Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o pravima čovjeka i ostale sporazume o ljudskim pravima i instrumente usvojene na razini UN-a, a osobito Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR) i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (ICESCR) koje je donijela Opća skupština UN-a 16. prosinca 1966. u New Yorku,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima i relevantnu sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava (ESLJP),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima (dalje u tekstu „Povelja”),

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta (UNCRC),

–  uzimajući u obzir članke 2., 3., 8., 21. i 23. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članak 207. i glave IV. i V. dijela trećeg Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 45. Povelje,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a za promicanje i zaštitu svih ljudskih prava lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba (LGBTI), koje je Vijeće donijelo 2013.,

–  uzimajući u obzir načela iz Yogyakarte (o primjeni Zakona o međunarodnim ljudskim pravima u odnosu na spolnu orijentaciju i rodni identitet) donesena u studenom 2006. i 10 dodatnih načela („dodatnih 10”, Dodatna načela i obveze države o primjeni Zakona o međunarodnim ljudskim pravima u odnosu na spolnu orijentaciju, rodni identitet, rodno izražavanje i spolna obilježja), donesenih 10. studenoga 2017.,

–  uzimajući u obzir preporuku CM/Rec(2010)5 Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama o mjerama za suzbijanje rodne i spolne diskriminacije od 31. ožujka 2010.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2014. o planu EU-a protiv homofobije i diskriminacije na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. veljače 2019. o budućnosti popisa mjera u korist pripadnika skupine LGBTI (2019. – 2024.)(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2019. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji 2017. godine(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenoga 2019. o pravima djece povodom 30. obljetnice Konvencije UN-a o pravima djeteta(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. veljače 2019. o nazadovanju u području prava žena i rodne ravnopravnosti u EU-u(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. studenoga 2019. o kriminalizaciji spolnog odgoja u Poljskoj(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2018. o rodnoj ravnopravnosti u medijskom sektoru u EU-u(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. rujna 2009. o litavskom zakonu o zaštiti maloljetnika od štetnih utjecaja javnog informiranja(9),

–  uzimajući u obzir rezultate istraživanja o zajednici LGBT u EU-u koje je 2012. provela Agencija EU-a za temeljna prava (FRA),

–  uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je pravo na jednako postupanje i nediskriminaciju temeljno pravo sadržano u Ugovorima i Povelji te da bi se trebalo u potpunosti poštovati;

B.  budući da su sve države članice u okviru međunarodnog prava i ugovora EU-a preuzele obveze i dužnosti da će poštovati, jamčiti, štititi i ispunjavati temeljna prava;

C.  budući da istraživanja, ankete i izvješća(10) pokazuju da su javna diskriminacija i govor mržnje protiv pripadnika zajednice LGBTI u porastu u cijelom EU-u; budući da je u EU-u zabilježen sve veći broj zločina iz mržnje potaknutih mržnjom protiv pripadnika skupine LGBTI; budući da se tim napadima krše temeljna prava pripadnika zajednice LGBTI, a odgovori tijela javne vlasti i dalje su često nedostatni;

D.  budući da napadi na temeljna prava pripadnika skupine LGBTI predstavljaju ozbiljnu prijetnju poštovanju temeljnih prava u EU-u i budući da su ti napadi često povezani s napadima na prava žena i prava manjina;

E.  budući da govor mržnje javnih vlasti usmjeren protiv pripadnika skupine LGBTI ima širi utjecaj jer se njime daje legitimitet za progon, nasilje i diskriminaciju nad pripadnicima te skupine te se stvaraju preduvjeti za takve postupke u društvu u cjelini;

F.  budući da sigurnost zajednice LGBTI nije odvojena od sigurnosti svih građana Europe, a narušavanje te sigurnosti pokazatelj je i narušavanja svih temeljnih prava; budući da je ksenofobična retorika također pridonijela stvaranju sve nesigurnijeg i neodrživijeg okruženja za organizacije i borce za ljudska prava koji zagovaraju prava pripadnika skupine LGBTI;

G.  budući da postoji otpor prema rodnoj ravnopravnosti u EU-u i šire, koji je, osim općenito na žene, izravno usmjeren i na pripadnike skupine LGTBI te negativno utječe na njih; budući da populizam i krajnje desni ekstremizam potiču taj otpor;

H.  budući da je stigmatizacija zbog stvarne ili percipirane seksualne orijentacije, rodnog identiteta ili spolnih obilježja i dalje prisutna diljem EU-u;

I.  budući da postoji ozbiljan manjak sustavnog praćenja, dokumentiranja i prikupljanja podataka o mržnji i nasilju usmjerenima protiv pripadnika skupine LGTBI;

J.  budući da veliki broj zločina iz mržnje počinjenih nad pripadnicima skupine LGTBI ostaje neprijavljen; budući da prijavljivanje nosi rizik i strah od otkrivanja seksualne orijentacije, rodnog identiteta, spolnih obilježja i rodnog izražavanja osobe koja vrši prijavu;

K.  budući da u velikoj većini država članica postoje pravne mjere protiv diskriminacije i nasilja; međutim, budući da je provedba tih mjera i dalje nedostatna, zbog čega su pripadnici skupine LGBTI i dalje izložene zločinima iz mržnje, govoru mržnje i diskriminaciji, osobito u području zdravstvene zaštite, obrazovanja, zapošljavanja i stanovanja;

L.  budući da su brojni napadi javnih vlasti protiv pripadnika zajednice LGBTI usmjereni na obrazovne ustanove i škole; budući da je to posebno štetno za mlade pripadnike skupine LGBTI;

M.  budući da seksualna orijentacija i rodni identitet spadaju u djelokrug prava pojedinca na privatnost, koja su zajamčena međunarodnim, europskim i nacionalnim pravom o ljudskim pravima, a javne bi vlasti trebale promicati jednakost i nediskriminaciju(11);

N.  budući da bi trebalo zajamčiti slobodu izražavanja, na internetu i izvan njega, za medije, kulturne i nevladine organizacije (NVO) i pojedince, osobito u svjetlu zabrinjavajućeg trenda ukidanja i zabranjivanja sadržaja povezanog sa skupinom LGBTI na društvenim mrežama;

O.  budući da su pripadnici skupine LGBTI izloženi raznim oblicima nasilja, kao što su najnoviji primjeri koji uključuju homofobne izjave u referendumskoj kampanji o sužavanju definicije obitelji u Rumunjskoj, napade na društvene centre za pripadnike skupine LGBTI u nekoliko država članica kao što su Mađarska i Slovenija, homofobne izjave i govor mržnje usmjeren prema pripadnicima te skupine, kao što je nedavno zabilježeno u Estoniji, Španjolskoj, Ujedinjenoj Kraljevini, Mađarskoj i Poljskoj, osobito u kontekstu izbora, te pravne instrumente koji se mogu primijeniti na ograničavanje slobode medija, kulture, obrazovanja i drugih sadržaja na način kojim se neopravdano ograničava sloboda izražavanja o problemima skupine LGBTI, kao što je slučaj u Litvi i Latviji;

P.  budući da je od početka 2019. u Poljskoj zabilježeno više od 80 slučajeva, u kojima su regije, županije ili općine donijele rezolucije, proglašavajući se zonama bez takozvane „LGBT ideologije” ili su usvojile „Regionalne povelje o obiteljskim pravima” ili ključne odredbe koje proizlaze iz tih dokumenata, a kojima se osobito diskriminiraju obitelji sa samohranim roditeljem i obitelji pripadnika skupine LGBTI; budući da se u tim rezolucijama lokalne vlasti pozivaju da se suzdrže od poduzimanja bilo kakvih mjera za poticanje tolerancije prema pripadnicima skupine LGBTI, kao i od pružanja financijske potpore nevladinim organizacijama koje promiču jednaka prava, provode edukacije u pogledu nediskriminacije ili na bilo koji drugi način pružaju potporu pripadnicima skupine LGBTI; budući da proglašavanje zona bez LGBTI ideologije, bez obzira na to što ne uključuje uvođenje fizičkih granica, predstavlja izrazito diskriminirajuće mjere kojima se ograničava sloboda kretanja građana EU-a; budući da su navedeni primjeri dio šireg konteksta napada na zajednicu LGBTI u Poljskoj, koji uključuju sve više slučajeva govora mržnje među javnim i izabranim dužnosnicima i u javnim medijima, kao i napade i zabrane usmjerene protiv povorki ponosa ili programa i aktivnosti za podizanje razine osviještenosti, kao što je Rainbow Friday;

Q.  budući da se prema istraživanju Agencije za temeljna prava o zajednici LGBTI(12) 32 % ispitanika osjećalo diskriminirano i u drugim područjima osim zapošljavanja, poput obrazovanja; budući da je rizik od počinjenja samoubojstva među djecom pripadnicima skupine LGBTI veći od onoga za djecu koja ne pripadaju toj skupini; budući da je uključivo obrazovanje ključno za stvaranje sigurnih školskih sredina u kojima mogu napredovati sva djeca, uključujući djecu koja pripadaju manjinama kao što su djeca pripadnici skupine LGBTI djeca i djeca iz obitelji koje pripadaju toj skupini; budući da su djeca i mladi koji žive u ruralnim područjima i manjim gradskim centrima najviše pogođeni napadima na prava pripadnika skupine LGBTI jer su osobito izloženi nasilju te se često suočavaju s odbacivanjem i nesigurnošću te stoga zahtijevaju posebnu potporu i pomoć institucija državnih i lokalnih vlasti ili nevladinih organizacija;

R.  budući da nepostojanje zakona o nediskriminaciji u mnogim državama članicama izlaže veći dio marginaliziranog stanovništva riziku od diskriminacije i nasilja; budući da bi se horizontalnom direktivom o nediskriminaciji popunila ta praznina u zaštiti, ali Vijeće blokira postupak njezina donošenja već 11 godina; budući da postoji zakonodavna praznina u pogledu zaštite od kaznenih djela počinjenih zbog predrasuda koje se temelje na seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu u EU-u i mnogim državama članicama;

S.  budući da ljudi mogu biti izloženi višestrukoj i intersekcijskoj diskriminaciji; budući da se u okviru politika koje se bave jednom vrstom diskriminacije pozornost treba usmjeriti na situaciju u posebnim skupinama za koje postoji velika vjerojatnost da bi mogle postati žrtve višestruke diskriminacije koja bi mogla biti utemeljena na, među ostalim, dobi, rasi, vjeroispovijesti, spolnoj orijentaciji, rodu ili invaliditetu;

T.  budući da se pripadnici skupine LGBTI suočavaju s diskriminacijom i nasiljem diljem svijeta;

1.  podsjeća na to da su prava pripadnika skupine LGBTI temeljna prava i da institucije EU-a i države članice imaju obvezu pridržavati ih se i štiti ih u skladu s Ugovorima i Poveljom te međunarodnim pravom;

2.  izražava duboko žaljenje zbog sve većeg broja napada na pripadnike skupine LGBTI zabilježenih diljem EU-a koji dolaze od država, državnih dužnosnika, nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti te političara;

3.  oštro osuđuje svaku diskriminaciju pripadnika skupine LGBTI i njihovih temeljnih prava koju provode javne vlasti, uključujući govor mržnje javnih vlasti i izabranih dužnosnika, u kontekstu izbora, kao i nedavna proglašavanja zona u Poljskoj bez takozvane „LGBT ideologije” i poziva Komisiju da oštro osudi takve slučajeve javne diskriminacije;

4.   izražava žaljenje zbog činjenice da pripadnici skupine LGBTI doživljavaju nasilje i uznemiravanje koje započinje u školi i poziva Komisiju i države članice da poduzmu konkretne mjere za zaustavljanje diskriminacije nad pripadnicima skupine LGBTI, koja može dovesti do vršnjačkog nasilja nad njima, njihova zlostavljanja ili izolacije, osobito u obrazovnom okruženju; odlučno osuđuje činjenicu da škole u nekim državama članicama sprječavaju tijela javne vlasti da izvršavaju svoju ulogu promicanja temeljnih prava i zaštite pripadnika skupine LGBTI i podsjeća na to da škole ne bi trebale biti samo sigurna mjesta, već i mjesta na kojima se jačaju i štite temeljna prava sve djece; naglašava važnost obrazovanja u području zdravlja i seksualnosti, posebno za djevojčice i mlade pripadnike skupine LGBTI, na koje posebno utječu nepravedne rodne norme; naglašava da takvo obrazovanje mora uključivati podučavanje mladih o vezama koje se temelje na rodnoj ravnopravnosti, pristanku i uzajamnom poštovanju, čime se sprečavaju i suzbijaju rodni stereotipi, mržnja protiv pripadnika skupine LGBTI i rodno uvjetovano nasilje;

5.  podsjeća na to da je mržnja protiv pripadnika skupine LGBTI na sportskim događajima i dalje uobičajena pojava i da ne postoje mjere za borbu protiv nje; poziva države članice da obrate posebnu pozornost na to kako homofobija u sportu utječe na mlade pripadnike skupine LGBTI radi poboljšanja uključivosti i podizanja razine osviještenosti;

6.  poziva Komisiju da poduzme konkretne mjere kako bi zajamčila slobodu kretanja za sve obitelji, uključujući i obitelji pripadnika skupine LGBTI u skladu s presudom Suda Europske unije u predmetu Coman(13) donesenom u lipnju 2018.; poziva države članice da uvedu zakonodavstvo o jednakom priznavanju istospolnih brakova i partnerstava kako bi se zajamčilo potpuno poštovanje prava na privatni i obiteljski život bez diskriminacije;

7.  izražava zabrinutost zbog rastuće pojave rasizma i ksenofobije; poziva Komisiju i države članice da osnaže razmjenu najboljih praksi i svoju suradnju u borbi protiv rasizma, ksenofobije, homofobije, transfobije i drugih oblika netolerancije, uz potpunu uključenost civilnog društva i doprinos relevantnih dionika kao što je Agencija za temeljna prava;

8.  osuđuje slučajeve zločina iz mržnje i govora mržnje, na internetu i izvan njega, potaknute rasizmom, ksenofobijom, vjerskom netolerancijom ili predrasudama na temelju invaliditeta, seksualne orijentacije, rodnog identiteta, spolnih obilježja ili manjinskog statusa pojedinca, kao i trend ukidanja i zabranjivanja sadržaja povezanog sa skupinom LGBTI na društvenim mrežama, koji su svakodnevna pojava u EU-u; žali zbog porasta govora mržnje unutar pojedinih tijela javne vlasti, političkih stranaka i medija; poziva EU da pruži primjer suprotstavljanja govoru mržnje unutar svojih institucija; zabrinut je zbog sve veće prisutnosti govora mržnje na internetu te preporučuje državama članicama da uvedu jednostavne postupke kojima bi se građanima omogućilo da prijave slučajeve govora mržnje na internetu;

9.  izražava zabrinutost zbog činjenice da žrtve rijetko prijavljuju zločine iz mržnje zbog neprimjerenih mjera zaštite i neuspjeha vlasti u pogledu ispravnog istraživanja i osuđivanja zločina iz mržnje u državama članicama; poziva države članice da osmisle i šire alate i mehanizme za prijavljivanje zločina iz mržnje i govora mržnje te da zajamče da se svaki slučaj navodnog zločina iz mržnje ili govora mržnje učinkovito istraži, kazneno goni i privede pred sud;

10.  poziva Komisiju da podrži programe za osposobljavanje policije i sudskih tijela te nadležnih agencija EU-a u cilju sprečavanja i suzbijanja diskriminacijskih praksi i zločina iz mržnje;

11.  uviđa da je potpuna slika nejednakosti u EU-u i dalje nejasna zbog nedostatka usporedivih i razvrstanih podataka o jednakosti koje trebaju prikupiti države članice; smatra da je nužno da države članice prikupe te podatke u cilju izrade konstruktivnih politika za provedbu zakonodavstva EU-a o jednakosti; poziva Komisiju i Vijeće da prepoznaju potrebu za pouzdanim i usporedivim podacima o jednakosti razvrstanima prema osnovama diskriminacije u cilju izrade mjera za suzbijanje diskriminacije i informiranja donositelja politika; poziva obje institucije da utvrde dosljedna načela prikupljanja podataka o jednakosti, na temelju samoodređenja, standarda za zaštitu podataka EU-a i savjetovanja s relevantnim zajednicama;

12.  osuđuje sve vrste diskriminacije ili nasilja na temelju seksualne orijentacije, rodnog identiteta ili spolnih obilježja; potiče Komisiju da osmisli plan kojim se jamče jednaka prava i mogućnosti za sve građane, uz poštovanje nadležnosti država članica, te da prati pravilno prenošenje i provedbu zakonodavstva EU-a koje se odnosi na pripadnike skupine LGBTI; u tom pogled pozdravlja popis djelovanja Komisije za poboljšanje jednakosti pripadnika skupine LGBTI, uključujući njezinu promidžbenu kampanju za suzbijanje stereotipa i poboljšanje društvenog prihvaćanja pripadnika skupine LGBTI; poziva Komisiju i države članice da blisko surađuju s organizacijama civilnog društva koje se bore za prava pripadnika skupine LGBTI; poziva Komisiju da stavi na raspolaganje odgovarajuća financijska sredstva za potporu tim organizacijama koje djeluju na nacionalnoj i lokalnoj razini, posebno preko programa Prava i vrijednosti; napominje da terenska istraživanja Agencije za temeljna prava pokazuju da javni dužnosnici smatraju zakonodavstvo i politiku EU-a glavnim pokretačima kojima se podupiru nacionalni napori za promicanje jednakosti pripadnika skupine LGBTI;

13.  podsjeća na sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava koja se odnosi na prava pripadnika skupine LGBTI; poziva Komisiju i države članice da razmjenjuju najbolje prakse o temeljnim pravima i potiče države članice da u potpunosti informiraju pripadnike skupine LGBTI o njihovim pravima;

14.  ponovno poziva na uspostavu sveobuhvatnog, trajnog i objektivnog mehanizma EU-a za promicanje demokracije, vladavine prava i temeljnih prava kojim bi bila obuhvaćena zaštita prava pripadnika skupine LGBTI; naglašava da je hitno donošenje takvog mehanizama sada potrebnije nego ikad prije; ponavlja potrebu za nepristranom i redovitom procjenom stanja u pogledu vladavine zakona, demokracije i temeljnih prava u svim državama članicama i poziva Komisiju da prati povrede temeljnih prava u okviru svojeg najavljenog ciklusa preispitivanja vladavine prava;

15.  poziva Komisiju i Vijeće da koriste sve instrumente i postupke koji su im na raspolaganju kako bi osigurali potpunu i pravilnu primjenu načela i vrijednosti iz Ugovora, kao što su postupci zbog povrede prava, proračunski postupci, mehanizam vladavine prava i postupak iz članka 7., uključujući postupke koji su u tijeku;

16.  poziva Komisiju da ocijeni predstavlja li proglašavanje zona bez ideologije LGBTI povredu slobode kretanja i boravka u EU-u, čime se krši članak 3. stavak 2. UEU-a, članak 21. UFEU-a, glave IV. i V. dijela trećeg UFEU-a te članak 45. Povelje; poziva Komisiju da ocijeni može li se smatrati da Poljska nije ispunila obvezu utvrđenu Ugovorima te treba li dostaviti obrazloženo mišljenje o tom pitanju, u skladu s člankom 258. UFEU-a;

17.  poziva Komisiju da prati uporabu svih izvora financiranja EU-a, uključujući strukturne i investicijske fondove EU-a, te da vodi redoviti dijalog s nacionalnim, regionalnim i lokalnim vlastima kako bi podsjetila dionike na njihovu obvezu u pogledu poticanja nediskriminacije te da se takva sredstva ni u kojem slučaju ne smiju upotrebljavati u diskriminirajuće svrhe; poziva Komisiju da poduzme konkretne mjere za rješavanje jasnih i izravnih povreda antidiskriminacijskih pravila, osobito da zabrani poticanje diskriminacije u smislu Direktive 2000/78/EZ koje provode lokalna vijeća koja donose propise kojima se ugrožavaju prava pripadnika skupine LGBTI;

18.  ponovno poziva Komisiju da donese strategiju EU-a za zaštitu prava skupine LGBTI kojom se uzimaju u obzir prethodni zahtjevi Parlamenta s popisom mjera za promicanje jednakosti pripadnika skupine LGBTI, čime bi se osigurao kontinuitet i nastavak na rad prethodnog saziva Komisije;

19.  poziva Komisiju da kao prioritet postavi učinkovito osiguravanje jednake i snažne pravne zaštite za sve osobe na svim temeljima navedenim u članku 19. UFEU-a; poziva Vijeće da odmah deblokira i završi pregovore o horizontalnoj direktivi o nediskriminaciji i pozdravlja nove obveze Komisije u tom području;

20.  poziva Komisiju da nastavi suradnju s državama članicama u području poboljšanja istrage zločina iz mržnje, poput zločina potaknutih mržnjom protiv pripadnika skupine LGBTI , te u pogledu pružanja potpore žrtvama; napominje da su neke države članice tijekom provedbe Okvirne odluke EU-a o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kaznenopravnim sredstvima proširile dodijeljenu zaštitu na žrtve diskriminacije na drugim osnovama, kao što su seksualna orijentacija, rodni identitet i spolna obilježja te potiče takva proširenja; ponavlja svoj poziv Komisiji da nakon procjene učinka revidira Okvirnu odluku EU-a koja je trenutačno na snazi kako bi se uključilo poticanje na mržnju na temelju roda, seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih obilježja;

21.  poziva Europski odbor regija, kao predstavnika lokalnih i regionalnih vlasti EU-a, da razmotri djelovanje u okviru svojih nadležnosti kao odgovor na uspostavu zona u Poljskoj bez takozvane „LGBT ideologije”;

22.  podupire rad EU-a u pogledu obrane i promicanja ljudskih prava u njegovom vanjskom djelovanju, uključujući prava pripadnika skupine LGBTI; poziva da u Akcijskom planu EU-a za ljudska prava i demokraciju koji će uskoro biti donesen naglasak i dalje bude na snažnoj predanosti i usredotočenost na pitanja prava skupine LGBTI u narednih pet godina, kao što je to bio i u razdoblju 2015. – 2019.;

23.  poziva sve države članice da se pridržavaju svoje obveze da zaštite temeljna prava i slobode svih građana EU-a, uključujući, bez izuzetka, pripadnike skupine LGBTI na nacionalnoj i lokalnoj razini; poziva države članice da poduzmu pozitivne mjere za povećanje društvenog prihvaćanja zajednice LGBTI;

24.  poziva Poljsku da odlučno osudi diskriminaciju pripadnika skupine LGBTI, uključujući i slučajeve kada ona potiče od lokalnih vlasti, te da opozove rezolucije kojima se ugrožavaju prava pripadnika zajednice LGBTI, uključujući lokalne odredbe protiv „LGBT ideologije” u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom, kao i svojim obvezama prema međunarodnom pravu i pravu EU-a;

25.  osuđuje zloupotrebu zakona o informacijama dostupnim maloljetnicima, posebno u području obrazovanja i medija, kako bi se cenzurirali sadržaj i materijali povezani s temama LGBTI, posebno članak 4. stavak 2. točka (16) Zakona o zaštiti maloljetnika od štetnih utjecaja javnih informacija u Litvi i članak 10.1. Zakona o obrazovanju u Latviji; poziva države članice da izmijene takvo zakonodavstvo kako bi se u potpunosti poštovala temeljna prava utvrđena pravom EU-a i međunarodnim pravom; poziva Komisiju da poduzme sve potrebne mjere kako bi zajamčila usklađenost;

26.  poziva sve države članice da prate govor mržnje državnih vlasti i izabranih dužnosnika, kao i tijekom lokalnih, regionalnih i nacionalnih izbora te da poduzmu čvrste i konkretne mjere i sankcije protiv takvog govora;

27.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi vladama i parlamentima država članica navedenim u ovoj Rezoluciji te Vijeću, Komisiji i Europskom odboru regija.

(1) SL L 315, 14.11.2012., str. 57. (2) SL C 93, 24.3.2017., str. 21. (3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0129. (4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0032. (5) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0066. (6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0111. (7) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0058. (8) SL C 390, 18.11.2019., str. 19. (9) SL C 224 E, 19.8.2010., str. 18. (10) Izvješće o temeljnim pravima, FRA, 2019., https://fra.europa.eu/sites/default/files/fra_uploads/fra-2019-fundamental-rights-report-2019_en.pdf; Istraživanje o zajednici LGTB u EU-u, FRA Izvješće Rainbow Europe za 2019., ILGA-Europe, https://www.ilga-europe.org/rainboweurope/2019 (11) Predmet ESLJP-a S. i Marper protiv. Ujedinjene Kraljevine, 4. prosinca 2008. (Zahtjevi br. 30562/04 i 30566/04), t. 66., https://hudoc.echr.coe.int/eng#{“itemid”:[“001-90051”]}; Mišljenje nezavisne odvjetnice Eleanor Sharpston, 17. srpnja 2014. u spojenim predmetima C-148/13, C-149/13 i C-150/13, t. 38. i 39., http://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=%2522gender%2Bidentity%2522&docid=155164&pageIndex=0&doclang=en&mode=req&dir=&occ=first&part=1&cid=4735298#ctx1 (12) Istraživanje FRA-e o zajednici LGBT u EU-u, sažetak rezultata, https://fra.europa.eu/en/publications-and-resources/infographics/eu-lgbt-survey (13) ECLI:EU:C:2018:385