Rezolucija Europskog parlamenta od 16. siječnja 2020. o Burundiju, a posebno o slobodi izražavanja (2020/2502(RSP))

P9_TA(2020)0011 RC-B9-0054/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Burundiju, a posebno one od 9. srpnja 2015.(1), 17. prosinca 2015.(2), 19. siječnja 2017.(3), 6. srpnja 2017.(4) i 5. srpnja 2018.(5),

–  uzimajući u obzir Odluku Komisije od 30. listopada 2019. o financiranju godišnjeg programa djelovanja za Republiku Burundi za 2019.,

–  uzimajući u obzir izjavu koju je 29. studenoga 2019. u ime EU-a dala potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o usklađivanju određenih trećih zemalja u pogledu mjera ograničavanja s obzirom na stanje u Burundiju,

–  uzimajući u obzir izvješća glavnog tajnika UN-a od 23. veljače 2017., 25. siječnja 2018. i 24. listopada 2019. o situaciji u Burundiju,

–  uzimajući u obzir izvješće Istražnog povjerenstva Vijeća UN-a za ljudska prava o Burundiju iz rujna 2019.,

–  uzimajući u obzir pismo od 9. prosinca 2019. koje je potpisalo 39 zastupnika u Europskom parlamentu i u kojemu se poziva na puštanje na slobodu novinara burundijske informativne postaje Iwaku,

–  uzimajući u obzir izjavu koju je o Danu ljudskih prava 10. prosinca 2019. u ime EU-a dao potpredsjednik Komisije/Visoki predstavnik Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku,

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a br. 2248 od 12. studenoga 2015. i br. 2303 od 29. srpnja 2016. o stanju u Burundiju,

–  uzimajući u obzir izvješće koje je Istražno povjerenstvo za Burundi podnijelo Vijeću UN-a za ljudska prava 15. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir izjavu za tisak Vijeća sigurnosti UN-a od 13. ožujka 2017. o stanju u Burundiju,

–  uzimajući u obzir izvješće proizašlo iz neovisne istrage Ujedinjenih naroda o Burundiju, objavljeno 20. rujna 2016.,

–  uzimajući u obzir Sporazum o miru i pomirenju u Burundiju, potpisan u Aruši (Sporazum iz Aruše) 28. kolovoza 2000.,

–  uzimajući u obzir izjavu o Burundiju donesenu na sastanku na vrhu Afričke unije održanom 13. lipnja 2015.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava br. 36/19 od 29. rujna 2017. o obnovi mandata Istražnog povjerenstva za Burundi,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) 2015/1755 od 1. listopada 2015.(6) te odluke Vijeća (ZVSP) 2015/1763 od 1. listopada 2015.(7), (ZVSP) 2016/1745 od 29. rujna 2016.(8) i (ZVSP) 2019/1788 od 24. listopada 2019.(9) o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Burundiju,

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice danu 8. svibnja 2018. u ime Europske unije o stanju u Burundiju prije ustavnog referenduma,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu članica skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država s jedne strane i Europske zajednice i njezinih država članica s druge strane, potpisan 23. lipnja 2000. u Cotonouu (Sporazum iz Cotonoua),

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda koja je donesena 27. lipnja 1981., a stupila je na snagu 21. listopada 1986. i koju je Burundi ratificirao,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU) 2016/394 od 14. ožujka 2016. o okončanju konzultacija s Republikom Burundijem na temelju članka 96. Sporazuma o partnerstvu između članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država s jedne strane i Europske zajednice i njezinih država članica s druge strane(10),

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir odjeljak posvećen Burundiju u izvješću organizacije Human Rights Watch za svijet 2019. godine,

–  uzimajući u obzir svjetski indeks slobode medija za 2019. koji su sastavili Reporteri bez granica,

–  uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da su predsjednički izbori u Burundiju 2015. koji su izazvali građanske nemire, prema mišljenju misije Ujedinjenih naroda za promatranje izbora u Burundiju, bili obilježeni ozbiljnim narušavanjem ključnih uvjeta za djelotvorno ostvarivanje prava glasa i da ih je oporba bojkotirala;

B.  budući da su neovisne radiopostaje i dalje zatvorene, deseci novinara i dalje se ne mogu vratiti iz samonametnutog egzila, a oni koji su ostali teško mogu slobodno raditi, često zbog uznemiravanja koje provode sigurnosne snage, a koja se potiču službenim diskursom u kojemu se neutralni mediji povezuju s neprijateljima nacije;

C.  budući da je stanje u Burundiju i dalje zabrinjavajuće, da se prijavljuju mnogi slučajevi povrede temeljnih građanskih i političkih sloboda, dok sve veće cijene imaju negativan učinak na ekonomska i sociokulturna prava, kao što su pravo na primjeren životni standard, pravo na obrazovanje, pravo na odgovarajuću hranu i negladovanje, prava žena, pravo na rad i sindikalna prava;

D.  budući da se zbog zastoja u postizanju političkog rješenja u okviru unutarnjeg dijaloga u Burundiju ozbiljno dovodi u pitanje održavanje izbora zakazanih za svibanj 2020.; budući da se tim izborima, zbog nepostojanja smislenog političkog dijaloga, može dodatno ojačati autoritarnost u Burundiju; budući da i dalje postoji nesigurnost u pogledu sudjelovanja svih zainteresiranih dionika u tom procesu, uz smanjenje političkog prostora i potrebu za stvaranjem okružja pogodnog za mirne, transparentne i vjerodostojne izbore;

E.  budući da je Istražno povjerenstvo za Burundi Vijeća UN-a za ljudska prava u svojem izvješću od 4. rujna 2019. istaknulo da nekoliko mjeseci prije predsjedničkih i parlamentarnih izbora 2020. oni koji su se suprotstavili vladajućoj stranci CNDD-FDD žive u strahu i da se zastrašuju te da, dok napetost pred izbore u svibnju 2020. i dalje raste, lokalne vlasti i članovi zloglasnog omladinskog ogranka vladajuće stranke, Imbonerakure, nastavljaju provoditi politički motivirano nasilje i ozbiljno kršiti ljudska prava; budući da, unatoč opetovanim zahtjevima Istražnog povjerenstva za Burundi, burundijska vlada odbija suradnju s njim;

F.  budući da je Ured UN-a za ljudska prava u Burundiju, koji je radio s vladom Burundija na izgradnji mira, reformi sektora sigurnosti i pravosudnog sektora te koji je pomogao u izgradnji kapaciteta institucija i civilnog društva u vezi s pitanjima ljudskih prava, u ožujku 2019. zatvoren na inzistiranje vlade Burundija koja je već obustavila sve oblike suradnje s tim uredom u listopadu 2016.;

G.  budući da je prema procjenama Svjetske banke gospodarski rast Burundija 2019. iznosio 1,8 %, u usporedbi s 1,7 % tijekom 2018.; budući da ukupni državni proračun za razdoblje 2019. – 2020. pokazuje deficit od 189,3 milijarde FBu (14,26 %), u usporedbi s deficitom od 163,5 milijardi FBu u istom razdoblju 2018. – 2019.; budući da se, prema podacima UNHCR-a, od 30. rujna 2019. u susjednim zemljama nalazi 369 517 burundijskih izbjeglica; budući da se od rujna 2017. u Burundi dobrovoljno vratilo ukupno 78 000 izbjeglica; budući da je od 28. veljače 2019. interno raseljeno 130 562 stanovnika Burundija;

H.  budući da su Reporteri bez granica Burundi smjestili na 159. od 180 mjesta na svojem Svjetskom indeksu slobode medija za 2019.; budući da su sloboda izražavanja i sloboda govora od ključne važnosti za jamčenje slobodnih i informiranih izbora; budući da se slobodnim, neovisnim i neutralnim novinarstvom proširuje temeljno ljudsko pravo na slobodu govora; budući da su tradicionalni mediji pod kontrolom države, kao što su radio i novine, glavni izvor informacija; budući da su poboljšanje medijske pismenosti i pristupa internetu i društvenim mrežama nužni za omogućavanje pristupa informacijama kao i za jačanje socijalne i političke stabilnosti i dijaloga te stoga i za jamčenje slobodnih, informiranih i pravednih izbora;

I.  budući da je Burundi jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta, sa 74,7 % stanovništva koje živi u siromaštvu, i da se na indeksu ljudskog razvoja nalazi na 185. mjestu od 189; budući da je više od 50 % burundijskog stanovništva izloženo kroničnoj nesigurnosti opskrbe hranom, gotovo je polovica stanovništva mlađa od 15 godina, a samo je 2019. od malarije oboljelo više od osam milijuna ljudi, od kojih je 3 000 umrlo od te bolesti; budući da siromaštvo, loše socijalne službe, velika nezaposlenost mladih i nedostatak mogućnosti i dalje potiču nasilje u zemlji;

J.  budući da je 27. rujna 2018. državno vijeće za nacionalnu sigurnost Burundija najavilo tromjesečnu suspenziju međunarodnih nevladinih organizacija, čime je ozbiljno otežalo rad oko 130 međunarodnih nevladinih organizacija, od kojih su neke pružale pomoć za spašavanje života;

K.  budući da je vlada 18. srpnja 2019. donijela dvije uredbe o uspostavi međuministarskog odbora za praćenje i evaluaciju međunarodnih nevladinih organizacija koje djeluju u Burundiju;

L.  budući da vlada odbija priznati bilo kakvo kršenje ljudskih prava od zatvaranja Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava (OHCHR) u Burundiju 28. veljače 2019. te da ne pokazuje nikakvu predanost održavanju bilo kakvog oblika suradnje s tim Uredom; budući da je Istražno povjerenstvo trenutačno jedini neovisni međunarodni mehanizam kojim se istražuju kršenja i povrede ljudskih prava u Burundiju;

M.  budući da vlasti Burundija i dalje u potpunosti i sustavno odbacuju rad Istražnog povjerenstva te mu ne dopuštaju pristup zemlji jer ga smatraju politički pristranim, ali ne pružaju nikakve dokaze kojima bi potkrijepile svoje optužbe;

N.  budući da se u listopadu 2017. Burundi povukao iz Rimskog statuta kojim je uspostavljen Međunarodni kazneni sud; budući da, unatoč pozivima međunarodne zajednice na pokretanje postupka za ponovno pristupanje Rimskom statutu, vlada Burundija nije poduzela nikakve mjere;

O.  budući da su Tanzanija i Burundi 2019. potpisali sporazum da se 180 000 burundijskih izbjeglica dobrovoljno ili nedobrovoljno vrati iz Tanzanije u svoju zemlju podrijetla do 31. prosinca 2019.; budući da je UNHCR u kolovozu 2019. izvijestio o tome da uvjeti u Burundiju nisu povoljni za promicanje vraćanja jer se najveća kršenja ljudskih prava provode među povratnicima;

P.  budući da je 30. prosinca 2019. državni odvjetnik Burundija zatražio petnaestogodišnju zatvorsku kaznu za četvero novinara iz novinske kuće Iwaku, Christine Kamikazi, Agnès Ndirubuse, Térencea Mpozenzija, Egidea Harerimana i vozača Adolphea Masabarakize, koji su 22. listopada 2019. uhićeni u općini Musigati u pokrajini Bubanza dok su izvještavali o sukobima između pobunjenika i vladinih snaga u sjeverozapadnom Burundiju, te su optuženi za sudjelovanje u ugrožavanju državne unutarnje sigurnosti;

Q.  budući da je novinar novinske kuće Iwaku Jean Bigirimana nestao 22. srpnja 2016. te je navodno posljednji put viđen u pritvoru članova Nacionalne obavještajne službe (SNR) u Muramvyaji, 45 km istočno od glavnoga grada Bujumbura; budući da se vlasti Burundija nikad nisu izjasnile o njegovu nestanku;

R.  budući da su 13. listopada 2015. novinar Christophe Nkezabahizi te njegova supruga i dvoje djece ubijeni u svojoj kući u Bujumburi; budući da vlasti nisu poduzele nikakve stvarne napore da se taj zločin istraži i počinitelji privedu pravdi;

S.  budući da se člankom 31. Ustava Burundija jamči sloboda izražavanja, uključujući slobodu tiska; budući da je Burundi također stranka Afričke povelje o ljudskim pravima i pravima naroda kojom se svakom građaninu Burundija jamči pravo da prima i širi informacije; budući da burundijska vlada ima odgovornost promicati i štititi pravo na slobodu izražavanja i udruživanja sadržano u Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima, čija je Burundi država stranka;

T.  budući da je prostor za djelovanje civilnog društva i medija u posljednjih nekoliko godina postao vrlo ograničen, a mnogi aktivisti civilnog društva i neovisni novinari i dalje su u egzilu; budući da se mnogi od onih koji su ostali u Burundiju suočavaju sa zastrašivanjem, pritvaranjem ili suđenjima na temelju lažnih optužbi;

U.  budući da su Vlada i članovi mladeži vladajuće stranke, Imbonerakure, organizirali nacionalnu kampanju za prikupljanje „dobrovoljnih” doprinosa stanovništva kako bi pomogli financirati izbore 2020.; budući da se u izvješću organizacije Human Rights Watch od 6. prosinca 2019. navodi da su članovi skupine Imbonerakure i lokalni vladini službenici u tu svrhu često pribjegavali nasilju i zastrašivanju, ograničavajući kretanje i pristup javnim uslugama, a osobe koje bi im se suprotstavile bi pretukli;

V.  budući da je aktivist za ljudska prava Germain Rukuki, član Akcije kršćana za ukidanje mučenja (ACAT), u travnju 2019. osuđen na 32 godine zatvora pod optužbom za pobunu i prijetnju državnoj sigurnosti, sudjelovanje u pokretu za ustanak i napade na šefa države; budući da je u kolovozu 2018. aktivist Nestor Nibitanga, promatrač Udruženja za zaštitu ljudskih prava i pritvorenih osoba, osuđen na pet godina zatvora zbog ugrožavanja državne sigurnosti;

W.  budući da BBC i Voice of America (VOA) od svibnja 2019. više ne mogu emitirati program u Burundiju jer su im tada licence suspendirane na, prvotno, šest mjeseci, kao što je u to vrijeme izvijestio Odbor za zaštitu novinara; budući da je 29. ožujka 2019. tijelo za regulaciju medija u Burundiju, Nacionalno komunikacijsko vijeće, objavilo da je povuklo operativnu licencu BBC-a i produljilo suspenziju za VOA; budući da je Nacionalno komunikacijsko vijeće također zabranilo svim novinarima u Burundiju „pružanje informacija koje bi izravno ili neizravno mogli emitirati” BBC ili VOA;

X.  budući da je Vijeće 24. listopada 2019. produljilo mjere ograničavanja EU-a protiv Burundija do 24. listopada 2020.;

Y.  budući da se te mjere sastoje od zabrane ulaska na područje Europske unije i zamrzavanja imovine četirima osobama za čije se djelovanje smatra da ugrožava demokraciju ili ometa pronalaženje političkog rješenja krize u Burundiju.;

Z.  budući da napori Istočnoafričke zajednice da pronađu mirno rješenje za političku krizu, koja je proizašla iz odluke predsjednika iz 2015. da se kandidira za treći mandat, i dalje stagniraju; budući da je predsjednik Pierre Nkurunziza u nekoliko navrata ponovio da se neće kandidirati za drugi mandat, ali da vladajuća stranka tek treba odrediti kandidata za sljedeće predsjedničke izbore;

1.  snažno osuđuje trenutačna ograničenja slobode izražavanja u Burundiju, uključujući šira ograničenja javnih sloboda, kao i masovna kršenja ljudskih prava, zastrašivanje i proizvoljna uhićenja novinara i zabranu emitiranja, što je doprinijelo klimi zastrašivanja medija u Burundiju, povećalo ograničenja u pogledu izvješćivanja i spriječilo odgovarajuće praćenje pojedinih događaja, posebno u razdoblju koje je prethodilo izborima 2020.;

2.  i dalje je duboko zabrinut zbog stanja ljudskih prava u Burundiju, što podriva bilo koju inicijativu za pomirenje, mir i pravdu, osobito zbog proizvoljnih uhićenja i izvansudskih pogubljenja;

3.  duboko osuđuje stalno pogoršanje stanja ljudskih prava u zemlji, posebno za stvarne pristalice oporbe i one koje se za to sumnjiči, uključujući Burundijce koji se vraćaju iz inozemstva; podsjeća da je Burundi obvezan klauzulom o ljudskim pravima Sporazuma iz Cotonoua; apelira na vlasti Burundija da smjesta zaustave taj trend zlostavljanja i da njihova zemlja poštuje obveze u pogledu ljudskih prava, uključujući one sadržane u Afričkoj povelji o ljudskim pravima i pravima naroda, Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima i drugim međunarodnim mehanizmima koje je vlada ratificirala;

4.  podsjeća vladu Burundija da uvjeti za održavanje uključivih, vjerodostojnih, mirnih i transparentnih izbora podrazumijevaju pravo na slobodu izražavanja, pristup informacijama, slobodu tiska, slobodu medija i postojanje slobodnog okruženja u kojem borci za ljudska prava mogu govoriti bez zastrašivanja ili straha od odmazde; stoga potiče burundijske vlasti da ukinu mjere kojima se ograničava ili ometa rad civilnog društva te ograničava pristup neovisnim tradicionalnim i modernim medijima te njihova sloboda;

5.  poziva vlasti Burundija da odbace optužbe protiv novinara portala Iwacu te da ih odmah i bezuvjetno puste na slobodu kao i sve ostale uhićene zbog ostvarivanja svojih temeljnih prava;

6.  naglašava ključnu ulogu koju civilno društvo i novinari imaju u demokratskom društvu, posebno u kontekstu skorašnjih izbora, te poziva vlasti Burundija da zaustave zastrašivanje, uznemiravanje i proizvoljna uhićenja novinara, aktivista za ljudska prava i članove oporbe; nadalje, poziva vlasti da borcima za ljudska prava i novinarima dopuste da bez prepreka provode legitimno pravo istraživanja i prijavljivanja kršenja ljudskih prava;

7.  s velikom zabrinutošću primjećuje sve veći broj interno raseljenih osoba iz Burundija i susjednih zemalja; poziva EU da pojača financiranje i pruži druge oblike humanitarne pomoći Burundijcima koji su interno raseljeni ili su izbjeglice;

8.  pozvati vlasti Burundija da stanu na kraj iznudama protiv građana i da osiguraju da nijednom pojedincu nije onemogućen pristup javnim dobrima i uslugama, kao što su zdravstvena skrb, hrana, voda i obrazovanje, te da humanitarnim akterima omoguće da samostalno djeluju i pružaju pomoć u skladu s dužnošću ispunjavanja najhitnijih potreba;

9.  naglašava da su potrebna znatna poboljšanja u pogledu političkih i ljudskih prava, posebno u pogledu temeljnih sloboda poput slobode izražavanja, slobode tiska i slobode udruživanja i okupljanja te u pogledu napretka u procesu pomirenja kako bi se omogućili vjerodostojni izbori; poziva vladu Burundija da zajamči da se kršenja tih prava istraže na nepristran način te da počinitelji za to kazneno odgovaraju u skladu s međunarodnim standardima;

10.  potiče vlasti da provedu temeljite i transparentne istrage kako bi se u poštenim i vjerodostojnim suđenjima priveli pravdi svi navodni počinitelji ubojstava, otmica, iznuda, premlaćivanja, proizvoljnih uhićenja, vršioci prijetnji, uznemiravanja ili drugih oblika zlostavljanja; izražava veliku zabrinutost zbog nastavka prakse nekažnjavanja slučajeva kršenja ljudskih prava koju počini Imbonerakure; potiče burundijske vlasti da pokrenu neovisnu istragu o nestanku novinara Jeana Bigirimana, nestalog 22. srpnja 2016. i Christophea Nkezabahzija, ubijenog zajedno sa svojom suprugom i dvoje djece 13. listopada 2015.;

11.  prepoznaje ključnu ulogu regije, točnije Istočnoafričke zajednice i Afričke unije, u pružanju održivog rješenja za političku krizu u Burundiju te naglašava potrebu za aktivnijim pristupom i povećanim naporima da se stane na kraj krizi i zaštiti stanovništvo Burundija kako bi se izbjegla daljnja eskalacija situacije u regiji; poziva Afričku uniju da hitno rasporedi svoje promatrače za ljudska prava u Burundi te da zajamči da imaju neometan pristup čitavom teritoriju zemlje kako bi mogli obavljati svoje dužnosti;

12.  izražava žaljenje zbog zastoja u provedbi Sporazuma iz Arushe i poziva jamce sporazuma da rade na pomirenju; izražava svoju predanost dijalogu unutar Burundija; poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da podupre Istočnoafričku zajednicu u olakšavanju dijaloga unutar Burundija; potiče sve sudionike dijaloga unutar Burundija da konstruktivno surađuju i omoguće neometano sudjelovanje oporbe, boraca za ljudska prava i organizacija civilnog društva;

13.  potiče Burundi da ponovo razmotri dnevni red sjednica regionalne i međunarodne zajednice kako bi se postigao dogovor o kompromisu za provedbu postojećih odluka na razini UN-a i AU-a, a to su: provedba Rezolucije 2303; potpisivanje Memoranduma o razumijevanju s promatračima AU-a, nastavak suradnje s Uredom visokog povjerenika za ljudska prava;

14.  žali zbog toga što je Burundi nastavio s odbijanjem suradnje s istražnim povjerenstvom UN-a i davanja suglasnosti za nastavak aktivnosti lokalnog ureda Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava;

15.  poziva UN da nastavi s nepristranim istragama svih navodnih kršenja ljudskih prava i humanitarnog prava, uključujući ona koje počine državni agenti i pripadnici skupine Imbonerakure, te da kazneno goni odgovorne osobe na odgovarajući način; naglašava da se kriminalci i ubojice moraju privesti pravdi, bez obzira na to kojoj skupini pripadaju i da se žrtvama i preživjelim žrtvama teškog kršenja ljudskih prava u Burundiju mora pružiti odgovarajuća pravna zaštita;

16.  poziva države članice EU-a da osiguraju fleksibilnu i izravnu financijsku potporu civilnom društvu i medijskim organizacijama, uključujući ženske organizacije koje još rade u tom području, ali i onima u egzilu, posebno onima koje rade na promicanju i zaštiti političkih, građanskih, gospodarskih, socijalnih i medijskih prava;

17.  poziva na to da diplomati EU-a i država članica EU-a u Burundiju osiguraju potpunu provedbu smjernica EU-a o borcima za ljudska prava, među ostalim, sudjelovanjem na suđenjima svim novinarima, političkim zatvorenicima i borcima za ljudska prava u Burundiju, a posebno novinarima portala Iwacu, te posjetom borcima za ljudska prava, aktivistima i novinarima u zatvoru;

18.  poziva na proširenje ciljanih sankcija EU-a i poziva Vijeće sigurnosti UN-a da nametne vlastite ciljane sankcije protiv pojedinaca odgovornih za teška kršenja ljudskih prava u Burundiju, uključujući zabranu putovanja i zamrzavanje imovine; poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika da hitno pripremi prošireni popis imena osoba odgovornih za planiranje, organiziranje i provedbu kršenja ljudskih prava kako bi ih se uvrstilo na popis burundijskih dužnosnika koji već podliježu sankcijama EU-a;

19.  duboko žali zbog izostanka djelovanja Burundija nakon ponovnog pristupanja Rimskom statutu; apelira na burundijske vlasti da odmah započne s tim postupkom; poziva EU da podrži sve napore Međunarodnog kaznenog suda da istraži zločine počinjene u Burundiju i da počinitelje privede pravdi;

20.  žali zbog daljnjeg nedovoljnog financiranja burundijske izbjegličke krize što snažno utječe na sigurnost i dobrobit izbjeglica; poziva međunarodnu zajednicu i humanitarne agencije da povećaju pružanje pomoći svima koji su zbog sukoba sada izbjeglice ili raseljene osobe; potiče EU i njegove države članice da, u skladu s preporukama istražnog povjerenstva UN-a za Burundi, odobre status izbjeglica tražiteljima azila iz Burundija i da pomno prate stanje u Burundiju u pogledu izbora 2020.;

21.  izražava duboku zabrinutost zbog navoda o povećanom pritisku na burundijske izbjeglice da se vrate kući uoči izbora 2020.; poziva vlade u regiji da se pobrinu da povratak izbjeglica bude dobrovoljan i temeljen na informiranim odlukama i da bude proveden na siguran i dostojanstven način; podsjeća da UNHCR smatra da uvjeti za siguran, dostojanstven i dobrovoljni povratak nisu ispunjeni;

22.  poziva vladu Burundija da dopusti povratak političkih protivnika iz egzila i da im omogući da vode kampanju bez zastrašivanja, uhićenja ili nasilja te da vanjskim promatračima omogući promatranje priprema birališta te postupaka glasovanja i prebrojavanja glasova;

23.  ponavlja da je uključiv politički dijalog u okviru međunarodnog posredovanja i u skladu sa Sporazumom iz Arushe i Ustavom Burundija i dalje jedini način da se osigura trajni mir u Burundiju; stoga poziva Istočnoafričku zajednicu da, kao ključni akter dijaloga u Burundiju, poduzme odgovarajuće mjere kako bi se burundijske vlasti bez odgađanja i odlučno uključile u uključiv dijalog o mirnom i trajnom rješenju trenutačne krize;

24.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, predsjedniku Republike Burundi, predsjedniku Parlamenta Burundija, Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a te Afričkoj uniji i njezinim institucijama.

(1) SL C 265, 11.8.2017., str. 137. (2) SL C 399, 24.11.2017., str. 190. (3) SL C 242, 10.7.2018., str. 10. (4) SL C 334, 19.9.2018., str. 146. (5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0305. (6) SL L 257, 2.10.2015., str. 1. (7) SL L 257, 2.10.2015., str. 37. (8) SL L 264, 30.9.2016., str. 29. (9) SL L 272, 25.10.2019., str. 147. (10) SL L 73, 18.3.2016., str. 90.

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. siječnja 2020. o Nigeriji, posebno o nedavnim terorističkim napadima (2020/2503(RSP))

P9_TA(2020)0012 RC-B9-0056/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Nigeriji, a naročito najnoviju od 18. siječnja 2018.(1),

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika glavnog tajnika UN-a od 24. prosinca 2019. o Nigeriji,

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izaslanika za promicanje slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja izvan Europske unije od 25. studenog 2019.,

–  uzimajući u obzir izjavu od 2. rujna 2019. posebne izvjestiteljice UN-a za izvansudska, prijeka ili proizvoljna pogubljenja u vezi s njezinim završenim posjetom Nigeriji,

–  uzimajući u obzir izjavu za medije Vijeća sigurnosti UN-a o terorističkim djelima u sjeveroistočnoj Nigeriji od 31. srpnja 2019.,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice tadašnje potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice o terorističkom napadu Boko Harama u Bornu, u sjeveroistočnoj Nigeriji, od 29. srpnja 2018.,

–  uzimajući u obzir odjeljak posvećen Nigeriji u izvješću organizacije Human Rights Watch za svijet 2019. godine,

–  uzimajući u obzir zaključne napomene Odbora UN-a za ljudska prava od 29. kolovoza 2019. o Nigeriji s obzirom na izostanak drugog periodičkog izvješća,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o uklanjanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju religije ili uvjerenja,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja iz 2013.,

–  uzimajući u obzir da je Europski parlament Nagradu Saharov za slobodu mišljenja 2005. godine dodijelio borkinji za ljudska prava Hauwi Ibrahim,

–  uzimajući u obzir Globalni indeks terorizma iz 2019.,

–  uzimajući u obzir pismo o ograničenjima humanitarnih djelovanja u sjeveroistočnoj Nigeriji koje je predsjednik Odbora za razvoj uputio potpredsjedniku Komisije/Visokom predstavniku te povjereniku za humanitarnu pomoć i upravljanje kriznim situacijama,

–  uzimajući u obzir Ustav Savezne Republike Nigerije, a posebno odredbe iz poglavlja IV. o zaštiti slobode vjere te pravu na slobodu mišljenja, savjesti i vjere,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta iz 1989. koju je Nigerija ratificirala u travnju 1991.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) iz 1979.,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da se sigurnosna situacija u Nigeriji znatno pogoršala tijekom posljednjih godina, što predstavlja ozbiljnu prijetnju regionalnoj i međunarodnoj sigurnosti; budući da su kršenja ljudskih prava i masovna ubojstva raširena, posebno u sjeveroistočnoj regiji te zemlje; budući da je pobunjenička skupina Boko Haram od 2009. godine ubila više od 36 000 ljudi;

B.  budući da je ta zemlja već desetu godinu poprište regionalnog oružanog sukoba; budući da su nasilni ekstremizam i terorističke aktivnosti osobito u porastu među džihadističkim skupinama, kao što su Boko Haram i ISWAP (Islamska Država u zapadnoafričkoj pokrajini), koje postaju sve snažnije i utjecajnije; budući da Boko Haram od 2009. sve češće i redovitije napada nigerijsku policiju i vojsku, političare, škole, vjerske objekte, javne ustanove i civile; budući da su velika većina žrtava muslimani;

C.  budući da od 163 zemlje na Globalnom indeksu terorizma Nigerija zauzima treće mjesto, iza Iraka i Afganistana, što je čini trećom zemljom po redu među zemljama koje je terorizam najviše pogodio;

D.  budući da sigurnosnu situaciju dodatno pogoršava porast vjerskog i etničkog nasilja u nekim dijelovima zemlje, uključujući sukob u poljoprivrednom nigerijskom srednjem pojasu, u kojemu su poljoprivrednici i nomadski pastiri u sukobu oko zemljišta i vodnih resursa;

E.  budući da se vjeruje da ISWAP trenutačno drži desetke zatočenika, uključujući kršćanske vođe, pripadnike sigurnosnih snaga i humanitarne radnike;

F.  budući da je stanovništvo Nigerije, najbrojnije u Africi, gotovo jednako podijeljeno između muslimana i kršćana; budući da se u toj zemlji nalazi najveća kršćanska zajednica u regiji s gotovo 30 milijuna kršćana koji žive u sjevernoj Nigeriji; budući da se povijesno suparništvo između pretežno muslimanskog sjevera i kršćanskog juga drastično zaoštrilo širenjem radikalnog islama;

G.  budući da je u videozapisu objavljenom 26. prosinca 2019. ISWAP preuzeo odgovornost za smaknuće 11 osoba; budući da je ta skupina navela da su sve osobe koje su ubijene bili kršćani te da je riječ o odmazdi zbog smrti vođe Islamske države Abua Bakra al-Baghdadija u Siriji;

H.  budući da su ta ubojstva dio šireg niza terorističkih djela, uključujući napad na kršćansko selo u blizini Chiboka 24. prosinca 2019., u kojemu je smrtno stradalo sedam mještana te je oteta mlada djevojka, ubojstvo trojice civila izvan grada Biu 23. prosinca 2019. te ubojstvo sedam civila u Nganzaiju 22. prosinca 2019.;

I.  budući da je prema mišljenju zaklade Humanitarian Aid Relief Trust od 2015. godine više od 6 000 kršćana smrtno stradalo od ruku džihadističkih skupina ili zbog politike „vaša zemlja ili vaša krv” koju provode fulanijski militanti; budući da se u šerijatskim državama kršćani suočavaju s ustaljenom diskriminacijom i često se smatraju građanima drugog reda;

J.  budući da, iako je predsjednik Muhammadu Buhari osudio ubojstva i pozvao stanovništvo da se ne dijeli prema vjerskoj pripadnosti, ti napadi ostaju potpuno nekažnjeni, a počinitelji rijetko odgovaraju za svoja djela; budući da je izvješće organizacije Amnesty International ukazalo na namjerni nemar nigerijskih sigurnosnih snaga u vezi sa smrtonosnim napadima na zajednice poljoprivrednika;

K.  budući da je organizacija Human Rights Watch izvijestila da je nigerijska vojska pritvorila više od 3 600 djece (od kojih su polovica djevojčice) osumnjičene za povezanost s islamističkim i nedržavnim oružanim skupinama, često na temelju slabih ili nikakvih dokaza; budući da su mnogi pritvorenici bili žrtve zlostavljanja, uključujući seksualno nasilje, te da su umrli u pritvoru zbog bolesti, gladi, dehidracije ili prostrjelnih rana; budući da vojska sustavno uskraćuje pristup objektima za zadržavanje i onemogućuje provjeru uvjeta u kojima se drže djeca;

L.  budući da je položaj djevojčica i žena u Nigeriji posebno problematičan zbog općih praksi diskriminacije, ograničenog pristupa zdravstvenim uslugama i obrazovanju, raširenog sakaćenja ženskih spolnih organa i dječjih brakova;

M.  budući da je Međunarodni kazneni sud izjavio da postoji opravdana sumnja za pretpostavku da su Boko Haram i nigerijske sigurnosne snage počinile zločine protiv čovječnosti iz članka 7. Rimskog statuta, uključujući ubojstva i progon; budući da je Međunarodni kazneni sud u svom Preliminarnom istražnom izvješću iz 2019. godine izjavio da su, unatoč nizu mjera nigerijskih vlasti za utvrđivanje kaznene odgovornosti navodnih počinitelja, istražne aktivnosti ili aktivnosti kaznenog progona koje su dosad poduzete u vezi s članovima skupine Boko Haram i nigerijskim sigurnosnim snagama bile ograničene u pogledu njihova opsega i temeljitosti;

N.  budući da se od 2015. godine vladi upućuju kritike zbog neadekvatnog reagiranja na islamističke pobune diljem zemlje; budući da se nigerijska vojska i policija suočavaju s brojnim sigurnosnim prijetnjama te su preopterećene i ne mogu se uhvatiti u koštac s istodobnim sigurnosnim krizama;

O.  budući da je od svojeg osnivanja 2015. višenacionalna zajednička interventna jedinica otjerala terorističke skupine iz mnogih područja koja su ranije bila pod njihovom kontrolom, no regija je i dalje vrlo nestabilna; budući da je nedavno povlačenje 1 200 čadskih vojnika, koje se vremenski podudara s porastom nasilja u sjeveroistočnoj regiji, izazvalo zabrinutost među stanovništvom; budući da je nakon povlačenja vojnika više stotina nigerijskih civila nastanjenih u blizini napustilo to područje u strahu od novih napada džihadista;

P.  budući da su EU, Savezna Republika Njemačka i Gospodarska zajednica zapadnoafričkih država (ECOWAS) u listopadu 2019. pokrenuli projekt za mirovnu i sigurnosnu strukturu i operacije (EPSAO); budući da je cilj projekta jačanje mehanizama ECOWAS-a i njegove sposobnosti da upravlja sukobom i podupire izgradnju okruženja u zapadnoj Africi nakon sukoba;

Q.  budući da je prema podacima Ureda UN-a za koordinaciju humanitarnih pitanja (UN OCHA) situacija u Nigeriji uzrokovala neviđenu humanitarnu krizu i dovela do raseljavanja više od 2 milijuna ljudi na sjeveroistoku te zemlje; budući da prema organizaciji Human Rights Watch većina interno raseljenih osoba ne može ostvariti svoja osnovna prava na hranu, stanovanje, obrazovanje, zdravlje, zaštitu od opasnosti, kao i pravo na slobodu kretanja; budući da je EU dodijelio 28,3 milijuna EUR za pružanje potpore humanitarnoj pomoći u toj zemlji; budući da su potrebe za humanitarnom pomoći daleko veće od trenutačno raspoloživih sredstava;

R.  budući da se, prema izvješću organizacije Human Rights Watch o stanju ljudskih prava 2019. za Nigeriju, više od 35 000 interno raseljenih osoba 2018. vratilo u sjeveroistočne zajednice unatoč sigurnosnim problemima i nedostatku osnovnih potrepština, uključujući hranu i smještaj;

S.  budući da gotovo polovica nigerijskog stanovništva živi u krajnjem siromaštvu; budući da se procjenjuje da više od 7 milijuna Nigerijaca hitno treba spasonosnu pomoć;

T.  budući da tisuće Nigerijaca riskiraju život na migracijskim rutama prema EU-u u nadi da će živjeti u boljim ekonomskim, socijalnim i sigurnosnim uvjetima;

U.  budući da je prostor za humanitarno djelovanje u toj zemlji sužen i da je nekoliko humanitarnih radnika oteto i ubijeno; budući da je 2019. ubijeno osam humanitarnih radnika, a od 2011. u sukobu je život izgubilo ukupno njih 26; budući da sigurnosni rizici često ometaju isporuku pomoći i uzrokuju odlazak mnogih humanitarnih organizacija;

V.  budući da je, povrh toga, vlada obustavila rad brojniih međunarodnih humanitarnih agencija i dobrotvornih organizacija, tvrdeći da su djelovale kao praonice novca za islamističke skupine; budući da su nigerijske oružane snage u rujnu 2019. bez prethodne najave zatražile zatvaranje organizacija Action Against Hunger i Mercy Corps, što je 400 000 osoba ostavilo bez pristupa pomoći;

W.  budući da u skladu s člankom 8. Sporazuma iz Cotonoua EU redovito vodi politički dijalog s Nigerijom o ljudskim pravima i demokratskim načelima, što obuhvaća pitanja kao što su etnička, vjerska i rasna diskriminacija;

1.  izražava žaljenje zbog terorističkih napada u toj zemlji; ponovno izražava zabrinutost zbog dugotrajne krize u Nigeriji i nestabilnog sigurnosnog stanja na sjeveroistoku zemlje te oštro osuđuje opetovano kršenje ljudskih prava te međunarodnog i humanitarnog prava, bez obzira na to temelji li se na vjerskoj ili na etničkoj pripadnosti;

2.  posebno osuđuje nedavni porast nasilja nad etničkim i vjerskim zajednicama, uključujući napade na vjerske institucije i vjernike;

3.  izražava svoju sućut obiteljima žrtava i iskazuje solidarnost s nigerijskim narodom koji se već više od desetljeća suočava s posljedicama terorizma u regiji;

4.  apelira na nigerijske vlasti da zajamče poštovanje ljudskih prava u zemlji i da zaštite civilno stanovništvo od terorizma i nasilja; ustraje u tome da se ti napori moraju provoditi uz potpuno poštovanje ljudskih prava i vladavine prava, u skladu s međunarodnim obvezama te zemlje;

5.  smatra da je svaki oblik istrebljenja ljudskih bića ili etničkog čišćenja barbarski zločin protiv čovječnosti; apelira na nigerijsku vladu da riješi temeljne uzroke nasilja jamčenjem jednakih prava za sve građane i donošenjem zakonodavstva o suzbijanju diskriminacije; u tom pogledu inzistira na potrebi za daljnjim promicanjem međureligijskog dijaloga i mirnog suživota građana neovisno o njihovoj vjeri, što bi uključivalo sve relevantne dionike, među ostalim i Nigerijsko međureligijsko vijeće;

6.  podsjeća da su žene i djeca najosjetljiviji na učinke sukoba, terorizma i nasilja u toj zemlji; osuđuje činjenicu da terorističke skupine sve češće regrutiraju djecu i koriste ih kao vojnike ili bombaše samoubojice;

7.  vrlo je zabrinut zbog navoda o lošem postupanju prema djeci koja su pritvorena u vojnim objektima; poziva nigerijske vlasti da UN-u omoguće pristup svojim vojnim pritvornim objektima, da potpišu službeni protokol za predaju kako bi se zajamčilo da će se djeca koja se nalaze u vojnom pritvoru brzo predati odgovarajućim tijelima za zaštitu djece i da obustave vojno pritvaranje djece; ustraje u tome da bi reakcija u sklopu borbe protiv terorizma, kao i pravosudni i kaznenopravni okvir, trebali biti prilagođeni za zaštitu prava najugroženijih skupina, među kojima su i djeca;

8.  podsjeća nigerijske vlasti da su obvezne štititi prava djece i zajamčiti zaštitu i skrb za djecu pogođenu terorizmom ili sukobom, među ostalim omogućujući im pristup obrazovanju; nadalje podsjeća da su obrazovanje i ekonomske prilike snažna sredstva za borbu protiv radikalizacije i apelira na međunarodne partnere da podrže pružanje dostupnog, kvalitetnog obrazovanja kao dio strategije za suzbijanje terorizma u toj regiji;

9.  duboko je zabrinut zbog toga što su žene u Nigeriji još uvijek žrtve diskriminacije, nasilja, seksualnog zlostavljanja i silovanja; apelira na Nigeriju da u potpunosti provede Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena; traži veću potporu za žrtve raširenog seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja, uključujući psihološku potporu;

10.  naglašava da je borba protiv nekažnjavanja ključna za stabilnost zemlje i izgradnju trajnog mira; stoga poziva nigerijske vlasti da provedu hitne, temeljite i transparentne istrage kako bi se počinitelji priveli pravdi i pozvali na odgovornost; također poziva na donošenje mjera za poboljšanje kapaciteta i neovisnosti nigerijskog pravosudnog sustava kao način promicanja učinkovite primjene kaznenog pravosuđa za borbu protiv nasilja, terorizma i korupcije;

11.  izražava žaljenje zbog činjenice da je došlo do zastoja napretka u borbi protiv Boko Harama i ISWAP-a kao i zbog sve češćih i ozbiljnijih samoubilačkih napada i izravnih napada na vojne položaje; podsjeća da je nigerijski predsjednik Buhari ponovno izabran 2019. na temelju obećanja da će poraziti nasilni ekstremizam koji promiču Boko Haram i druge terorističke skupine te apelira na predsjednika ispuni obećanja koja je dao tijekom kampanje;

12.  podupire ciljeve projekta mirovnih i sigurnosnih operacija i infrastrukture koji vode EU i ECOWAS; potiče države članice da pruže snažnu potporu kako bi doprinijele izgradnji kapaciteta i rješavanju sukoba u zapadnoj Africi;

13.  potvrđuje svoju potporu regionalnoj Multinacionalnoj zajedničkoj jedinici za posebne namjene i pohvaljuje njezina nastojanja da se učinkovito bori protiv terorizma i da ponovno uspostavi stabilnost u regiji jezera Čad; podsjeća da terorizam ne poznaje granice i poziva sve zemlje regije da nastave koordinirano djelovati u cilju sigurnosti cijele regije;

14.  potiče na daljnju reformu sigurnosnog sektora u Nigeriji kako bi se ojačali kapaciteti nacionalnih i regionalnih aktera u borbi protiv terorizma; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i države članice da nastave pružati tehničku pomoć EU-a u tom području;

15.  upozorava na instrumentalizaciju sukoba između poljoprivrednika i stočara za širenje mržnje na vjerskoj osnovi; apelira na nigerijsku vladu da provede nacionalni plan transformacije stočarstva, čiji je cilj zaštititi interese i poljoprivrednika i stočara; smatra da su potrebni daljnji koraci, kao što je jačanje mehanizama za posredovanje u sukobu, rješavanje sukoba, pomirenje i izgradnju mira;

16.  naglašava međuovisnost razvoja, demokracije, ljudskih prava, dobrog upravljanja i sigurnosti u zemlji; smatra da vojno djelovanje samo po sebi nije dovoljno za učinkovito suzbijanje terorizma; poziva nigerijsku vladu da izradi sveobuhvatnu strategiju koja će se baviti temeljnim uzrocima terorizma, i da pritom stavi naglasak na preventivni pristup čiji je cilj otkloniti privlačnost terorističke ideologije, onemogućiti prilike za regrutiranje i radikalizaciju te presjeći izvore financiranja terorizma, ali i da podupire i financira programe organizacija civilnog društva koji su usmjereni na zajednicu;

17.  poziva EU, Afričku uniju i međunarodnu zajednicu da pojačaju napore u pružanju potpore borbi protiv terorizma u Nigeriji i da nastave s kontinuiranom političkom i sigurnosnom pomoći u toj zemlji, kao i u cijeloj regiji;

18.  vrlo je zabrinut zbog utjecaja koji sigurnosna situacija u zemlji ima na učinkovitost humanitarne i razvojne pomoći; poziva EU da nastavi ulagati napore u pogledu humanitarne i razvojne pomoći ne samo u Nigeriji, već i u cijeloj regiji; pozdravlja dodatnih 50 milijuna EUR koje je EU obećao 2019. za potporu oporavku i otpornosti u Nigeriji;

19.  uviđa da su Nigerija i susjedne zemlje izložene pritisku zbog regionalnog raseljavanja; poziva na pojačanu potporu i bolju koordinaciju donatora za raseljeno stanovništvo u Nigeriji, što uključuje i dodatna financijska sredstva međunarodne zajednice; podsjeća da se sredstva iz razvojnih fondova ne bi smjela preusmjeriti sa svog prvotnog cilja, a to je iskorjenjivanje siromaštva u svim njegovim oblicima;

20.  osuđuje sve napade na humanitarne radnike ili objekte humanitarne pomoći i apelira na to da se donesu mjere kako bi se zajamčila sigurnost humanitarnih radnika i sigurno okruženje za rad humanitarnih organizacija;

21.  izrazito je zabrinut zbog klimatskih promjena koje se rapidno intenziviraju i zbog njihova učinka na život i izvor egzistencije stanovništva, posebno u središnjem dijelu zemlje; ponavlja da treba pronaći dugoročna rješenja kako bi se prirodni resursi zaštitili i kako bi im se osigurao pristup; podsjeća da je rješavanje problema klimatske krize ključno za osiguravanje ekonomske stabilnosti i mira u toj regiji;

22.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, predsjedniku i parlamentu Nigerije, Afričkoj uniji, Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a i Panafričkom parlamentu.

(1) SL C 458, 19.12.2018., str. 43.

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. siječnja 2020. o stanju u Venezueli nakon nezakonitog izbora novog predsjednika i predsjedništva Nacionalne skupštine (parlamentarni državni udar) (2020/2507(RSP))

P9_TA(2020)0013 RC-B9-0048/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Venezueli, a posebno rezoluciju od 31. siječnja 2019.(1), kojom se Juan Guaidó priznaje kao privremeni predsjednik Venezuele,

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o Venezueli, posebno izjavu u ime EU-a od 9. siječnja 2020. o najnovijima događanjima u vezi s Nacionalnom skupštinom i izjavu njegova glasnogovornika od 5. siječnja 2020. o događanjima u Nacionalnoj skupštini Venezuele,

–  uzimajući u obzir izjavu međunarodne kontaktne skupine za Venezuelu od 9. siječnja 2020.,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2019/1893 od 11. studenoga 2019. o izmjeni Odluke (ZVSP) 2017/2074 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Venezueli(2), kojom se do 14. studenoga 2020. obnavljaju trenutačno uvedene ciljane ograničavajuće mjere,

–  uzimajući u obzir izjavu Glavnog tajništva Organizacije američkih država od 5. siječnja 2020. o stanju u Venezueli i rezoluciju koju je 10. siječnja 2020. usvojilo Stalno vijeće Organizacije američkih država naslovljenu „O nedavnim događanjima u Venezueli”,

–  uzimajući u obzir izjavu Skupine iz Lime od 5. siječnja 2020.,

–  uzimajući u obzir Ustav Venezuele,

–  uzimajući u obzir Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda,

–  uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da su Europska unija, njezine države članice i Europski parlament više puta istaknuli da je Nacionalna skupština jedino legitimno i demokratski izabrano tijelo u Venezueli; budući da u skladu s člankom 194. Ustava Venezuele Nacionalna skupština među svojim članovima izabire jednog predsjednika i izvršno predsjedništvo, na razdoblje od jedne godine;

B.  budući da je u siječnju 2019. za predsjednika Nacionalne skupštine izabran Juan Guaidó, koji je kasnije prisegnuo kao privremeni predsjednik Venezuele u skladu s člankom 233. Ustava Venezuele; budući da ga je kao privremenog predsjednika Venezuele priznalo više od 50 zemalja, uključujući 25 država članica EU-a i samu Europsku uniju;

C.  budući da je u okviru zakazanih izbora za predsjednika Nacionalne skupštine u Venezueli 5. siječnja 2020. nezakoniti režim Nicolása Madura pokušao izvesti parlamentarni državni udar, pri čemu su zabilježene teške nepravilnosti i djelovanja usmjerena protiv demokratskog i ustavnog funkcioniranja Nacionalne skupštine;

D.  budući da su predsjednika Nacionalne skupštine Juana Guaidóa oružane snage na brutalan način spriječile da predsjeda sjednicom te da nekim oporbenim zastupnicima nije bilo dopušteno da uđu u Nacionalnu skupštinu, a pristup zgradi bio je blokiran i predstavnicima medija;

E.  budući da je pokušaj imenovanja Luisa Parre kao predsjednika novog predsjedništva naklonjenog Maduru bio nevažeći jer sjednica nikad nije službeno otvorena, nije bilo predsjedatelja sjednice, nije provjeren kvorum niti formalno poimenično glasovanje, kako je propisano člancima 7., 8. i 11. poslovnika Nacionalne skupštine i člankom 221. Ustava Venezuele;

F.  budući da je nekoliko sati kasnije zbog tih izvanrednih okolnosti velika većina parlamentaraca održala izvanrednu sjednicu u sjedištu časopisa El Nacional, u skladu s Ustavom Venezuele i poslovnikom Nacionalne skupštine, prema kojima je moguće održavanje sjednica izvan prostora parlamenta; budući da je za ponovni izbor Juana Guaidóa i njegovog predsjedništva za posljednju godinu parlamentarnog saziva 2015. – 2020. glasalo 100 od 167 parlamentaraca, čime su ispunjeni zahtjevi iz članka 221. Ustava Venezuele u pogledu potrebnog kvoruma i poimeničnog glasovanja;

G.  budući da je službena sjednica Nacionalne skupštine 7. siječnja 2020. zaključena prisegom Juana Guaidóa kao predsjednika, unatoč pokušajima snaga odanih Madurovu režimu da spriječe održavanje sjednice, među ostalim ometanjem ulaza u zgradu i isključenjem električne energije unutar zgrade;

H.  budući da članovi Nacionalne skupštine moraju moći izvršavati parlamentarni mandat dobiven od venezuelskog naroda bez ikakvog zastrašivanja ili odmazde;

I.  budući da predsjednički izbori održani 20. svibnja 2018. nisu bili provedeni u skladu s minimalnim međunarodnim standardima kojima se jamči vjerodostojan postupak; budući da EU, zajedno s drugim regionalnim organizacijama i demokratskim državama, nije priznao ni te izbore ni tijela vlasti postavljena u okviru tog nelegitimnog postupka;

J.  budući da kontinuirano djelovanje protiv članova Nacionalne skupštine, koje uključuje uznemiravanje i zastrašivanje 59 članova od strane nezakonitih skupina i sigurnosnih tijela, 29 proizvoljnih uhićenja i 27 prisilnih egzila te mučenje i prisilne nestanke, ometa ustavni rad Nacionalne skupštine;

K.  budući da se stanje ljudskih prava, vladavine prava i demokracije u Venezueli ozbiljno pogoršava već dugi niz godina, a posebno otkako je Nicolás Maduro došao na vlast nakon osporavanih izbora održanih 2013.; budući da se politička, ekonomska, institucionalna, socijalna i višedimenzionalna humanitarna kriza u toj zemlji znatno pogoršava;

1.  priznaje i podupire Juana Guaidóa kao legitimnog predsjednika Nacionalne skupštine i kao legitimnog privremenog predsjednika Bolivarijanske Republike Venezuele u skladu s člankom 233. Ustava Venezuele, koji je izabran transparentnim i demokratskim glasovanjem u Nacionalnoj skupštini;

2.  snažno osuđuje pokušaj parlamentarnog državnog udara Madurovog režima i njegovih saveznika i njihove napore u sprečavanju Nacionalne skupštine, jedinog legitimnog demokratskog tijela Venezuele, da propisno izvršava ustavni mandat koji joj je povjerio narod Venezuele;

3.  žali zbog tih teških kršenja koja nisu spojiva s legitimnim postupkom izbora predsjednika Nacionalne skupštine i predstavljaju daljnji korak u pogoršanju krize u Venezueli; snažno odbacuje kršenja demokratskog, ustavnog i transparentnog funkcioniranja Nacionalne skupštine te stalna zastrašivanja, podmićivanja, iznude, nasilje, mučenje i prisilne nestanke te proizvoljne odluke protiv njezinih članova;

4.  ponovo ističe svoju punu potporu Nacionalnoj skupštini, jedinom legitimno izabranom demokratskom tijelu Venezuele, čiju nadležnost treba poštovati, uključujući ovlasti i sigurnost njezinih članova; ustraje u tome da se mirno i političko rješenje može postići samo potpunim poštovanjem ustavnih ovlasti Nacionalne skupštine;

5.  podsjeća da je EU spreman podržati vjerodostojan proces za postizanje mirnog i demokratskog rješenja krize na temelju plana koji usvoji Nacionalna skupština Venezuele; naglašava da prethodni pokušaji rješavanja krize kroz postupak pregovora i dijaloga nisu polučili opipljive rezultate; traži da Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) nastavi raditi u okviru inicijativa kao što je međunarodna kontaktna skupina;

6.  podsjeća da su poštovanje demokratskih institucija i načela te poštovanje vladavine prava ključni uvjeti za pronalaženje mirnog i održivog rješenja krize u Venezueli u korist njezina stanovništva;

7.  poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da pojača odgovor EU-a u cilju ponovne uspostave demokracije u Venezueli, među ostalim proširenjem ciljanih sankcija protiv pojedinaca odgovornih za kršenje ljudskih prava i represiju te proširenjem tih sankcija na članove njihovih obitelji; podržava odgovarajuću izjavu EU-a u tome pogledu;

8.  poziva države članice koje to još nisu učinile da priznaju legitimni mandat predsjednika Guaidóa i pozdravlja izjavu Visokog predstavnika da je Guaidó jedini demokratski autoritet koji EU priznaje; stoga zahtijeva priznavanje političkih predstavnika koje je imenovao Juan Guaidó;

9.  traži slanje misije za utvrđivanje činjenica u tu zemlju kako bi se procijenila situacija;

10.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, legitimnom privremenom predsjedniku Republike i predsjedniku Nacionalne skupštine Bolivarijanske Republike Venezuele, vladama i parlamentima članica Skupine iz Lime, Europsko-latinskoameričkoj parlamentarnoj skupštini i glavnom tajniku Organizacije američkih država.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0061. (2) SL L 291, 12.11.2019., str. 42.

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. siječnja 2020. o saslušanjima u tijeku u skladu s člankom 7. stavkom 1. UEU-a u pogledu Poljske i Mađarske (2020/2513(RSP))

P9_TA(2020)0014 B9-0032/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2. i članak 7. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2018. o prijedlogu kojim se Vijeće poziva da, u skladu s člankom 7. stavkom 1. Ugovora o Europskoj uniji, utvrdi da postoji očita opasnost da Mađarska teško prekrši vrijednosti na kojima se temelji Europska unija(1),

–  uzimajući u obzir obrazloženi prijedlog Komisije od 20. prosinca 2017. u skladu s člankom 7. stavkom 1. UEU-a u pogledu vladavine prava u Poljskoj: Prijedlog odluke Vijeća o utvrđivanju da postoji očita opasnost da Republika Poljska teško prekrši vladavinu prava (COM(2017)0835),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 1. ožujka 2018. o odluci Komisije o aktiviranju članka 7. stavka 1. UEU-a u pogledu situacije u Poljskoj(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. studenoga 2019. o kriminalizaciji spolnog odgoja u Poljskoj(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. prosinca 2019. o javnoj diskriminaciji i govoru mržnje protiv pripadnika zajednice LGBTI, uključujući „zone bez LGBTI-ja”(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2019. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji 2017. godine(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. s preporukama Komisiji o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava(6),

–  uzimajući u obzir svoju Zakonodavnu rezoluciju od 4. travnja 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti proračuna Unije u slučaju općih nedostataka u pogledu vladavine prava u državama članicama(7),

–  uzimajući u obzir sudsku praksu Suda Europske unije,

–  uzimajući u obzir standardne modalitete saslušanja iz članka 7. stavka 1. UEU-a koje je Vijeće odobrilo 18. srpnja 2019.,

–  uzimajući u obzir činjenicu da je poljski Sejm 20. prosinca 2019. donio prijedlog zakona kojim je uveden niz izmjena Zakona o zajedničkim sudovima, Zakona o Vrhovnom sudu i određenih drugih akata; uzimajući u obzir zahtjev poljskog Senata da Venecijanska komisija izda hitno mišljenje o tom prijedlogu zakona,

–  uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da se Unija temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući prava pripadnika manjina, koje su utvrđene u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) te koje se odražavaju u Povelji Europske unije o temeljnim pravima i uvrštene su u međunarodne ugovore o ljudskim pravima; budući da se na tim vrijednostima, koje su zajedničke državama članicama i na čije su se poštovanje dobrovoljno obvezale sve države članice, temelje prava koja uživaju osobe koje žive u Uniji;

B.  budući da se očita opasnost od teškog kršenja vrijednosti iz članka 2. UEU-a od strane države članice ne odnosi samo na pojedinačne države članice u kojima se takav rizik pojavljuje, već utječe i na druge države članice, njihovo uzajamno povjerenje te samu prirodu Unije i temeljna prava njezinih građana na temelju prava Unije;

C.  budući da se članak 7. stavak 1. UEU-a odnosi na preventivnu fazu u kojoj Unija može intervenirati u slučaju očite opasnosti od ozbiljnog kršenja zajedničkih vrijednosti; budući da se u sklopu te preventivne mjere predviđa dijalog s dotičnom državom članicom, a njezin je cilj izbjeći moguće sankcije;

D.  budući da su Komisija i Parlament aktivirali članak 7. stavak 1. UEU-a u pogledu Poljske i Mađarske, nakon utvrđivanja očite opasnosti od ozbiljnog kršenja vrijednosti na kojima se temelji Unija;

E.  budući da je Vijeće u okviru Vijeća za opće poslove dosad organiziralo tri saslušanja s Poljskom i dva s Mađarskom;

F.  budući da je 11. prosinca 2019. finsko predsjedništvo zatražilo pisano obrazloženje u vezi s navodnim kršenjem članka 339. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i članka 6. stavka 1. Poslovnika Vijeća o povjerljivosti sastanaka, koje je počinio javni dužnosnik iz mađarskog izaslanstva;

1.  prima na znanje saslušanja koja je Vijeće organiziralo u skladu s člankom 7. stavkom 1. UEU-a kao odgovor na prijetnje zajedničkim europskim vrijednostima u Poljskoj i Mađarskoj; sa zabrinutošću primjećuje da se saslušanja ne održavaju redovito niti su organizirana na strukturiran i otvoren način; apelira na hrvatsko predsjedništvo i ostala predstojeća predsjedništva da saslušanja organiziraju redovito; ističe da saslušanja moraju biti objektivna, utemeljena na činjenicama i transparentna te da dotične države članice moraju tijekom cijelog postupka surađivati u dobroj vjeri u skladu s načelom lojalne suradnje iz članka 4. stavka 3. UEU-a; preporučuje da Vijeće dotičnim državama članicama, kao daljnje postupanje nakon saslušanja, uputi konkretne preporuke, kako se navodi u članku 7. stavku 1. UEU-a, te da navede rokove za provedbu tih preporuka; naglašava da se uzajamno povjerenje među državama članicama može ponovno uspostaviti tek kad se osigura poštovanje vrijednosti iz članka 2. UEU-a te poziva Vijeće da djeluje u tom smjeru; poziva države članice da poštuju nadređenost prava EU-a;

2.  izražava duboku zabrinutost zbog toga što se standardnim modalitetima saslušanja iz članka 7. stavka 1. UEU-a ne osigurava da se prema Parlamentu postupa jednako kao prema Komisiji i jednoj trećini država članica kad je riječ o predstavljanju obrazloženog prijedloga; podsjeća da se u pogledu pokretanja postupka člankom 7. stavkom 1. UEU-a za jednu trećinu država članica, Parlament i Komisiju predviđaju jednaka prava i status u postupku; pozdravlja nastojanja finskog predsjedništva da se uključi u neformalni dijalog s Parlamentom, no smatra da neformalni dijalog ne može zamijeniti formalno predstavljanje obrazloženog prijedloga u Vijeću; insistira na tome da Parlament bude pozvan na formalni sastanak Vijeća na temelju prava na inicijativu i načela lojalne suradnje među institucijama iz članka 4. stavka 3. UEU-a; ponavlja svoj poziv Vijeću da Parlament odmah i u potpunosti obavještava u svakoj fazi postupka;

3.  izražava žaljenje zbog toga što saslušanja još nisu dovela do značajnog napretka tih dviju država u pogledu otklanjanja očitih opasnosti od ozbiljnog kršenja vrijednosti iz članka 2. UEU-a; sa zabrinutošću primjećuje da se u izvješćima i izjavama Komisije i međunarodnih tijela, kao što su UN, OESS i Vijeće Europe, navodi da se od aktiviranja članka 7. stavka 1. UEU-a stanje u Poljskoj i Mađarskoj pogoršalo; skreće pozornost na to da Vijeće nije učinkovito primijenilo članak 7. UEU-a zbog čega su i dalje ugroženi integritet zajedničkih europskih vrijednosti, uzajamno povjerenje i vjerodostojnost Unije kao cjeline; ponavlja svoje stajalište o odluci Komisije da aktivira članak 7. stavak 1. UEU-a u pogledu situacije u Poljskoj te o svojem prijedlogu kojim se Vijeće poziva da, u skladu s člankom 7. stavkom 1. Ugovora o Europskoj uniji, utvrdi da postoji očita opasnost da Mađarska teško prekrši vrijednosti na kojima se temelji Europska unija; stoga poziva Vijeće da zajamči da se na saslušanjima u skladu s člankom 7. stavkom 1. UEU-a raspravlja i o novim kretanjima i procjenjuje opasnost od kršenja neovisnosti pravosuđa, slobode izražavanja, uključujući slobodu medija, slobode umjetnosti i znanosti, slobode udruživanja i prava na jednako postupanje; poziva Komisiju da za otklanjanje očite opasnosti od toga da Poljska i Mađarska teško prekrše vrijednosti na kojima se temelji Unija u potpunosti iskoristi dostupne alate, osobito ubrzane postupke zbog povrede prava i zahtjeve za privremenu pravnu zaštitu pred Sudom;

4.  napominje da obrazloženi prijedlog Komisije u pogledu vladavine prava u Poljskoj ima ograničen djelokrug; poziva Vijeće da ispita način postupanja s navodima o kršenju temeljnih prava u Poljskoj u kontekstu aktualnih saslušanja;

5.  smatra da se najnovijim razvojem događaja na saslušanjima koja su u tijeku u skladu s člankom 7. stavkom 1. UEU-a ponovno skreće pozornost na hitnu potrebu za mehanizmom EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava, kako je predložio Parlament, u obliku međuinstitucijskog sporazuma, koji bi se sastojao od godišnjeg neovisnog, nediskriminirajućeg i na dokazima utemeljenog preispitivanja u okviru kojeg će se na jednakoj osnovi ispitivati sukladnost svih država članica EU-a s vrijednostima iz članka 2. UEU-a te s preporukama za pojedine zemlje, koje bi trebalo popratiti međuparlamentarnom raspravom i trajnim političkim ciklusom u području demokracije, vladavine prava i temeljnih prava u institucijama EU-a; u tom pogledu poziva Komisiju i Vijeće da bez odgode započnu pregovore s Parlamentom o međuinstitucijskom sporazumu u skladu s člankom 295. UFEU-a; ponavlja da mehanizam treba dopuniti i ojačati, a ne zamijeniti postojeće i buduće postupke u skladu s člankom 7. UEU-a;

6.  ponavlja svoje stajalište o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti proračuna Unije u slučaju općih nedostataka u pogledu vladavine prava u državama članicama te poziva Vijeće da što prije započne međuinstitucijske pregovore;

7.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji i Vijeću te predsjednicima, vladama i parlamentima Poljske i Mađarske te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL C 433, 23.12.2019., str. 66. (2) SL C 129, 5.4.2019., str. 13. (3) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0058. (4) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0101. (5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0032. (6) SL C 215, 19.6.2018., str. 162. (7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0349.

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. siječnja 2020. o 15. sastanku Konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti (COP15) (2019/2824(RSP))

P9_TA(2020)0015 B9-0035/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir reviziju na sredini razdoblja provedbe strategije EU-a o biološkoj raznolikosti te svoju rezoluciju od 2. veljače 2016. o reviziji na sredini razdoblja provedbe strategije EU-a o biološkoj raznolikosti(1),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 15. studenoga 2017. o Akcijskom planu za prirodu, ljude i gospodarstvo(2),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 25. listopada 2018. o 14. sastanku Konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti (COP14)(3),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 20. svibnja 2015. naslovljeno „Stanje prirode u Europskoj uniji: izvješće o stanju i kretanjima stanišnih tipova i vrsta obuhvaćenih Direktivom o pticama i Direktivom o staništima za razdoblje od 2007. do 2012. prema zahtjevu iz članka 17. Direktive o staništima i članka 12. Direktive o pticama” (COM(2015)0219),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša(4) (Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike(5) (Okvirna Direktiva o vodama),

–  uzimajući u obzir izvješće IPBES-a „Globalna procjena biološke raznolikosti i usluga ekosustava” od 31. svibnja 2019.,

–  uzimajući u obzir crvenu listu ugroženih vrsta Međunarodnog saveza za očuvanje prirode,

–  uzimajući u obzir Povelju o biološkoj raznolikosti iz Metza od 6. svibnja 2019.,

–  uzimajući u obzir Program Ujedinjenih naroda za održivi razvoj do 2030. i ciljeve održivog razvoja te Dokument za razmatranje od 30. siječnja 2019. pod nazivom „Prema održivoj Europi do 2030.” (COM(2019)0022),

–  uzimajući u obzir posebna izvješća Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) o klimatskim promjenama, dezertifikaciji, degradaciji tla, održivom upravljanju zemljištem, sigurnosti opskrbe hranom i prisutnosti stakleničkih plinova u zemljišnim ekosustavima te posebno izvješće od 25. rujna 2019. o oceanima i kriosferi u kontekstu klimatskih promjena, kao i posebno izvješće Međuvladina panela naslovljeno „Globalno zatopljenje od 1,5 °Cˮ te njegovo 5. izvješće o procjeni (AR5) i objedinjeno izvješće iz rujna 2018.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 23. srpnja 2019. naslovljenu „Pojačanje djelovanja EU-a za zaštitu i obnovu svjetskih šuma” (COM(2019)0352) i komunikaciju Komisije od 20. rujna 2013. naslovljenu „Nova strategija EU-a za šume: za šume i sektor koji se temelji na šumama” (COM(2013)0659),

–  uzimajući u obzir izvješće Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu iz 2019. naslovljeno „Stanje biološke raznolikosti u svijetu u pogledu hrane i poljoprivrede”,

–  uzimajući u obzir izjavu od 15. listopada 2019. visokog povjerenika UN-a za ljudska prava na Trećem odboru Opće skupštine UN-a u New Yorku,

–  uzimajući u obzir Poziv iz Pekinga na očuvanje biološke raznolikosti i borbu protiv klimatskih promjena od 6. studenoga 2019.,

–  uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš od 4. prosinca 2019. naslovljeno „Europski okoliš ‒ stanje i izgledi 2020.” (SOER 2020),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

–  uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir pitanja Komisiji i Vijeću u pogledu 15. sastanka Konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti (COP15), koji će se održati u Kunmingu u Kini 2020. godine (O-000044/2019 i O-000043/2019),

A.  budući da je cilj Strateškog plana za biološku raznolikost za razdoblje 2011. – 2020. poduzimanje učinkovitih i hitnih koraka za zaustavljanje gubitka biološke raznolikosti kako bi se osiguralo da do 2020. ekosustavi budu otporni te da i dalje pružaju osnovne usluge i na taj način osiguravaju i očuvaju raznolikost života na planetu te doprinose dobrobiti ljudi i iskorjenjivanju siromaštva;

B.  budući da vizija za bioraznolikost za 2050. („vizija za 2050.”) koja je donesena u okviru Konvencije o biološkoj raznolikosti (CBD), glasi „živjeti u skladu s prirodom” te da u njoj stoji da se do 2050. biološka raznolikost mora vrednovati, čuvati, obnavljati i mudro upotrebljavati, da se istodobno moraju održavati usluge ekosustava i zdrav planet te se moraju zajamčiti pogodnosti koje su od ključne važnosti za sve ljude i naše buduće generacije;

C.  budući da vizija za 2050., donesena u okviru Konvencije o biološkoj raznolikosti, ima pet općih ciljeva koji isto tako čine okvir ciljeva biološke raznolikosti iz Aichija za 2020.: (a) uhvatiti se u koštac s glavnim uzrocima gubitka biološke raznolikosti na način da se o biološkoj raznolikosti vodi računa u svim aspektima upravljanja i društva; (b) smanjiti izravne pritiske na biološku raznolikost i promicati održivu uporabu; (c) poboljšati položaj biološke raznolikosti zaštitom ekosustava, vrsta i genetske raznolikosti; (d) povećati koristi od biološke raznolikosti i usluga ekosustava za sve te (e) poboljšati provedbu sudjelovanjem u planiranju, upravljanjem znanjem i izgradnjom kapaciteta;

D.  budući da će, kako je naglašeno u Globalnoj procjeni biološke raznolikosti i usluga ekosustava IPBES-a, trenutačni negativni trendovi u području biološke raznolikosti i ekosustava ugroziti napredak ka postizanju 80 % ciljeva održivog razvoja koji se odnose na siromaštvo, glad, zdravlje, vodu, gradove, klimu, oceane i zemljište; budući da se predviđa da će u prvom redu i najteže biti pogođeni autohtoni narodi i mnoge najsiromašnije zajednice svijeta; budući da se stoga gubitak i degradacija biološke raznolikosti ne smiju smatrati samo ekološkim pitanjima već i razvojnim, gospodarskim, socijalnim i moralnim pitanjima;

E.  budući da je masovna uporaba sistemskih herbicida širokog spektra, kao što je glifosat, izravno odgovorna za masivni gubitak biološke raznolikosti;

F.  budući da prema IPCC-u i Međuvladinoj znanstveno-političkoj platformi o biološkoj raznolikosti i uslugama ekosustava ne postoji trajno rješenje za rješavanje problema klimatskih promjena bez bolje provedbe usklađenih i učinkovitih prirodnih rješenja;

G.  budući da se klimatske promjene smatraju pokretačem porasta ekstremnih vremenskih uvjeta koji uzrokuju prirodne katastrofe diljem svijeta, uključujući šumske požare;

H.  budući da je u Protokolu iz Nagoye o pristupu i podjeli dobiti utvrđen transparentan pravni okvir za poštenu i ravnopravnu podjelu dobiti nastalih korištenjem genetskih resursa i s tim povezanog tradicionalnog znanja;

I.  budući da je cilj Strategije EU-a za biološku raznolikost do 2020. zaustaviti gubitak biološke raznolikosti i usluga ekosustava u EU-u i pomoći u zaustavljanju globalnog gubitka biološke raznolikosti do 2020.;

J.  budući da su EU i države članice usvojile Program održivog razvoja do 2030. i njegovih sedamnaest ciljeva održivog razvoja i da su potpuno predane njihovoj provedbi;

K.  budući da u svojim političkim smjernicama Europska komisija 2019. – 2024. navodi da je njezina ambicija da EU surađuje s globalnim partnerima kako bi se u sljedećih pet godina ograničio gubitak biološke raznolikosti;

L.  budući da su šume neophodne za svjetsku opskrbu hranom i da se u šumama nalazi 80 % svjetske biološke raznolikosti iako pokrivaju samo 30 % površine Zemlje;

M.  budući da staništima i vrstama prijeti opasnost od klimatskih promjena, o čemu svjedoči izumiranje većine velikog koraljnog grebena u Australiji, i događaja uzrokovanih ekstremnim klimatskim uvjetima kao što je veliki šumski požar u Australiji u kojem je stradalo više od milijardu životinja; budući da su očuvanje prirode i zaustavljanje gubitka biološke raznolikosti ključni za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu tim promjenama;

N.  uzimajući u obzir prekoračenje četiriju od devet ograničenja našeg planeta, kako je utvrdio Centar za otpornost iz Stockholma;

Opće napomene

1.  sa zabrinutošću primjećuje da se u globalnoj procjeni IPBES-a o biološkoj raznolikosti i uslugama ekosustava jasno naglašava razmjer ekološke krize i potreba za hitnim i usklađenim naporima kojima se potiču transformativne promjene, s obzirom na to da priroda globalno propada brzinom koja je nezabilježena u ljudskoj povijesti, stopa izumiranja vrsta raste, a oko milijun životinjskih i biljnih vrsta prijeti izumiranje, što ima ozbiljne posljedice na ljude diljem svijeta i utjecat će na život naših budućih generacija;

2.  izražava duboku zabrinutost oko kopnenih klimatskih promjena koje stvaraju dodatan stres za biološku raznolikost kako je izneseno u posebnom izvješću IPCC-a od 8. kolovoza 2019.; izražava duboku zabrinutost zbog smanjenja broja morskih sisavaca i drugih ribljih stokova te dramatičnog nestanka koraljnih grebena, kako je navedeno u posebnom izvješću IPCC-a od 24. rujna 2019., za koje se, prema posebnom izvješću IPCC-a o globalnom zatopljenju od 1,5 C, predviđa da će više od 99 % njih nestati ako temperatura poraste za 2°C;

3.  izražava duboku zabrinutost nakon objave izvješća IPCC-a o oceanu i kriosferi u kontekstu klimatskih promjena, u kojem se klimatske promjene identificiraju kao jedan od glavnih izravnih pokretača gubitka biološke raznolikosti i ističe da se predviđa da će u sljedećim desetljećima negativni učinci tih promjena na prirodu i biološku raznolikost, usluge ekosustava, oceane i sigurnost opskrbe hranom postajati sve važnije; ističe upozorenje IPCC-a da na zdravlje oceana i morskih ekosustava trenutno utječu globalno zatopljenje, onečišćenje, prekomjerno iskorištavanje morske biološke raznolikosti, podizanje razine mora, zakiseljavanje, deoksigenacija, morski toplinski valovi, dosad nezabilježeno otapanje ledenjaka i morskog leda i erozija obale te češće prirodne katastrofe, koje utječu na obalne ekosustave promjenom njihova načina funkcioniranja i ubrzavanjem smanjenja broja morskih sisavaca i riba te uzrokuju dramatični nestanak koraljnih grebena i mangrova; podsjeća na to da su oceani dio rješenja za ublažavanje posljedica klimatskih promjena i prilagodbu njima; stoga poziva EU da u svojoj Strategiji zaštite biološke raznolikosti oceane uvrsti u jedan od svojih prioriteta i poziva sve strane Konvencije o biološkoj raznolikosti da prepoznaju ocean kao zajedničko dobro čovječanstva kako bi razvili novi pristup u kojem će individualna i kolektivna odgovornost biti daleko iznad tradicionalnih načela slobode i vlasništva oceana u cilju jamčenja njihove zaštite;

4.  smatra da smo suočeni s okolišnom krizom, što zahtijeva provedbu ozbiljnih mjera na razini EU-a i globalno; poziva Komisiju da, uz klimatske promjene, zaštitu i obnovu prirode uvrsti visoko na popis prioriteta u okviru europskog zelenog dogovora;

5.  izražava zabrinutost da se uz trenutačni trend gubitka biološke raznolikosti ciljevi biološke raznolikosti iz Aichija za 2020. neće ostvariti te ponovno poziva sve stranke da hitno ulože pojačane napore; žali što EU nije na putu da postigne svoj glavni cilj zaustavljanja gubitka biološke raznolikosti i propadanja ekosustava do 2020.; poziva Komisiju i države članice da se obvežu da će poduzeti hitne, konkretne i dodatne obvezne napore u očuvanju i obnovi biološke raznolikosti kako bi se ostvarili ciljevi EU-a i doprinijelo postizanju ciljeva iz Aichija;

6.  podsjeća da su biološka raznolikost i zdravi ekosustavi, uključujući oceane, koji apsorbiraju više od 25 % emisija CO2 i glavni su opskrbljivački kisikom, ključni za postizanje ciljeva Pariškog sporazuma i jačanje kapaciteta otpornosti i prilagodbe EU-a na klimatske promjene; sa žaljenjem napominje da je samo 7 % oceana službeno zaštićeno; podsjeća na važnost razvijanja i provedbe prirodnih rješenja za očuvanje bioraznolikosti, istovremeno ublažavajući i prilagođavajući se na klimatske promjene, posebno za apsorpciju ugljika; stoga traži veću dosljednost i sinergiju između triju konvencija iz Rija(6) te da se one bolje usklade s Programom UN-a za održivi razvoj do 2030.; poziva Komisiju da zajamči potpunu integraciju biološke raznolikosti u svoje klimatske politike;

7.  pozdravlja Poziv iz Pekinga na očuvanje biološke raznolikosti i borbu protiv klimatskih promjena od 6. studenoga 2019.;

8.  ističe da bi uvijek trebalo izbjegavati kompromise u zaštiti klime i biološke raznolikosti, osobito u sektoru biogospodarstva, koji, ako ne ugrozi kvalitetu ekosustava, može odigrati središnju ulogu u prijelazu na klimatski neutralno gospodarstvo; izražava zabrinutost da se takvi kompromisi nisu dovoljno razmatrali u nedavnim raspravama u pogledu donošenja politike; poziva Komisiju i sve dionike da razviju usklađen pristup kako bi se izgradilo istinski održivo biogospodarstvo koje se temelji na očuvanju prirode i drugim rješenjima utemeljenim na ekosustavima jer takav pristup daje najbolje rezultate za klimu i biološku raznolikost;

9.  naglašava da je biološka raznolikost neophodna ne samo za proizvodnju hrane, goriva i lijekova nego je, zajedno sa zdravim prirodnim okolišem, važna i za dugoročni gospodarski razvoj;

10.  pozdravlja obveze koje je preuzela Ursula von der Leyen u političkim smjernicama Europske komisije 2019. – 2024. i u mandatnom pismu od 10. rujna 2019. povjereniku za okoliš i oceane, a koje se odnose na predstavljanje ambiciozne strategije o biološkoj raznolikosti za 2030. u okviru europskog zelenog plana u prvih 100 dana rada nove Komisije, te njezinu namjeru da EU bude globalni predvodnik na Konferenciji stranaka CBD-a 2020., kao što je to bio i na Pariškoj konferenciji o klimi 2015.; ustraje u tome da to bude visoko na popisu prioriteta nove Komisije i da EU potakne globalne ambicije o biološkoj raznolikosti prije konferencije COP15; poziva Komisiju da, s obzirom na svjetsku krizu biološke raznolikosti koja je istaknuta u nedavnom izvješću IPBES-a, primijeni novi pristup i da odustane od dobrovoljnih obveza te da predloži ambicioznu i uključivu strategiju biološke raznolikosti za 2030. kojom se uvode pravno obvezujući ciljevi za EU i njegove države članice, uključujući posebne ciljeve zaštite barem 30 % kopnenog i morskog područja te obnove barem 30 % ugroženih ekosustava na razini Unije do 2030.;

11.  smatra da bi se u okviru te nove strategije posebna pozornost trebala posvetiti obnovi ekosustava, staništa i vrsta, u prvom redu kroz istraživanje i inovacije, kako bi se potaknula primjena prirodnih oblika gospodarstva u svim sektorima, što je ključno za postizanje ciljeva biološke raznolikosti;

12.  poziva Komisiju i države članice da zatraže da se na konferenciji COP15 usvoje odredbe o strateškom predviđanju, procjeni tehnologija i praćenju novih tehnoloških dostignuća, uključujući ona koja proizlaze iz sintetičke biologije;

13.  poziva Komisiju i države članice da na konferenciji COP15 pozovu na uspostavu globalnog moratorija o ispuštanju organizama dobivenih tehnologijom „gene drive“ u prirodu, što uključuje i terenska ispitivanja, kako bi se spriječilo prijevremeno uvođenje tih novih tehnologija i kako bi se poštovalo načelo predostrožnosti, koje je sadržano u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije i Konvenciji o biološkoj raznolikosti;

14.  naglašava da je zaštita i očuvanje biološke raznolikosti ključan izazov te da spada u strateške interese EU-a kojemu bi se trebala posvetiti najveća politička pozornost; traži od Komisije i država članica da aktivno surađuju s trećim zemljama, posebno putem svojih vanjskih instrumenata poput Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju, kako bi se promicali i postavili ciljevi za mjere za zaštitu, očuvanje i obnovu biološke raznolikosti te upravljanje njima, posebno kada je riječ o multilateralnim i trgovinskim sporazumima i mjerama protiv neusklađenosti; stoga poziva Komisiju da u sve buduće trgovinske sporazume uključi obvezujuća i provediva poglavlja o trgovini i održivom razvoju;

15.  podsjeća na vlastito stajalište da bi se u okviru Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju 45 % sredstava trebalo dodijeliti ulaganjima kojima se doprinosi klimatskim ciljevima, upravljanju i zaštiti okoliša, biološkoj raznolikosti i borbi protiv dezertifikacije;

16.  naglašava da je potreban sveobuhvatan višerazinski pristup upravljanju koji se odnosi na zaštitu, očuvanje, obnovu i održivo korištenje biološke raznolikosti i usluga ekosustava; poziva EU i države članice da se i dalje snažno zalažu za dodatno jačanje Konvencije o biološkoj raznolikosti te da preuzmu vodeću ulogu u pripremi za okvir za razdoblje nakon 2020., posebno uoči Konferencije Ujedinjenih naroda o klimi, da za biološku raznolikost utvrde cilj ekvivalentan cilju od 1,5 ºC iz Pariškog klimatskog sporazuma te da transparentno izlože svoje vizije i prioritete za globalni okvir za biološku raznolikost nakon 2020.;

17.  podsjeća da je očuvanje biološke raznolikosti i ekosustava samo po sebi sinergijsko i ključno za postizanje ciljeva održivog razvoja; naglašava da je potrebno i poziva Komisiju i države članice da učinkovite mjere očuvanja biološke raznolikosti i prirode uključe u ciljeve biološke raznolikosti u svim sektorima, da promijene gospodarski model i zamijene ga održivijim modelima uzimajući u obzir otisak EU-a, povećaju dosljednost ekološke politike u svim unutarnjim i vanjskim politikama EU-a, uključujući u poljoprivredi, ribarstvu, obnovljivoj energiji, prometu, trgovini i višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027.; smatra da je za bolju integraciju zaštite, očuvanja i obnove biološke raznolikosti potrebna veća suradnja u svim sektorima; ističe da je posebnu pozornost potrebno posvetiti životnom ciklusu proizvoda, od njihova nastajanja do potrošnje, kako bi se zaštitili prirodni resursi i biološka raznolikost i uzeli u obzir kumulativni učinci, uključujući prijevoz;

18.  smatra da je neophodno rješavati ključne pokretače gubitka biološke raznolikosti dugoročnim strateškim pristupom i hitno utvrditi i očuvati najkritičnija i strateška žarišta biološke raznolikosti i usluga ekosustava te ekosustave visokog integriteta na temelju osjetljivosti određenog područja, prisutnosti ugroženih vrsta, nedostataka u znanju i/ili učinkovitog upravljanja te prisutnosti uobičajenih vrsta koje su ključne za ekološke procese te ograničiti gubitke biološke raznolikosti i negativne učinke na područja i sredstva za život autohtonih naroda i lokalnih zajednica;

19.  poziva Komisiju i države članice da ustraju na tome da se na konferenciji COP15 zajamči da se prije uvođenja tehnologija koje bi mogle utjecati na tradicionalno znanje, inovacije, prakse, sredstva za život i upotrebu zemlje, resursa i vode traži slobodni, prethodni i informirani pristanak autohtonih naroda i lokalnih zajednica te da se on i dobije; naglašava da se to mora učiniti prije uvođenja novih tehnologija na participativan način koji uključuje sve zajednice na koje se to potencijalno odnosi;

20.  ponavlja da oporavak okoliša, unatoč njegovoj važnosti, u kontekstu Izazova iz Bonna ostaje gotovo pa zanemaren u državama članicama EU-a;

21.  naglašava da klimatska kriza i posljedice masovnog gubitka biološke raznolikosti predstavljaju veliku prijetnju ljudskim pravima; podsjeća da su temeljna ljudska prava na život, zdravlje, hranu i pitku vodu u opasnosti ako nema zdravog okoliša; poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanja da rade na strategiji EU-a za zaštitu prava na zdrav okoliš blisko surađujući s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama kao što je Ured Visokog povjerenika za ljudska prava (OHCHR), koji je nedavno pokrenuo zajedničku strategiju s Programom UN-a za okoliš (UNEP);

Provedba Konvencije i Strateškog plana za biološku raznolikost za razdoblje 2011. – 2020.

22.  pozdravlja odluku donesenu na konferenciji COP14 u Egiptu kojom se stranke, među ostalim, poziva da ubrzaju napore za provedbu Strateškog plana za biološku raznolikost za razdoblje 2011. – 2020. i da razmotre provedbu nacionalnih procjena biološke raznolikosti i funkcija i usluga ekosustava; smatra da je od ključne važnosti povećati napore u provedbi trenutačnog Strateškog plana za biološku raznolikost za razdoblje 2011. – 2020., usredotočiti se na ostvarenje ciljeva biološke raznolikosti iz Aichija i Protokola iz Nagoye te raditi na ambicioznom strateškom planu za razdoblje nakon 2020. kao i na mehanizmu za njegovu provedbu koji formalno uključuje lokalna i regionalna tijela te, imajući u vidu scenarij za 2050., voditi računa o novim izazovima u području biološke raznolikosti u skladu s Programom do 2030. i s njegovim ciljevima održivog razvoja;

23.  sa zabrinutošću primjećuje da u EU-u, u skladu s ocjenama(7) stanja očuvanosti vrsta i stanišnih tipova od interesa za očuvanje, samo 7 % morskih vrsta i 9 % morskih stanišnih tipova pokazuju „povoljno stanje očuvanosti” te da 27 % ocjena vrsta i 66 % ocjena stanišnih tipova pokazuju „nepovoljno stanje očuvanosti”; nadalje ističe da, prema istim ocjenama, u zadnjem desetljeću u 48 % morskih životinjskih i biljnih vrsta za koje su poznati populacijski trendovi dolazi do pada populacije, čime se povećava rizik od izumiranja vrsta koje se nadziru;

Globalni okvir za biološku raznolikost nakon 2020.

24.  pozdravlja napredak postignut na konferenciji COP14 o sveobuhvatnom i participativnom postupku razvoja globalnog okvira za biološku raznolikost za razdoblje nakon 2020.; podržava Povelju o biološkoj raznolikosti iz Metza, koju je usvojio G7;

25.  naglašava da je potrebno povećati razinu ambicioznosti i uključivosti globalnog okvira za biološku raznolikost nakon 2020., kao i njegovu djelotvornost; poziva Komisiju i države članice da ojačaju mehanizme provedbe Konvencije o biološkoj raznolikosti i da aktivno rade na razvoju ambicioznih pravno obvezujućih ciljeva, detaljnih rokova, jasnih pokazatelja uspješnosti, instrumenata za praćenje i mehanizama za uzajamno ocjenjivanje/izvješćivanje koji se temelje na zajedničkim standardima, po mogućnosti u suradnji s podnacionalnim vlastima, kako bi se osigurala potpuna transparentnost i odgovornost stranaka te ukupna učinkovitost sljedećeg globalnog strateškog plana za biološku raznolikost;

26.  ističe da je za zaštitu biološke raznolikosti na globalnoj razini, zaustavljanje njezina trenutačnog pada i njezinu maksimalnu obnovu potreban međunarodni okvir u obliku globalno pravno obvezujućeg sporazuma; smatra da se taj okvir mora temeljiti na specifičnim, mjerljivim, kvantificiranim, ambicioznim, realističnim i sektorskim ciljevima s rokovima i čvrstim obvezama koje će obuhvaćati pojačane nacionalne strategije i akcijske planove za biološku raznolikost i druge odgovarajuće instrumente poput podnacionalnih akcijskih planova, financijske obveze i poboljšana jamstva za izgradnju kapaciteta, kao i mehanizam za praćenje i reviziju koji će se provoditi svakih pet godina, pri čemu bi se razina ambicioznosti trebala stalno povećavati; ističe da je za dobar proces praćenja potrebno redovito izvještavanje stranaka i usklađeno prikupljanje i obrađivanje usporedivih i dosljednih podataka i pokazatelja;

27.  poziva Komisiju i države članice da traže da se u globalni okvir za biološku raznolikost za razdoblje nakon 2020. kao ključni stupovi uvedu načelo predostrožnosti, pristup temeljen na pravima i strateško predviđanje, analiza tehnologija i praćenje u pogledu usvajanja novih tehnologija;

28.  poziva Komisiju i države članice da promiču definiciju novog globalnog cilja koji bi omogućio da se preokrene trend gubitka biološke raznolikosti na globalnoj razini nakon 2030., da omoguće regeneraciju prirode na korist svima i doprinesu zaštiti biološke raznolikosti, ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi na njih, borbi protiv dezertifikacije i degradacije tla te sigurnosti hrane; poziva EU da tijekom pregovora zauzme veću razinu ambicije i da potencijalno pozove na zaštitu pola planeta do 2050.; mišljenja je da bi jasan cilj globalnog očuvanja za 2030. od najmanje 30 % prirodnih područja i cilj obnove najmanje 30 % narušenih ekosustava koji se mogu obnoviti trebali biti sadržani u okviru za razdoblje nakon 2020. te da bi EU trebao postaviti slične ciljeve na domaćoj razini;

29.  naglašava da će međunarodni napori i sporazumi biti ispunjeni samo ako se aktivno uključe svi dionici; poziva na uspostavljanje koalicije dionika, iz privatnog i javnog sektora, za izradu globalnog okvira za biološku raznolikost za razdoblje nakon 2020.; ističe da je program rješenja iz Pariškog sporazuma koristan za razvoj pozitivnog programa za sve dionike relevantne za Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama te poziva na uključivanje sličnih mjera u okvir za razdoblje nakon 2020.

30.  naglašava da je važno maksimalno skratiti vrijeme između donošenja globalnog okvira za biološku raznolikost nakon 2020. i njegova prenošenja u nacionalne ciljeve za biološku raznolikost i podnacionalne akcijske planove, kako bi se izbjegla kašnjenja u poduzimanju konkretnih mjera za zaustavljanje gubitka biološke raznolikosti;

Strategija EU-a o biološkoj raznolikosti do 2030.

31.  apelira na Komisiju da izradi strategiju kojim bi se riješili glavni uzroci gubitka biološke raznolikosti, kako u EU-u tako i u svijetu;

32.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju usklađenost strategije za poljoprivredu „od polja do stola” i ambicije nulte razine onečišćenja sa Zajedničkom poljoprivrednom politikom nakon 2020., posebno u pogledu smanjenja upotrebe pesticida;

33.  poziva Komisiju i EIB da uključe komponente provjere biološke raznolikosti u svoje financijske instrumente kako bi se izbjegli nepovoljni učinci na biološku raznolikost; poziva EIB da ažurira svoje ekološke i socijalne standarde s odredbama EU-ove strategije za biološku raznolikost do 2030.;

34.  poziva na pravno obvezujući cilj na razini EU-a kako bi se oporavila narušena staništa do 2030. oporavkom prirodnih šuma, tresetišta, poplavnih područja, močvara, biološki raznolikih travnjaka, obalnih zona i morskih područja; žali što se EU-ovom strategijom za biološku raznolikost do 2020. nije postigao cilj oporavka 15 % narušenih ekosustava;

35.  poziva Komisiju i EIB da u svoja vanjska djelovanja uključe provjeru utjecaja na biološku raznolikost, posebice u svom vanjskom financijskom instrumentu, kako bi se osiguralo da se financijskim sredstvima ili programima EU-a ne doprinosi gubitku neto biološke raznolikosti;

36.  mišljenja je da će globalna ambicija EU-a morati biti u skladu s njegovim domaćim mjerama u okviru strategije EU-a za biološku raznolikost do 2030.;

37.  poziva Komisiju da uključi cilj smanjenja globalnog otiska EU-a kao jedan od fokusa strategije EU-a za biološku raznolikost do 2030. kako bi se izbjegle neusklađenosti između domaćih i međunarodnih mjera;

Ekonomski aspekti i financiranje

38.  pozdravlja dogovor o povećanju ulaganja u prirodu i ljude do 2020. i nakon toga koji je na konferenciji COP14 postiglo 196 vlada; ističe da gospodarski rast može olakšati održivi razvoj samo ako ne rezultira gubitkom biološke raznolikosti i smanjenjem sposobnosti prirode da bude na dobrobit ljudima;

39.  naglašava da je nužno prikladno i dostatno financirati biološku raznolikost; poziva na uključivanje mjera za poboljšanje biološke raznolikosti i prilagodbu klimatskim promjenama u sljedeći VFO te uključivanje biološke raznolikosti u sva područja politika kako bi se ostvario znatan i pozitivan napredak u pogledu vizije za 2050.; poziva Komisiju i Vijeće da uspostave jasan cilj za uključivanje ciljeva biološke raznolikosti od barem 10 % u VFO povrh uključivanja klimatskih ciljeva; isto tako naglašava da je potrebno uspostaviti transparentniju, sveobuhvatniju i strožu metodologiju za praćenje trošenja sredstava na klimatske ciljeve i ciljeve biološke raznolikosti; ponavlja poziv da se barem udvostruče financijska sredstva za program LIFE; nadalje, poziva na postupno ukidanje štetnih subvencija i osiguravanje usklađenosti između svih fondova i programa EU-a kako bi se zajamčilo da nikakvi rashodi u okviru proračuna EU-a ne mogu doprinijeti gubitku biološke raznolikosti;

40.  ističe da se uključivanje biološke raznolikosti u politike mora popratiti prikupljanjem podataka; sa zabrinutošću napominje da se osnovna istraživanja, uključujući taksonomska, koja su ključna za tu svrhu, vrlo loše financiraju te da im nedostaje podrška u financiranju politika i istraživanja; poziva na odgovarajuće financiranje osnovnih istraživačkih projekata i izgradnju kapaciteta u okviru programa Obzor Europa te na korištenje dijela tehničke pomoći drugih fondova EU-a u tu svrhu;

41.  poziva Komisiju i države članice da promiču uspostavu novih međunarodnih financijskih mehanizama za očuvanje i zaštitu biološke raznolikosti na temelju Konvencije o biološkoj raznolikosti i učine sve što je u njihovoj moći kako bi uključili biološku raznolikosti u postojeće fondove; napominje da ekonomske aktivnosti mogu biti važan pokretač globalnog gubitka biološke raznolikosti i gubitka prirodnog kapitala; stoga poziva poduzeća i financijske organizacije da zajedno preuzmu snažne obveze i obveze na doprinose u pogledu biološke raznolikosti, uključujući prilagodbu svojih aktivnosti biološkoj raznolikosti te naglašava važnost poticanja privatnih inicijativa financiranja u tom pogledu; žali zbog neusklađenosti podataka o financijskim tokovima za biološku raznolikost koji potječu iz domaćih i međunarodnih javnih i privatnih izvora, kojom se ugrožavaju sustavi praćenja i izvješćivanja te negativno utječe na moguće reforme; stoga poziva Komisiju, države članice i EIB da razviju usklađene standarde o skupovima podataka o financijskim tokovima za biološku raznolikost; ističe da će budući plan za održivo financiranje morati pomoći sudionicima na financijskim tržištima da razumiju rizike povezane s gubitkom biološke raznolikosti uključivanjem biološke raznolikosti u zahtjeve za otkrivanje financijskih podataka;

42.  ističe da je važno povećati ulaganja, uključujući ulaganja u prirodna rješenja i odgovarajuće inicijative koje rezultiraju istovremenom koristi i za biološku raznolikost i za klimatske aktivnosti, čime će se smanjiti učinak klimatskih promjena na biološku raznolikost, uz istodobno postupno ukidanje ulaganja koja su štetna za okoliš; podsjeća da se većina ulaganja u okviru Pariškog sporazuma mora iskoristiti za očuvanje i oporavak biološke raznolikosti; žali što se, unatoč potencijalu prirodnih klimatskih rješenja, kopnena sekvestracija ugljika financira sa samo 2,5 % proračuna za ublažavanje klimatskih promjena; poziva na veće korištenje financijskih sredstava na svjetskoj i europskoj razini za zaštitu i obnovu prirodnih ekosustava kao sredstva za očuvanje biološke raznolikosti te ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu njima;

43.  pozdravlja odluku Grupe EIB-a da sve svoje financijske aktivnosti uskladi s ciljevima Pariškog sporazuma i da najmanje 50 % EIB-ovih financijskih sredstava bude namijenjeno za djelovanja u području klime; poziva EIB da nastavi proširivati mjere za zaštitu i očuvanje biološke raznolikosti u svojoj financijskoj omotnici; poziva Komisiju da surađuje s državama članicama i financijskim sektorom kako bi svoje aktivnosti uskladila s Pariškim sporazumom i osigura da se financijske transakcije i ulaganja na razini EU-a i šire provjeravaju u smislu utjecaja na klimu i biološku raznolikost;

44.  ističe da se međunarodne organizacije poput MMF-a, Programa UN-a za okoliš (UNEP) i OECD-a slažu da je ekološko oporezivanje ključan alat u rješavanju ekoloških izazova poput gubitka biološke raznolikosti; pozdravlja politike poput zelene fiskalne mreže UNEP-a i MMF-a kojima se olakšavaju dijeljenje znanja i dijalog o zelenoj fiskalnoj reformi; skreće pozornost na 3. cilj iz Aichija i potrebu za pozitivnim poticajima za očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti te cilj br. 15 održivog razvoja i potrebu da se mobiliziraju i značajno povećaju financijska sredstva iz svih izvora kako bi se očuvali i održivo koristili biološka raznolikost i ekosustavi; stoga ističe potencijal poštenog ekološkog oporezivanja usklađenog s načelom „onečišćivač plaća” kako bi se smanjila šteta za okoliš i stvorila financijska sredstva za zaštitu prirode; poziva EU i države članice da preusmjere sustave oporezivanja prema većoj upotrebi ekološkog oporezivanja;

45.  sa zabrinutošću napominje da je samo 8,3 % ukupnih financijskih obveza povezano s preokretanjem trenda smanjenja biološke raznolikosti, što je najmanji postotak od 2015., unatoč nezabilježenoj i sve bržoj stopi izumiranja vrsta; poziva Komisiju da poveća dodjelu sredstava kako bi se osigurala dugoročna i dosljedna zaštita biološke raznolikosti diljem Unije; ustraje u tome da bi se sljedeći VFO trebao oslanjati na pouzdanu metodologiju kako bi se pratila biološka raznolikost te izbjegao rizik od precjenjivanja mjera koje potiču biološku raznolikost;

Šumarstvo, poljoprivreda, ribarstvo i tla

46.  ističe usku povezanost poljoprivrednih i ribarskih djelatnosti, zdravog tla i očuvanja biološke raznolikosti; prima na znanje negativan učinak intenzivne poljoprivrede i intenzivnog ribarstva na biološku raznolikost; naglašava, međutim, da održiva poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo mogu smanjiti negativne učinke na vrste, staništa i ekosustave te učinke klimatskih promjena;

47.  stoga poziva EU i stranke da preuzmu čvrste obveze u pogledu održivih prehrambenih sustava, poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, uključujući zahtjeve i strategije za održivu upotrebu sredstava za zaštitu bilja i hranjivih tvari, smanjenje upotrebe pesticida i zaštitu tla, staništa i vrsta koji pružaju ključne usluge ekosustava, kao što je oprašivanje, i povećanu selektivnost za smanjenje kumulativnog učinka na morske i obalne ekosustave te za doprinos oporavku stokova u osjetljivim i prelovljenim područjima; poziva Komisiju da u predstojećoj reviziji Direktive EU-a o održivoj uporabi pesticida (2009/128/EZ) uvrsti obvezujuće ciljeve smanjenja emisija na razini EU-a te poziva Komisiju, države članice i regionalne vlasti da usmjere potporu poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu prema održivim praksama i ekološkim programima;

48.  poziva Komisiju i države članice da financijski podrže poljoprivrednu i šumarsku praksu u skladu s ciljevima biološke raznolikosti, kao što su integrirana zaštita bilja i hranjivih tvari, ekološka poljoprivreda, agroekološke prakse, očuvanje tla i vode, konzervacijska poljoprivreda, agrošumarstvo, silvopastoralni sustavi, upravljanje navodnjavanjem, mali ili parcelirani sustavi te prakse za poboljšanje dobrobiti životinja;

49.  podsjeća da su u skladu s komunikacijom Komisije naslovljenom „Pojačanje djelovanja EU-a za zaštitu i obnovu svjetskih šuma” šume neophodne za prirodne biološke sustave na našem planetu, da pokrivaju 30 % Zemljine kopnene površine i uključuju 80 % njezine biološke raznolikosti; naglašava da je krčenje šuma glavni uzrok smanjenja biološke raznolikosti i da su korištenje zemljišta, prenamjena zemljišta i emisije iz šumarstva povezane s krčenjem šuma značajan uzrok klimatskih promjena; izražava zabrinutost zbog učinka potrošnje EU-a na krčenje šuma jer je EU krajnji potrošač 10 % proizvoda povezanih s krčenjem šuma; poziva Komisiju da usvoji jedinstvenu definiciju nulte stope krčenja šuma;

50.  poziva Komisiju da predloži sveobuhvatan skup mjera za smanjenje otiska potrošnje EU-a na zemljište (uključujući zakonodavstvo) koji se temelji na dubinskoj analizi te kojim se osiguravaju održivi lanci opskrbe bez krčenja šuma za proizvode koji se stavljaju na tržište EU-a, kao i akcijski plan EU-a za palmino ulje; smatra da bi se djelovanje EU-a protiv krčenja šuma trebalo uhvatiti u koštac s glavnim pokretačima kao što su palmino ulje, soja, govedina i kakao; traži od Komisije da u najkraćem mogućem roku postupno ukine biogoriva koja se upotrebljavaju u EU-u i za koja postoji velika vjerojatnost da uzrokuju neizravne promjene u uporabi zemljišta;

51.  naglašava da politike za šume moraju biti usklađene, boriti se protiv gubitka biološke raznolikosti i učinaka klimatskih promjena na jednak način te povećati prirodne ponore u EU-a uz istodobnu zaštitu, očuvanje i povećanje biološke raznolikosti;

52.  ističe da nikakav učinak zamjene šumskih proizvoda ne može nadomjestiti gubitak starih i primarnih šuma, koje su prepoznate kao nezamjenjive(8) te bi se trebale zaštititi pravnim i poticajnim instrumentima koji su usmjereni na njihovu kompleksnost, povezanost i reprezentativnost;

53.  ističe da se prema Projekciji svjetskog stanovništva iz lipnja 2019. očekuje da će svjetsko stanovništvo u sljedećih 30 godina porasti za 2 milijarde ljudi, što će povećati utjecaj korištenja zemljišta i mora na biološku raznolikost i sekvestraciju ugljika; međutim, napominje kako sve veći gubitak biološke raznolikosti ugrožava sigurnost hrane i prehranu; poziva stranke da promiču održivo korištenje biološke raznolikosti u programima kojima se doprinosi sigurnosti opskrbe hranom i boljoj prehrani te ispunjavanju ciljeva održivog razvoja, s posebnom pozornošću posvećenom cilju br. 2 (iskorjenjivanje gladi);

Urbana područja

54.  napominje da su onečišćenje, širenje gradova, prekrivanje tla i uništavanje staništa glavni uzroci uništavanja biološke raznolikosti; podsjeća da u Globalnoj procjeni biološke raznolikosti i usluga ekosustava IPBES-a stoji da se površina gradskih područja udvostručila od 1992. i da dvije trećine građana EU-a žive u urbanim područjima; poziva na bolju procjenu uloge urbanih područja i gradova u očuvanju biološke raznolikosti te na veću uključenost gradova i lokalnih vlasti u definiranju politika za zaštitu i očuvanje biološke raznolikosti i usluge ekosustava kao i praćenje, izvješćivanje i verifikaciju;

55.  ustraje u tome da je potencijal gradova za pružanje pomoći u zaštiti biološke raznolikosti i usluga ekosustava podcijenjen; podsjeća na to da poboljšanje koristi od biološke raznolikosti, usluga ekosustava i urbane zelene infrastrukture u gradovima i prigradskim područjima poboljšava zdravlje ljudi; poziva Komisiju i države članice da promiču uključivanje i daljnju integraciju biološke raznolikosti i funkcija ekosustava u urbanizam, politike i planiranje uz smanjenje emisija ugljika i poboljšanje prilagodbe na klimatske promjene;

56.  napominje da urbana područja mogu imati transformativnu ulogu u EU-u u pogledu biološke raznolikosti; ističe da su onečišćenje plastikom i onečišćenje vode važni uzroci gubitka biološke raznolikosti; smatra da bi snažno kružno gospodarstvo, u kontekstu novog akcijskog plana za kružno gospodarstvo, moglo biti ključno u naporima EU-a za obnovu biološke raznolikosti;

57.  izražava žaljenje zbog činjenice da plastika i onečišćenje porijeklom od, primjerice, postrojenja za pročišćavanje vode, farmakoloških proizvoda i neodrživih poljoprivrednih praksi kao što je intenzivna uporaba hranjivih tvari, duboko utječu na zdravlje oceanskih ekosustava;

Zaštićena područja EU-a

58.  poziva na detaljnu analizu svih zaštićenih područja u EU-u, uključujući područja mreže Natura 2000, te na poboljšanje, bolju povezanost i proširenje tih područja; naglašava potrebu za standardiziranom metodom za izračun zaštićenih područja u EU-u i jasne definicije pojma „zaštićeno područje”; naglašava da su u svjetlu nedavnog izvješća Međuvladinog panela o oceanima i kriosferi u kontekstu klimatskih promjena potrebni sveobuhvatna ocjena i znatno povećanje zaštićenih morskih područja EU-a i njihova upravljanja; poziva na proširenje zaštićenih morskih područja EU-a na više odobalnih voda; naglašava da je, osim veličine, za sprečavanje gubitka biološke raznolikosti zaštićenih područja ključna i njihova kvaliteta, te da je stoga potrebno staviti veći naglasak na njihovo dobro i održivo upravljanje;

59.  poziva Komisiju da nastavi s pravnim djelovanjem kada utvrdi da se ne poštuju zakoni EU-a o zaštiti prirode; ističe da postupci u području povreda zaštite okoliša moraju biti učinkovitiji zbog rizika od nepopravljive štete za okoliš; ističe da je potrebno hitno zajamčiti pravilnu provedbu direktiva o prirodi i na transparentan način poduzeti daljnje korake u pogledu pritužbi o povredama zakonodavstva;

60.  napominje da bi okvir za očuvanje prirode mogao, ako se loše provodi, stvoriti potencijalno neprijateljski okoliš za aktiviste i zaštitnike okoliša te izravno ili neizravno dovesti do ugrožavanja njihovih života; naglašava da bi EU trebao aktivno osuditi ubojstva aktivista i zaštitnika okoliša;

61.  ističe da zelena infrastruktura pruža usluge ekosustava kojima se podupire biološka raznolikost, primjerice povećanjem količine ekoloških koridora u gradskim okruženjima;

Inovacije, istraživanje i obrazovanje

62.  podsjeća na važnost inovacija, istraživanja i razvoja kako bi se postigli ciljevi vizije za 2050.; naglašava važnost podupiranja istraživanja i građanske znanosti kako bi se ojačalo znanje, posebno u pogledu oceana, čije veći dio nije istražen; poziva Komisiju i Vijeće da u sljedećem VFO-u povećaju proračunska sredstva za dio Obzora Europa koji se odnosi na prirodne resurse na 120 milijardi EUR, uključujući osnovna i primijenjena istraživanja, primjerice u području taksonomije, te da se pokrene mjera za zaštitu i oporavak biološke raznolikosti u okviru Obzora Europa; poziva stranke da se posebno usredotoče na veze između očuvanja biološke raznolikosti i koristi za ljudsko zdravlje i ekonomsko blagostanje te da koordiniraju mjere za prikupljanje podataka;

63.  poziva Komisiju da podupre daljnja istraživanja o učincima uporabe i promjene uporabe zemljišta, uključujući krčenje šuma i proizvodnju bioenergije, na emisije stakleničkih plinova te da uzme u obzir te rezultate pri donošenju budućih politika;

64.  napominje da bi se, u skladu s europskom strategijom za plastiku u kružnom gospodarstvu donesenom 16. siječnja 2018., količina od 150 milijuna tona plastike koja se akumulirala u svjetskim oceanima mogla udvostručiti do 2030., ugrožavajući pritom više od 660 vrsta i oštećujući naš okoliš; poziva Komisiju da donese vodeće inicijative za borbu protiv onečišćenja plastikom i njegova učinka na biološku raznolikost; ističe specifičan slučaj mikroplastike koja obuhvaća više od 80 % prikupljenog morskog otpada i koja ugrožava morsku biološku raznolikost; stoga pozdravlja predanost Ursule von der Leyen otvaranju nove fronte u borbi protiv plastičnog otpada hvatanjem u koštac s mikroplastikom; naglašava potrebu za pristupom kružnoga gospodarstva kojim se naglasak stavlja na istraživanje i inovacije za održive proizvode;

65.  naglašava važnost obrazovanja u podizanju razine svijesti o biološkoj raznolikosti i zaštiti okoliša; napominje da su obrazovna zaštićena područja važan i učinkovit alat za podizanje razine svijesti javnosti i poboljšanje očuvanja;

Izgradnja kapaciteta, osviještenost javnosti i uključivanje svih dionika

66.  naglašava da su izgradnja kapaciteta i podizanje svijesti ključni za uspješnu provedbu i stvaranje boljeg razumijevanja važnosti biološke raznolikosti; stoga pozdravlja odluku COP14 kojom se stranke, druge vlade i donatori pozivaju da, ako su u prilici da to učine, osiguraju financijska sredstva za izgradnju kapaciteta, tehničku pomoć i prijenos tehnologije;

67.  naglašava važnost pružanja sveobuhvatnih informacija i traženja veće uključenosti civilnog društva i građana iz različitih dobnih skupina kako bi se postigli ciljevi EU-a i globalni ciljevi;

68.  poziva stranke na promicanje javne osviještenosti i sudjelovanje više dionika kako bi se osiguralo pronalaženje prilagođenih rješenja u suradnji s lokalnim zajednicama i autohtonim stanovništvom radi poticanja održive upotrebe zemljišta za veću biološku raznolikost te kako bi se u potpunosti poštovale regionalne razlike u krajolicima i staništima;

69.  pozdravlja namjeru da se aktivno radi na uključivanju više dionika, što je od temeljne važnosti za vrednovanje, zaštitu, očuvanje, održivo iskorištavanje i obnovu biološke raznolikosti te naglašava da će se boljom suradnjom s različitim razinama upravljanja, sektorima i privatnim akterima te između njih stvoriti mogućnosti za uključivanje ciljeva biološke raznolikosti u druge politike; smatra da je neophodno uključiti poslovne i financijske organizacije te u tom pogledu pozdravlja napore Komisije da uključi privatni sektor u očuvanje biološke raznolikosti, posebno u okviru platforme EU-a Poslovanje i biološka raznolikost; u tom pogledu pozdravlja pokretanje inicijativa iz privatnog sektora kao što je koalicija „One Planet Business for Biodiversity” na UN-ovu sastanku na vrhu o djelovanju u području klime u New Yorku;

70.  poziva Komisiju da razmotri usklađenu metodologiju za izračun ekološkog otiska poduzeća iz EU-a, kao i njihova utjecaja na biološku raznolikost;

71.  smatra da su u društvu potrebne transformativne promjene kako bi se riješilo pitanje klimatskih promjena, degradacija okoliša i gubitka biološke raznolikosti; ističe važnost načela pravedne tranzicije uz osiguravanje uključivosti i ravnopravnosti postupka;

72.  napominje da osviještenost javnosti te pristup sveobuhvatnim i lako razumljivim informacijama omogućuju potrošačima da donose informirane odluke o kupnji i promiču održivu potrošnju te stoga ustraje u tome da bi trebali biti dio sveobuhvatnog skupa mjera, posebno onih koje se odnose na proizvode koji vode do krčenja šuma, uništavanja ekosustava i kršenja ljudskih prava; poziva Komisiju i države članice da poboljšaju sljedivost i kontrolu proizvoda preko svojih vrijednosnih i opskrbnih lanaca te tako osiguraju potpunu transparentnost i za potrošače;

73.  naglašava da je potrebno bolje razviti ekološko i antideforestacijsko označavanje;

74.  pozdravlja sastanak Međunarodne unije za očuvanje prirode u Marseilleu koji će se održati 2020. godine; poziva Komisiju da tijekom tog foruma pošalje vidljive znakove svoje potpore u vezi sa svojim obvezama u pogledu biološke raznolikosti;

o
o   o

75.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 35, 31.1.2018., str. 2. (2) SL C 356, 4.10.2018., str. 38. (3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0431. (4) SL L 164, 25.6.2008., str. 19. (5) SL L 327, 22.12.2000., str. 1. (6) Konvencija o biološkoj raznolikosti, Konvencija Ujedinjenih naroda o suzbijanju dezertifikacije i Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime. (7) Izvješće o regionalnoj ocjeni biološke raznolikosti i usluga ekosustava za Europu i srednju Aziju https://ipbes.net/sites/default/files/2018_eca_full_report_book_v5_pages_0.pdf (8) Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 23. srpnja 2019. o pojačanju djelovanja EU-a za zaštitu i obnovu svjetskih šuma (COM(2019)0352).

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. siječnja 2020. o radu Europskog ombudsmana – godišnje izvješće za 2018. godinu (2019/2134(INI))

P9_TA(2020)0016 A9-0032/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće o radu Europskog ombudsmana tijekom 2018. godine,

–  uzimajući u obzir članak 15., članak 24. stavak 3. i članak 228. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članke 11., 41., 42. i 43. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (Povelja),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom,

–  uzimajući u obzir Odluku Europskog parlamenta 94/262/EZUČ, EZ, Euratom od 9. ožujka 1994. o propisima i općim uvjetima koji uređuju obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana(1),

–  uzimajući u obzir Europski kodeks dobrog administrativnog postupanja, koji je Parlament usvojio 6. rujna 2001.,

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o suradnji zaključen 15. ožujka 2006. između Parlamenta i Europskog ombudsmana, koji je stupio na snagu 1. travnja 2006.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 17. siječnja 2019. o strateškoj istrazi Europskog ombudsmana OI/2/2017 o transparentnosti zakonodavnih rasprava u okviru pripremnih tijela Vijeća EU-a(2),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 13. veljače 2019. o ishodu razmatranja Odbora za predstavke tijekom 2018. godine(3),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o radu Europskog ombudsmana,

–  uzimajući u obzir članak 54. i članak 232. stavak 1. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za ustavna pitanja,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za predstavke (A9-0032/2019),

A.  budući da je godišnje izvješće o radu Europskog ombudsmana tijekom 2018. godine službeno predano predsjedniku Europskog parlamenta 2. listopada 2019. i da ga je ombudsmanica gđa Emily O'Reilly predstavila Odboru za predstavke 4. rujna 2019. u Bruxellesu;

B.  budući da je člancima 24. i 228. UFEU-a Europski ombudsman ovlašten primati pritužbe u vezi s nepravilnostima u djelovanju institucija, tijela, ureda ili agencija Unije, s iznimkom Suda Europske unije u izvršavanju njegovih pravosudnih ovlasti;

C.  budući da je člankom 10. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji utvrđeno da „svaki građanin ima pravo sudjelovati u demokratskom životu Unije” i da se „odluke donose na što otvoreniji način i na razini što je moguće bližoj građanima”;

D.  budući da se u članku 15. UFEU-a navodi da „institucije, tijela, uredi i agencije Unije, radi promicanja dobrog upravljanja i osiguranja sudjelovanja civilnog društva, pri svome radu koliko je god to moguće poštuju načelo otvorenosti djelovanja” i da „svaki građanin Unije i svaka fizička ili pravna osoba s boravištem ili sjedištem u nekoj državi članici ima pravo pristupa dokumentima institucija, tijela, ureda i agencija Unije”;

E.  budući da se člankom 41. stavkom 1. Povelje propisuje da „svatko ima pravo da institucije, tijela, uredi i agencije Unije njegove predmete obrađuju nepristrano, pravično i u razumnom roku”;

F.  budući da u članku 43. Povelje piše da: „svaki građanin Unije i svaka fizička ili pravna osoba s boravištem ili sjedištem u nekoj državi članici ima pravo obratiti se Europskom ombudsmanu u vezi s nepravilnostima u djelovanju institucija, tijela, ureda ili agencija Unije, s iznimkom Suda Europske unije u izvršavanju njegovih pravosudnih ovlasti”;

G.  budući da je 2018. godine Europski ombudsman otvorio 490 istraga, od kojih su se 482 temeljile na pritužbama, a 8 istraga bilo je na vlastitu inicijativu te je zatvorio 545 istraga (534 na temelju pritužbi i 11 istraga na vlastitu inicijativu); budući da se veći dio istraga odnosio na Komisiju (285 istraga ili 58,2 %), nakon čega slijede agencije EU-a (43 istrage ili 8,8 %), a ostatak je podijeljen na sljedeći način: Parlament (30 istraga ili 6,1 %), Europski ured za odabir osoblja (EPSO) (23 istrage ili 4,7 %), Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) (23 istrage ili 4,3 %), Europska investicijska banka (16 istraga ili 3,3 %), Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) (14 istraga ili 2,8 %) i ostale institucije (56 istraga ili 11,4 %);

H.  budući da su tri najvažnija pitanja u istragama koje je Europski ombudsman zatvorio 2018. bila: transparentnost, odgovornost i javni pristup informacijama i dokumentima (24,6 %), kultura usluga (19,8 %) i pravilna uporaba diskrecijskog prava (16,1 %); budući da su se ostala pitanja odnosila na poštovanje postupovnih prava, kao što je pravo na saslušanje, poštovanje temeljnih prava, zapošljavanje, etička pitanja, sudjelovanje javnosti u postupku donošenja odluka EU-a, uključujući u postupcima zbog povrede, dobro financijsko upravljanje natječajnim postupcima, bespovratnim sredstvima i ugovorima EU-a i dobro upravljanje pitanjima osoblja EU-a;

I.  budući da stopa pridržavanja preporuka Europskog ombudsmana od strane Europske komisije za 2018. godinu iznosi 76 %, što je kontinuirani pad s 82 % 2016. i sa 77 % 2017. godine;

J.  budući da je 2018. godine 17 996 građana zatražilo pomoć Europskog ombudsmana; budući da je 14 596 građana dobilo savjet na mrežnoj stranici Europskog ombudsmana slijedeći upute sadržane u interaktivnom vodiču; budući da je 1220 zahtjeva proslijeđeno drugim tijelima radi informacija; budući da je Europski ombudsman poduzeo korake u vezi s 2180 zaprimljenih pritužbi;

K.  budući da je u svojem strateškom radu 2018. ured Europskog ombudsmana otvorio pet novih strateških istraga o postupanju s osobama s invaliditetom u okviru Zajedničkog sustava zdravstvenog osiguranja, o dostupnosti mrežnih stranica Komisije osobama s invaliditetom, o aktivnostima Europske agencije za lijekove (EMA) prije podnošenja zahtjeva, o postupanju Komisije u slučajevima „rotirajućih vrata” u vezi s osobljem EU-a i o odgovornosti zakonodavnog rada Vijeća; budući da je Europski ombudsman 2018. otvorio deset strateških inicijativa, među ostalim, o uporabi jezika u javnoj službi EU-a, politici protiv uznemiravanja u službi EU-a i zaštiti djece migranata;

L.  budući da Europski ombudsman ima ključnu ulogu u tome da zakonodavni postupak EU-a učini otvorenijim i odgovornijim prema građanima kako bi im se omogućilo da ostvare svoje pravo sudjelovanja u demokratskom životu Unije, čime se povećava angažman i povjerenje građana;

M.  budući da Europski ombudsman ima ključnu ulogu u jamčenju potpune odgovornosti institucija EU-a te maksimalne transparentnosti i nepristranosti administracije i postupaka donošenja odluka u EU-u radi zaštite prava građana, čime se povećava njihovo povjerenje, angažman i sudjelovanje u demokratskom životu Unije;

N.  budući da je glavni prioritet Europskog ombudsmana osigurati potpuno poštovanje prava građana;

O.  budući da je Europski ombudsman 2018. pokrenuo novu mrežnu stranicu s izmijenjenim i prilagođenim sučeljem za potencijalne podnositelje pritužbi; budući da „ubrzani” postupak rješavanja pritužbi u vezi s pristupom javnosti dokumentima odražava predanost Europskog ombudsmana da pruža pomoć i da u roku od 40 dana donosi odluke za osobe koje traže pomoć na sva 24 službena jezika EU-a; budući da je ta nova inicijativa dio strategije za poboljšanje učinkovitosti ureda Europskog ombudsmana;

P.  budući da je u strateškoj istrazi Europskog ombudsmana OI/2/2017/TE utvrđeno da Vijeće nije dovoljno transparentno u pogledu javnog pristupa svojim zakonodavnim dokumentima te trenutačne prakse u postupku donošenja odluka, točnije tijekom pripremne faze na razini Odbora stalnih predstavnika (COREPER) i radnih skupina; budući da je, nakon oklijevanja Vijeća da provede preporuke, Europski ombudsman 16. svibnja 2018. Europskom parlamentu dostavio posebno izvješće OI/2/2017/TE o transparentnosti zakonodavnog postupka Vijeća; budući da je 17. siječnja 2019. Parlament usvojio svoje izvješće o strateškoj istrazi Europskog ombudsmana, u kojemu u cijelosti podupire preporuke Europskog ombudsmana; budući da je finsko predsjedništvo izrazilo svoju predanost jačanju otvorenosti i zakonodavne transparentnosti Vijeća;

Q.  budući da je Europski parlament 12. veljače 2019. usvojio nacrt uredbe Europskog parlamenta o utvrđivanju propisa i općih uvjeta kojima se uređuje obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana (Statut Europskog ombudsmana) i o stavljanju izvan snage Odluke 94/262/EZUČ, EZ, Euratom(4), za što ima primarnu zakonodavnu odgovornost; budući da se još čeka odobrenje Vijeća za tu novu uredbu;

R.  budući da će veća otvorenost i transparentnost stajališta vlada država članica u Vijeću poboljšati povjerenje u EU i smanjiti euroskepticizam i populizam;

S.  budući da će veća transparentnost u postupku donošenja odluka u okviru trijaloga poboljšati povjerenje građana u institucije EU-a;

T.  budući da je Europski ombudsman 2018. pokrenuo stratešku inicijativu protiv uznemiravanja kojom se provjeravaju politike protiv uznemiravanja na snazi u administraciji EU-a; budući je 2018. Europski ombudsman odlučio pisanim putem zatražiti od 26 institucija i agencija EU-a pojedinosti o tim politikama i njihovoj provedbi;

U.  budući da je Europski ombudsman 2018. pokrenuo istragu o rodnoj diskriminaciji i pitanjima jednakih mogućnosti u Europskoj investicijskoj banci (EIB); budući da je EIB usvojio preporuke i prijedloge Europskog ombudsmana u pogledu jednakih mogućnosti i rodnog pariteta;

V.  budući da je Europski ombudsman dio okvira EU-a predviđenog Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, čija je zadaća zaštita, promicanje i praćenje provedbe Konvencije na razini institucija EU-a;

W.  budući da je u ožujku 2018. održana konferencija na kojoj su zajednički sudjelovali Europska mreža pučkih pravobranitelja i Odbor za predstavke Europskog parlamenta, a jedna od glavnih točaka rasprave bio je način na koji bi pučki pravobranitelji mogli ojačati svoju suradnju;

1.  pozdravlja godišnje izvješće za 2018. godinu koje je predstavio Europski ombudsman;

2.  čestita Emily O’Reilly na njezinu izvrsnom radu i konstruktivnim naporima koje ulaže u poboljšanje kvalitete administracije EU-a te dostupnosti i kvalitete usluga koje EU nudi građanima;

3.  ističe važnost transparentnosti i javnog pristupa dokumentima Vijeća; naglašava da je visoka razina transparentnosti u svim fazama zakonodavnog postupka ključna kako bi građani, mediji i dionici mogli pozivati na odgovornost svoje izabrane dužnosnike i vlade; prepoznaje vrijednu ulogu koju Europski ombudsman ima u povezivanju i posredovanju između institucija EU-a i građana; smatra da Vijeće mora revidirati svoju politiku povjerljivosti; ističe rad Europskog ombudsmana u tome da se zakonodavni postupak EU-a učini odgovornijim pred javnosti;

4.  naglašava da je važno i potrebno da građani aktivnije sudjeluju u donošenju odluka te ističe potrebu za većom transparentnošću u načinu rada uprave radi jačanja demokratske legitimnosti institucija Unije s ciljem vraćanja povjerenja;

5.  apelira na Europskog ombudsmana da zajamči veću transparentnost u postupku donošenja odluka u trijalozima;

6.  naglašava da je obnavljanje povjerenja građana u institucije Unije glavna briga Europskog parlamenta i da je od najveće sociopolitičke i etičke važnosti;

7.  ističe potrebu za poboljšanjem i jačanjem socijalnog dijaloga, kao i dijaloga između tijela, institucija i građana Unije;

8.  u potpunosti podržava preporuke Europskog ombudsmana Vijeću i apelira na Vijeće da poduzme sve potrebne mjere za što bržu provedbu tih preporuka;

9.  potiče Europskog ombudsmana da institucijama EU-a pruži dodatne smjernice o tome kako bolje komunicirati s građanima na svim službenim jezicima EU-a; potiče Europskog ombudsmana da institucijama pruži smjernice o tome kako razviti svoju jezičnu politiku tako da omogući proizvodnju relevantnog sadržaja i informacija na najvećem mogućem broju jezika;

10.  pozdravlja strategiju Europskog ombudsmana čiji je cilj povećati učinak i vidljivost te funkcije među građanima EU-a;

11.  pozdravlja redizajn mrežne stranice Europskog ombudsmana, zbog čega je postao funkcionalniji i pristupačniji instrument za građane;

12.  traži da Vijeće, kao suzakonodavac, uskladi svoje metode rada sa standardima parlamentarne demokracije, kako je propisano Ugovorima, umjesto da djeluje kao diplomatski forum, što nije njegova predviđena funkcija; podsjeća da je nakon strateške istrage OI/2/2017/TE Europski ombudsman zaključio da prakse Vijeća u pogledu transparentnosti predstavljaju nepravilnosti u postupanju; apelira na Vijeće da odmah provede preporuke Europskog ombudsmana iz strateške istrage, uključujući preporuke koje je Parlament iznio u svojem izvješću o posebnom izvješću; potiče Europskog ombudsmana da nastavi pratiti napredak povezan s tom strateškom istragom;

13.  ponavlja svoj poziv za ažuriranje zakonodavstva EU-a u vezi s pristupom dokumentima i traži reviziju Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije(5) kako bi se olakšao rad Europskog ombudsmana u nadgledanju odobravanja pristupa dokumentima Parlamenta, Vijeća i Komisije; žali zbog toga što je Vijeće blokiralo reviziju Uredbe (EZ) br. 1049/2001 i potiče Vijeće da ponovno otvori svoje rasprave na temelju stajališta koje je usvojio Parlament u drugom čitanju kako je utvrđeno u Rezoluciji od 12. lipnja 2013. o zastoju u pogledu revizije Uredbe (EZ) br. 1049/2001(6);

14.  ponavlja svoj poziv na reviziju Uredbe (EZ) br. 1049/2001 jer je znatno zastarjela i više ne odražava postojeću pravnu situaciju i institucijske prakse institucija, ureda, tijela i agencija EU-a;

15.  pozdravlja službeno pokretanje ubrzanog postupka za upite o pristupu dokumentima i potvrđuje pozitivan rezultat koji ima za podnositelje pritužbe;

16.  snažno ističe da je važno da Europski ombudsman nastavi pomno pratiti i provoditi strateške istrage o transparentnosti Komisije; ističe da je svjestan činjenice da i dalje postoji fenomen „rotirajućih vrata”, osobito među dužnosnicima institucija na najvišoj razini; apelira na Europskog ombudsmana da nastavi pratiti provedbu revidiranih pravila Komisije o „rotirajućim vratima” koja su stupila na snagu u rujnu 2018. kao rezultat istrage na vlastitu inicijativu Europskog ombudsmana;

17.  naglašava da je pitanje sukoba interesa šire od slučajeva „rotirajućih vrata” te ustraje u tome da je potrebno izraditi dodatna pravila i strože kriterije kako bi se čvrsto zajamčilo da se odluke i zakonodavstvo donose imajući na umu interese građana;

18.  podsjeća da su načela javne dostupnosti, otvorenosti i transparentnosti svojstvena zakonodavnom postupku EU-a kako bi se građanima omogućilo da saznaju o pitanjima koja su temelj zakonodavnih djelovanja, čime se osigurava učinkovito ostvarivanje njihovih demokratskih prava(7); prepoznaje potrebu za transparentnošću u postupku donošenja odluka EU-a; podupire uspostavu Zajedničkog zakonodavnog portala u kojoj sudjeluju službe triju institucija, čiji je cilj korisnicima koji nisu stručnjaci omogućiti jednostavan pristup informacijama o tekućim zakonodavnim postupcima;

19.  podržava objavljivanje konačnih dokumenata o „trijalogu”; napominje da se u presudi Suda u predmetu De Capitani (T-540/15) iz ožujka 2018. navodi da stajališta institucija sadržana u dokumentima u „četiri stupca” nisu obuhvaćena općom pretpostavkom neotkrivanja; napominje da osjetljiva priroda predmeta dokumenata u okviru trijaloga nije sama po sebi dovoljan razlog za uskraćivanje pristupa javnosti; smatra da bi sve tri institucije trebale dati svoj doprinos kako bi se postigla transparentnost u trijalozima; uviđa da je pravo javnosti na pristup dokumentima institucija Unije zaštićeno i neotuđivo pravo svakog građanina EU-a koje izravno proizlazi iz demokratskog načela i temeljnog prava na slobodu izražavanja, tako da se uspostavi odgovarajuća obveza Unije o usklađenosti i odgovornosti; ističe potrebu za daljnjim promicanjem relevantnih institucija transparentnosti, kao što je Europski ombudsman, kako bi Unija ispunila svoje prethodno navedene obveze;

20.  ponavlja da se integritet Europske središnje banke (ESB)i njezina neovisnost od privatnih financijskih interesa moraju zajamčiti; naglašava da se članovi njezina Izvršnog odbora moraju suzdržati od istovremenog sudjelovanja u forumima, ili drugim organizacijama, koje okupljaju rukovoditelje banaka koje nadzire ESB, te da ne smiju sudjelovati u forumima koji nisu otvoreni za javnost; pozdravlja mišljenje Europskog ombudsmana od 5. srpnja 2018.;

21.  žali zbog toga što ESB još nije usvojio i primijenio preporuku o minimalnim pravilima u pogledu odgovornosti; smatra da bi neuspjeh u osiguravanju transparentnosti aktivnosti ESB-a mogao dovesti do ugrožavanja njegove neovisnosti od privatnih financijskih interesa;

22.  podržava preporuke Europskog ombudsmana od 15. siječnja 2018. o sudjelovanju predsjednika Europske središnje banke i članova njezinih tijela nadležnih za odlučivanje u „Skupini tridesetorice” te potiče ESB da izmijeni relevantna pravila kako bi se zajamčila stvarna provedba najviših standarda etike i odgovornosti;

23.  poziva Komisiju da u fazi neformalnog dijaloga s državama članicama zajamči visoku razinu transparentnosti i pristup dokumentima i informacijama o postupcima EU Pilot i postupcima zbog povrede prava, naročito u vezi sa zaprimljenim predstavkama, te potpun pristup već zaključenim postupcima EU Pilot i postupcima zbog povrede s pomoću odgovarajućih sredstava; poziva Komisiju da zauzme drugačiji pristup o povredi prava EU-a i da postupke zbog povrede prava pokreće ne oslanjajući se isključivo na mehanizam EU Pilot;

24.  ističe važnost mjera koje se poduzimaju za povećanje transparentnosti odluka donesenih u postupcima zbog povrede prava; podsjeća da je Komisija 2014. na mrežnim stranicama Europa uspostavila centraliziranu platformu sa sveobuhvatnim informacijama o povredama; ističe da Komisija u svojim godišnjim izvješćima o praćenju primjene zakonodavstva EU-a Europskom parlamentu i javnosti dostavlja informacije o projektu EU Pilot i povredama prava;

25.  u potpunosti podupire predani rad Europskog ombudsmana na poboljšanju transparentnosti lobiranja u EU-u; podupire predanost Komisije provedbi revidiranih horizontalnih pravila o stručnim skupinama, među ostalim u vezi s transparentnošću i sukobima interesa; ističe važnost registriranja pojedinaca i organizacija koje zastupaju privatne interese u registru transparentnosti kako bi se imenovanja mogla provesti u skladu s horizontalnim pravilima;

26.  ističe potrebu za trostranim sporazumom između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, koji bi predstavljao korak prema jačanju postojećih pravila o lobiranju i ispravljanju propusta; smatra, međutim, da institucije ne bi trebale stati na tome, već bi trebale težiti donošenju obvezujućih zakonodavnih mjera za sve institucije i agencije EU-a;

27.  naglašava da je važno da su sve informacije o utjecaju lobista dostupne besplatno, da su u cijelosti razumljive i lako dostupne javnosti, čime se poboljšava točnost podataka u registru transparentnosti EU-a; naglašava da se mora osigurati potpuna transparentnost financiranja svih predstavnika interesnih skupina i poziva na suspenziju bilo koje organizacije koja prekrši pravila „rotirajućih vrata”;

28.  naglašava da je važno donijeti odgovarajući zakonodavni akt kako bi registar transparentnosti EU-a postao u cijelosti obvezan i pravno obvezujući za sve institucije i agencije EU-a te treće strane, čime bi se osigurala potpuna transparentnost lobiranja; potiče institucije EU-a da razmotre koja bi praktična rješenja mogla dovesti do postizanja brzog i učinkovitog dogovora;

29.  žali zbog toga što su rodna diskriminacija i rodna zastupljenost i dalje otvoreno pitanje unutar institucija EU-a; sa zabrinutošću primjećuje nalaze u predmetu 366/2017/AMF i snažno potiče EIB da u potpunosti poštuje preporuke Europskog ombudsmana u postizanju uravnotežene rodne zastupljenosti na rukovodećim položajima;

30.  pozdravlja istragu Europskog ombudsmana iz 2018. o postupku imenovanja bivšeg glavnog tajnika Komisije i potvrđuje da su utvrđena četiri slučaja nepravilnosti; izražava žaljenje zbog toga što prethodna Komisija, unatoč potpori Parlamenta preporukama Europskog ombudsmana, nije provela te preporuke; posebno je zabrinut zbog činjenice da Komisija nije uvela poseban postupak imenovanja te traži da ga nova Komisija uvede, čime bi se zajamčili najviši standardi u pogledu transparentnosti, etike i vladavine prava;

31.  sa zabrinutošću primjećuje smanjenje stope pridržavanja Komisije u pogledu preporuka, prijedloga i rješenja Europskog ombudsmana; poziva Komisiju da iskaže daljnju predanost rješavanju svih slučajeva nepravilnosti koje je u njezinu djelovanju pronašao Europski ombudsman;

32.  potiče Europskog ombudsmana da prati provedbu novih pravila Parlamenta za saslušanja kandidata za povjerenike, posebno onih pravila navedenih u članku 2. Priloga VII. u vezi s ispitivanjem financijskih interesa, u duhu transparentnosti i objektivnosti;

33.  prima na znanje prijedlog koji je Komisija donijela 31. siječnja 2018. o novom Kodeksu ponašanja za članove Europske komisije; smatra da treba dodatno ojačati odredbe Kodeksa;

34.  ponavlja svoje snažno uvjerenje da se u svim institucijama EU-a trebaju primjenjivati stroža etička pravila i standardi kako bi se zajamčilo poštovanje obveze integriteta;

35.  čvrsto vjeruje da je transparentnost ključna sastavnica vladavine prava i da se mora poštovati tijekom cijelog zakonodavnog postupka jer utječe na stvarnu realizaciju prava glasa i prava kandidiranja na izborima, kao i drugih prava (tj. slobode izražavanja, slobode govora i slobode primanja informacija); smatra da bi stvaranje aktivnog građanstva EU-a iziskivalo javni nadzor, preispitivanje i ocjenjivanje postupka s mogućnošću za osporavanje rezultata; naglašava da bi se time pomoglo građanima da se još bolje upoznaju s osnovnim konceptima zakonodavnog postupka te potaknulo sudjelovanje u demokratskom životu Unije;

36.  pozdravlja stalna nastojanja Europskog ombudsmana da sudjelovanjem u javnim savjetovanjima iz svojeg djelokruga rada utječe na promjene u institucijama EU-a; pozdravlja prijedloge Europskog ombudsmana za poboljšanje transparentnosti modela procjene rizika EU-a u prehrambenom lancu, koji uključuju preporuke o tome da Europska agencija za sigurnost hrane objavljuje dnevni red i zapisnike sa sastanaka povezanih s procjenom rizika;

37.  potiče Europskog ombudsmana da nastavi istragu na vlastitu inicijativu o transparentnosti interakcije Europske agencije za lijekove i farmaceutskih poduzeća prije podnošenja zahtjeva za odobrenje za stavljanje na tržište te javnog savjetovanja koje je trajalo do siječnja 2019.;

38.  pozdravlja istragu Europskog ombudsmana o izvješćima o sigurnosti Europske agencije za sigurnost zračnog prometa (EASA), zbog čega je ta agencija promijenila svoju praksu tako da osobe koje izvješćuju o sigurnosnim pitanjima sad primaju povratne informacije;

39.  apelira na Europskog ombudsmana da nastavi pratiti usklađenost Zajedničkog sustava zdravstvenog osiguranja (JSIS) s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom; potiče Komisiju da ažurira tekst Općih provedbenih odredbi kojim se uređuje rad JSIS-a u pogledu zdravstvenih troškova i troškova u vezi s razumnom prilagodbom radnog okruženja osoba s invaliditetom ili teškom bolesti; poziva Europskog ombudsmana da u cijeloj upravi Europske unije zajamči potpunu provedbu Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom;

40.  pozdravlja praktične preporuke Europskog ombudsmana u pogledu pristupačnosti postupaka odabira Europskog ureda za odabir osoblja (EPSO) za osobe s oštećenjem vida; poziva Europskog ombudsmana da prati pridržava li se EPSO u cijelosti zahtjeva o pristupačnosti za postupke odabira na internetu; poziva Europskog ombudsmana da prati usvajanje svojih prijedloga za pomoćne tehnologije tijekom računalnih testova koji se odvijaju diljem svijeta;

41.  podržava Europskog ombudsmana u razvijanju svijesti među institucijama EU-a o uvođenju oštrijih politika protiv uznemiravanja;

42.  podržava inicijativu Europskog ombudsmana da prati pokret #MeToo i poziva na daljnje praćenje aktivnih politika protiv uznemiravanja u upravi EU-a;

43.  podržava nastojanja Europskog ombudsmana da olakša sudjelovanje građana u donošenju politika EU-a; traži da Europski ombudsman nastavi pratiti upotrebu Instrumenta europske građanske inicijative (ECI), uključujući praćenje provedbe revidirane Uredbe o europskoj građanskoj inicijativi;

44.  ističe da se uloga Europskog ombudsmana od njezina nastanka s vremenom razvila, od sprečavanja nepravilnosti do promicanja dobre uprave; smatra da je logička evolucija tog trenda daljnje aktivno i pravovremeno promicanje boljeg upravljanja i dobrih administrativnih praksi;

45.  pozdravlja inicijativu Europskog ombudsmana za Nagradu za dobru upravu kojom se priznaju napori koje ulaže javna uprava EU-a da pronađe nove inovativne načine za provedbu politika prilagođenih potrebama građana;

46.  ponavlja svoj dugogodišnji poziv da se postojeći Kodeks dobrog administrativnog postupanja unaprijedi u stvarno obvezujuću uredbu za sve institucije i agencije EU-a;

47.  podsjeća na predanost Europskog ombudsmana vrlo visokoj razini transparentnosti od EU-a tijekom pregovora o sporazumu o povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije;

48.  potiče Europskog ombudsmana na nastavak suradnje s nacionalnim pučkim pravobraniteljima preko Europske mreže pučkih pravobranitelja; naglašava potrebu za daljnjim razvojem takvih oblika suradnje između različitih nacionalnih pučkih pravobranitelja;

49.  podsjeća da novi nacrt Statuta Europskog ombudsmana, koji je nedavno usvojio Europski parlament, sadrži razdoblje mirovanja od 3 godine prije nego što se zastupnik u Europskom parlamentu može razmatrati za dužnost Europskog ombudsmana;

50.  ponavlja da je od ključne važnosti očuvati neovisnost i integritet Europskog ombudsmana te osigurati da dužnost obnašaju osobe koje su slobodne od očigledne stranačke političke pripadnosti, sukoba interesa te koje imaju snažan osjećaj etike;

51.  cijeni izvrsnu i plodnu suradnju Europskog ombudsmana i tima s Odborom za predstavke;

52.  prima na znanje izvrsne primjere suradnje koje je ombudsmanica O’Reilly ostvarila tijekom svojeg mandata i poziva predstojećeg Europskog ombudsmana na takvu suradnju i strukturni dijalog s Odborom za predstavke kako bi se dodatno poboljšala kvaliteta uprave EU-a te dostupnost i kvaliteta usluga koje nudi našim građanima;

53.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju i izvješće Odbora za predstavke proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskom ombudsmanu, vladama i parlamentima država članica te njihovim pučkim pravobraniteljima ili sličnim mjerodavnim tijelima.

(1) SL L 113, 4.5.1994., str. 15. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0045. (3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0114. (4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0080. (5) SL L 145, 31.5.2001., str. 43. (6) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0271. (7) Spojeni predmeti C-39/05 i C-52/05 P, Kraljevina Švedska i Maurizio Turco protiv Vijeća Europske unije, Zbornik sudske prakse za 2008. I-04723.

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. siječnja 2020. o institucijama i tijelima ekonomske i monetarne unije: sprečavanje sukoba interesa nakon odlaska iz javne službe (2019/2950(RSP))

P9_TA(2020)0017 B9-0047/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 298. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Uredbu br. 31. (EEZ), 11. (EZAE) kojom se utvrđuje Pravilnik o osoblju za dužnosnike i Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice za atomsku energiju (Pravilnik o osoblju) te posebno njezin članak 11. točku (a) i članke 12., 16. i 17.(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. svibnja 2011. o razrješnici za 2009.: uspješnost, financijsko upravljanje i nadzor agencija EU-a(2),

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Revizorskog suda br. 15/2012 pod naslovom „Upravljanje sukobom interesa u odabranim agencijama EU-a”(3),

–  uzimajući u obzir odluku Komisije od 29. lipnja 2018. o vanjskim djelatnostima i poslovima i o profesionalnim djelatnostima nakon napuštanja službe (C(2018)4048),

–  uzimajući u obzir izjavu za medije Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA) od 17. rujna 2019. o objavi ostavke Adama Farkasa s dužnosti izvršnog direktora EBA-e, koja će stupiti na snagu 31. siječnja 2020.(4),

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o imenovanju izvršnog direktora EBA-a Adama Farkasa za glavnog direktora Udruge za europska financijska tržišta(AFME) (O-000031/2019 – B9-0054/2019) i odgovore koje je Komisija dala 24. listopada 2019.(5),

–  uzimajući u obzir odgovore koje je predsjednik EBA-e dao 4. studenoga 2019. na saslušanju u Odboru za ekonomsku i monetarnu politiku,

–  uzimajući u obzir izvješće Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) od 23. kolovoza 2010. naslovljeno „Odlazak iz javne službe: dobre prakse za sprečavanje sukoba interesa”(6),

–  uzimajući u obzir radni dokument organizacije Transparency International 06/2010 o reguliranju tzv. rotirajućih vrata(7),

–  uzimajući u obzir nacrt preporuka Europskog ombudsmana o istrazi u vezi s pritužbom 775/2010/ANA protiv Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA)(8),

–  uzimajući u obzir pismo Ombudsmana direktoru Europske agencije za kemikalije (ECHA) od 13. lipnja 2017. o provedbi članka 16. Pravilnika o osoblju EU-a(9),

–  uzimajući u obzir pismo Ombudsmana direktoru EBA-e od 13. lipnja 2017. o provedbi članka 16. Pravilnika o osoblju EU-a(10),

–  uzimajući u obzir izvješće Europskog ombudsmana od 28. veljače 2019. o objavi informacija o bivšim zaposlenicima na višim položajima kako bi se provela jednogodišnja zabrana lobiranja i javnog zastupanja: SI/2/2017/NF(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. veljače 2019. o Nacrtu uredbe Europskog parlamenta o utvrđivanju propisa i općih uvjeta kojima se uređuje obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana (Statut Europskog ombudsmana)(12),

–  uzimajući u obzir političke smjernice za sljedeću Europsku komisiju 2019.– 2024.(13),

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o institucijama i tijelima ekonomske i monetarne unije: sprečavanje sukoba interesa nakon odlaska iz javne službe (O-000048/2019 – B9‑0001/2020),

–  uzimajući u obzir članak 136. stavak 5. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku,

A.  budući da se člankom 298. stavkom 1. UFEU-a utvrđuje da „u obavljanju svojih zadaća institucije, tijela, uredi i agencije Unije imaju potporu otvorene, učinkovite i neovisne europske administracije”;

B.  budući da se člankom 68. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1093/2010(14) utvrđuje da „na osoblje Tijela, uključujući stalne članove Upravljačkog odbora i njegova predsjednika, primjenjuju se Pravilnik o osoblju, Uvjeti zaposlenja ostalih službenika i pravila koja radi njihove primjene zajednički donose institucije Unije”;

C.  budući da se posebno u člancima 16. i 17. Pravilnika o osoblju utvrđuju načela za osoblje koje napušta institucije, uključujući odredbe o sprečavanju sukoba interesa;

D.  budući da je izvršni direktor EBA-e prihvatio položaj glavnog direktora AFME-a od 1. veljače 2020. te je najavio ostavku s mjesta izvršnog direktora EBA-e, koja stupa na snagu 31. siječnja 2020.;

E.  budući da su Upravni odbor i Nadzorni odbor EBA-e odlučili da bi trebalo dati zeleno svjetlo za novo zaposlenje izvršnog direktora EBA-e kao glavnog direktora AFME-a; budući da je Nadzorni odbor odlučio svojem izvršenom direktoru uvesti prilično slaba ograničenja kojima se, prema EBA-i, rješava pitanje sukoba interesa koji proizlazi iz njegova prihvaćanja novog radnog mjesta u AFME-u; budući da se ta ograničenja odnose na aktivnosti koje je provodio za trajanja službe u EBA-i i nakon prestanka dužnosti u toj instituciji;

F.  budući da je predsjednik EBA-e na saslušanju pred Europskim parlamentom naglasio poteškoće u primjeni ograničenja za takve aktivnosti nakon prestanka zaposlenja u javnoj službi;

G.  budući da trenutačno viši rukovoditelji koji napuste nadzorna tijela ne primaju privremenu naknadu;

H.  budući da se situacije sukoba interesa nakon odlaska iz javne službe ili sukoba interesa kad je riječ o „rotirajućim vratima” ponavljaju, a procijenile su ih i analizirale međunarodna tijela i tijela EU-a, posebno Europski ombudsman i Europski revizorski sud;

I.  budući da takvi slučajevi „rotirajućih vrata” daju interesnim skupinama priliku da nagrade regulatore za prošlo ponašanje, čime se omogućavaju štetni poticaji;

1.  naglašava važnost otvorene, učinkovite i neovisne europske administracije za cijeli EU, uključujući institucije, tijela i agencije u ekonomskoj i monetarnoj uniji;

2.  zabrinut je zbog sukoba interesa koji je nastao zbog imenovanja izvršnog direktora EBA-e za glavnog direktora AFME-a počevši od 1. veljače 2020.; napominje da to razdoblje nakon odlaska iz javne službe bez razdoblja mirovanja predstavlja rizik ne samo za reputaciju i neovisnost EBA-e, već i za sve institucije EU-a i za cijeli europski projekt;

3.  podsjeća da neriješeni sukobi interesa mogu ugroziti ne samo provedbu visokih etičkih standarda u europskoj administraciji, već i pravo na dobru upravu, čime se ugrožavaju jednaki uvjeti potrebni za ispravno funkcioniranje jedinstvenog tržišta;

4.  poziva na učinkovitu i dosljednu primjenu Pravilnika o osoblju, posebno njegova članka 16., kako bi se spriječili sukobi interesa, koji se posebno tiču viših dužnosnika, ali ne samo njih; ističe da se člankom 16. institucijama EU-a omogućuje da odbiju zahtjev bivšeg dužnosnika da prihvati određeni posao ako ograničenja nisu dovoljna za zaštitu legitimnih interesa institucija; naglašava da se u slučaju Adama Farkasa zabrana izravnog prelaska u AFME mogla razmotriti u skladu s člankom 21. stavkom 3. točkom (b) Odluke Komisije C(2018)4048 jer se AFME može smatrati „suprotstavljenom stranom”;

5.  boji se da često nije moguće provesti uvjete nametnute nakon odlaska iz javne službe u vezi sa zapošljavanjem; stoga potiče institucije i agencije EU-a da razmotre cijeli niz instrumenata dostupnih u skladu s člankom 16. Pravilnika o osoblju;

6.  dovodi u pitanje odluku Nadzornog odbora i Upravnog odbora EBA-e da se Adamu Farkasu omogući da preuzme dužnost glavnog direktora AFME-a; poziva ih da preispitaju svoju odluku;

7.  primjećuje da, iako iskustvo rada u privatnom sektoru može biti vrijedno za rad u institucijama, sustav „rotirajućih vrata” može nastati i kao posljedica zaposlenja u privatnom sektoru prije rada u javnoj službi, kada postoji izravna veza između bivšeg poslodavca i novog položaja u instituciji, te da to može ugroziti integritet institucija EU-a i narušiti povjerenje građana u njih; stoga naglašava da je potrebno procijeniti način na koji bi sukobi interesa mogli nastati i na radnim mjestima prije zaposlenja u javnoj službi ili prije imenovanja na radna mjesta s regulatornim ili izvršnim ovlastima i odgovornostima te preporučuje da se to dodatno razmotri;

8.  naglašava da su situacije sukoba interesa nakon odlaska iz javne službe ili sukoba interesa kad je riječ o „rotirajućim vratima” problem koji je zajednički svim institucijama, tijelima, uredima i agencijama u EU-u i njegovim državama članicama; stoga naglašava potrebu za jedinstvenim pravnim okvirom za učinkovito rješavanje tih pitanja;

9.  prima na znanje rad koji se obavlja na međunarodnoj razini (OECD) kako bi se osigurao usklađeni okvir za situacije nakon odlaska iz javne službe; uviđa na razini EU-a posao koji su u tu svrhu obavili Europski revizorski sud i Europski ombudsman; napominje da bi pravodobna provedba tih preporuka mogla spriječiti pojavu sličnih problema u budućnosti;

10.  ističe da se, iako iskustvo koje zaposlenici steku na radnom mjestu u privatnom sektoru može biti korisno za regulatorno ili nadzorno tijelo, u svojem radu tijela i institucije Unije moraju voditi snažim etosom kako bi na najbolji način služili europskim građanima;

11.  poziva Europski revizorski sud da provede sveobuhvatnu analizu pristupa koji tijela i agencija u ekonomskoj i monetarnoj uniji imaju u pogledu rješavanja situacija mogućeg sukoba interesa; poziva Europski revizorski sud da utvrdi najbolje prakse;

12.  poziva Komisiju da ocijeni postojeću praksu u području zapošljavanja nakon odlaska iz javne službe na razini EU-a i na nacionalnoj razini u cilju utvrđivanja snažnijih mjera za sprečavanje sukoba interesa do kojih dolazi kada viši dužnosnici tijela EU-a napuste svoje radno mjesto da bi počeli raditi u privatnom sektoru ili kada pojedinci koji dolaze iz privatnog sektora budu imenovani na više položaje u tijelu EU-a, te da uzme u obzir svoje zaključke kad bude razmatrala usklađeni pravni okvir za sprečavanje sukoba interesa nakon odlaska iz javne službe;

13.  podsjeća na obvezu Komisije iznesenu na plenarnoj sjednici 24. listopada 2019. da će preispitati pravni okvir zapošljavanja nakon odlaska iz javne službe; poziva Komisiju da uspostavi usklađeni pravni za sprečavanje sukoba interesa pri zapošljavanju nakon odlaska iz javne službe kako bi se zajamčili visoki etički standardi; naglašava potrebu za usklađivanjem prakse EU-a s međunarodnim standardima; ističe da bi se isti standardi trebali primjenjivati na razini EU-a i na nacionalnoj razini;

14.  poziva Komisiju da u svojoj reviziji okvira za zapošljavanje nakon odlaska iz javne službe definira konkretna rizična područja koja bi se morala poboljšati, uključujući proširenje mogućnosti blokiranja promjene posla, te da razmotri mogućnost produljenja razdoblja mirovanja viših dužnosnika, koja su razmjerna konkretnom slučaju, kako bi se osiguralo jednako postupanje u skladu s člankom 15. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; naglašava da bi zahtjev za ex ante otkrivanjem sukoba interesa iz članka 11. Pravilnika o osoblju trebalo primjenjivati tako da se osigura otkrivanje potencijalnih sukoba interesa kandidata prije zapošljavanja u tijelu EU-a; dodatno naglašava da bi sva tijela EU-a trebala objaviti svoja unutarnja pravila za rješavanje sukoba interesa na svojim internetskim stranicama i uzeti u obzir preporuke Europskog ombudsmana iz 2017. o objavi godišnjih informacija koje se zahtijevaju u skladu s člankom 16. stavkom 4. Pravilnika o osoblju;

15.  poziva Komisiju da proširi tu reviziju na sukobe interesa nastale na radnom mjestu prije zaposlenja u javnoj službi i da razmotri jačanje postojećih mjera kao što je obvezna prodaja udjela u poduzećima koja podliježu ovlaštenju institucije kojoj novoimenovani dužnosnik pripada ili koja posluju s tom institucijom te da razmotri nove vrste preventivnih mjera, kao što je obvezno izuzeće kada se radi o pitanjima koja se odnose na bivše poslodavce iz privatnog sektora;

16.  smatra da zabrana promjene posla ako dotična osoba u tom trenu ima posao i ako je zabrana dovoljno ciljana i opravdana ne predstavlja povredu prava na zaposlenje;

17.  ističe da bi se uvođenjem duljih razdoblja mirovanja viših dužnosnika koji napuštaju agenciju mogla razmotriti i mogućnost da im se dodijeli odgovarajuća privremena naknada; naglašava da bi takve privremene naknade trebale prestati davati ako se osoba zaposli tijekom razdoblja mirovanja;

18.  poziva Komisiju da ocijeni je li primjereno da se dotične agencije EU-a same odluče za provedbu pravila o sprečavanju sukoba interesa i kako se može osigurati dosljedna primjena pravila; smatra da je neovisno etičko tijelo koje je navela predsjednica Komisije Ursula von der Leyen najprikladnije za donošenje odluka povezanih sa sukobima interesa koji se odnose na članove osoblja EU-a u budućnosti;

19.  predlaže svim zastupnicima u Europskom parlamentu i svim predstavnicima Europske komisije i Vijeća Europske unije da se suzdrže od kontakta sa sadašnjim izvršnim direktorom ako i kada preuzme dužnost glavnog direktora AFME-a na dvogodišnje razdoblje; poziva službe odgovorne za izdavanje trajnih propusnica („smeđu iskaznice”) u prostorima Parlamenta da temeljito razmotre slučaj Adama Farkasa te da razmotre mogućnost neodobravanja takve iskaznice na isto razdoblje (dvije godine) kako bi se izbjegao mogući sukob interesa;

20.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Revizorskom sudu te Europskom ombudsmanu.

(1) SL 45, 14.6.1962., str. 1385. (2) SL L 250, 27.9.2011., str. 268. (3) https://www.eca.europa.eu/Lists/News/NEWS1210_11/NEWS1210_11_EN.PDF (4) https://eba.europa.eu/adam-farkas-steps-down-as-eba-executive-director (5) https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/O-9-2019-000031_EN.html (6) https://read.oecd-ilibrary.org/governance/post-public-employment_9789264056701-en#page7 (7) https://www.transparency.org/whatwedo/publication/working_paper_06_2010_regulating_the_revolving_door (8) https://www.ombudsman.europa.eu/en/recommendation/en/11089 (9) https://www.ombudsman.europa.eu/en/correspondence/en/80697 (10) https://www.ombudsman.europa.eu/en/correspondence/en/80699 (11) https://www.ombudsman.europa.eu/en/report/en/110521 (12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0080. (13) https://ec.europa.eu/commission/sites/beta-political/files/political-guidelines-next-commission_en.pdf (14) Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo) (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.).