita u nekoj trećoj zemlji;

56.  ističe da je lov na trofeje doprinio masovnom nestajanju ugroženih vrsta navedenih u dodacima I. i II. CITES-u te odlučno poziva Komisiju i države članice da zauzmu oprezan pristup pri uvozu lovačkih trofeja vrsta zaštićenih propisima EU-a o trgovini divljim vrstama, da podupru daljnje jačanje pravnih odredbi EU-a koje se odnose na uvoz lovačkih trofeja u države članice EU-a i da uvedu obvezu izdavanja dozvola za uvoz trofeja svih vrsta navedenih u Prilogu B Uredbi (EZ) br. 338/97;

57.  pozdravlja Deklaraciju iz Buckinghamske palače donesenu 2016. u kojoj se potpisani predstavnici zrakoplovnih kompanija, brodarskih poduzeća, lučkih operatora, carinskih agencija, međuvladinih organizacija i organizacija za očuvanje vrsta obvezuju na podizanje standarda u cijelom prometnom sektoru, s naglaskom na razmjeni informacija, obuci zaposlenika, tehnološkim poboljšanjima i razmjeni resursa među poduzećima i organizacijama u cijelom svijetu; poziva sve strane da u potpunosti provedu obveze iz te Deklaracije; potiče države članice da promiču dobrovoljno preuzimanje obveza po uzoru na Deklaraciju iz Buckinghamske palače i u drugim sektorima, prije svega financijskom sektoru i sektoru e-trgovine;

58.  poziva da se na europskoj razini uvede apsolutna i trenutna zabrana trgovine, izvoza ili ponovnog izvoza slonovače, uključujući i slonovaču iz razdoblja prije Konvencije i rogove nosoroga, u Europsku uniju i izvan nje; poziva na uspostavu mehanizma za procjenu nužnosti sličnih mjera zabrane za druge ugrožene vrste;

59.  napominje da je Uredbom EU-a o uspostavi sustava za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova postignut određeni rezultat, ali ustraje u tome da bi provedba trebala biti snažnija kako bi se zajamčilo da nezakonito ulovljena riba ne može ući na europsko tržište; smatra da bi države članice EU-a trebale biti dosljednije i učinkovitije kada je riječ o provjerama dokumentacije o ulovu (certifikati o ulovu) i pošiljaka (posebno iz zemalja koje se smatraju visokorizičnima) kako bi se zajamčilo da je riba ulovljena na zakonit način;

60.  ističe važnost uključivanja privatnog sektora u borbu protiv nezakonite trgovine divljom faunom i florom samoreguliranjem i društveno odgovornim poslovanjem; smatra da je sljedivost u opskrbnom lancu ključna za zakonitu i održivu trgovinu, bilo komercijalnu ili nekomercijalnu; naglašava potrebu za suradnjom i koordinacijom na međunarodnoj razini, kao i između javnog i privatnog sektora, te poziva EU da ojača postojeće instrumente kontrole, uključujući upotrebu mehanizama sljedivosti; smatra da bi prometni sektor u tome trebao imati središnju ulogu, npr. tako što bi se u područje prijevoza mogao uvesti sustav ranog upozoravanja i otkrivanja; napominje da u tom pogledu javno-privatna partnerstva mogu imati važnu ulogu;

61.  poziva države članice da, uz granične kontrole propisane Uredbom (EZ) br. 338/97, uvedu unutardržavno nadziranje pridržavanja propisa u sklopu kojeg bi se provodile redovne provjere trgovaca i nositelja dozvola, kao što su trgovine kućnim ljubimcima, uzgajivači, istraživački centri i rasadnici, te uključujući praćenje modnih, umjetničkih, zdravstvenih i uslužnih obrta u kojima se možda koriste nezakoniti biljni ili životinjski materijali;

62.  poziva države članice da osiguraju mogućnost trenutačne zapljene svih oduzetih primjeraka te odgovarajuću brigu o oduzetim ili zaplijenjenim živim primjercima u centrima za dobrobit životinja kao i njihovo udomljavanje; poziva Komisiju da ponudi smjernice kojima bi se osiguralo da svi centri za spašavanje divljih vrsta koje koriste države članice imaju odgovarajuće standarde; nadalje poziva EU i države članice da osiguraju odgovarajuće financiranje centara za spašavanje životinja;

63.  poziva države članice da donesu nacionalne planove za postupanje sa živim zaplijenjenim primjercima u skladu s Prilogom 3. Rezoluciji 10.7. (Rev. CoP15) s Konferencije stranaka CITES-a; ističe da bi države članice trebale prijaviti sve slučajeve oduzimanja živih primjeraka u sustav EU-TWIX, da treba objavljivati godišnja sažeta izvješća i da bi države članice trebale službenicima za provedbu zakona osigurati obuku koja će obuhvaćati i aspekte dobrobiti životinja i sigurnost pri postupanju sa živim životinjama; poziva EU i države članice da osiguraju odgovarajuću financijsku potporu za centre za spašavanje divljih vrsta;

64.  poziva države članice da razmotre sustave „pozitivnih popisa” dopuštenih vrsta u okviru kojih će se objektivno i u skladu sa znanstvenim kriterijima ocjenjivati sigurnost egzotičnih vrsta i njihova prikladnost za trgovanje i da budu kućni ljubimci;

o
o   o

65.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0031. (2) SL L 75, 19.3.2015., str. 1. (3) SL L 295, 12.11.2010., str. 23. (4) SL L 286, 29.10.2008., str. 1. (5) SL L 181, 29.6.2013., str. 1. (6) SL L 77, 24.3.2009., str. 1. (7) SL L 328, 6.12.2008., str. 28. (8) SL L 94, 9.4.1999., str. 24. (9) SL L 20, 26.1.2010., str. 7. (10) SL L 206, 22.7.1992., str. 7.

Rezolucija Europskog parlamenta od 24. studenoga 2016. o novim prilikama za mala prijevoznička poduzeća, uključujući poslovne modele temeljene na suradnji (2015/2349(INI))

P8_TA(2016)0455 A8-0304/2016

Europski parlament

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 5. stavak 3.,

–  uzimajući u obzir Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

–  uzimajući u obzir Bijelu knjigu Komisije pod naslovom „Plan za jedinstveni europski prometni prostor – ususret konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima” (COM(2011)0144),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o provedbi Bijele knjige o prometu iz 2011.: razmatranje aktualnog stanja i put naprijed prema održivoj mobilnosti(1),

–  uzimajući u obzir Preporuku Komisije 2003/361/EZ o definiciji mikropoduzeća, malih i srednjih poduzeća,

–  uzimajući u obzir Godišnje izvješće Komisije o europskim malim i srednjim poduzećima za 2014/2015.,

–  uzimajući u obzir komunikacije Komisije naslovljene „Počnimo od malih – Akt o malom poduzetništvu za Europu” (COM(2008)0394) i „Revizija Akta o malom poduzetništvu za Europu” (COM(2011)0078),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije „Europski program za ekonomiju suradnje” (COM(2016)0356),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije o europskoj strategiji za mobilnost s niskom razinom emisije (COM(2016)0501),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 5. veljače 2013. o poboljšanju pristupa financiranju malih i srednjih poduzeća(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. svibnja 2015. o mogućnostima zelenog rasta za mala i srednja poduzeća(3),

–  uzimajući u obzir instrument za mala i srednja poduzeća programa Obzor 2020. te inicijativu INNOSUP, program COSME, portal Vaša Europa – poslovanje, pilot-projekt „Brzi program za inovacije” (FTI) i mogućnosti umrežavanja,

–  uzimajući u obzir Direktivu o elektroničkoj trgovini (2000/31/EZ) i Direktivu o uslugama (2006/123/EZ),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije „Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu” (COM(2015)0192),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije „Poboljšanje jedinstvenog tržišta: više prilika za ljude i poduzeća” (COM(2015)0550),

–  uzimajući u obzir Instrument za povezivanje Europe (CEF) uspostavljen Uredbom (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013.(4),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0304/2016),

A.  budući da su mala i srednja poduzeća glavni pokretač europske ekonomije i da prema podacima iz 2014. ona predstavljaju 99,8 % svih poduzeća koja ne pripadaju financijskom sektoru i pružaju dvije trećine radnih mjesta;

B.  budući da mala i srednja poduzeća koja su proteklih godina stvorila radna mjesta uglavnom pripadaju uslužnom sektoru;

C.  budući da mala prijevoznička poduzeća imaju ključnu ulogu u dobrom funkcioniranju mobilnosti u Europi, ali često nailaze na poteškoće pri ulasku na tržište i pri zadržavanju svojeg položaja na njemu, prije svega zbog prisutnosti monopola na tom tržištu;

D.  budući da mala poduzeća pružaju dodanu vrijednost, osobito u udaljenim i gusto naseljenim područjima, zahvaljujući odličnom poznavanju lokalnog tržišta, bliskosti s klijentom i/ili spremnosti i sposobnosti za inovacije; budući da, uz to, ona mogu pružati usluge po mjeri i da pridonose borbi protiv socijalne isključenosti stvaranjem radnih mjesta i ekonomske aktivnosti, poboljšavanjem upravljanja mobilnošću i pridonošenjem razvoju turizma (kod kojeg su usluge mobilnosti izravno vezane za potražnju posjetitelja za novim proizvodima i iskustvima);

E.  budući da se potražnja za uslugama prijevoza, za osobe kao i za robu, i uvjeti pod kojima se one pružaju međusobno bitno razlikuju te da smanjenje mobilnosti ne dolazi u obzir;

F.  budući da organizacija prijevoza u velikim gradovima i na cestama koje vode do njih uzrokuje zagušenja i gužve u prometu, čime nastaje znatna šteta za gospodarstvo; budući da su mala i srednja poduzeća u prometnom sektoru važna nadopuna mreži javnog prijevoza u gradskim čvorištima, posebno u ono doba dana kad je javni prijevoz vrlo rijedak i u perifernim područjima u kojima prigradske usluge prijevoza nisu dobro razvijene;

G.  budući da jedna novija studija Komisije pokazuje da je 17 % europskih potrošača već koristilo usluge ekonomije dijeljenja, a da je njih 52 % upoznato s ponudom tih usluga; budući da potrošači traže lako dostupne i fleksibilne načine korištenja uslugama prijevoza uz održavanje cijena u skladu sa stvarnim troškovima pružanja usluge, kao i jednostavan pristup rezervacijama i sigurnom plaćanju ponuđenih usluga;

H.  budući da ekonomija suradnje u prometnom sektoru može aktivno sudjelovati u razvoju održivih oblika mobilnosti; budući da samoregulacija nije uvijek dobro rješenje i da je potreban odgovarajući zakonodavni okvir;

I.  budući da su nužnošću održivog razvoja i revolucijom na području informacijskih i komunikacijskih tehnologija stvorene nove prilike i izazovi za poduzeća svih veličina u pogledu odgovaranja na sve veću potražnju za održivom mobilnošću unutar infrastrukturnih ograničenja;

J.  budući da su eksponencijalni rast raširenosti pametnih mobilnih uređaja i sveobuhvatna pokrivenost brzim širokopojasnim mrežama doveli do novih digitalnih alata i za pružatelje usluga prijevoza i za klijente smanjenjem transakcijskih troškova i važnosti fizičke lokacije pružatelja usluga jer je, zahvaljujući digitalnim mrežama, i u udaljenim područjima omogućena internetska povezanost radi pružanja usluga, ne samo na regionalnoj već i na svjetskoj razini;

K.  budući da tehnološka otkrića, novi poslovni modeli i digitalizacija posljednjih godina znatno mijenjaju prometni sektor i snažno utječu na tradicionalne poslovne modele, kao i na radne uvjete i zapošljavanje u tom sektoru; budući da su se, iako se s jedne strane prometni sektor otvara, s druge strane radni uvjeti u mnogim slučajevima pogoršali zbog ekonomske krize, a u nekim slučajevima i zbog nedostatne provedbe postojećih propisa;

L.  budući da prometni sektor ne obuhvaća samo izravne pružatelje usluga prijevoza nego i mala i srednja poduzeća koja nude usluge kao što su održavanje prijevoznih sredstava, prodaja rezervnih dijelova, obuka osoblja te iznajmljivanje vozila i opreme; budući da postoji ogroman potencijal za stvaranje novih radnih mjesta povezanih s tim aktivnostima, među ostalim i za visokokvalificirane radnike; budući da u politikama za prometni sektor treba uzeti u obzir interese cijelog vrijednosnog lanca;

M.  budući da samo 1,7 % poduzeća u EU-u u cijelosti iskorištava mogućnosti naprednih digitalnih tehnologija, dok se 41 % njih uopće ne služi tim tehnologijama; budući da je digitalizacija svih sektora od presudne važnosti da bi se zadržala i povećala konkurentnost EU-a;

N.  budući da se ekonomija suradnje odlikuje fleksibilnošću i lakim pristupom, zbog kojih ona može ponuditi mogućnosti zapošljavanja skupinama koje su tradicionalno isključene s tržišta rada, posebno ženama, mladima i migrantima;

O.  budući da usluge prijevoza mogu biti dobar način samozapošljavanja i promicanja poduzetničke kulture;

P.  budući da internetske platforme za usluge prijevoza mogu omogućiti brzo usklađivanje korisničkih zahtjeva za uslugama i ponude radne snage koju čine registrirana poduzeća ili radnici;

Q.  budući da OECD smatra kvalitetna radna mjesta neizostavnim elementom napora u cilju rješavanja pitanja visoke razine nejednakosti i promicanja socijalne kohezije;

I. Izazovi za mala prijevoznička poduzeća

1.  smatra da su, kako bi odgovorila na rastuću potražnju za mobilnošću uz ograničenu infrastrukturu i sve veće ekološke zahtjeve, sva prijevoznička poduzeća izložena velikim izazovima; ističe da su sva prijevoznička poduzeća pod pritiskom da ponude sigurna, održiva i visokokonkurentna rješenja kojima se istodobno štiti okoliš u skladu sa sporazumom COP21 i ograničava gužva, ali da je malim poduzećima teže i skuplje suočiti se s tim izazovom;

2.  ističe da prečesta izmjena normi emisija za vozila može rezultirati posebnim poteškoćama za mala prometna poduzeća s obzirom na trajanje amortizacije voznog parka;

3.  naglašava složenost prometnog sektora koji je obilježen višerazinskim upravljanjem (na lokalnoj, nacionalnoj, europskoj i globalnoj razini) velikim dijelom još uvijek sektoriziranim po vrstama prijevoza; napominje da taj sektor podliježe visokoj razini regulacije, posebice kad je riječ o pristupu profesiji, predmetnim aktivnostima i razvoju, korištenju i prodaji usluga prijevoza (isključiva prava, gornja granica broja dozvola) i subvencioniranju; naglašava da su sigurnost i zaštita od ključne važnosti za prometni sektor, ali žali zbog toga što one, među ostalim čimbenicima, ponekad služe kao izlika za stvaranje nepostojećih prepreka;

4.  poziva države članice da okončaju praksu prekomjerne regulacije, često povezane sa protekcionističkim i korporativnim refleksom koji vodi k sve većoj fragmentaciji, složenosti i krutosti unutarnjeg tržišta, čime se povećavaju nejednakosti; smatra korisnim da države članice jednako tumače zakonitost internetskih platformi te da se spriječe jednostrane neopravdane restriktivne mjere; poziva države članice da poštuju i u potpunosti provedu Direktivu o elektroničkoj trgovini (2000/31/EZ) i Direktivu o uslugama (2006/123/EZ); i dalje smatra da su slobodno kretanje pružatelja usluga i sloboda poslovnog nastana, koji su zajamčeni člancima 56. odnosno 49. UFEU-a, ključni za ostvarivanje europske dimenzije usluga te naposljetku unutarnjeg tržišta;

5.  naglašava da zbog trenutačne pravne nesigurnosti u pogledu definiranja pružatelja usluga u prijevozničkom sektoru nije moguće uspostaviti pravednu konkurenciju te žali zbog poteškoća na koje nailaze brojna mala poduzeća pri ulasku na domaće i međunarodno tržište i razvoju ili predstavljanju novih usluga; naglašava činjenicu da je zbog navedenog otežan ulazak malih i srednjih poduzeća u taj sektor;

6.  smatra da je potrebno poboljšati Uredbu Europskog parlamenta i Vijeća (EZ) br. 1072/2009 kako bi se razriješili ozbiljni poremećaji koji su nakon njezina uvođenja nastali na nacionalnom prometnom tržištu u nekoliko država članica;

7.  pozdravlja nove mogućnosti koje pružaju mala prijevoznička poduzeća i novi poslovni modeli temeljeni na suradnji, ali istovremeno žali zbog praksi kojima se narušava tržišno natjecanje, a koje nastaju zbog neujednačene primjene propisa EU-a u državama članicama, posebno u pogledu plaća i sustava socijalnog osiguranja, i koje mogu prouzročiti ozbiljne poremećaje poput socijalnog dampinga, kao i sigurnosne izazove;

8.  poziva Komisiju i države članice na veću provedbu zakona; smatra da se svakom promjenom zakonodavstva u području socijalnih i radnih uvjeta moraju poštovati temeljne slobode EU-a, da se ne smije ograničavati pošteno tržišno natjecanje temeljeno na objektivnim konkurentnim prednostima i da se ne smiju stvarati dodatna administrativna opterećenja i dodatni troškovi za mala prijevoznička poduzeća;

9.  napominje da mala prijevoznička poduzeća moraju investirati, ne samo kako bi poslovala u skladu s mjerodavnim pravom nego i kako bi ostala konkurentna (primjerice usmjeravanjem na nove tehnologije); izražava žaljenje što im je, s jedne strane, suprotno velikim poduzećima, pristup kreditima i financiranju na tržištima novca i dalje ograničen usprkos mjerama kvantitativnog ublažavanja dok im se, s druge strane, javne financijske potpore, pogotovo europske, rijetko dodjeljuju zbog presloženih i dugih administrativnih postupaka; naglašava važnost omogućavanja širenja znanja i pružanja pomoći za mala poduzeća podnositelje zahtjeva u okviru Europskog investicijskog fonda;

10.  napominje da, u okviru rastuće urbanizacije, prijevoz mora biti organiziran na sve više integriran, digitaliziran i multimodalan način te da gradska čvorišta sve češće imaju središnju ulogu u organizaciji održive mobilnosti; naglašava da je utjecaj aplikacija za multimodalno planiranje putovanja sve veći i da je za mala poduzeća važno da budu uključena u popis dostupnih aplikacija i portfelja usluga prijevoza; napominje da bi se univerzalnim pristupom internetu potaknulo dijeljenje prijevoza i bolje planiranje putovanja;

11.  napominje da se zbog gospodarskih poteškoća i nedostatka sredstava za održavanje razgranate prometne mreže ukidaju brojne sporedne linije u mnogim regijama, posebno u onima koje su slabije povezane i rjeđe naseljene; smatra da pojava poslovnih modela temeljenih na suradnji nikako ne može opravdati ukidanje javnih usluga prijevoza u tim regijama;

12.  ističe važnost usluge najma lakih vozila poput bicikala ili skutera za gradsku mobilnost; napominje da veliku većinu pružatelja takvih usluga čine mala i srednja poduzeća; poziva na to da se potencijal tih pružatelja usluga češće uzme u obzir u okviru postupka povećanja razine gradske mobilnosti i razvoja energetski i troškovno učinkovitog gradskog prijevoza;

13.  poziva države članice i Komisiju da razmotre okupljanje malih prijevozničkih poduzeća, čime bi se među njima potaknuo razvoj partnerstva, a potrošačima pomoglo pronalaženje potrebnih usluga malih prijevozničkih poduzeća ovisno o potrebama;

14.  poziva Komisiju da pri utvrđivanju smjernica u vezi s tim pitanjem vodi računa o tome da se ti novi poslovni modeli utemeljeni na suradnji teško probijaju u ruralnim i izvangradskim područjima;

15.  napominje da razvoj poslovnih modela utemeljenih na suradnji omogućava optimizaciju upotrebe vozila i infrastrukture te time pomaže zadovoljavanju potražnje za mobilnošću na održiviji način; prima na znanje da bi rastuća uporaba podataka koje stvaraju korisnici mogla dovesti do stvaranja dodane vrijednosti u prometnom lancu; ipak, napominje da bi koncentracija podataka u rukama samo nekoliko posredničkih platformi mogla imati negativan utjecaj i na poštenu raspodjelu prihoda i na uravnoteženo sudjelovanje u ulaganju u infrastrukturu i u drugim relevantnim troškovima, a sve to izravno utječe na mala i srednja poduzeća;

16.  pozdravlja činjenicu da su posredničke platforme uvele ideju međusobnog konkuriranja, konkuriranja postojećim pružateljima usluga i korporacijskim strukturama te slabljenja postojećih i sprečavanja nastajanja novih monopola; naglašava da se tako potiče tržište koje je u puno većoj mjeri usredotočeno na potražnju potrošača i navodi države članice na preispitivanje strukture tržišta; ipak, napominje da će bez odgovarajućeg i jasnog zakonskog okvira posredničke platforme koje posluju prema načelu „pobjednik dobiva sve” doći na dominantne položaje na tržištu na štetu raznolikosti gospodarstva;

17.  skreće pozornost na prilike i izazove (npr. i mala bi poduzeća mogla doći do izražaja u tim novim područjima) koji proizlaze iz razvoja umreženih i autonomnih vozila (automobila, plovila, bespilotnih letjelica i vožnja u konvoju, tzv. platooning); stoga apelira na Komisiju da osmisli plan za umrežena i automatizirana vozila i da analizira potencijalne učinke koje bi raširena upotreba te tehnologije mogla imati na europski prijevozni sektor, posebno na mala i srednja poduzeća;

II. Preporuke: kako pretvoriti izazove u prilike

18.  poziva na daljnje ulaganje napora u dovršavanje jedinstvenog europskog prometnog prostora; smatra da svaka regulativa kojom se malim poduzećima nameću novi uvjeti, između ostalog u poreznim, socijalnim i ekološkim pitanjima, mora biti razmjerna, jednostavna i jasna, ne smije kočiti njihov razvoj i kad je to potrebno mora odražavati regionalna i nacionalna obilježja pojedinih država članica; smatra da takve regulative moraju biti popraćene potrebnim poticajnim mjerama (regulatornim i/ili financijskim);

19.  smatra da je poticanje integriranog i koordiniranog europskog sustava mobilnosti najbolji način s pomoću kojeg će se sva poduzeća u svim vrstama prijevoza na odgovarajući način integrirati u proces zajedničke dinamike u kojem digitalizacija i promicanje inovacija iz vlastitog sektora prijevoza predstavljaju najbolju metodu da se klijentima zajamči jedinstven i koherentan sustav, a stručnjacima omogući bolji položaj u dodavanju vrijednosti;

20.  napominje da usluge koje MSP-ovi pružaju u prijevoznom sektoru nisu uvijek dovoljno prilagođene potrebama osoba s invaliditetom i starijim osobama; poziva na to da se instrumentima i programima usmjerenima na podržavanje tih pružatelja usluga uzme u obzir potreba za prilagođavanjem usluga prijevoza, koliko je to moguće, potrebama osoba s ograničenom mobilnošću;

21.  napominje da bi s obzirom na manjak investiranja u infrastrukturu, svi prijevoznici koji profitiraju od korištenja prijevoznom infrastrukturom trebali dati svoj doprinos, uzimajući u potpunosti u obzir sve postojeće prometne poreze, pristojbe i negativne utjecaje na okoliš i na zdravlje; ističe važnost internalizacije negativnih vanjskih čimbenika u cestovnom prijevozu i korištenje prihoda za prometne infrastrukture, među ostalim i prekograničnog; ipak, uviđa da bi to moglo predstavljati poseban problem za mala poduzeća, uključujući i poduzeća u najudaljenijim regijama, koji se mora uzeti u obzir kao prioritet;

22.  podsjeća na to da je EFSU uspostavljen kako bi se pridonijelo visoko inovativnim projektima utemeljenima na tržištu i stoga smatra da se radi o ključnom instrumentu za pomoć malim i srednjim poduzećima u prijevoznom sektoru pri izradi novih rješenja u području mobilnosti; poziva Komisiju i države članice da ubrzaju njegovu provedbu i povećaju potporu malim i srednjim poduzećima te novonastalim poduzećima kada pripremaju te projekte;

23.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu primjerene mjere u cilju borbe protiv praksi kojima velika udružena poduzeća narušavaju tržišno natjecanje kako bi se riješio problem diskriminacije i ograničenog pristupa tržištu bez obzira na veličinu ili vrstu poduzeća, posebno kad je riječ o novim poslovnim modelima; poziva na dijalog i na poboljšanje odnosa između prijevoznika i naručitelja, posebno na novim i potencijalnim tržištima, kao i na rješavanje problema lažnog samozapošljavanja;

24.  poziva na to da se mala i srednja poduzeća uključe u planove izrade integriranih sustava izdavanja karata; napominje da će učinkovitost takvog sustava ovisiti o tome obuhvaća li se njime što veći mogući broj poduzeća i pružatelja usluga u području usluga prijevoza; napominje da razmjena informacija i iskustva između velikih pružatelja usluga i MSP-ova može dovesti do vrlo korisnih sinergija u pogledu izrade učinkovite prijevozne mreže u Europi;

25.  poziva da se u cilju veće transparentnosti revidiraju i usklade pravila o pristupu profesijama i djelatnostima koje su regulirane u Europi i njihov nadzor kako bi se novi pružatelji usluga i usluge povezane s digitalnim platformama i ekonomija suradnje mogli razvijati u okruženju koje pogoduje poduzećima, među ostalim uz veću transparentnost u pogledu zakonodavnih promjena i poslovati uz tradicionalne operatere u okružju zdravog tržišnog natjecanja; primjećuje pozitivne učinke pružatelja usluga u ekonomiji dijeljenja u pogledu stvaranja novih radnih mjesta za mlade osobe koje ulaze na tržište rada i za samozaposlene radnije;

26.  poziva Komisiju da bez odgode objavi plan za objavu podataka o prijevozu financiranom javnim sredstvima i uvede usklađene standarde za podatke o prijevozu i programska sučelja kako bi se potaknule inovacije koje uključuju veliku količinu podataka i nove usluge prijevoza;

27.  smatra da s obzirom na razvoj ekonomije suradnje rješenje nije ni u propisima za pojedinačne sektore ni u posebnim propisima za digitalne platforme i da u budućnosti propisima treba obuhvatiti sustav mobilnosti u cjelini; poziva na uspostavu moderniziranog i multimodalnog regulatornog okvira kojim se potiču inovativnost, konkurentnost i zaštita potrošača i njihovih podataka, štite prava radnika te osiguravaju jednaki uvjeti za različite pružatelje usluga; imajući to na umu, skreće pozornost na važnost interoperabilnosti u sektoru prometa s obzirom na to da ona malim poduzećima omogućuje jedinstvena rješenja;

28.  poziva države članice da procijene je li potrebno prilagoditi nacionalne zakone o radu digitalnom dobu vodeći računa o odlikama modela ekonomije suradnje i zakonima o radu svake pojedinačne države članice;

29.  smatra da je za ostvarivanje tog cilja potrebno usklađivanje modela utemeljeno na jasnim, dosljednim i međusobno razgraničenim definicijama posrednika i pružatelja usluga; poziva na razlikovanje tih posredničkih platformi, preko kojih korisnici ne mogu ostvariti dobit, i profitnih posredničkih platformi koje povezuju pružatelje usluga i klijente, uz hijerarhijski odnos između pružatelja usluge i platforme ili bez njega; predlaže da se, kako bi se svim stranama olakšalo poštovanje poreznih obveza i obveza socijalnog osiguranja i kako bi se utvrdilo da su pružatelji usluga koji se koriste platformama kompetentni i kvalificirani (da bi se zajamčila zaštita potrošača), nacionalnim tijelima omogući da od posredničkih platformi traže informacije koje smatraju nužnima; naglašava da i već postojeći sustavi za povratne informacije i ocjenjivanje pomažu posrednicima da s potrošačima izgrade osnos povjerenja i da bi se s prikupljenim podacima trebalo postupati u skladu s Direktivom 95/46/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća;

30.  smatra da se zbog velikog potencijala za transparentnost u ekonomiji suradnje mogu dobro pratiti operacije usluga prijevoza, u skladu s ciljem da se učvrsti postojeće zakonodavstvo; poziva Komisiju da objavi smjernice o tome kako se pravo EU-a primjenjuje na različite vrste poslovnih modela temeljenih na suradnji kako bi se, po potrebi, uklonile regulatorne praznine na području zapošljavanja i socijalne sigurnosti uz poštovanje nacionalnih nadležnosti;

31.  ističe da prijevoznička poduzeća obuhvaćaju i dionike koji ne pružaju izravno usluge prijevoza, kao što su pružatelji usluga osposobljavanja, poduzeća za iznajmljivanje vozila, radionice i centri za usluge; napominje da veliku većinu takvih pružatelja usluga čine mala i srednja poduzeća; poziva na to da se potrebe tih pružatelja usluga uzmu u obzir prilikom izrade pravnih mjera i investicijskih programa usmjerenih na podržavanje razvoja MSP-ova;

32.  potiče Komisiju da pruži podršku malim i srednjim poduzećima u prijevoznom sektoru pri formiranju klastera u tom području kojima se mogu pridružiti i potrošači i ostali dionici;

33.  napominje da većina ponuđača u ekonomiji suradnje dolazi iz država izvan EU-a; smatra da EU treba inovativnija start-up poduzeća u prijevoznom sektoru i poziva na pružanje veće podrške takvim poduzećima, posebno za obuku mladih poduzetnika u tom području;

34.  žali što su dosadašnje reakcije država članica na razvoj poslovnih modela utemeljenih na suradnji bile individualne i u nekim slučajevima neusklađene s potencijalom i korišću razvoja tog sektora i u suprotnosti s očekivanjima potrošača te smatra poželjnim usklađeno i opće djelovanje na europskoj razini kojim će se obuhvatiti pitanja poslovnih modela utemeljenih na suradnji; prima na znanje razborit pristup Komisije u pogledu tog „novog poslovnog modela” koji je izrazila u nedavnoj komunikaciji u kojoj je naglasila važnost ekonomije suradnje za budući razvoj (COM(2016)0356);

35.  napominje golemi potencijal novih tehnologija za pojavu novih oblika pružanja usluga u sektoru prijevoza roba; posebno ističe iznimne mogućnosti bespilotnih letjelica koje već predstavljaju vrlo učinkovito sredstvo za rad u teškim uvjetima; ističe da bi EU trebao poduprijeti potencijal malih i srednjih poduzeća uključenih u izradu, proizvodnju i upotrebu bespilotnih letjelica;

36.  smatra da modeli ekonomije suradnje predstavljaju važan instrument za održiv razvoj povezivanja udaljenih, planinskih i ruralnih područja i omogućuju neizravne koristi i za sektor turizma;

37.  smatra da bi zakonodavni uvjeti trebali biti razmjerni prirodi posla i veličini poduzeća; ipak, zabrinut je zbog pitanja jesu li izuzeća za laka gospodarska vozila iz niza europskih propisa i dalje opravdana s obzirom na sve rašireniju upotrebu tih vozila u međunarodnom prijevozu dobara te poziva Komisiju da predstavi dijagnostičko izvješće o posljedičnom utjecaju na ekonomiju, okoliš i sigurnost;

38.  poziva na uspostavljanje struktura za suradnju između malih prijevozničkih poduzeća, znanstvenih istraživačkih instituta i lokalnih i regionalnih tijela kako bi se bolje organizirala održiva gradska i međugradska mobilnost i tako učinkovito reagiralo na pojavu novih usluga i proizvoda, uključujući i one koje nude mala i srednja poduzeća (npr. prvu i zadnju etapu prijevoza od vrata do vrata), usklađujući istovremeno postojeće mreže javnog prijevoza s potrebama i očekivanjima putnika; poziva na to da se informacije o uslugama mobilnosti koje nude mala poduzeća uvrste u usluge informiranja o putovanjima i usluge planiranja putovanja;

39.  poziva na osnivanje radnih skupina za inovacije koje bi omogućile potpunu provedbu koncepta gradova dijeljenja („shareable cities”) i koje pomagale lokalnim, regionalnim i nacionalnim tijelima da učinkovito reagiraju na pojavu novih usluga i proizvoda;

40.  ističe važnost usmjerene obuke (npr. u pogledu velikih količina podataka, integriranih usluga itd.) da bi se prijevozničkim poduzećima pomoglo pri stvaranju dodane vrijednosti zahvaljujući digitalnom okružju; stoga poziva na usklađivanje načina na koji se obučavaju profesionalci s vještinama i kvalifikacijama potrebnim za nove poslovne modele, prije svega da bi se riješio problem nedostatka osoblja, posebno vozača;

41.  ističe da se mala i srednja poduzeća u prijevoznom sektoru često susprežu od širenja poslovanja zbog povećanih rizika koji se kriju u prekograničnom poslovanju, a do kojih dolazi zbog razlika u pravnim sustavima pojedinih država (članica); poziva Komisiju da u suradnji s nacionalnim, regionalnim i lokalnim tijelima u državama članicama izradi platforme za suradnju i komunikaciju kako bi se mala i srednja poduzeća mogla savjetovati i osposobiti u pogledu različitih programa financiranja, bespovratnih sredstava i internacionalizacije; poziva Komisiju da bolje iskoristi postojeće programe potpore malim i srednjim poduzećima te da ih približi akterima u prijevoznom sektoru u kontekstu sinergija među raznim fondovima EU-a;

42.  potiče lokalne vlasti da se aktivno posvete načelima dekarbonizacije gradskog prijevoza utvrđenima u Bijeloj knjizi o prometu, a operatere da djeluju unutar novog okvira tržišnog natjecanja i aktivnosti te da time iskoriste konkurentne prednosti ponude usluga bez štetnih emisija te postupne digitalizacije svojeg upravljanja, djelovanja i marketinga;

43.  poziva Komisiju, države članice i lokalna tijela da promiču inovacije u području ekonomije dijeljenja koje će olakšati pojava poslovnih modela utemeljenih na suradnji, kao što su dijeljenje automobila, bicikala, prijevoza tereta, taksija ili vožnje, autobusi na zahtjev i povezanost tih vrsta prijevoza s javnim prijevozom;

44.  poziva Komisiju da s pomoću bolje suradnje glavnih uprava pomno prati razvoj digitalne ekonomije i učinak zakonodavnih inicijativa u okviru „Digitalnog programa” na prijevozni sektor;

45.  poziva Komisiju i države članice da u suradnji sa socijalnim partnerima redovito procjenjuju utjecaj digitalizacije na broj i vrstu radnih mjesta u sektoru prijevoza, te da se pobrinu da politike zapošljavanja i socijalne politike idu ukorak s digitalizacijom prijevozničkog tržišta rada;

46.  preporučuje da poduzeća koja posluju u okviru ekonomije suradnje i osobe zaposlene u sektoru prijevoza pronađu način da surađuju u pokušaju ostvarivanja zajedničkih interesa, na primjer u području osiguranja;

47.  pozdravlja fleksibilne modele radnog vremena o kojima se u sektoru prijevoza pregovara sa socijalnim partnerima, a koji radnicima omogućuju bolje usklađivanje posla i privatnog života; međutim, ističe da je važno nadzirati poštuju li se u sektoru prijevoza obvezna pravila o radnom vremenu, vremenu vožnje i odmoru, što bi trebalo postati lakše zahvaljujući digitalizaciji sektora prijevoza;

o
o   o

48.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0310. (2) SL C 24, 22.1.2016., str. 2. (3) SL C 353, 27.9.2016., str. 27. (4) SL L 348, 20.12.2013., str. 129.

Rezolucija Europskog parlamenta od 24. studenoga 2016. o stanju u Bjelarusu (2016/2934(RSP))

P8_TA(2016)0456 RC-B8-1232/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije i preporuke o Bjelarusu,

–  uzimajući u obzir parlamentarne izbore održane 11. rujna 2016. i predsjedničke izbore održane 11. listopada 2015.,

–  uzimajući u obzir izjavu predsjednika svojeg Izaslanstva za odnose s Bjelarusom od 13. rujna 2016. o nedavnim parlamentarnim izborima u Bjelarusu,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice Europske službe za vanjsko djelovanje od 12. rujna 2016. o parlamentarnim izborima u Bjelarusu,

–  uzimajući u obzir preliminarnu izjavu Ureda za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) pri Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju (OESS), Parlamentarne skupštine OESS-a i Parlamentarne skupštine Vijeća Europe od 12. rujna 2016. o parlamentarnim izborima u Bjelarusu,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Bjelarusu, posebno one od 16. veljače 2016. kojima se ukidaju restriktivne mjere protiv 170 pojedinaca i tri bjelaruska poduzeća;

–  uzimajući u obzir završno izvješće OESS-a od 28. siječnja 2016. o predsjedničkim izborima održanima 11. listopada 2015. u Bjelarusu,

–  uzimajući u obzir brojne izjave bjelaruskih vlasti da će neke od preporuka koje je OESS/ODIHR donio nakon predsjedničkih izbora 2015. biti provedene prije parlamentarnih izbora 2016.,

–  uzimajući u obzir činjenicu da su 22. kolovoza 2015. bjelaruske vlasti oslobodile šest političkih zatvorenika, kao i izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini i povjerenika za europsku susjedsku politiku i pregovore o proširenju Johannesa Hahna od 22. kolovoza 2015. o puštanju na slobodu političkih zatvorenika u Bjelarusu,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je u svojem završnom izvješću o predsjedničkim izborima održanima 2015. u Bjelarusu OESS/ODIHR zajedno s Venecijanskom komisijom Vijeća Europe iznio niz preporuka koje je Bjelarus trebao provesti prije parlamentarnih izbora 2016. godine;

B.  budući da su u cilju izgradnje boljih odnosa sa Zapadom bjelaruske vlasti nerado poduzele korake kako bi demokratskim oporbenim strankama omogućile jednostavniju registraciju u usporedbi s prethodnim izborima te da je stranim promatračima omogućen veći pristup prebrojavanju glasova;

C.  budući da je predsjednik Bjelarusa 6. lipnja 2016. raspisao izbore za Zastupnički dom; budući da su se ti izbori održali 11. rujna 2016.; budući da je za izbore akreditirano više od 827 međunarodnih promatrača i 32 100 građana promatrača; budući da je, kako u svojim zaključcima navodi OESS/ODIHR, većina građana promatrača predstavljala javna udruženja koja subvencionira država i koja su bila uključena u aktivnu promidžbu provladinih kandidata; budući da je, s ciljem promatranja izbora i kao odgovor na poziv Ministarstva vanjskih poslova Bjelarusa, pokrenuta misija za promatranje izbora OESS-a/ODIHR-a;

D.  budući da su prema ocjeni OESS-a/ODIHR-a parlamentarni izbori 2016. učinkovito organizirani, ali i dalje postoje brojni već dugo prisutni sistemski nedostaci, uključujući ograničenja koja se u pravnom okviru odnose na politička prava i temeljne slobode; budući da je pri prebrojavanju i tabeliranju glasova utvrđen značajan broj proceduralnih nepravilnosti kao i manjak transparentnosti;

E.  budući da će prvi put nakon dugo vremena demokratska oporba imati predstavnike u bjelaruskom parlamentu; budući da se, prema posebnom izvjestitelju UN-a za stanje ljudskih prava u Bjelarusu, pravni i administrativni sustavi na kojima se temelji ograničavanje ljudskih prava nisu promijenili; budući da se od dvojice neovisnih članova parlamenta očekuje da preuzmu ulogu istinske oporbe;

F.  budući da od 1994. u Bjelarusu nisu održani slobodni i pravedni izbori temeljeni na izbornom zakonu usklađenim s međunarodno priznatim standardima OESS-a/ODIHR-a;

G.  budući da je EU u veljači 2016. ukinuo većinu svojih restriktivnih mjera protiv bjelaruskih dužnosnika i pravnih subjekata u znak dobre volje kako bi potaknuo Bjelarus na poboljšanje stanja u pogledu ljudskih prava, demokracije i vladavine prava; budući da je Vijeće u svojim zaključcima o Bjelarusu od 15. veljače 2016. naglasilo potrebu da se poboljša suradnja EU-a i Bjelarusa u nizu gospodarskih područja i pitanja povezanih s trgovinom i pomoći, čime se Bjelarusu otvorila mogućnost da podnosi zahtjeve za financiranje Europske investicijske banke i Europske banke za obnovu i razvoj; budući da je zabilježen napor uložen u rješavanje određenih već dugo prisutnih problema uoči izbora 2016., ali da istovremeno i dalje postoje mnogi neriješeni problemi u pravnom i postupovnom izbornom okviru;

H.  budući da su dvije bjelaruske skupine za promatranje izbora (Branitelji ljudskih prava za slobodne izbore i Pravo na izbor 2016.) osudile nedavne izbore jer nisu provedeni u skladu s brojnim ključnim međunarodnim standardima i jer nisu vjerodostojan odraz volje bjelaruskih građana;

I.  budući da su bjelaruske promatračke skupine prikupile konkretne dokaze o masovnim pokušajima da se diljem zemlje umjetno uveća ukupan odaziv birača tijekom petodnevnog razdoblja za rano glasovanje (6. – 10. rujna 2016.) i na dan izbora (11. rujna 2016.) te budući da je jedini nezavisni institut za ispitivanje javnog mnijenja u Bjelarusu (NISEPI) zbog pritiska vlade prekinuo s radom pa je zbog toga vrlo teško ocijeniti koje su stvarne političke preferencije stanovnika Bjelarusa;

J.  budući da je 18. studenog 2015. dio bjelaruskih oporbenih snaga prvi put predstavio sporazum o suradnji radi zajedničke kandidature na parlamentarnim izborima 2016.;

K.  budući da je prvi posjet Izaslanstva Parlamenta za odnose s Bjelarusom nakon 2002. održan u Minsku 18. i 19. lipnja 2015.; budući da Europski parlament trenutačno nema službene odnose s bjelaruskim parlamentom;

L.  budući da je Bjelarus imao konstruktivnu ulogu u sklapanju sporazuma o prekidu vatre u Ukrajini;

M.  budući da se, uslijed ruske agresije na Ukrajinu i protupravnog pripojenja Krima, u bjelaruskom društvu povećao strah od destabilizacije stanja u zemlji zbog promjene vlasti; budući da se, međutim, bjelaruski narod i dalje nada temeljitim reformama i mirnoj transformaciji svoje zemlje;

N.  budući da bjelarusko gospodarstvo više od 20 godina stagnira i da su najvažniji sektori i dalje u vlasništvu države te da njima upravlja i nadzire ih državna uprava; budući da se sve više povećava gospodarska ovisnost Bjelarusa o ruskoj gospodarskoj pomoći te da je gospodarstvo Bjelarusa među najlošijima kada je riječ o zemljama Euroazijske gospodarske unije: 2015. i 2016. bjelaruski BDP pao je, primjerice, za više od 30 milijardi USD;

O.  budući da je Bjelarus jedina zemlja u Europi koja i dalje provodi smrtnu kaznu; budući da je 4. listopada 2016. bjelaruski Vrhovni sud potvrdio smrtnu kaznu izrečenu Sjarheju Vostrikauu, što je četvrti put 2016. godine da bjelaruski Vrhovni sud potvrđuje smrtnu kaznu;

P.  budući da su organizacije koje se bore za ljudska prava skrenule pozornost na nove metode uznemiravanja oporbe; budući da bjelaruske vlasti nisu prestale s političkim protivnicima postupati na represivan način: mirni prosvjednici i dalje snose upravnu odgovornost, druga su građanska i politička prava ograničena, a zemlja ima nove političke zatvorenike; budući da bjelaruske vlasti nisu poduzele mjere za sustavne i kvalitativne promjene u području ljudskih prava, osobito na zakonodavnoj razini;

Q.  budući da znatno poboljšanje u području slobode govora i slobode medija, poštovanje političkih prava običnih građana i oporbenih aktivista te poštovanje vladavine prava i temeljnih prava predstavljaju preduvjete za bolje odnose između EU-a i Bjelarusa; budući da je Europska unija i dalje čvrsto predana daljnjem djelovanju u području zaštite ljudskih prava u Bjelarusu, uključujući slobodu govora i medija;

R.  budući da je 25. listopada 2016. Bjelarus donio prvi nacionalni plan djelovanja u području ljudskih prava, odobren rezolucijom Vijeća ministara; budući da se, prema bjelaruskim vlastima, tim planom utvrđuju glavni smjerovi djelovanja u cilju ispunjenja obveza koje je ta zemlja preuzela u području ljudskih prava;

S.  budući da su ciljevi sudjelovanja Bjelarusa u Istočnom partnerstvu i njegovu parlamentarnom ogranku, Euronestu, jačanje suradnje Bjelarusa i EU-a; budući da bjelaruski parlament nema službeni status u Parlamentarnoj skupštini Euronesta;

T.  budući da je Bjelarus u procesu izgradnje svoje prve nuklearne elektrane u Ostrovecu, na granici s EU-om; budući da se svaka zemlja koja razvije nuklearno oružje mora strogo pridržavati međunarodnih zahtjeva i standarda povezanih s nuklearnom sigurnošću i sigurnošću okoliša; budući da bjelaruska vlada, koja je jedina odgovorna za sigurnost i zaštitu nuklearnih postrojenja na svom teritoriju, mora ispuniti obveze i prema svojim građanima i prema susjednim zemljama; budući da odluke o gradnji nuklearnih postrojenja, njihovu stavljanju u pogon i izvan pogona moraju biti utemeljene na načelima otvorenosti i transparentnosti;

U.  budući da je Bjelarus član Organizacije ugovora o zajedničkoj sigurnosti (CSTO) i da sudjeluje u zajedničkim vojnim vježbama s Rusijom pod nazivom „Zapad”, koje su povezane sa scenarijima napada u zapadnom susjedstvu koji uključuju simulaciju korištenja nuklearnog oružja protiv Poljske; budući da će Rusija sljedeće godine sudjelovati u vježbama „Zapad – 2017.”, koje uključuju moguće daljnje agresivne scenarije;

1.  i dalje je duboko zabrinut zbog nedostataka koje su neovisni međunarodni promatrači uočili tijekom predsjedničkih izbora 2015. i parlamentarnih izbora 2016. godine; priznaje pokušaje da se ostvari napredak, ali napominje da oni još uvijek nisu dovoljni; skreće pozornost na činjenicu da će u novoizabranom parlamentu biti jedan predstavnik oporbene stranke i jedan predstavnik nevladina sektora; međutim, smatra da je riječ o političkim imenovanjima, a ne o rezultatu izbornog postupka; napominje da će razmatranje budućih zakonodavnih prijedloga koje podnesu ta dva zastupnika biti ispit političkih namjera vlasti koje se kriju iza tih imenovanja;

2.  poziva bjelaruske vlasti da bez odgađanja nastave s radom na sveobuhvatnoj izbornoj reformi, koja je dio šireg procesa demokratizacije, te da pritom surađuju s međunarodnim partnerima; ističe da se preporuke OESS-a/ODIHR-a trebaju provesti pravovremeno, uoči lokalnih izbora u ožujku 2018., te da njihovu provedbu trebaju promatrati domaći i međunarodni promatrači; naglašava da je to ključ ostvarenja željenog napretka u odnosima između EU-a i Bjelarusa;

3.  ponovno poziva bjelaruske vlasti da u svim okolnostima zajamče poštovanje demokratskih načela, ljudskih prava i temeljnih sloboda, u skladu s Općom deklaracijom o ljudskim pravima te međunarodnim i regionalnim instrumentima o ljudskim pravima koje je Bjelarus ratificirao;

4.  poziva bjelarusku vladu da rehabilitira oslobođene političke zatvorenike i da im vrati sva građanska i politička prava;

5.  izražava zabrinutost zbog činjenice da od 2000. u Bjelarusu nije registrirana nijedna nova politička stranka; traži ukidanje svih ograničenja u tom pogledu; ističe da sve političke stranke moraju imati mogućnost neograničenog političkog djelovanja, posebno u razdoblju predizborne kampanje;

6.  očekuje da vlasti prestanu progoniti nezavisne medije iz političkih razloga; poziva na ukidanje prakse prekršajnog progona i proizvoljne primjene članka 22.9. odjeljka 2. Upravnog kodeksa na slobodne novinare zbog toga što surađuju sa stranim medijima bez akreditacije, čime se ograničava pravo na slobodu izražavanja i širenje informacija;

7.  traži od bjelaruskih vlasti da čim prije stave izvan snage članak 193. stavak 1. Kaznenog zakona, kojim se kažnjava organiziranje aktivnosti neregistriranih javnih udruga i organizacija kao i sudjelovanje u njima, te da omoguće potpuno, slobodno i neometano pravno djelovanje javnih udruga i organizacija; skreće pozornost Komisije posebno na činjenicu da je trenutno, kao posljedica primjene članka 193. stavka 1. i ostalih restriktivnih mjera, više od 150 bjelaruskih nevladinih organizacija registrirano u Litvi, Poljskoj, Češkoj i drugdje;

8.  apelira na bjelaruske vlasti da revidiraju politiku u okviru koje međunarodna financijska pomoć nevladinu sektoru u Bjelarusu i dalje podliježe velikim poreznim opterećenjima;

9.  snažno osuđuje politiku bjelaruske vlade koja se odnosi na upotrebu posebnih snaga kako bi se interveniralo u unutarnja pitanja organizacija civilnog društva, između ostalog onih koje predstavljaju nacionalne manjine, kao što je npr. neovisna nevladina organizacija Savez Poljaka u Bjelarusu;

10.  potiče Bjelarus, kao jedinu zemlju u Europi koja još uvijek provodi smrtnu kaznu, i koja je nedavno nastavila s njezinim izvršenjem, da se pridruži globalnom moratoriju na izvršenje smrtne kazne kao prvom koraku prema njezinu trajnom ukidanju; podsjeća da smrtna kazna predstavlja nečovječno i ponižavajuće postupanje, nema dokazani odvraćajući učinak, a sudske pogreške čini nepovratnima; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i Komisiju da u aktualnom dijalogu o ljudskim pravima između EU-a i Bjelarusa kao prioritet jasno odrede navedene probleme; pozdravlja, u tom kontekstu, činjenicu da je Vijeće ministara Bjelarusa usvojilo plan djelovanja za provedbu preporuka koje je iznijela radna skupina za univerzalni periodični pregled Vijeća UN-a za ljudska prava te očekuje da će taj plan biti u cijelosti proveden;

11.  poziva EU da nastavi raditi na daljnjoj normalizaciji odnosa s Bjelarusom: ponovno izražava stajalište prema kojemu se postojeće nesuglasice najbolje mogu riješiti poboljšanim komunikacijskim kanalima i prema kojem se daljnjim angažmanom EU-a, osobito Europskog parlamenta, u dijalogu s Bjelarusom i posebno s njegovim građanima i civilnim društvom, kao i s parlamentima i raznim političkim strankama, mogu ostvariti konkretni rezultati i doprinijeti nezavisnosti, suverenitetu i prosperitetu te zemlje;

12.  poziva ESVD i Komisiju da nastave pružati i povećaju potporu organizacijama civilnog društva u Bjelarusu i u inozemstvu; u tom kontekstu naglašava da je potrebno poduprijeti sve neovisne izvore informacija u bjelaruskom društvu, uključujući radiodifuziju na bjelaruskom jeziku i iz inozemstva;

13.  napominje da su u siječnju 2014. započeli pregovori o pojednostavnjenju viznog režima u cilju poboljšanja međuljudskih kontakata i poticanja stvaranja civilnog društva; ističe da bi Komisija i ESVD trebali poduzeti potrebne mjere za ubrzanje napretka u tom pogledu;

14.  podupire EU i njegovu politiku „kritičkog angažmanaˮ prema bjelaruskim vlastima te navodi i da je spreman doprinijeti toj politici, među ostalim preko svojeg Izaslanstva za odnose s Bjelarusom; poziva Komisiju da pomno prati zakonodavne inicijative i nadzire njihovu provedbu; podsjeća da EU mora osigurati da se njegova sredstva ne upotrebljavaju za represiju nad organizacijama civilnog društva, borcima za ljudska prava, slobodnim novinarima i vođama oporbe;

15.  izražava zabrinutost zbog sigurnosnih problema koji su posljedica izgradnje bjelaruske nuklearne elektrane u Ostrovecu, koji je od Vilniusa, glavnog grada Litve, udaljen manje od 50 km i nalazi se blizu granice s Poljskom; ističe potrebu za sveobuhvatnim međunarodnim nadzorom provedbe tog projekta kako bi se zajamčila njegova usklađenost s međunarodnim sigurnosnim uvjetima i normama u pogledu nuklearne sigurnosti i sigurnosti okoliša, među kojima su i konvencije UN-a iz Espoa i Aarhusa; poziva Komisiju da pitanje sigurnosti i transparentnosti spomenute nuklearne elektrane u izgradnji uključi u svoj dijalog s Bjelarusom i Rusijom, s obzirom na to da je financira Rusija i da se temelji na tehnologiji Rosatoma, te da Parlamentu i državama članicama, osobito onima koje se nalaze u susjedstvu Bjelarusa, podnosi redovna izvješća; poziva Vijeće i Komisiju da iskoriste svoje instrumente, među kojima je i postavljanje uvjeta za dobivanje makrofinancijske pomoći EU-a, kako bi osigurali da Bjelarus poštuje međunarodne sigurnosne standarde u pogledu nuklearne elektrane iz Ostroveca, posebno kada je riječ o provođenju testiranja otpornosti na krizne situacije, kako je dogovoreno s Komisijom 23. lipnja 2011.;

16.  pridaje veliku važnost i raduje se što će Bjelarus, čim se ispune politički uvjeti u skladu s Osnivačkim aktom, pristupiti Parlamentarnoj skupštini Euronesta, s obzirom na to da bi to pristupanje bilo prirodan korak naprijed u sudjelovanju Bjelarusa u multilateralnom okviru suradnje Istočnog partnerstva;

17.  ponovno ističe svoju predanost radu za dobrobit naroda Bjelarusa u vidu potpore njihovim prodemokratskim težnjama i inicijativama i doprinosa stabilnoj, demokratskoj i prosperitetnoj budućnosti te države;

18.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, Vijeću, Komisiji, državama članicama, OESS-u/ODIHR-u, Vijeću Europe i bjelaruskim vlastima.