Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta Marine Le Pen koji je 9. prosinca 2016. proslijedio Pascal Guinot, glavni državni odvjetnik pri Prizivnom sudu u Aix-en-Provenceu, i koji je objavljen na plenarnoj sjednici 19. siječnja 2017.,

–  uzimajući u obzir da je, u skladu s člankom 9. stavkom 6. Poslovnika, Marine Le Pen bila pozvana da bude saslušana 29. svibnja i 12. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europskom parlamentu neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 12. svibnja 1964., 10. srpnja 1986., 15. i 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011. i 17. siječnja 2013.(1),

–  uzimajući u obzir članak 23. stavak prvi, članak 29. stavak prvi, članak 30. i članak 31. stavak prvi. Zakona od 29. srpnja 1881. te članke 93.-2. i 93.-3. Zakona od 29. srpnja 1982.,

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0223/2017),

A.  budući da je glavni državni odvjetnik Prizivnog suda u Aix-en-Provenceu zatražio ukidanje imuniteta zastupnici u Europskom parlamentu Marine Le Pen u vezi s tužbom u kojoj se navodi da je počinila kazneno djelo;

B.  budući da u skladu s člankom 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije zastupnici u Europskom parlamentu ne mogu biti podvrgnuti nikakvom obliku ispitivanja, zadržavanja ili sudskog postupka zbog izraženih mišljenja ili glasanja pri obnašanju svojih dužnosti;

C.  budući da u skladu s člankom 9. Protokola br. 7 zastupnici u Europskom parlamentu tijekom njegova zasjedanja na državnom području svoje države uživaju imunitet priznat zastupnicima parlamenta te države;

D.  budući da se u članku 26. stavku drugom francuskog Ustava navodi da se nijedan zastupnik u parlamentu ne može uhititi zbog teškog kaznenog djela ili drugog oblika kaznenog djela i da mu se ne može izreći mjera pritvora ili druga mjera lišavanja slobode bez odobrenja predsjedništva doma u kojemu je zastupnik, a da to odobrenje nije potrebno u slučaju kada je zastupnik zatečen u počinjenju teškog kaznenog djela ili drugog oblika kaznenog djela ili ako mu je izrečena pravomoćna presuda;

E.  budući da je Marine Le Pen optužena za javnu klevetu javno izabranog dužnosnika, kazneno djelo propisano francuskim zakonodavstvom, točnije člankom 23. stavkom prvim, člankom 29. stavkom prvim, člankom 30. i člankom 31. stavkom prvim Zakona od 29. srpnja 1881. te člancima 93.-2. i 93.-3. Zakona od 29. srpnja 1982.;

F.  budući da je 28. srpnja 2015. Christian Estrosi višoj sutkinji istrage u Nici podnio zahtjev za sudjelovanje u građanskoj tužbi protiv Marine Le Pen zbog klevete javno izabranog dužnosnika s privremenim mandatom; budući da on tvrdi da je Marine Le Pen 3. svibnja 2015. u emisiji Le Grand Rendez-vous, koja se istovremeno emitirala na kanalima iTÉLÉ i Europe 1, iznijela sljedeće tvrdnje kojima se protiv njega iznose neosnovani navodi ili ga se lažno okrivljava i koje škode njegovoj časti ili ugledu:

„Slušajte, ono što ja znam jest sljedeće: g. Estrosi financirao je UOIF (Savez islamskih organizacija Francuske); u okviru upravnog postupka proglašen je krivim jer je prostore za džamiju UOIF-a iznajmio za tako nisku najamninu da mu je čak i upravni sud dao po prstima, a to zapravo odražava način na koji ti gradonačelnici nezakonito financiraju džamije u suprotnosti sa Zakonom iz 1905. godine; kad vas ulove s prstima u klijentelističkom pekmezu vjerske zajednice, naravno da morate glasno reći šokantne stvari, ali ja manje pridajem riječima, a više djelima...”; kada ju je novinar koji ju je intervjuirao upitao: „Znači Estrosi je u sudioništvu s džihadistima?”, Marine Le Pen je prema navodima izjavila: „Pomoć, davanje sredstava, podrška; ako pomažete islamskom fundamentalizmu da se uspostavi, da se širi, da vrbuje ljude, pa onda ste negdje u svemu tome moralno i vi jednim dijelom umiješani”;

G.  budući da je Marine Le Pen u skladu s člankom 9. stavkom 6. Poslovnika dva puta bila pozvana na saslušanje; budući da, međutim, nije iskoristila priliku da iznese svoje primjedbe nadležnom odboru;

H.  budući da tužba po kojoj se Marine Le Pen tereti nije izravno ili očigledno povezana s obnašanjem njezinih zastupničkih dužnosti u Europskom parlamentu odnosno da ono što je rekla ne predstavlja mišljenje koje je iznijela ili glasove koje je dala pri obnašanju svojih dužnosti zastupnice u Europskom parlamentu u smislu članka 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije;

I.  budući da optužbe, uzimajući u obzir članak 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije, očigledno nisu nepovezane s položajem Marine Le Pen kao zastupnice u Europskom parlamentu, već se tiču aktivnosti isključivo nacionalnog ili regionalnog karaktera pa stoga članak 8. nije mjerodavan;

J.  budući da se može ukinuti samo imunitet obuhvaćen člankom 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije;

K.  budući da, uzimajući u obzir članak 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije, ne postoji razlog za sumnju da je zahtjev za ukidanje imuniteta podnesen kako bi se pokušao omesti parlamentarni rad Marine Le Pen ili s namjerom da joj se nanese politička šteta (fumus persecutionis);

1.  odlučuje ukinuti imunitet Marine Le Pen;

2.  nalaže svojem predsjedniku da odmah proslijedi ovu Odluku i izvješće nadležnog odbora nadležnom tijelu u Francuskoj Republici i Marine Le Pen.

(1) Presuda Suda od 12. svibnja 1964., Wagner/Fohrmann i Krier, 101/63, ECLI:EU:C:1964:28; Presuda Suda od 10. srpnja 1986., Wybot/Faure i drugi, 149/85, ECLI:EU:C:1986:310; Presuda Općeg suda od 15. listopada 2008., Mote/Parlament, T-345/05, ECLI:EU:T:2008:440; Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C-200/07 i C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; Presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C-163/10, ECLI:EU:C:2011:543; Presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 i T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23.