Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 10. srpnja 2020. o prijedlogu odluke Vijeća o izmjeni direktiva (EU) 2017/2455 i (EU) 2019/1995 u pogledu datumâ prenošenja i početka primjene zbog krize uzrokovane bolešću COVID-19 (COM(2020)0198 – C9-0137/2020 – 2020/0082(CNS))

P9_TA(2020)0189 A9-0122/2020

(Posebni zakonodavni postupak – savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Vijeću (COM(2020)0198),

–  uzimajući u obzir članak 113. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C9-0137/2020),

–  uzimajući u obzir članak 82. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A9-0122/2020),

1.  prihvaća prijedlog Komisije s izmjenama;

2.  poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

3.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

4.  poziva Vijeće da se ponovno savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena Amandman 1 Prijedlog odluke Uvodna izjava 3.a (nova) (3.a)  Iako izbijanje bolesti COVID-19 uzrokuje stvarne poteškoće nacionalnim upravama, ono ne bi trebalo služiti kao izgovor za daljnje kašnjenje provedbe zajednički dogovorenih pravila. Prije izbijanja neke su države članice upozorile na to da će kasniti s provedbom novog sustava. Osim rješavanja neposrednih poteškoća povezanih s izbijanjem bolesti COVID-19, vlade ne bi trebale štedjeti napore u pogledu provedbe novog sustava. Države članice suočene s problemima koji bi mogli uzrokovati kašnjenje u potpunoj provedbi pravila trebale bi iskoristiti tehničku pomoć koju pruža Komisija u svrhu osiguravanja ispravne i cjelovite provedbe paketa u e-trgovini. Ciljevi paketa u e-trgovini u pogledu poticanja globalne konkurentnosti europskih MSP-ova, smanjenja administrativnog pritiska na trgovce u Uniji i osiguravanja da internetske platforme pridonose poštenijem sustavu za ubiranje PDV-a uz istodobno suzbijanje poreznih prijevara ključni su aspekti ravnopravnih uvjeta za sva poduzeća, koji su iznimno važni u kontekstu oporavka nakon izbijanja bolesti COVID-19. Amandman 2 Prijedlog odluke Uvodna izjava 4. (4)  Uzimajući u obzir izazove s kojima se države članice suočavaju u borbi s krizom uzrokovanom bolešću COVID-19 i činjenicu da se nove odredbe temelje na načelu da sve države članice moraju ažurirati svoje informacijske sustave kako bi mogle primijeniti odredbe utvrđene u direktivama (EU) 2017/2455 i (EU) 2019/1995, čime se osigurava prikupljanje i prijenos informacija i plaćanja u okviru izmijenjenih programa, potrebno je za šest mjeseci odgoditi datume početka primjene tih direktiva. Šestomjesečna odgoda je primjerena jer bi kašnjenje trebalo biti što kraće kako bi se što više smanjili suvišni proračunski gubici država članica. (4)  Uzimajući u obzir nove izazove s kojima se države članice suočavaju zbog izbijanja bolesti COVID-19 i činjenicu da se nove odredbe temelje na načelu da sve države članice moraju ažurirati svoje informacijske sustave kako bi mogle primijeniti odredbe utvrđene u direktivama (EU) 2017/2455 i (EU) 2019/1995, čime se osigurava prikupljanje i prijenos informacija i plaćanja u okviru izmijenjenih programa, možda će biti potrebno za tri mjeseca odgoditi datume početka prijenosa i primjene tih direktiva. Odgoda nije poželjna jer će dovesti do gubitka prihoda i povećanog poreznog jaza te istodobno produljiti nepošteno tržišno natjecanje između trgovaca u Uniji i onih izvan EU-a. Međutim, odgoda od tri mjeseca mogla bi biti primjerena jer se podudara s razdobljem zabrane kretanja u većini država članica. Još dulja odgoda povećala bi rizik od prijevara povezanih s PDV-om u vrijeme kada bi javne financije trebale biti nadopunjene u svrhu suprotstavljanja pandemiji te njezinim gospodarskim i društvenim posljedicama. Dulje kašnjenje od šest mjeseci moglo bi dovesti do gubitka prihoda država članica od 2,5 milijardi EUR do 3,5 milijardi EUR. S obzirom na krizu uzrokovanu bolešću COVID-19 iznimno je važno izbjeći daljnji gubitak prihoda. Amandman 3 Prijedlog odluke Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka a Direktiva (EU) 2017/2455 Članak 2. – glava Izmjene Direktive 2006/112/EZ s učinkom od 1. srpnja 2021. Izmjene Direktive 2006/112/EZ s učinkom od 1. travnja 2021. Amandman 4 Prijedlog odluke Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka b Direktiva (EU) 2017/2455 Članak 2. – stavak 1. – uvodna rečenica S učinkom od 1. srpnja 2021., Direktiva 2006/112/EZ mijenja se kako slijedi: S učinkom od 1. travnja 2021., Direktiva 2006/112/EZ mijenja se kako slijedi: Amandman 5 Prijedlog odluke Članak 1. – stavak 1. – točka 2. Direktiva (EU) 2017/2455 Članak 3. – stavak 1. S učinkom od 1. srpnja 2021. glava IV. Direktive 2009/132/EZ briše se. S učinkom od 1. travnja 2021. glava IV. Direktive 2009/132/EZ briše se. Amandman 6 Prijedlog odluke Članak 1. – stavak 1 . – točka 3. – podtočka a Direktiva (EU) 2017/2455 Članak 4. – stavak 1. – podstavak 2. Države članice do 30. lipnja 2021. donose i objavljuju zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s člancima 2. i 3. ove Direktive. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba. Države članice do 31. ožujka 2021. donose i objavljuju zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s člancima 2. i 3. ove Direktive. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba. Amandman 7 Prijedlog odluke Članak 1. – stavak 1. – točka 3. – podtočka b Direktiva (EU) 2017/2455 Članak 4. – stavak 1. – podstavak 4. One primjenjuju mjere potrebne radi usklađivanja s člancima 2. i 3. ove Direktive od 1. srpnja 2021. One primjenjuju mjere potrebne radi usklađivanja s člancima 2. i 3. ove Direktive od 1. travnja 2021. Amandman 8 Prijedlog odluke Članak 2. – stavak 1. Direktiva (EU) 2019/1995 Članak 2. – stavak 1. – podstavak 1. Države članice do 30. lipnja 2021. donose i objavljuju zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba. Države članice do 31. ožujka 2021. donose i objavljuju zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba. Amandman 9 Prijedlog odluke Članak 2. – stavak 1. Direktiva (EU) 2019/1995 Članak 2. – stavak 1. – podstavak 2. One primjenjuju te mjere od 1. srpnja 2021. One primjenjuju te mjere od 1. travnja 2021.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. srpnja 2020. o financijskim aktivnostima Europske investicijske banke – godišnje izvješće 2019. (2019/2126(INI))

P9_TA(2020)0190 A9-0081/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 15., 126., 174., 175., 177., 208., 209., 271., 308. i 309. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i njegov Protokol (br. 5) o Statutu Europske investicijske banke (EIB),

–  uzimajući u obzir Korporativni operativni plan Grupe EIB-a za 2019., koji je objavljen na internetskoj stranici EIB-a,

–  uzimajući u obzir izvješće o radu EIB-a za 2018. pod naslovom „Prilika je isporučena”,

–  uzimajući u obzir financijsko izvješće i statističko izvješće EIB-a za 2018.,

–  uzimajući u obzir izvješće EIB-a iz 2019. naslovljeno EIB operations inside the European Union – Annual report 2018,

–  uzimajući u obzir izvješće EIB-a iz 2019. naslovljeno The EIB outside the European Union – Financing with global impact – Annual report 2018,

–  uzimajući u obzir izvješće EIB-a iz 2019. naslovljeno Annual Report 2018: European Investment Advisory Hub,

–  uzimajući u obzir novu klimatsku strategiju i novu politiku kreditiranja u energetskom sektoru, koju je EIB usvojio u studenom 2019.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/2396 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2017. o izmjeni uredaba (EU) br. 1316/2013 i (EU) 2015/1017 u pogledu produljenja trajanja Europskog fonda za strateška ulaganja i uvođenja tehničkih poboljšanja za taj fond i Europski savjetodavni centar za ulaganja(1),

–  uzimajući u obzir preporuku Europskog ombudsmana u predmetu 146/2017/DR o načinu na koji je Europska investicijska banka postupala s pritužbom o povredama okolišnih, zdravstvenih i sigurnosnih zahtjeva u projektu koji je financirala,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. siječnja 2020. pod nazivom „Plan ulaganja za održivu Europu, Plan ulaganja za europski zeleni plan” (COM(2020)0021),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe od 14. siječnja 2020. o uspostavi Fonda za pravednu tranziciju (COM(2020)0022),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 8. ožujka 2018. naslovljenu „Akcijski plan o financiranju održivog rastaˮ (COM(2018)0097),

–  uzimajući u obzir Inicijativu EIB-a za gospodarsku otpornost,

–  uzimajući u obzir da je EIB 7. listopada 2016. dao odobrenje za ratifikaciju Pariškog sporazuma od strane Europske unije,

–  uzimajući u obzir program održivog razvoja UN-a do 2030. i ciljeve održivog razvoja,

–  uzimajući u obzir uvodni govor koji je 16. srpnja 2019. na plenarnoj sjednici Parlamenta u Strasbourgu održala Ursula von der Leyen kao kandidatkinja za predsjednicu Europske komisije,

–  uzimajući u obzir govor koji je 11. prosinca 2019. na plenarnoj sjednici Parlamenta u Bruxellesu održala predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen,

–  uzimajući u obzir članak 3. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A9-0081/2020),

A.  budući da prema članku 309. UFEU-a te s obzirom na sudsku praksu Suda Europske unije EIB mora doprinositi ostvarivanju ciljeva Unije te budući da je člankom 18. Statuta EIB-a utvrđeno da EIB mora koristiti svoja sredstva na racionalan način u interesu Unije; budući da to uključuje ispunjavanje ciljeva Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama i obveza Unije u pogledu zaštite okoliša utvrđenih člancima 11. i 191. UFEU-a;

B.  budući da glavne agencije za kreditni rejting EIB-ove obveznice ocjenjuju ocjenom AAA, između ostalog zato što EIB pripada državama članica te zbog njegova opreznog upravljanja rizicima;

C.  budući da je EIB 2018. zadržao profitabilnost s neto viškom od 2,3 milijarde EUR; budući da bi Grupa EIB-a trebala održavati visoku razinu kreditne sposobnosti i portfelj sa stabilnom i kvalitetnom aktivom;

D.  budući da je EIB, kao najveći svjetski multilateralni zajmoprimac i zajmodavac, koji je u zajedničkom vlasništvu država članica EU-a, prirodni partner EU-a u provedbi financijskih instrumenata u bliskoj suradnji s nacionalnim i multilateralnim financijskim institucijama;

E.  budući da se Grupa EIB-a ugovorom obvezala da će raznim instrumentima ulaganja kao što su zajmovi, vlasnički kapital, jamstva, instrumenti za podjelu rizika i savjetodavne usluge doprinositi integraciji, ekonomskoj i socijalnoj koheziji te regionalnom razvoju EU-a;

F.  budući da Komisija procjenjuje da su za postizanje ciljeva EU-a za 2030. potrebna godišnja ulaganja u iznosu od 1 115 milijardi EUR(2); budući da je cilj Komisijina Plana ulaganja za održivu Europu osloboditi ulaganja u vrijednosti od 1 bilijuna EUR u sljedećem desetljeću;

G.  budući da održiva ulaganja u pravilu imaju veće prinose u odnosu na standardna ulaganja te je stoga obujam ulaganja obično manji, a povezani rizici veći; budući da se likvidnost tržišta održivih financijskih proizvoda mora ojačati i da se to može postići samo povećanjem broja proizvoda na tržištu; ističe da se ne može očekivati da će privatni sektor sam dosegnuti kritičnu masu i da javni sektor mora biti prisutniji na tržištima održive financijske imovine i povećati svoj tržišni udio te na taj način doprinijeti smanjenju rizika i prinosa, kao i većem sudjelovanju na tržištu i većoj likvidnosti;

H.  budući da EIB ima važnu ulogu u strategiji EU-a za odgovaranje na izazove povezane s klimom i okolišem, koje Komisija definira kao ključnu zadaću ove generacije, pri čemu je svake godine potrebno 260 milijardi EUR dodatnih ulaganja kako bi se ostvarili trenutačni klimatski i energetski ciljevi do 2030.;

I.  budući da bi stalno trebalo pratiti razvoj najboljih praksi u vezi s politikom uspješnosti, upravljanjem te vođenjem i transparentnošću Grupe EIB-a;

Opći savjeti

1.  ističe važnost aktivnosti EIB-a u svojstvu banke Unije za povećanje trenutačne razine ulaganja u EU-u, koja je niža od povijesnog prosjeka i nedovoljna za ostvarenje ambicija EU-a u pogledu održivosti, gospodarskih i socijalnih pitanja te otvaranja radnih mjesta ili za ostvarenje regionalne kohezije, inovacija i konkurentnosti na razini EU-a, kao i financiranja na lokalnoj razini, što obuhvaća i općine koje odgovaraju na potrebe građana;

2.  uviđa da EU i države članice moraju više ulagati u borbu protiv klimatskih promjena, digitalnu revoluciju i javne usluge;

3.  pozdravlja koordinirani odgovor EU-a na pandemiju bolesti COVID-19 i ponavlja potrebu za hitnim djelovanjem kako bi se naša gospodarstva preobrazila te kako bi se ublažio društveni i gospodarski učinak krize; posebno pozdravlja ulogu koju bi EIB trebao imati u podupiranju gospodarstva EU-a preko Europskog jamstvenog fonda, revidiranog programa InvestEU, mehanizma za pravednu tranziciju i instrumenta za potporu solventnosti; naglašava činjenicu da je ta uloga posebno važna za mala i srednja poduzeća te najpogođenije sektore; istodobno poziva EIB da ispuni svoju obvezu usklađivanja svih svojih aktivnosti s ciljem EU-a da postigne klimatsku neutralnost najkasnije do 2050.; prima na znanje dokument o stajalištu EIB-a od 15. lipnja 2020. o planu za klimatsku banku i ponavlja svoj poziv na donošenje ambicioznih mjera i jasnih ciljeva, posebno u pogledu uvjetovanja potpore mjerama postupnog ukidanja u skladu s ciljevima dekarbonizacije EU-a do 2050.;

4.  primjećuje pogoršanje svjetske gospodarske klime u kojoj se usporio rast realnog BDP-a, a globalni izazovi doprinose nesigurnosti; primjećuje da su razine ulaganja u EU-u u proteklom desetljeću bile niske; poziva na više javnih i privatnih ulaganja u EU-u na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini;

5.  prima na znanje izvješće EIB-a o ulaganjima za razdoblje 2019. – 2020., u kojem su istaknuti izazovi s kojima se EU suočava u pogledu konkurentnosti, kao što su sve veće nejednakosti i nedovoljne razine ulaganja, posebno kada je riječ o istraživanjima i razvoju u području klime te digitalizaciji, što ugrožava gospodarsku budućnost Europe; potiče EIB da učini sve što je u njegovoj moći kako bi se u svojim aktivnostima uhvatio u koštac s tim pitanjima;

6.  prima na znanje da je EIB 2018. uložio 64 milijarde EUR u 854 projekta; napominje da se EIB pridržava bonitetnog načela sa samo 0,3 % neprihodonosnih kredita;

7.  još jednom naglašava da je zemljopisnu raspodjelu financiranja sredstvima EIB-a potrebno bolje uravnotežiti; poziva EIB da se pozabavi sustavnim nedostacima koji sprečavaju određene regije ili zemlje da u potpunosti iskoriste njegove financijske aktivnosti, među ostalim na način da napore u većoj mjeri usmjeri na povećanje kreditnih aktivnosti pružanjem tehničke pomoći i savjetodavne potpore, posebno u regijama s niskom razinom ulaganja, te savjetovanjem o razvoju projekata s ciljem promicanja uključivog rasta i gospodarske, socijalne i teritorijalne konvergencije i kohezije, uzimajući pritom u obzir prirodu financiranja EIB-a koja je utemeljena na potražnji;

8.  poziva EIB da ispuni važnu ulogu u jačanju održivog financiranja kako u Europi tako i izvan nje te da u svojim aktivnostima kreditiranja za prioritet postavi ostvarenje 17 ciljeva održivog razvoja UN-ova Programa održivog razvoja do 2030. na način da nastavi usmjeravati ulaganja u socijalne, zelene i održive projekte;

9.  traži adekvatnu potporu za jačanje mehanizama za pružanje tehničke pomoći, financijskog savjetovanja i jačanja kapaciteta za tijela lokalne i regionalne vlasti u fazi prije odobravanja projekata kako bi se svim državama članicama olakšao pristup i sudjelovanje; u tom pogledu također poziva na povećanje potpore za savjetodavne službe kao što su Savjetodavni centar za InvestEU, Jaspers, Elena i Fi-compass; poziva na jačanje suradnje s nacionalnim razvojnim bankama i institucijama;

10.  pozdravlja pravovremene napore koje EIB ulaže kako bi projektima koje financira dao potporu u fazi njihove provedbe (osiguravanjem stručnog znanja, instrumenata potpore i izradom pripremnih studija); traži od EIB-a i Komisije da surađuju na izradi prijedloga za sustavnije uključivanje timova EIB-a u provedbu projekata u državama koje to zatraže, posebno u područjima koja zahtijevaju napredno stručno znanje ili su od strateške važnosti za Uniju, kao što je borba protiv klimatskih promjena;

11.  pozdravlja činjenicu da je EIB samo u razdoblju između 2009. i 2018. dao potporu kohezijskim ciljevima u iznosu većem od 200 milijardi EUR;

12.  poziva EIB da naglasak stavi na savjetovanja sa svim dionicima na koje utječu njegovi projekti, posebno s lokalnim zajednicama, civilnim društvom i širom javnošću;

13.  smatra da su inovacije i vještine temeljni elementi za osiguravanje održivog rasta i otvaranje visokokvalitetnih radnih mjesta te za poticanje dugoročne konkurentnosti; pozdravlja činjenicu da je EIB 2018. za inovacije i vještine osigurao financiranje u iznosu od 13,5 milijardi EUR; očekuje da će EIB i dalje osiguravati potporu u području inovacija i vještina;

14.  smatra da Europa mora ubrzati uvođenje digitalnih tehnologija i ulaganja u digitalnu infrastrukturu i vještine kako bi ostala konkurentna; poziva EIB da se uhvati u koštac s tehnološkom tranzicijom uz pomoć pojačane potpore u području digitalizacije;

15.  smatra deset normi utvrđenih u priručniku EIB-a za okolišna i socijalna pitanja iznimno važnima te preduvjetom za sudjelovanje u njegovim operacijama kreditiranja, među ostalim u područjima sprečavanja i smanjivanja onečišćenja, bioraznolikosti i ekosustava, klimatskih standarda, kulturne baštine, nesvojevoljnog preseljenja, prava i interesa ranjivih skupina, radnih standarda, zdravlja na radu i javnog zdravlja te sigurnosti i sudjelovanja dionika;

16.  poziva Komisiju da se posebno pobrine za to da se fiskalnim pravilima EU-a podupru budući napori za povećanje razine javnih ulaganja u EU-u, čime će se EIB-u omogućiti da maksimalno iskoristi ta ulaganja;

17.  smatra da bi se u kriterijima za evaluaciju socijalnih projekata trebalo voditi računa o načelima europskog stupa socijalnih prava; u tom kontekstu naglašava važnost provođenja ex ante i ex post evaluacija održivosti, konkurentnosti i gospodarskih, socijalnih i okolišnih učinaka projekata;

18.  pozdravlja mjere koje je EIB dosad poduzeo; poziva EIB da poboljša svoje izvješćivanje i ocjenjivanje stvarno postignutih rezultata te analiziranje stvarnih gospodarskih, socijalnih i okolišnih učinaka svojih ulaganja;

19.  poziva EIB da poduzme mjere na temelju zaključaka iz tematskog izvješća Revizorskog suda br. 03/2019 u kojem se ocjenjuje je li Europski fond za strateška ulaganja (EFSU) bio učinkovit u prikupljanju sredstava za potporu dodatnim ulaganjima u cijelom EU-u; napominje da se u izvješću zaključuje da su neke operacije EFSU-a jednostavno zamijenile druge operacije EIB-a i da je dio sredstava dodijeljen projektima koji su mogli iskoristiti druge izvore javnog ili privatnog financiranja, zbog čega je u nekim slučajevima preuveličano u kojoj je mjeri potpora iz EFSU-a zapravo potaknula dodatna ulaganja;

20.  ističe da glavni kvantitativni cilj EFSU-a koji se odnosi na mobilizaciju 500 milijardi EUR dodatnih privatnih i javnih ulaganja ne bi trebao biti glavni faktor uspjeha tog fonda i da bi u budućim strategijama ulaganja mjerljivi ciljevi održivosti, dodatnosti, geografske pokrivenosti i socijalnog učinka trebali biti barem jednako važni;

21.  poziva EIB da poveća udio sredstava iz EFSU-a i programa InvestEU za projekte kojima se znatno doprinosi ciljevima održivosti i socijalnim ciljevima EU-a, u skladu s mjerodavnim propisima EU-a; poziva Komisiju da se pobrine za to da metodologija koja se koristi u okviru programa InvestEU za provjeru održivosti bude u potpunosti u skladu s ciljevima održivosti EU-a i da se u kriterijima za ocjenjivanje socijalnih projekata vodi računa o načelima europskog stupa socijalnih prava; u tom kontekstu naglašava važnost provođenja ex ante i ex post evaluacija održivosti, konkurentnosti i gospodarskih, socijalnih i okolišnih učinaka projekata;

22.  smatra da je potrebna daljnja vanjska evaluacija dodatne naravi kreditne politike EIB-a, te da bi rezultati te evaluacije trebali biti dostupni javnosti;

23.  smatra da bi nakon objave rezultata vanjske evaluacije trebalo razmotriti postoji li potreba za općim povećanjem kapitalizacije EIB-a kako bi se omogućilo više dugoročnih zajmova i inovativnih instrumenata u financiranju projekata, sa znatnim potencijalom za veću održivost te društveni i inovacijski napredak, uključujući projekte kojima se stvara održivi rast i smanjuju nejednakosti;

24.  poziva EIB da osigura dobru koordinaciju, usklađenost i dosljednost između politika, instrumenata financiranja i ulaganja EU-a kako bi se izbjegla preklapanja i povećale sinergije financiranja;

Veća usmjerenost EIB-a na klimu i pravednu tranziciju

25.  pozdravlja odluke Upravnog vijeća EIB-a donesene 14. studenog 2019. o usklađivanju politike EIB-a s ciljem ograničavanja globalnog zagrijavanja na najviše 1,5 °C iznad predindustrijskih razina;

26.  uviđa da bi moglo biti potrebno da EIB u većoj mjeri preuzima rizike, posebno u sektorima i regijama koji privlače manje ulaganja, kako bi se ostvarile prethodno navedene ambicije i ambicije iz zelenog plana, pod uvjetom da takvo kreditiranje bude u skladu s EIB-ovim kriterijima prihvatljivosti te da EIB zadrži svoj kreditni rejting AAA;

27.  pozdravlja činjenicu da je EIB najveći svjetski izdavatelj zelenih obveznica i predvodnik u uvođenju uspješnih zelenih obveznica, kojima je tijekom 11 godina prikupljeno više od 23 milijarde EUR, tako da svjetsko tržište zelenih obveznica sada vrijedi više od 400 milijardi EUR; napominje da je velik izazov bilo postavljanje zajedničkih standarda kako bi se izbjegao manipulativni zeleni marketing; pozdravlja EIB-ove nove obveznice za podizanje svijesti o održivosti, pokrenute 2018. i namijenjene podupiranju ulaganja povezanih s ciljevima održivog razvoja UN-a; naglašava važnost utvrđivanja zajedničkih standarda u pogledu tih novih obveznica kako bi se osiguralo da su projekti transparentni, provjerljivi i mjerljivi; poziva EIB da nastavi i proširi izdavanje zelenih obveznica, kojima se želi olakšati provedba europskog zelenog plana i koje bi trebala kupiti Europska središnja banka, te da pomogne u razvoju tržišta zelenih obveznica na temelju rada u okviru Akcijskog plana EU-a za financiranje održivog rasta, uključujući taksonomiju održivih financija EU-a;

28.  traži da Europski investicijski fond (EIF) bude u potpunosti integriran u sve klimatske mjere EIB-a; poziva EIF da dâ veći prioritet inovacijskim potrebama za prijelaz na klimatski neutralnu Europu; traži da EIF u svim svojim ulaganjima aktivno surađuje s poduzećima u koja ulaže kako bi ona unaprijedila objavljivanje informacija povezanih s klimom, smanjila emisije, a ulaganja usmjerila prema isplativim alternativama (npr. energetska učinkovitost ili otpornost na klimatske promjene);

29.  pozdravlja činjenicu da je EIB 2018. 29 % svojih zajmova dodijelio projektima u području klime;

30.  poziva ESB da u okviru svoje aktualne strateške revizije razmotri alate za potporu i koordinaciju s EIB-om, posebno u njegovoj ulozi klimatske banke EU-a, s naglaskom na financiranju zelene tranzicije i održivosti gospodarstva;

31.  podsjeća da je klimatska strategija EIB-a usvojena 2015., zajedno s njegovim prihvatljivim sektorima i kriterijima prihvatljivosti u području klimatskog djelovanja te provedbene strategije za klimu; traži da se 2020. preispita provedbena strategija radi usklađivanja s Pariškim sporazumom, uključujući konkretan plan za postizanje cilja od 50 % granularnosti(3) do 2025., kao i jamstva za klimatsku neutralnost preostalog kreditiranja nakon otvorenog i transparentnog postupka javnog savjetovanja; poziva EIB da nakon usvajanja dokumenata opširno o tome informira dionike i širu javnost; podsjeća EIB da zelena ulaganja moraju biti održiva te da moraju olakšati koheziju među državama članicama;

32.  poziva na jačanje kriterija prihvatljivosti za klimatsko djelovanje kako bi se izbjegao rizik da ulaganja ne dovode do znatnog smanjenja emisija stakleničkih plinova na način da se osigura usklađenost s relevantnim zakonodavstvom EU-a i da se aktivnosti EIB-a usklade s novim okvirom za taksonomiju; smatra da bi opća odredba o „nenanošenju štete” trebala biti temelj za sve operacije EIB-a te da bi trebala biti uključena u EIB-ovu izjavu o ekološkim i socijalnim standardima, koju je 2020. potrebno preispitati i uskladiti s ciljem ograničavanja zagrijavanja na 1,5 °C;

33.  pozdravlja revidiranu metodologiju EIB-a za procjenu ugljičnog otiska i poziva na njezino sveobuhvatno uvođenje, s posebnim naglaskom na emisijama povezanima s graničnom potražnjom i neizravnim emisijama (tzv. „vrsta 3”); poziva na sveobuhvatno ocjenjivanje projekata, a ne samo ekonomsku analizu životnih ciklusa njihovih emisija; poziva na strogo računovodstvo u području klime, posebno u ekonomskim i financijskim ocjenama projekata u pogledu praćenja dodijeljenih sredstva za klimu i stvarne potrošnje; u tom pogledu poziva da se ažurira procjena izračuna stopa iskorištenosti;

34.  smatra da bi EIB od svojih klijenata posrednika trebao tražiti da objave podatke o svojoj izloženosti fosilnim gorivima te da bi trebao postupno primijeniti ograničenja na izrazito izložene posrednike; očekuje da će do kraja 2025. svi posrednici imati plan za dekarbonizaciju jer je to neizostavno za nastavak njihova financiranja; naglašava da takvi novi zahtjevi ne bi smjeli štetiti pristupu financiranju za MSP-ove;

35.  pozdravlja činjenicu da je EIB efektivno ukinuo potporu za sektor ugljena već 2013. donošenjem svoje politike kreditiranja u području energije iz 2013.; smatra da bi financiranje EIB-a, u skladu s najboljim praksama u sektoru komercijalnog bankarstva(4), trebalo biti usklađeno sa znanstveno utemeljenim planom tranzicije s jasnim ciljevima i obvezama koje uključuju vremenske rokove kako bi se ostvarila usklađenost s Pariškim sporazumom, s ciljem postupnog ukidanja potpore za projekte čije aktivnosti dovode do znatnih emisija stakleničkih plinova; poziva EIB da savjetuje poduzeća o tome kako provesti dekarbonizaciju;

36.  poziva EIB da u financijsku dokumentaciju uključi klauzule kojima se od korisnika njegovih zajmova zahtijeva da se obvežu da će u potpunosti ostvariti cilj dekarbonizacije ako je on uključen u zahtjev za zajam; smatra da bi takve klauzule trebale sadržavati odredbu da će isplate biti uvjetovane zadovoljavajućim ispunjavanjem tih obveza te da je u slučaju da se isplate trebaju izvršiti prije ostvarenja ciljeva dekarbonizacije, predviđen učinkovit sustav ex post odštete;

37.  pozdravlja novu politiku EIB-ova kreditiranja u području energije, a posebno njezin potencijal da uvede velike promjene u sektoru financijskih institucija, u smislu utjecaja koji će imati na druge banke; pozdravlja činjenicu da su tom politikom obuhvaćeni financijski posrednici, davanje prioriteta energetskoj učinkovitosti i energiji iz obnovljivih izvora, uz pozitivno gledanje na energetske zajednice i mikromreže, te potencijal koji to predstavlja za veću financijsku potporu lokalnim izvorima energije kako bi se okončala snažna ovisnost Europe o vanjskim izvorima energije i osigurala opskrba; prima na znanje da se do kraja 2021. primjenjuju izuzeća na odobravanje određenih plinskih projekata i da bi se podupiranje projekata za plinske mreže predviđene za transport plina s niskim emisijama ugljika moglo nastaviti; ističe da postoji rizik da se preko zajmova za infrastrukturu za fosilna goriva ulaže u neupotrebljivu imovinu; poziva EIB da se izjasni da neće započinjati procjene bilo kakvih projekata povezanih s fosilnim gorivima koji nisu podneseni prije 14. studenoga 2019.; traži da se ta politika redovito preispituje i stalno usklađuje s europskom taksonomijom održivih financija, te da se, nakon što bude službeno donesena, taksonomija koristi kao referenca za ulaganja u području klime i okoliša, kako bi ostala usklađena s putanjom kompatibilnom s ciljem ograničavanja globalnog zatopljenja na ispod 1,5°C te kako bi bila u skladu s razvojem adekvatnih novih vanjskih djelovanja u Uniji;

38.  ustraje u tome da EIB treba primjenjivati načelo energetske učinkovitosti i kao cilj postaviti hvatanje u koštac s energetskim siromaštvom u svim svojim zajmovima u području energije, uzimajući u obzir utjecaj energetske učinkovitosti na buduću potražnju i njezin doprinos energetskoj sigurnosti;

39.  smatra da je revizija EIB-ove politike kreditiranja u području prometa ključan prioritet; poziva na brzo donošenje nove politike financiranja u području prometa u cilju dekarbonizacije sektora prometa u EU-u do 2050.; ističe da bi EIB trebao nastaviti sa svojim angažmanom u financiranju inovacija i zelene tehnologije za zrakoplovstvo, uključujući razvoj održivih biogoriva, elektrifikaciju i hibridne tehnologije, kako bi se zračni promet dekarbonizirao i kako bi se postigao primarni cilj Pariškog sporazuma;

40.  poziva na primjenu novih politika u industrijskim sektorima s visokim emisijama ugljika u kojima je EIB aktivan, kao što su sektor proizvodnje cementa, petrokemijski sektor i sektor čelika, s naglaskom na održivosti tih sektora i promicanju kružnoga gospodarstva utemeljenog na ciklusima netoksičnih materijala, te u cilju usklađivanja svih sektorskih zajmova s postizanjem klimatske neutralnosti najkasnije do 2050.; podsjeća da se velika promjena može postići samo ako se uključi i industrija;

41.  podsjeća EIB na to da je zaštita biološke raznolikosti ključan element prilagodbe klimatskim promjenama i da je obnova ekosustava jedina dokazana tehnologija kada je riječ o negativnim emisijama; poziva EIB da dodatno razvije komponente provjere iz aspekta biološke raznolikosti u svoje financijske instrumente kako bi se izbjegli nepovoljni učinci na biološku raznolikost; isto tako poziva EIB da se obveže na okončanje financiranja projekata kojima se doprinosi gubitku i propadanju biološke raznolikosti i ekosustava i ilegalnom krčenju šuma te da znatno poveća financiranja u cilju ostvarivanja ciljeva EU-a u tom području, a posebno cilja nultog neto krčenja šuma i ciljeva zaštite mora i obalnih područja, te da podrži mjere za očuvanje biološke raznolikosti i prilagodbu, ključne usluge ekosustava kao što je oprašivanje, i zelenu infrastrukturu;

42.  pozdravlja smjernice za hidroenergiju donesene 2018.(5) i poziva na proširenje zahtjeva u pogledu transparentnosti na sve infrastrukturne projekte, uključujući one koje financiraju financijski posrednici;

43.  poziva EIB da surađuje s malim sudionicima na tržištu i zadrugama u zajednici kako bi se mali projekti u području obnovljivih izvora energije ujedinili i tako stekli uvjete za financiranje iz EIB-a.

Uloga EIB-a u europskom zelenom planu i mehanizmu za pravednu tranziciju

44.  ističe ključnu ulogu EIB-a u postizanju ciljeva utvrđenih u Planu ulaganja za održivu Europu kao i postizanju ciljeva iz europskog zelenog plana i mehanizma za pravednu tranziciju, prepoznajući u isto vrijeme važnost i privatnih i javnih sektora u ostvarivanju ciljeva ulaganja od 1 bilijun EUR u okviru europskog zelenog plana i 100 milijardi EUR u okviru mehanizma za pravednu tranziciju kroz sljedećih sedam godina;

45.  potiče EIB da podupire projekte usmjerene na olakšavanje pravedne tranzicije u državama članicama; smatra da bi, s obzirom na to da države članice kreću s različitih startnih pozicija, EIB trebao usmjeriti svoju potporu na one države članice pred kojima je najdulji put; ističe da pri prijelazu na ugljično neutralno gospodarstvo nitko ne smije biti zaboravljen; stoga poziva EIB da za najpogođenije regije osigura odgovarajuću potporu, uključujući tehničku pomoć, uzimajući pritom u obzir različite gospodarske uvjete i kapacitete država članica; posebno ističe da je potrebno proaktivno pružati potporu područjima u kojima radna mjesta trenutačno ovise o industrijama s visokim emisijama, i to osiguravanjem ulaganja u osposobljavanje i alternativne gospodarske mogućnosti kako bi se učinkovito iskoristila potrebna privatna i javna sredstva i promicao prijelaz na zelenije gospodarstvo;

46.  naglašava potrebu za anticipatornim i participativnim pristupom kako bi se osiguralo da svi dijelovi društva imaju koristi od tranzicije; poziva na pružanje potpore pogođenim regijama (rudarske regije, regije s visokim emisijama ugljika itd.) i zajednicama, kao i radnoj snazi sektora koji su najviše pogođeni dekarbonizacijom, uz poticanje razvoja novih zajedničkih projekata i tehnologija za te zajednice i regije i zajedno s njima;

47.  smatra da EIB, kako bi postao klimatska banka EU-a i imao ulogu u pravednoj tranziciji, treba unaprijediti mehanizme za bolje uključivanje doprinosa raznih dionika, kao što su lokalne i regionalne vlasti, sindikati, nevladine organizacije i relevantni stručnjaci, u svoju strategiju ulaganja;

48.  poziva EIB da predstavi pravedan, dosljedan i uključiv plan te da mu se predano posveti, uz savjetovanje s državama članicama i regijama te u skladu s njihovim društvenim i geografskim okolnostima, kako bi se učinkovito iskoristila potrebna privatna i javna sredstva i promicao prijelaz na zelenije gospodarstvo; u tom pogledu naglašava da se posebna pozornost mora posvetiti zaštiti građana i radnika koji će biti najviše pogođeni tranzicijom, među ostalim tako da im se osigura pristup programima prekvalifikacije i tako da se promiču ulaganja u nove gospodarske sektore koji će otvoriti nova i visokokvalitetna radna mjesta;

Mala i srednja poduzeća (MSP-ovi) i poduzeća srednje tržišne kapitalizacije

49.  pozdravlja spremnost Grupe EIB-a da ojača konkurentnost EU-a i podrži rast i otvaranje radnih mjesta na način da pruža potporu u područjima kao što su inovacije, MSP-ovi, infrastruktura, socijalna kohezija, klima i okoliš;

50.  naglašava da bi EIB, bez obzira na svoje aktivno sudjelovanje u postizanju ciljeva klimatske neutralnosti, trebao i dalje biti usmjeren na potporu projektima kojima se ostvaruje novi rast i stvaranje radnih mjesta;

51.  pozdravlja snažnu potporu EIB-a MSP-ovima, s ukupnim ulaganjima 2018. od 23,27 milijardi EUR od kojih je korist ostvarilo 374 000 poduzeća i 5 milijuna zaposlenih; prima na znanje rezultate izvješća EIB-a o ulaganjima za 2019./2020. u pogledu financiranja MSP-ova i poduzeća srednje tržišne kapitalizacije; smatra da podupiranje MSP-ova i poduzeća srednje tržišne kapitalizacije mora ostati temeljni cilj EIB-a i poziva da se u financiranje MSP-ova uloži više napora i da se na to stavi veći naglasak kako bi se ublažio manjak financiranja za ta poduzeća; u tom pogledu pozdravlja sastavnicu fonda InvestEU za MSP-ove; naglašava da se treba usredotočiti na dugoročno financiranje, osobito podupiranjem projekata koji se inače ne bi financirali, posebno za inovativna start-up poduzeća i MSP-ove; naglašava, međutim, da aktivnosti financiranja EIB-a nisu zamjena za održive fiskalne politike u državama članicama;

52.  napominje da je za MSP-ove dvostruko vjerojatnije nego za velika poduzeća da će biti financijski ograničeni u smislu vanjskog financiranja te da se udio financijski ograničenih poduzeća u EU-u kreće od 1 % pa sve do 13 %;

53.  napominje da vanjsko financiranje svih poduzeća diljem EU-a čini tek nešto više od jedne trećine njihovih sredstava od ulaganja;

54.  s obzirom na ključnu ulogu MSP-ova, smatra da bi EIB trebao nastaviti sa svojom financijskom potporom i ojačati svoje administrativne i savjetodavne kapacitete u cilju pružanja informacija i tehničke podrške MSP-ovima kako bi se olakšao njihov pristup financiranju, vodeći pritom računa o slabije razvijenim regijama;

55.  naglašava da će EIB, kako bi ostvario svoje ambicije, možda trebati dodatno riskirati, uz povećanje vlastitih sredstava i prikupljanje stručnog znanja o inovativnim financijskim instrumentima; traži od vlasnika udjela u kapitalu EIB-a da osiguraju odgovarajuće resurse kako bi mu se omogućilo korištenje inovativnih instrumenata za financiranje projekata sa znatnim potencijalom za stvaranje održivih, društvenih i inovativnih koristi; poziva, stoga, na povećanje kapitalizacije EIB-a nakon objave rezultata vanjske evaluacije kako bi se omogućilo više dugoročnih zajmova i inovativnih instrumenata u financiranju projekata sa znatnim potencijalom za veću održivost te društveni i inovacijski napredak, uključujući projekte kojima se otvaraju održiva radna mjesta i smanjuju nejednakosti, kao i kapital za rast kako bi se MSP-ovima omogućilo da povećaju svoje poslovanje; naglašava važnost faktora dodatnosti koji EIB treba osigurati kada je riječ o ulaganjima diljem EU-a te važnost suradnje s više partnera; nadalje, ističe da dodana vrijednost koja proizlazi iz financiranja EIB-a također podrazumijeva pružanje tehničkih savjeta i izgradnju kapaciteta kako bi se projektima pomoglo da budu spremni za ulaganja te kako bi se zajamčila što bolja geografska uravnoteženost;

56.  predlaže da EIB-ov portfelj za MSP-ove postane još zeleniji, primjerice na način da se izdvoje veći udjeli za zelenije projekte i da se pruži potpora posredničkim bankama za uspostavu proizvoda kojima se potiče u energetska učinkovitost ili obnovljiva energija; nadalje, predlaže EIB-u da podupire digitalizaciju MSP-ova u cilju uklanjanja digitalnog jaza;

57.  u tom kontekstu dovodi u pitanje privlačnost EIB-a u pogledu ulaganja za mala poduzeća i pita se je li previše limitiran svojim ograničenjima u smislu financiranja projekata sa velikom rizičnom komponentom;

Kreditiranje izvan EU-a

58.  pozdravlja činjenicu da je EIB aktivan u više od 130 zemalja izvan EU-a, gdje kreditira projekte kako bi podupro vanjsku suradnju i razvojne politike EU-a;

59.  napominje da je 2018. EIB potpisao ugovore o financiranju za 101 novi projekt izvan EU-a uz ukupno odobreno financiranje u iznosu od 9,05 milijardi EUR s ciljem omogućavanja ukupnih ulaganja u iznosu od 41 milijarde EUR, pri čemu je zabilježena rekordna razina kreditiranja u području klime te socijalne i gospodarske infrastrukture;

60.  potiče EIB, kao najvećeg multilateralnog zajmodavca u svijetu, da zadrži vodeću ulogu u budućem financiranju EU-a i potiče održivo financiranje izvan Europe, kao i da pritom i dalje ima ključnu ulogu u uspostavi budućih mehanizama financiranja EU-a namijenjenih trećim zemljama;

61.  napominje da oko 10 % zajmova EIB-a odlazi u treće zemlje i da se većina potpore dodjeljuje zemljama s višim srednjim prihodima, uz tek nekoliko operacija koje se financiraju u najmanje razvijenim zemljama;

62.  prima na znanje Komisijinu evaluaciju jamstva EU-a EIB-u protiv gubitaka u okviru operacija financiranja kojima se podržavaju ulagački projekti izvan Unije; smatra da bi EIB trebao poboljšati dosljednost i usklađenost svog vanjskog kreditiranja s ciljevima vanjske i razvojne politike EU-a i intervencijama država članica kako bi se na najbolji način podržali politički ciljevi EU-a;

63.  potiče EIB da poboljša svoje stručno znanje o razvojnim projektima, posebno projektima koji uključuju izravne zajmove privatnom sektoru;

64.  potiče EIB da poboljša lokalnu suradnju, kako prije tako i tijekom provedbe projekata, te da poboljša suradnju s izaslanstvima EU-a;

65.  smatra da bi EIB trebao poboljšati praćenje projekata kao i izvješćivanje o postignutim rezultatima i njihovu evaluaciju te analizu stvarnih gospodarskih, socijalnih i ekoloških učinaka; stoga predlaže povećanje broja lokalnog osoblja u partnerskim zemljama;

66.  napominje da je obujam financiranja povezanih s klimom potpisanih u razdoblju 2014. – 2018. iznad cilja mandata EIB-a za vanjsko kreditiranje od 25 %;

67.  traži od EIB-a da u potpunosti iskoristi ugovorne klauzule koje mu omogućuju da obustavi isplate u slučaju da se projekti ne pridržavaju ekoloških ili socijalnih standarda, standarda u području ljudskih prava, poreznih standarda i standarda transparentnosti;

68.  prima na znanje da se oko 40 % operacija u sklopu mandata za vanjsko kreditiranje provodi preko financijskih posrednika i traži od EIB-a da pruža sveobuhvatnije i redovitije informacije o načinu na koji financijski posrednici preraspodjeljuju zajmove; traži od EIB-a da nastavi s provjerama zajmova dodijeljenih preko nelokalnih financijskih posrednika; ističe, kada je riječ o nacionalnim razvojnim bankama i institucijama, da je, s jedne strane, važno preispitati njihov odnos s EIB-om, Europskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD) i razvojnim bankama kako bi se osigurala usklađenost njihovih mandata i, s druge strane, jačati njihovu suradnju s Komisijom, EIB-om i nacionalnim, regionalnim i lokalnim tijelima kako bi se stvorilo više sinergija između europskih strukturnih i investicijskih fondova i financijskih instrumenata i zajmova EIB-a, smanjilo administrativno opterećenje, pojednostavnili postupci, povećao administrativni kapacitet, potaknuli teritorijalni razvoj i kohezija te poboljšala vidljivost financiranja iz europskih strukturnih i investicijskih fondova i EIB-a;

69.  prima na znanje EIB-ovo izvješće o evaluaciji iz srpnja 2017. o posredovanim zajmovima u zemljama AKP-a (afričke, karipske i pacifičke zemlje)(6); zabrinut je zbog vidljivog manjka nadzora nad sredstvima kojima upravljaju financijski posrednici i zbog poteškoća u praćenju koristi ostvarenih od zajmova; posebno naglašava da od 2015. do 2018. oko 30 % posredovanih zajmova nije bilo namjensko(7);

70.  prima na znanje da su načela ljudskih prava integrirana u ključne postupke i standarde dubinske analize EIB-a; potiče EIB da u kontekstu predstojeće revizije svoje politike okolišnih i socijalnih standarda ojača svoju strategiju za ljudska prava, što uključuje rizik od odmazde protiv boraca za ljudska prava i zviždača, te da poštuje zahtjev da se lokalne zajednice pravilno informiraju i da se s njima savjetuje; smatra da bi se ta politika trebala provoditi putem procjene rizika za ljudske prava te da bi trebala posebice raspolagati metodologijom za izbjegavanje negativnih učinaka na borce za ljudska prava, kao i odgovarajuće odgovore u slučaju da se to dogodi, među ostalim, jamčenjem efektivnog prava na pristup informacijama i zahtjevom za istinsko ex ante savjetovanje s autohtonim narodima na koje utječu ulaganja; smatra da bi ta strategija trebala uključivati i sustavnu procjenu rizika za ljudska prava, uključujući ex ante procjenu, te stalno praćenje na terenu; poziva EIB da u svoje ugovore uključi klauzule kojima će se omogućiti obustava isplata u slučaju ozbiljnih kršenja ljudskih prava ili ekoloških i socijalnih standarda te da zajamči dostupnost mehanizama za podnošenje pritužbi čak i u udaljenim i marginaliziranim zajednicama, kao i njihovu pravovremenost i učinkovitost;

71.  pozdravlja činjenicu da EIB već sad zapošljava stručnjake za ljudska prava te mu preporučuje da zaposli dodatne stručnjake u tom području iz partnerskih zemalja kako bi mogao bolje razumjeti lokalne prilike i nadzirati eventualna kršenja;

72.  pozdravlja Memorandum o razumijevanju koji su 26. rujna 2019. potpisali EIB i Japanska agencija za međunarodnu suradnju (JICA), kojim će se omogućiti daljnje sufinanciranje i zajedničko ulaganje u zemljama u razvoju; smatra da se tom suradnjom jača važno strateško partnerstvo između EIB-a i JICA-e u podupiranju projekata u trećim zemljama koji se bave pitanjima od globalne važnosti;

73.  prima na znanje nedavne izjave predsjednika EIB-a Wernera Hoyera o usmjerenosti EIB-a na razvoj; napominje, nadalje, da je EIB predložio osnivanje posebne razvojne podružnice, Europske banke za održivi razvoj; traži od EIB-a da održi dijalog s Parlamentom o svojim planovima za osnivanje podružnice koja bi objedinila njegove razvojne aktivnosti, posebno u svjetlu rasprava s Vijećem u kontekstu izvješća Skupine stručnjaka na visokoj razini za europsku financijsku strukturu za razvoj;

74.  poziva EIB da primjenjuje najbolje prakse i da načelo slobodnog, prethodnog i informiranog pristanka proširi na sve pogođene zajednice u slučaju ulaganja koja se odnose na zemljišta i prirodne resurse, a ne samo na autohtone narode;

Upravljanje, transparentnost i odgovornost

75.  podsjeća da bi se na sva tijela EU-a trebala primjenjivati ista načela odgovornosti i transparentnosti(8); ustraje u tome da veća gospodarska uloga Grupe EIB-a te povećanje njezina kapaciteta za ulaganja i upotreba proračunskih jamstava EU-a za jamčenje njezinih operacija moraju biti popraćeni transparentnošću, odgovornošću i polaganjem računa u pogledu njezinih gospodarskih operacija, upotrebe proračunskih jamstava EU-a, dodatnosti operacija EIB-a i mogućih budućih planova za razvojnu podružnicu EIB-a; poziva na transparentno donošenje odluka i blisku suradnju s institucijama EU-a kako bi se osigurala dosljednost i vjerodostojnost postavljenih ciljeva; napominje da se politika transparentnosti Grupe EIB-a temelji na pretpostavci o objavljivanju podataka te podsjeća EIB na njegove pravne obveze na temelju Arhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša u EU-u;

76.  podržava obvezu koju je EIB preuzeo u okviru treće strategije za raznolikost i uključenost, kojom je obuhvaćeno razdoblje 2018. – 2021., u skladu s kojom se broj žena na položajima viših dužnosnika do 2021. treba povećati na 50 %; poziva EIB da se pobrine za to da u sljedećih dvanaest mjeseci ispuni svoj cilj dobivanja potvrde o ekonomskim dividendama za rodnu ravnopravnost (EDGE);

77.  pozdravlja činjenicu da se, kao što je bilo preporučeno u posljednjim izvješćima Parlamenta, sada sastavljaju javno dostupni sažeci sjednica Upravljačkog odbora; naglašava da se sadržaj sastanaka svih upravljačkih tijela EIB-a treba sustavno objavljivati, te poziva na veću transparentnost u pogledu sastanaka Upravljačkog odbora i donesenih zaključaka;

78.  traži od EIB-a da, u skladu sa zakonodavstvom EU-a, za svaki projekt objavljuje informacije koje se odnose na izravne zajmove za koje je potrebno odobrenje Upravljačkog odbora, uključujući mišljenja Komisije i države članice u kojoj se projekt provodi, kao i, na zahtjev, dokumente za mjerenje rezultata;

79.  poziva EIB da tijekom 2020. revidira svoju politiku transparentnosti kako bi se osiguralo pravodobno objavljivanje većeg broja informacija o svim njegovim aktivnostima financiranja s ciljem da se osigura da je njegova politika transparentnosti u skladu s njegovim socijalnim obvezama i obvezama koje se odnose na klimu i okoliš; naglašava da važno da su aktivnosti EIB-a u skladu s politikama EU-a;

80.  poziva EIB da dodatno poboljša transparentnost i pristup informacijama, posebno u vezi sa sustavom ugovaranja i podugovaranja, rezultatima unutarnjih istraga te odabirom, praćenjem i evaluacijom svojih aktivnosti i programa;

81.  poziva EIB da osigura najvišu razinu integriteta svojih financijskih posrednika te da se pobrine za to da za njihove zajmove vrijede isti zahtjevi u pogledu transparentnosti kao i za druge vrste zajmova; poziva EIB da prekine suradnju s financijskim posrednicima za koje se vežu problemi u pogledu transparentnosti, prijevara, korupcije, organiziranog kriminala ili pranja novca ili poštovanja ljudskih prava; naglašava da takvi novi zahtjevi ne bi smjeli štetiti pristupu financiranju za MSP-ove;

82.  poziva na reviziju regulatornog okvira o obvezama EIB-a u pogledu postupanja s dužnom pažnjom, posebice kako bi se ojačali ugovorni uvjeti prema njegovim klijentima, primjerice u vezi s prijevarom i korupcijom;

83.  poziva EIB da poboljša sudjelovanje dionika i postupke javnog savjetovanja povezane s projektima koje financira; traži od EIB-a da bolje nadzire i prati različite faze sudjelovanja dionika te da zajamči da promotori projekata primjenjuju snažne zaštitne mjere na temelju obvezujućih zahtjeva;

84.  poziva EIB da ojača svoje obveze u pogledu dubinske analize u skladu sa zakonodavstvom EU-a o sprečavanju pranja novca te da osigura cjelovit regulatorni okvir koji će mu omogućiti da učinkovito spriječi sudjelovanje u nezakonitim aktivnostima i osigura odgovarajući sustav sankcioniranja za nepridržavanje prava EU-a;

85.  očekuje od EIB-a da prilagodi svoje unutarnje politike kako bi se uzeo u obzir novi pravni okvir za borbu protiv poreznih prijevara, ali i utaje poreza i izbjegavanje plaćanja poreza, te ističe da je važno da njegov Odjel za istraživanje prijevara bude neovisan i učinkovit; potiče EIB da ojača suradnju s Europskim uredom za borbu protiv prijevara (OLAF) i nacionalnim tijelima u cilju sprečavanja prijevara i pranja novca i da se pobrine za to da Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) bude informiran te da sve potencijalne slučajeve prijevara prijavljuje nadležnim tijelima; iskazuje proaktivno zanimanje za aktivnosti EIB-a; smatra da bi EPPO u budućnosti trebao imati mandat za kazneni progon kriminalnih aktivnosti u vezi sa sredstvima EIB-a u državama članicama koje su članice EPPO-a; traži da se za tu novu zadaću osiguraju adekvatna financijska sredstva;

86.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog nedavnog članka(9) u vezi s unutarnjom revizijom EIB-a kojom su utvrđeni ozbiljni nedostaci u primjeni standarda za sprečavanje pranja novca od strane banke; pozdravlja činjenicu da EIB rješava problem tih nedostataka i potiče ga da kao prioritet dovrši svoj rad do srpnja 2020. te da izvijesti Parlament o konkretnim poduzetim mjerama, posebno onima koje su namijenjene za poboljšanje dubinske analize klijenata EIB-a; poziva EIB da podijeli to izvješće o unutarnjoj reviziji s Parlamentom i objavi njegov smislen sažetak i procjenu načina konkretnog rješavanja svakog nedostatka te da ih stavi na raspolaganje široj javnosti kako bi se procijenio napredak EIB-a u tim pitanjima; stoga predlaže da Grupa EIB-a ažurira svoju politiku o zviždačima u skladu s Direktivom (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije(10), koju trenutačno provode države članice;

87.  napominje da EIB primjenjuje politiku borbe protiv prijevara i da ima neovisan ured za istraživanje navoda o prijevarama prijavljenima interno ili izvana; poziva EIB da razmisli o ažuriranju svoje politike u cilju poboljšanja okvira za borbu protiv prijevara i da osigura odgovarajuća sredstva, posebno s obzirom na važnu ulogu koju ima u provedbi politika EU-a kao što su InvestEU i europski zeleni plan; napominje da su u okviru politike EIB-a za borbu protiv prijevara već predviđene sankcije i pravni lijekovi, kojima se, primjerice, omogućuje obustava isplata, traženje povrata i prekid ili otkazivanje projekata; poziva EIB da obustavi isplate u slučaju navoda o ozbiljnom nesavjesnom postupanju i/ili korupciji;

88.  pozdravlja donošenje revidirane politike Grupe EIB-a za nedovoljno regulirane, netransparentne i nekooperativne jurisdikcije(11); poziva druge europske financijske institucije da primjenjuju iste standarda; očekuje od EIB-a da usvoji detaljne operativne postupke i mjere dubinske analize za provedbu nove politike u području nekooperativnih jurisdikcija; napominje da EIB na svojoj internetskoj stranici objavljuje podatke o svojim klijentima za svaku operaciju i provjerava stvarno vlasništvo svojih klijenata kada se za zajmove EIB-a koje dobivaju pružaju jamstva iz proračuna EU-a, u skladu sa zakonodavstvom EU-a; nadalje poziva da se na internetskoj stranici EIB-a uvrste poveznice na registre na razini država članica u kojima se mogu pronaći podaci o stvarnom vlasništvu; podsjeća da je iznimno važno da EIB ojača svoju politiku u pogledu netransparentnih i nekooperativnih jurisdikcija s obzirom na nove i postojeće načine izbjegavanja poreza, kao što su upotreba hibridnih neusklađenosti, povlašteni tretman za prava intelektualnog vlasništva ili premještanje dobiti u jurisdikcije s niskom ili nultom stopom poreza, posebno na način da za odobravanje izravnih i neizravnih zajmova postavi uvjet objavljivanja poreznih i računovodstvenih podataka po zemljama; poziva EIB da predstavi popis nepodmirenih transakcija, posebno kada je riječ o popisu međunarodnih poreznih oaza; poziva EIB da za projekte osjetljive na rizik tijekom provedbe porezne dubinske analize u potpunosti iskoristi svoje instrumente za borbu protiv izbjegavanja plaćanja poreza i da po potrebi primjenjuje uvjete preseljenja; prima na znanje revidirani okvir Grupe EIB-a za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma te poziva EIB da ažurira svoju politiku u svjetlu Pete direktive o sprečavanju pranja novca i da surađuje s nadležnim tijelima kako bi se uspostavile odgovarajuće sankcije za kršenja zakona i strogi standardi za financijske posrednike;

89.  prima na znanje reviziju politike i postupaka EIB-ova pritužbenog mehanizma kako bi se osiguralo da je navedeni mehanizam u potpunosti funkcionalan i da može otkriti i odgovoriti na eventualna kršenja ljudskih prava u projektima povezanima s EIB-om; poziva EIB da zajamči neovisnost i učinkovitost tog mehanizma; potiče na provedbu preporuka Europskog ombudsmana;

90.  poziva EIB da poboljša suradnju s Europskim ombudsmanom;

91.  pozdravlja strategiju Grupe EIB-a o rodnoj ravnopravnosti i Akcijski plan za rodnu ravnopravnost te sa zanimanjem iščekuje drugu fazu provedbe Akcijskog plana;

92.  poziva EIB da potiče sudjelovanje žena i aktivno promiče uravnoteženu zastupljenost spolova na svojim višim položajima;

93.  poziva Komisiju, Revizorski sud i EIB da ojačaju ulogu Revizorskog suda u predstojećoj obnovi trostranog sporazuma kojim se uređuju pravila postupanja; traži da Revizorski sud bude ovlašten za reviziju sveukupnih EIB-ovih operacija, uključujući evaluaciju isplativosti njegovih ulaganja i dodatnosti njegovih projekata, te da objavljuje rezultate tih revizija; također poziva Revizorski sud da izradi preporuke o rezultatima EIB-ovih vanjskih kreditiranja i njihove usklađenosti s politikama EU-a;

94.  traži da se sklopi međuinstitucionalni sporazum između EIB-a i Parlamenta u cilju poboljšanja pristupa dokumentima i podacima EIB-a;

95.  poziva na hitno povećanje ovlasti Parlamenta u strateškom usmjerenju i politikama EIB-a kako bi se osigurao demokratski nadzor nad ulaganjima, uključujući mogućnost podnošenja pitanja za pisani odgovor EIB-u, kao što je već slučaj kada je riječ o ESB-u; poziva Grupu EIB-a da poboljša svoju odgovornost u vezi s tim pitanjima i predlaže da se svaka tri mjeseca s nadležnim odborima Parlamenta održi dijalog kako bi se zajamčilo sudjelovanje u ulagačkoj strategiji EIB-a kao i adekvatan nadzor; ističe važnost strožeg nadzora Parlamenta nad odlukama Upravnog vijeća EIB-a i skreće pozornost na mogućnost da Parlament dobije status promatrača na sastancima Upravnog vijeća kako bi se osigurala bolja razmjena informacija; traži od Komisije da poveća transparentnost prema Parlamentu u pogledu stajališta koja zauzima u Upravnom vijeću EIB-a; poziva na memorandum o razumijevanju između EIB-a i Parlamenta kako bi se u budućnosti poboljšao pristup dokumentima i podacima EIB-a povezanima sa strateškim usmjerenjem i politikama financiranja u cilju jačanja odgovornosti EIB-a;

96.  traži od predsjednika EIB-a da ovu Rezoluciju pruži na uvid direktorima i guvernerima EIB-a te poziva da ona bude predmet rasprave u Upravljačkom vijeću;

o
o   o

97.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 345, 27.12.2017., str. 34. (2) Europska komisija, SWD(2016)0405, 6. prosinca 2016., tablica 22. (scenarij EUCO30, izvor: PRIMES). (3) Granularnost: ako je to moguće i relevantno, Banka će nastojati bilježiti samo komponente klimatske politike ugrađene u veće cjelokupne projekte ili programe. Taj pristup omogućuje veću granularnost te prati usklađenu metodologiju multilateralnih razvojnih banaka (EIB: Climate Action Lending – List of eligible sectors and eligibility criteria, 20. prosinca 2017.). (4) Banka Crédit Agricole obvezala se da više neće podupirati poduzeća koja razvijaju ili planiraju razvijati djelatnosti u sektoru ugljena. Njezina politika nulte tolerancije primjenjuje se na sva poduzeća koja razvijaju ili planiraju razvijati djelatnosti u sektoru ugljena, od vađenja i proizvodnje električne energije do njegove trgovine i transporta. (5) EIB, Environmental, Climate and Social Guidelines on Hydrpower Development, listopad 2019. (6) EIB: Evaluation of EIB Intermediated Lending through the Investment Facility in ACP, srpanj 2017. (7) Izvješće: Cachez ces fossiles que l’on ne saurait voir: 3 institutions financières publiques à l’épreuve de l’Accord de Paris, Les Amis de la Terre France, Oxfam France i Réseau Action Climat-France, srpanj 2019. (8) Kako je Revizorski sud istaknuo 2018. (9) https://luxtimes.lu/european-union/40483-eib-under-scrutiny-for-failings-after-whistleblowing-complaints (10) SL L 305, 26.11.2019., str. 17. (11) EIB, „EIB Group Policy towards weakly regulated, non-transparent and non-cooperative jurisdictions and tax good governance”, ožujak 2019.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. srpnja 2020. o nadzoru financijskih aktivnosti Europske investicijske banke – godišnje izvješće za 2018. (2019/2127(INI))

P9_TA(2020)0191 A9-0118/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir izvješće o radu Europske investicijske banke (EIB) za 2018.,

–  uzimajući u obzir financijsko izvješće i statističko izvješće EIB-a za 2018.,

–  uzimajući u obzir izvješće o održivosti za 2018., godišnje izvješće za 2018. o aktivnostima EIB-a izvan Europske unije te izvješće za 2018. o operacijama EIB-a unutar EU-a,

–  uzimajući u obzir godišnja izvješća Revizijskog odbora za 2018.,

–  uzimajući u obzir izvješće o primjeni politike transparentnosti EIB-a za 2018. i izvješće o korporativnom upravljanju za 2018.,

–  uzimajući u obzir aktivnosti u vezi s istragama prijevara tijekom 2018.,

–  uzimajući u obzir odluku Europskog ombudsmana u predmetu 1316/2016/TN o navodnim nedostatcima u politici transparentnosti Europske investicijske banke(1),

–  uzimajući u obzir reviziju mehanizma za podnošenje pritužbi koja proizlazi iz odluke Europskog ombudsmana u predmetu 1316/2016/TN o navodnim nedostatcima u politici transparentnosti Europske investicijske banke,

–  uzimajući u obzir izvješće o radu ureda glavnog dužnosnika EIB-a za praćenje usklađenosti za 2018. i izvješće o aktivnostima Grupe EIB-a u borbi protiv prijevara za 2018.,

–  uzimajući u obzir operativni plan Grupe EIB-a za razdoblje 2017. 2019.,

–  uzimajući u obzir članke 3. i 9. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članke 15., 126., 174., 175., 208., 209., 271., 308. i 309. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Protokola br. 5 o Statutu EIB-a i Protokola br. 28. o ekonomskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji,

–  uzimajući u obzir Poslovnik Europske investicijske banke,

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 3. svibnja 2018. o kontroli financijskih aktivnosti EIB-a za 2016. – godišnje izvješće za 2016.(2) i od 17. siječnja 2019. o nadzoru financijskih aktivnosti EIB-a za 2017. – godišnje izvješće za 2017.(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2015. o Europskom fondu za strateška ulaganja, Europskom savjetodavnom centru za ulaganja i Europskom portalu projekata ulaganja i o izmjeni uredaba (EU) br. 1291/2013 i (EU) br. 1316/2013 – Europski fond za strateška ulaganja(4),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 14. rujna 2016. o produljenju trajanja Europskog fonda za strateška ulaganja i uvođenja tehničkih poboljšanja za taj fond i Europski savjetodavni centar za ulaganja (COM(2016)0597), SWD(2016)0297 i SWD(2016)0298),

–  uzimajući u obzir izvješće Revizorskog suda o Europskom fondu za strateška ulaganja (EFSU) iz siječnja 2019., br. 03/2019.(5),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 28. svibnja 2019. o upravljanju Jamstvenim fondom Europskog fonda za strateška ulaganja za 2018. (COM(2019)0244),

–  uzimajući u obzir EIB-ovo izvješće o ocjeni funkcioniranja EFSU-a iz lipnja 2018.,

–  uzimajući u obzir Komisijinu evaluaciju mandata za vanjsko kreditiranje iz 2019.(6),

–  uzimajući u obzir izvješće naslovljeno „Europa u svijetu – budućnost europske financijske strukture za razvoj”(7), koje je pripremila Skupina stručnjaka na visokoj razini za europsku financijsku strukturu za razvoj,

–  uzimajući u obzir izvješće organizacije Counter Balance o sposobnosti EIB-a da se uhvati u koštac s prijevarama i korupcijom (engl. „Is the EIB up to the task in tackling fraud and corruption?”) iz listopada 2019.(8),

–  uzimajući u obzir Trostrani sporazum između Europske komisije, Europskog revizorskog suda i Europske investicijske banke iz rujna 2016.,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A9-0118/2020),

A.  budući da se EIB ugovorom obvezao da će preko specijaliziranih investicijskih instrumenata kao što su zajmovi, vlasnički kapital, jamstva, instrumenti za podjelu rizika i savjetodavne usluge doprinositi integraciji EU-a, ekonomskoj i socijalnoj koheziji te regionalnom razvoju;

B.  budući da je primarni cilj Europske investicijske banke, u skladu s člankom 309. UFEU-a, da u interesu Unije doprinosi uravnoteženom i kontinuiranom razvoju unutarnjeg tržišta;

C.  budući da EIB, kao najveći javni zajmodavac na svijetu, djeluje na međunarodnim tržištima kapitala te klijentima nudi konkurentne i povoljne uvjete u cilju pružanja potpore politikama i projektima EU-a;

D.  budući da je EIB 2018. navršio 60 godina, a čekaju ga mnogi novi izazovi i unutar i izvan Unije;

E.  budući da se EU posljednjih deset godina suočava s krizom ulaganja, koja su uvelike nedostatna, a istovremeno je suočen s hitnom potražnjom za ulaganjima kako bi se mogao nositi s nužnom zelenom i digitalnom transformacijom gospodarstva; budući da su stope ulaganja (tj. ulaganja kao udio u BDP-u) ispod razine prije krize;

F.  budući da je EIB u studenome 2019. preuzeo nove klimatske obveze, kao i novu politiku kreditiranja u području energije;

G.  budući da EIB ima ključnu ulogu na međunarodnim financijskim tržištima, osobito s obzirom na to da prednjači u izdavanju zelenih obveznica;

H.  budući da se očekuje da će EIB imati presudnu ulogu u financiranju europskog zelenog plana u okviru održivog europskog investicijskog plana;

I.  budući da bi ciljevi javne politike kao što su socijalna kohezija, održivi razvoj i zaštita okoliša trebali biti u središtu pozornosti i ciljeva Banke;

J.  budući da bi EIB u svoje strategije ulaganja trebao uključiti europske vrijednosti, na čelu s ljudskim pravima;

K.  budući da EIB razmatra planove da postane „razvojna banka EU-a” te da je Vijeće već zatražilo od EIB-a i EBRD-a da predstave te planove u svrhu buduće rasprave;

L.  budući da se financiranjem operacija izvan EU-a koje provodi EIB u prvom redu podupiru ciljevi vanjske politike EU-a te se pritom jača vidljivost Unije, šire njezine vrijednosti i doprinosi očuvanju stabilnosti trećih zemalja;

M.  budući da se zaštitne mjere protiv prijevara, uključujući porezne prijevare i pranje novca, te protiv rizika od financiranja terorizma i korupcije, moraju na odgovarajući način uključiti u dubinske analize i ugovorne uvjete EIB-a;

N.  budući da je potrebno stalno pratiti razvoj najboljih praksi u vezi s upravljanjem EIB-om i njegovom politikom uspješnosti, kao i u vezi s dobrim upravljanjem i transparentnosti;

Glavni rezultati aktivnosti financiranja koje je EIB proveo u 2018.

1.  napominje da je Grupa EIB-a 2018. pružila financijska sredstva u iznosu od preko 64,19 milijardi EUR i da su potpisani ugovori za 854 projekta;

2.  primjećuje da su glavna EIB-ova ulaganja sljedeća:

3.  prima na znanje dva sveobuhvatna politička cilja EIB-a povezana sa socijalnom i ekonomskom kohezijom EU-a te s klimatskom politikom, kao i četiri primarna cilja javne politike, koji se odnose na inovacije, financiranje MSP-ova i poduzeća srednje tržišne kapitalizacije, infrastrukturu i okoliš; ističe da bi navedeni primarni ciljevi javne politike trebali biti potpuno usklađeni s nedavno ažuriranim političkim prioritetima EU-a kako bi se odrazio prijelaz na održivi gospodarski model koji poštuje ograničenja planeta, socijalnu pravednost i ideju zajedničkog blagostanja;

4.  prima na znanje geografsku raščlambu potpisanih financijskih ugovora za 2018.; poziva EIB da također podnese izvješće o potpisanim financijskim ugovorima po glavi stanovnika zemlje te uzimajući u obzir udio zemlje u EIB-u; poziva na uravnoteženu geografsku raspodjelu ulaganja kako bi se uzela u obzir razina razvijenosti i kohezijski aspekti zemalja i regija; prima na znanje geografsku raščlambu potpisanih financijskih ugovora za 2018. kao udio u BDP-u, pri čemu su pet glavnih država članica korisnica Grčka s 1,01 % (1,87 milijardi EUR), Cipar s 1,01 % (0,21 milijardi EUR), Portugal s 0,98 % (1,98 milijardi EUR), Hrvatska s 0,98 % (0,51 milijardi EUR) i Poljska s 0,97 % (4,79 milijardi EUR); napominje da je pet najvećih država članica korisnica u apsolutnim brojkama primilo 52,9 % potpisanih financijskih ulaganja;

5.  prima na znanje da je Vijeće pristalo očuvati kapitalnu osnovu banke na način da se doprinos UK-a uplaćenom kapitalu EIB-a zamijeni rezervama Banke i kapitalom na poziv razmjernim povećanjima nepredviđenih obveza; prima na znanje da je Vijeće pristalo na asimetrično povećanje kapitala koje je dovelo do povećanja udjela kapitala Poljske i Rumunjske; poziva dioničare EIB-a da dodatno povećaju kapitalizaciju EIB-a kako bi se omogućila veća ulaganja i veći rizici u cilju financiranja projekata nužnih za potporu održivoj i digitalnoj transformaciji gospodarstva i doprinos socijalnoj i teritorijalnoj koheziji, stvaranju radnih mjesta, inovacijama i konkurentnosti u EU-u, pritom zadržavajući rejting AAA EIB-a;

6.  prima na znanje stopu loših kredita od 0,3 % na kraju 2018. (0,3 % na kraju 2017.) u ukupnom kreditnom portfelju unatoč nedavnom prelasku Banke na rizičnije operacije kreditiranja;

Glavni prioriteti investicijske politike EIB-a i održivost njegova poslovnog modela

7.  prima na znanje da je misija EIB-a ulaganje u izvedive projekte kojima se ostvaruju politički ciljevi EU-a u skladu s člankom 309. UFEU-a, uključujući projekte za razvoj manje razvijenih regija; ističe da bi u okviru aktivnosti kreditiranja koje provodi EIB prioritet trebali biti održivi projekti s jasnim rezultatima, dodanom vrijednošću i širim pozitivnim učincima;

8.  poziva EIB da uzme u obzir sve rizike za okoliš koji proizlaze iz velikih infrastrukturnih projekata i da financira samo one koji su pokazali stvarnu dodanu vrijednost za lokalno stanovništvo i s okolišnog, društvenog i gospodarskog gledišta; ističe važnost strogog praćenja mogućih rizika od korupcije i prijevara u tom kontekstu te provođenja pomnih ex ante i ex post procjena u pogledu projekata koje je potrebno financirati;

9.  ističe da postoji politički zamah u pogledu usmjeravanja sve većeg dijela sredstava EIB-a u klimatsku i okolišnu održivost, to jest, u pogledu stvaranja tzv. „europske klimatske banke”; poziva civilno društvo, Komisiju, Parlament i dioničare Banke da iskoriste tu priliku kako bi u 2020. uskladili operacije EIB-a s Pariškim sporazumom; naglašava da u skladu s razvojem događaja EIb mora nastaviti podupirati regionalni razvoj i ciljeve EU-a u pogledu socijalne i ekonomske kohezije, kako je predviđeno Protokolom br. 28 UFEU-a;

10.  poziva EIB da se usredotoči na manje, decentralizirane projekte koji su često u vlasništvu zajednice i nastavi razvijati potporu građanskim inicijativama jačanjem tehničke pomoći i financijskog stručnog znanja prije odobrenja projekata kako bi se poboljšala dostupnost financiranja koje pruža EIB te kvaliteta i održivost njegovih operacija; u tom pogledu poziva na odgovarajuće financiranje savjetodavnih službi u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru;

11.  poziva EIB da uzme u obzir lokalne dionike, uključujući civilno društvo, kada je riječ o utjecaju ulaganja na lokalno okruženje;

12.  pozdravlja reviziju okvira EIB-a za okoliš i socijalna pitanja kasnije ove godine; poziva EIB da se pobrine za to da se njegovo načelo „ne nanesi štetu” primjenjuje u svim njegovim operacijama; poziva EIB da se obveže na prestanak financiranja svih projekata koji nisu u skladu s Pariškim sporazumom i klimatskim ciljevima EU-a;

13.  stoga podupire objavljivanje jasnih informacija o tome kako se provodi strategija EIB-a te o učinku njegovih proizvoda i portfelja na klimu ili održivost;

14.  pozdravlja izvješća EIB-a o srednjoročnim i dugoročnim gospodarskim, socijalnim i ekološkim učincima u obrazloženjima njegovih ulaganja; pozdravlja činjenicu da to izvješćivanje obuhvaća i fazu planiranja (ex ante) i fazu provedbe projekta; smatra da bi trebalo uključiti izvješća o postignutim rezultatima na temelju ulaganja, osobito unutar EU-a;

15.  vjeruje da je potrebno uložiti napore u razvoj klimatski neutralnog gospodarstva na nacionalnoj razini te da bi EIB trebao preuzeti vodeću ulogu u tom području; poziva EIB da podupre nacionalne investicijske banke i banke za uvoz i izvoz pri usvajanju ekoloških načela i mjera sličnih onima koje provodi EIB te da se obveže na financiranje isključivo projekata koji su u skladu s Pariškim sporazumom i klimatskim ciljevima EU-a;

Uloga EIB-a u financiranju europskog zelenog plana

16.  smatra da EIB ima važnu ulogu u suočavanju s klimatskim izazovima, kao što su globalno zatopljenje i dekarbonizacija gospodarstva EU-a; napominje da bi EIB trebao slijediti ciljeve utvrđene u okviru zelenog plana;

17.  prima na znanje da je ukupno ulaganje u klimu 2018. iznosilo 16,2 milijarde EUR, pri čemu se najviše ulagalo u niskougljičnu energiju (6 milijardi EUR), obnovljivu energiju (4,1 milijarde EUR) i energetsku učinkovitost (2,7 milijarde EUR); prima na znanje da je 29 % EIB-ovih zajmova 2018. bilo povezano s klimom;

18.  pozdravlja činjenicu da je 2018. izdano 4 milijarde EUR u obveznicama za klimatsku osviještenost, kao i 500 milijuna EUR u obveznicama za osviještenost o održivosti; ističe potrebu za standardom EU-a za zelene obveznice kako bi se osigurala transparentnost i praćenje prihoda;

19.  podsjeća na obveze koje je predsjednik EIB-a preuzeo na sastanku na vrhu UN-a o klimi u rujnu 2019., to jest, da će:

20.  ističe da, zbog ambicije EIB-a da bude ključan financijski stup u zelenom planu, Banka mora uložiti više truda da bi postala „klimatska banka”; poziva EIB da izradi plan s konkretnim, mjerljivim, dostižnim, realističnim i vremenski definiranim ciljevima u pogledu provedbe Pariškog sporazuma; poziva da se tim ciljevima uzme u obzir potencijalni rizik od povećanja razlika između regija i država članica EU-a; ističe aktivnosti EIB-a kojima se podupire ekonomska i socijalna kohezija; upozorava na nužnost aktivnosti EIB-a kako bi se potpora ekonomskoj i socijalnoj koheziji uskladila s klimatskim ciljevima;

21.  poziva na to da se ambiciozne obveze uvrste u konkretne politike; smatra da obveze EIB-a moraju biti ključan dio njegova Korporativnog operativnog plana i njegove klimatske strategije, kao i njegovih sektorskih strategija kreditiranja i zaštitnih politika;

22.  naglašava da je iznimno važno da sva ulaganja i sektorski portfelji EIB-a budu usklađeni s Pariškim sporazumom;

23.  prima na znanje da je EIB 2018. odobrio financiranje velikih projekata plinske infrastrukture, uključujući plinovode iz Turkmenistana i Azerbajdžana u EU (Transanatolijski plinovod prirodnog plina) te iz Grčke u Italiju preko Albanije i Jadranskog mora (Transjadranski plinovod); napominje da su ta ulaganja uvrštena na 4. popis projekata od zajedničkog interesa koji se sufinanciraju iz proračuna EU-a; poziva EIB da objasni kako će uskladiti te projekte s ciljevima Pariškog sporazuma do kraja 2020.; naglašava da je potrebno prepoznati ulogu plina i kao važne prijelazne tehnologije i u smislu njegova doprinosa tranziciji prema klimatskoj neutralnosti;

24.  smatra da nova EIB-ova politika kreditiranja u području energije predstavlja veliko poboljšanje, a osobito odluka o prestanku kreditiranja projekata u području energije iz fosilnih goriva do kraja 2021. i primjer koji se time postavlja za druge banke; naglašava da je potrebno osigurati da korištenje izvora energije kao što je prirodni plin i njihovo naknadno financiranje bude u skladu s postizanjem klimatske neutralnosti najkasnije do 2050.; napominje da će se politika kreditiranja u području energije revidirati početkom 2022. i poziva da se tom revizijom navedena politika uskladi s europskom taksonomijom održivih financija;

25.  pozdravlja buduću usmjerenost EIB-a na pravednu tranziciju te očekuje da EIB doprinese mehanizmu za pravednu tranziciju, posebno u okviru svojeg budućeg kreditnog instrumenta za javni sektor i operacija u okviru fonda InvestEU;

26.  izražava zabrinutost zbog toga što je udio financiranja za ceste, autoceste i zračni promet 2018. bio veći od prosjeka za razdoblje 2014. 2018., dok je financiranje željeznica u 2018. bilo niže od prosjeka za razdoblje 2014. – 2018.; prima na znanje da je ukupno financiranje zračnog prometa u 2018. iznosilo 725 milijuna EUR; sa zanimanjem iščekuje EIB-ovu reviziju njegove politike kreditiranja u području prometa; poziva na uvođenje nove politike financiranja u području prometa u cilju dekarbonizacije sektora prometa u EU-u do 2050.;

27.  poziva Komisiju da okvir za održiva ulaganja dopuni kriterijima za gospodarske aktivnosti sa znatnim negativnim učinkom na okoliš koje bi EIB mogao primijeniti; prima na znanje napore EIB-a da doprinese ciljevima održivog razvoja;

28.  poziva na primjenu novih politika u industrijskim sektorima s visokim emisijama ugljika u kojima je EIB aktivan, poput cementa, petrokemijskih proizvoda i čelika, s ciljem stavljanja naglaska na održivost tih sektora i pomnog razmatranja posljedica eventualnog raskida aktualnih ugovora, s naglaskom na promicanje kružnoga gospodarstva;

29.  napominje da se problem klimatskih promjena ne može riješiti bez potpore industrije te da se sveobuhvatne promjene mogu postići samo ako se industrija uzme u obzir i ako se daju potrebni poticaji za inovativna klimatska rješenja;

30.  pozdravlja novu metodologiju EIB-a za procjenu ugljičnog otiska i poziva na njezino sustavno uvođenje, s posebnim naglaskom na neizravnim emisijama (tzv. „vrsta 3”); poziva na sveobuhvatno ocjenjivanje projekata, a ne samo ekonomsku analizu životnih ciklusa njihovih emisija;

31.  poziva EIB da istraži moguće opcije kojima bi se posredničkim klijentima nametnuli stroži zahtjevi u pogledu otkrivanja izloženosti fosilnim gorivima te ističe da ti novi zahtjevi ne bi smjeli ugroziti pristup financiranju za mala i srednja poduzeća;

32.  pozdravlja EIB-ovo donošenje politike isključenosti i poziva na njezinu strogu primjenu kako bi se iz financiranja EIB-a isključili klijenti umiješani u korupciju ili prijevare;

33.  smatra da bi financiranje EIB-a trebalo podlijegati ambicioznim znanstvenim ciljevima i obvezama, s ciljem postupnog ukidanja potpore projektima čije djelovanje dovodi do znatnih emisija stakleničkih plinova, u skladu s najboljim praksama u sektoru komercijalnog bankarstva(9);

34.  pozdravlja smjernice za hidroenergiju donesene 2018.(10) i poziva na proširenje zahtjeva u pogledu transparentnosti na sve infrastrukturne projekte;

35.  podsjeća EIB na to da je zaštita biološke raznolikosti ključan element prilagodbe klimatskim promjenama i da je obnova ekosustava jedina dokazana tehnologija kada je riječ o negativnim emisijama; napominje da svi projekti EIB-a prolaze procjenu rizika za biološku raznolikost te moraju ispunjavati standarde Banke u pogledu biološke raznolikosti te poziva na povećanje njezina financiranja kako bi se ostvarili ciljevi EU-a u tom području, a posebno cilj nultog neto krčenja šuma i ciljevi zaštite mora i obalnih područja;

36.  napominje da je Europski investicijski fond (EIF) u potpunosti integriran u sve klimatske mjere EIB-a;

Operacije EIB-a izvan EU-a

37.  ponovno ističe da su iskorjenjivanje siromaštva, mobilizacija domaćih resursa i ljudska prava ključne teme u strukturi EU-a za financiranje razvoja, uz povećanu vidljivost financiranih aktivnosti; vjeruje bi provedba ciljeva održivog razvoja tijekom narednih godina trebala biti u fokusu EU-a;

38.  sa zadovoljstvom primjećuje EIB-ovu sposobnost za brzu prilagodbu međunarodnim izazovima; poziva EIB da nastavi pružati potporu vanjskim politikama EU-a i mehanizmima za odgovor na hitne situacije, kao što je inicijativa za gospodarsku otpornost u sklopu europskog odgovora na globalne izazove povezane s migracijama i izbjeglicama;

39.  potiče EIB, EBRD, multilateralne razvojne banke i međunarodne financijske institucije da nastave ulagati trud u najbolju moguću operativnu suradnju na provedbi projekata s obzirom na to da je takva bliska suradnja među bankama neophodna za optimizaciju troškova i jačanje sinergija koristeći resurse na učinkovitiji način;

40.  prima na znanje da je revizija na sredini razdoblja mandata za vanjsko kreditiranje, provedena 2018., dovela do povećanja njegova jamstva u iznosu od 5,3 milijarde EUR;

41.  podsjeća na potrebu da se operacije EIB-a usklade s vanjskopolitičkim ciljevima EU-a;

42.  prima na znanje da su načela ljudskih prava u potpunosti integrirana u ključne postupke i standarde dubinske analize EIB-a, uključujući ex ante procjene; podsjeća da je EIB izravno obvezan Poveljom EU-a o temeljnim pravima i da ugovorne klauzule s klijentima omogućuju obustavu ugovora u slučaju kršenja ljudskih prava; pozdravlja reviziju Izjave o okolišnim i socijalnim načelima i standardima iz 2009.;

43.  poziva EIB da prilikom ulaganja u treće zemlje uzima u obzir lokalni kontekst; podsjeća da bi ulaganje u treće zemlje također trebalo biti usmjereno na stvaranje dugoročnog održivog gospodarskog rasta pod vodstvom privatnog sektora, podupiranje borbe protiv klimatskih promjena i smanjenje siromaštva otvaranjem radnih mjesta i boljim pristupom proizvodnim resursima;

44.  napominje da EIB zapošljava stručnjake za ljudska prava, no da bi povećanje lokalnog osoblja EIB-a u partnerskim zemljama povoljno utjecalo na bolje razumijevanje lokalnog konteksta; poziva EIB da se pobrine za to da se vodi računa o ljudskim pravima u čitavom procesu donošenja odluka;

45.  napominje da Komisija i ESVD imaju ulogu na razini projekata jer se s njima provode savjetovanja o projektima EIB-a koji se ocjenjuju prije nego što se ti projekti predlože direktorima EIB-a na usvajanje;

46.  poziva EIB da razmotri rezultate evaluacije koju je Komisija provela nad njegovim mandatom za vanjsko kreditiranje u kojoj se ističe da je „službama Komisije teško steći uvid u uspješnost EIB-a, osim putem vanjskih dionika, s obzirom na to da se o stvarnim rezultatima izvješćuje tek nakon završetka projekta i da EIB nije obvezan upozoriti na probleme u provedbi.”; smatra da je zaključak Komisije da su „stvarni rezultati i učinci intervencije EU-a i dalje uglavnom nepoznati” vrlo problematičan;

47.  ponovno ističe da je zainteresiran za sudjelovanje i doprinos raspravama između Vijeća i EIB-a o mogućem osnivanju nove podružnice Banke koja bi bila razvojna banka EU-a; poziva EIB da mu u planovima za osnivanje podružnice za razvojne operacije prioritet budu iskorjenjivanje siromaštva, mobilizacija domaćih resursa i ljudska prava;

Funkcioniranje i djelotvornost EFSU-a

48.  napominje da je glavni kvantitativni cilj Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) mobilizacija 500 milijardi EUR dodatnih privatnih i javnih ulaganja; napominje da bi mjerljive ciljeve u pogledu održivosti i socijalnog učinka trebalo uključiti u buduće strategije ulaganja;

49.  napominje da je za provedbu EFSU-a EIB zaposlio 358 članova osoblja, a za Europski savjetodavni centar za ulaganja 75 osoba;

50.  podsjeća na to da se upravljačka struktura EFSU-a razlikuje od EIB-ove te da se njegove operacije ulaganja odvijaju u okviru dvaju tematskih područja, tj. dijela za infrastrukturu i inovacije, kojim upravlja EIB, te dijela za MSP-ove, kojim upravlja EIF;

51.  ponovno ističe da je temeljna svrha EFSU-a, koji se za razliku od drugih instrumenata financiranja EIB-a financira iz proračuna EU-a, pružiti dodatnost utvrđivanjem sektora koji donose dodanu vrijednost, koji su inovativni i okrenuti budućnosti te visokorizičnih projekata;

52.  ističe važnost kriterija dodatnosti, koji podrazumijevaju potrebu za pružanjem potpore operacijama koje mogu primati potporu EFSU-a samo ako se bave rješavanjem jasno utvrđenih tržišnih nedostatka ili situacija i operacija koje se odnose na neoptimalna ulaganja i koje se bez EFSU-a nisu mogle provesti u istom opsegu ili u istom vremenskom okviru;

53.  sa zabrinutošću primjećuje opažanja Revizorskog suda da prijavljena procjena mobiliziranih ulaganja ne uzima u obzir činjenicu da su neke operacije u okviru EFSU‑a zamijenile druge operacije EIB‑a i financijske instrumente EU‑a te činjenicu da je dio potpore EFSU-a izdvojen za projekte koji su se mogli financirati iz drugih izvora javnih ili privatnih sredstava pod drugačijim uvjetima;

54.  ponovno poziva na objektivan pregled dodatnosti, gospodarskog, socijalnog i ekološkog učinka i stvarne dodane vrijednosti projekata EFSU-a, kao i njihove dosljednosti s politikama Unije ili drugim operacijama EIB-a kako bi postali više usmjereni na politiku nego na potražnju, kao što je istaknuto u tematskom izvješću Europskog revizorskog suda(11) iz siječnja 2019.;

55.  napominje da su operacije EFSU-a bile prihvatljive za povlačenje sredstava iz europskih i nacionalnih javnih izvora povrh privatnih ulaganja; napominje da je važno izbjeći smanjenu ekonomičnost potrošenih financijskih sredstava i mogući teret tih troškova; ističe da je potrebno zajamčiti dodatnost;

56.  smatra da bi trebalo izbjegavati svako preklapanje u potrošnji većeg broja ulagača i svaki troškovni teret kako bi se pri financiranju ulaganja putem nekoliko različitih kanala izbjegla nepouzdana ili višestruka odgovornost za rezultate;

57.  poziva na bolju sinergiju između EFSU-a, nacionalnih razvojnih banaka i platformi za ulaganja kako bi se poboljšala ukupna učinkovitost EFSU-a;

58.  smatra da je iznimno važno da se pri početnom planiranju, provedbi i izvješćivanju o postignutim rezultatima programa InvestEU na odgovarajući način uzmu u obzir iskustva stečena u okviru EFSU-a 1.0 i EFSU-a 2.0, posebno u pogledu dodatnosti, održivosti i transparentnosti;

Upravljanje, transparentnost i odgovornost EIB-a

59.  ponovno ističe važnost etike, integriteta, transparentnosti i odgovornosti EIB-a i EIF-a u svim njihovim operacijama;

60.  napominje da Komisija izdaje mišljenje o svim operacijama financiranja u okviru postupka u skladu s člankom 19. Statuta EIB-a; poziva Komisiju da ta mišljenja stavi na raspolaganje nakon njihova donošenja;

Optimizacija okvira EIB-a za korporativno upravljanje i kontrolu

61.  preporučuje da se pristup Banke i povezane kontrole kvalitete u subjektima Banke prilagode kako bi se na odgovarajući način uklonili rizici u pogledu usklađenosti i poduprla potpuna primjena načela proračuna temeljenog na rezultatima u okviru EIB-a i Grupe EIB-a;

62.  poziva na procjenu sustava rizika i kontrola povezanih s kombiniranim financiranjem zajedno s Europskom komisijom te da se o njima izvijesti, uzimajući u obzir učinak kombiniranih aktivnosti ne samo kada je riječ o nadzoru, već i kada je riječ o mogućnostima upravljanja;

63.  napominje da se 2018. poslovni model Banke nastavio razvijati i diversificirati zbog rasta aktivnosti u okviru EFSU-a, koje su složenije po prirodi, i zbog transakcija, koje su manje i rizičnije;

64.  napominje da je Upravno vijeće u srpnju 2018. predstavilo plan za nekoliko organizacijskih i upravljačkih promjena i odobrilo plan provedbe u prosincu 2018., koji među ostalim obuhvaća:

65.  smatra da, u pogledu preispitivanja odgovornosti upravljačkih tijela EIB-a, članovi Upravljačkog odbora trebaju izbjegavati mogući sukob interesa u svim okolnostima; u tom smislu smatra da je važno u Kodeks ponašanja Upravljačkog odbora i Upravnog vijeća uvrstiti odredbu kojom se isključuje mogućnost da njihovi članovi nadziru kreditiranje ili provedbu projekata u svojim zemljama;

66.  žali zbog stalnog nedostatka raznovrsnosti i rodne ravnoteže na razini višeg rukovodstva i u upravljačkim tijelima Grupe EIB-a; poziva EIB da se time hitno pozabavi;

67.  poziva EIB da u potpunosti provede preporuke koje je Revizorski odbor EIB-a iznio u godišnjem izvješću za 2018.(12), to jest:

Prema transparentnijoj i odgovornijoj instituciji s pojačanim mehanizmima za borbu protiv prijevare i korupcije

68.  napominje da je EIB tijekom godina uspostavio unutarnje mehanizme i upravljačke strukture kako bi smanjio rizik od prijevara i korupcije; Banka se također javno obvezala na primjenu politike nulte tolerancije prema prijevarama i korupciji;

69.  poziva EIB da na svojim internetskim stranicama objavi detalje o stvarnom vlasništvu koji se odnose na klijente kako bi se povećala vidljivost njegovih operacija i pomoglo spriječiti slučajeve korupcije i sukoba interesa;

70.  traži od EIB-a da dodjelu izravnih i neizravnih zajmova uvjetuje objavljivanjem poreznih i računovodstvenih podataka za svaku zemlju te otkrivanjem podataka o stvarnom vlasništvu od strane korisnika i financijskih posrednika uključenih u aktivnosti financiranja;

71.  prima na znanje izvješće organizacije Counter Balance, u kojem se zaključuje da „EIB još uvijek nije sposoban suzbiti prijevare i korupciju, djelomično zbog nedostataka u svojim unutarnjim mehanizmima, a djelomično zbog nezadovoljavajućeg okvira upravljanja u koji su uvrštene njegove aktivnosti, uz nedostatak odgovarajućeg vanjskog nadzora nad njegovim aktivnostima, uključujući nadzor koji provodi OLAF”, kao i odgovore EIB-a i OLAF-a na to izvješće; poziva EIB da provede potrebna poboljšanja kako bi uklonio preostale nedostatke; poziva Komisiju da iznese prijedlog kojim bi se osiguralo da EIB poštuje obveze dužne pažnje koje su barem jednake onima u Direktivi EU-a o borbi protiv pranja novca;

72.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog nedavne objave članka(13), a u vezi s unutarnjom revizijom EIB-a, kojom su utvrđeni ozbiljni nedostaci u njezinoj primjeni standarda za sprečavanje pranja novca; pozdravlja napore EIB-a da odgovori na te nedostatke i poziva Banku da prioritetno završi svoj rad u zadanom roku te podnese izvještaj Parlamentu o konkretnim mjerama koje je poduzela, posebno u pogledu poboljšanja dubinske analize klijenata; poziva EIB da proslijedi izvješće o spomenutoj unutarnjoj reviziji Parlamentu i da objavi njegov smislen sažetak, zajedno s detaljnom ocjenom odgovora danih na svaki pojedini nedostatak, kako bi on bio dostupan široj javnosti;

73.  poziva EIB da na najbolji mogući način iskoristi suradnju s OLAF-om i Uredom europskog javnog tužitelja (EPPO) te potonjeg da anticipativno pokriva predmete povezane s EIB-om tako što će istraživati i kazneno goniti počinitelje kaznenih djela kojima se nanosi šteta financijskim interesima EU-a;

74.  ponavlja svoj poziv EIB-u da postane odgovorniji prema drugim institucijama EU-a, da se ojača nadzor Parlamenta nad EIB-om i da se Europskom revizorskom sudu daju puna prava da provodi reviziju operacija EIB-a;

75.  podsjeća da je sudjelovanje javnosti u donošenju politika EIB-a način da se poboljša odgovornost, a posebno sudjelovanje lokalnih zajednica i građana na koje utječu operacije EIB-a;

76.  podsjeća da se transparentnošću u provedbi politika EIB-a ne samo osnažuje ukupna poslovna pouzdanost i odgovornost EIB-a, uz jasan pregled financijskih posrednika i konačnih korisnika, već se njome doprinosi povećanju učinkovitosti i održivosti financiranih projekata pomoći; poziva EIB da te aspekte uzme u obzir u planiranoj reviziji politike transparentnosti EIB-a u 2020.;

77.  stoga podupire objavljivanje jasnih informacija o tome kako se provodi strategija EIB-a te o učinku njegovih proizvoda i portfelja na klimu ili održivost;

78.  očekuje da će EIB-ova politika zaštite zviždača biti ambiciozna i postaviti visoke standarde; potiče EIB da u tu reviziju uvrsti unutarnje i vanjske zviždače te da uspostavi jasne i precizno definirane postupke, rokove i smjernice kako bi se zviždače usmjerilo na najbolji mogući način te ih se zaštitilo od svih mogućih oblika odmazde;

79.  žali zbog toga što na kraju 2018. mehanizmi za podnošenje pritužbi nisu dovoljno ojačani te smatra da bi trebalo dodatno razviti pristup djelotvornom i neovisnom mehanizmu za podnošenje pritužbi, uključujući pravo na pravnu zaštitu; napominje da je EIB 2019. uspostavio novi poseban sustav pritužbi na javnu nabavu projekata kako bi se osiguralo učinkovitije i neovisno rješavanje povezanih pritužbi;

80.  pozdravlja napore EIB-a da objavi novu dokumentaciju o klimatskoj politici, tablice s pokazateljima projekata u okviru EFSU-a i izvješća o dovršetku projekata za dovršene operacije izvan EU-a; smatra da bi EIB također trebao u najvećem mogućem opsegu objaviti zapisnike sa sastanaka Vijeća guvernera, zapisnike i dnevne redove sastanaka Upravljačkog odbora, tablice 3PA REM, mišljenja Komisije o projektima i izvješća o praćenju projekata; međutim, razumije da se u pogledu transparentnosti dokumenata primjenjuju određena ograničenja kako bi se zajamčila zaštita povjerljivih informacija koje dostavljaju klijenti i projektni partneri EIB-a;

81.  prima na znanje stupanje na snagu nove EIB-ove politike isključenja 2018., uključujući postupke za isključenje subjekata i pojedinaca s negativnom evidencijom u vezi s njihovim ponašanjem i aktivnostima, koji omogućuju operacionalizaciju postojećih odredbi i zabrana u okviru politike EIB-a za borbu protiv prijevara;

82.  čeka rezultate revizije politika EIB-a/EIF-a za borbu protiv prijevara pokrenute 2018. te podupire stroži pristup u pogledu nulte tolerancije na prijevaru, korupciju i druge oblike zabranjenog ponašanja; poziva EIB da u budućnosti ojača suradnju s Europskim uredom za borbu protiv prijevara (OLAF) i Uredom europskog javnog tužitelja (EPPO) te da nadležnim tijelima prijavljuje sve slučajeve potencijalnih prijevara; smatra da bi EPPO u budućnosti trebao imati mandat za kazneni progon kriminalnih aktivnosti povezanih sa sredstvima EIB-a u državama članicama EU-a koje su članice EPPO-a;

83.  napominje da EIB na svojoj internetskoj stranici objavljuje podatke o svojim klijentima za svaku operaciju; poziva EIB da također objavi nužne informacije o stvarnim vlasnicima; pozdravlja trenutačnu politiku EIB-a o zaštiti zviždača;

84.  prima na znanje povećanje broja prijava 2018. 184 nove prijave u odnosu na 149 2017. od čega je 68 % došlo iz internih izvora, a 31 % iz vanjskih; napominje da su glavna područja istrage prijevare, korupcija, zlouporaba imena EIB-a/EIF-a i tajni dogovori; prima na znanje da je od ukupnih zahtjeva Grupe EIB-a 69 % proslijeđeno OLAF-u;

85.  prima na znanje sporazum između EIB-a i Volkswagena, čija je posljedica isključenje Volkswagena iz sudjelovanja u bilo kojem projektu EIB-a tijekom 18 mjeseci te obveza Volkswagena da doprinese inicijativi za održivost, uključujući zaštitu okoliša;

86.  podržava odgovornu poreznu politiku u EIB-u tako što se zalaže za uvrštenje klauzula o integritetu u ugovore Grupe EIB-a te provedbu dubinske analize u odnosu na nekooperativne jurisdikcije, uz jasnu identifikaciju ugovornih strana i geografskog položaja; pozdravlja donošenje politike o nekooperativnim jurisdikcijama u ožujku 2019. i poziva na njezinu brzu implementaciju i redovito izvješćivanje Parlamenta u tom pogledu;

87.  smatra da je poštovanje najviših standarda u pogledu integriteta strog uvjet, ponajprije standarda AMF-CFT-a koje promiče EU i Stručna skupina za financijsko djelovanje, kao i načela dobrog poreznog upravljanja koje promiču OECD, skupina G20 i EU kako bi se unaprijedila borba protiv pranja novca i financiranja terorizma;

88.  potvrđuje predvodničku ulogu EIB-a na razini EU-a kada je riječ o objavi izvješća o održivosti; poziva EIB da dodatno unaprijedi svoje izvješće o održivosti tako što će izvijestiti o rezultatima koristeći se podrobno definiranim pokazateljima koji su specifični, lako mjerljivi i usporedivi;

89.  pozdravlja prvu objavu izvješća o ograničenom jamstvu vanjskog revizora EIB-a o odabranim izjavama, brojkama i pokazateljima iz njegova izvješća o održivosti za 2018.;

90.  poziva na snažniji vanjski nadzor Revizorskog suda nad EIB-om te smatra da je u okviru rasprave o predstojećem Trostranom sporazumu, koji će biti potpisan u rujnu 2020., potrebno temeljito preispitati postojeće odredbe Trostranog sporazuma potpisanog 2016. kojim se uređuje suradnja između Europske investicijske banke, Europske komisije i Europskog revizorskog suda;

91.  međutim, ponavlja svoj zahtjev da EIB podnese sveobuhvatnije, detaljnije i usklađenije godišnje izvješće o radu i znatno poboljša prikaz informacija uvrštenjem detaljne i pouzdane raščlambe ulaganja koja su odobrena, potpisana i isplaćena za predmetnu godinu te izvora financiranja (vlastita sredstva, EFSU, programi kojima središnje upravlja EU itd.), kao i informacija o korisnicima (države članice, javni ili privatni sektor, posrednici ili izravni primatelji), podržanim sektorima i rezultatima ex post evaluacija;

92.  poziva Odbor za proračunski nadzor da organizira godišnju radionicu / raspravu o aktivnostima i nadzoru operacija EIB-a kojom bi se Parlamentu omogućile dodatne odgovarajuće informacije kao potpora radu na nadzoru EIB-a i njegovih operacija;

Mjere poduzete na temelju preporuka Parlamenta

93.  poziva EIB da nastavi izvješćivati o stanju i statusu prethodnih preporuka koje je izdao Parlament u svojim godišnjim rezolucijama, posebno u pogledu:

o
o   o

94.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji i traži da Vijeće i Upravno vijeće EIB-a održe raspravu o ovdje iznesenim stajalištima Parlamenta.

(1) https://www.ombudsman.europa.eu/hr/decision/hr/95520 (2) SL C 41, 6.2.2020., str. 18. (3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0036. (4) SL L 169, 1.7.2015., str. 1. (5) https://www.eca.europa.eu/hr/Pages/DocItem.aspx?did=49051 (6) Evaluacija Odluke br. 466/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. kojom se dodjeljuje jamstvo EU-a Europskoj investicijskoj banci protiv gubitaka u okviru financijskih operacija kojima se podržavaju ulagački projekti izvan Unije; https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/economy-finance/elm_evaluation_swd_2019_333_f1_staff_working_paper_en_v3_p1_1048237.pdf (7) https://www.consilium.europa.eu/media/40967/efad-report_final.pdf (8) https://www.counter-balance.org/wp-content/uploads/2019/10/Report_OnlineVersion_EIB_Corruption_Oct2019.pdf (9) Banka Crédit Agricole obvezala se da više neće podupirati poduzeća koja razvijaju ili planiraju razvijati djelatnosti u sektoru ugljena. Politika nulte tolerancije banke Crédit Agricole primjenjuje se na sva poduzeća koja razvijaju ili planiraju razvijati djelatnosti u sektoru ugljena, od vađenja i proizvodnje električne energije do njegove trgovine i transporta. (10) EIB, Environmental, Climate and Social Guidelines on Hydropower Development, listopad 2019. (11) https://www.eca.europa.eu/hr/Pages/DocItem.aspx?did=49051 (12) https://www.eib.org/attachments/general/ac_annual_reports_2018_en.pdf (13) Luxembourg Times „EIB under scrutiny for failings after whistleblowing complaints”, 21. travnja 2020.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. srpnja 2020. o zaštiti financijskih interesa Europske unije – borba protiv prijevara – godišnje izvješće za 2018. (2019/2128(INI))

P9_TA(2020)0192 A9-0103/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 310. stavak 6. i članak 325. stavak 5. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije o prethodnim godišnjim izvješćima Komisije i Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije Europskom Parlamentu i Vijeću od 11. listopada 2019. naslovljeno „30. godišnje izvješće o zaštiti financijskih interesa Europske unije i borbi protiv prijevara – 2018.” (COM(2019)0444) i prateće radne dokumente službi Komisije (SWD(2019)0361, SWD(2019)0362, SWD(2019)0363, SWD(2019)0364 i SWD(2019)0365),

–  uzimajući u obzir izvješće OLAF-a za 2018.(1) i izvješće o radu nadzornog odbora OLAF-a za 2018. godinu,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Odboru regija i Revizorskom sudu naslovljenu „Strategija Komisije za borbu protiv prijevara: pojačano djelovanje radi zaštite proračuna EU-a” (COM(2019)0196),

–  uzimajući u obzir „akcijski plan” (SWD(2019)0170) i „procjenu rizika od prijevare” (SWD(2019)0171) priložene komunikaciji Komisije naslovljenoj „Strategija Komisije za borbu protiv prijevara: pojačano djelovanje radi zaštite proračuna EU-a” (COM(2019)0196),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Revizorskog suda o izvršenju proračuna za financijsku godinu 2018., s odgovorima institucija(2),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe o zaštiti proračuna Unije u slučaju općih nedostataka u pogledu vladavine prava u državama članicama od 2. svibnja 2018. (COM(2018)0324),

–  uzimajući u obzir uvođenje standardnih odredbi o zaštiti financijskih interesa EU-a u sve prijedloge Komisije o VFO-u,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog revizorskog suda br. 8/2018 o prijedlogu Komisije od 23. svibnja 2018. o izmjeni Uredbe o OLAF-u (EU, Euratom) br. 883/2013 u pogledu suradnje s Uredom europskog javnog tužitelja i djelotvornosti istraga koje provodi OLAF (COM(2018)0338),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog revizorskog suda br. 9/2018 o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa EU-a za borbu protiv prijevara (COM(2018)0386),

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 26/2018 naslovljeno „Niz kašnjenja u primjeni carinskih informatičkih sustava: što je pošlo po zlu?”,

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 01/2019 naslovljeno „Borba protiv prijevara u rashodima EU-a: potrebno je odlučno djelovati”,

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 06/2019 naslovljeno „Suzbijanje prijevara pri potrošnji sredstava EU-a za koheziju: upravljačka tijela moraju poboljšati otkrivanje prijevara, poduzimanje odgovarajućih mjera i koordinaciju relevantnih aktivnosti”,

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 12/2019 naslovljeno „E-trgovina: za velik dio izazova pri naplati PDV a i carina tek treba pronaći rješenje”,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF)(3) i izvješće o preispitivanju te Uredbe sredinom njezina provedbenog razdoblja koje je Komisija objavila 2. listopada 2017. (COM(2017)0589),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2017. o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima(4) (Direktiva PIF),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja („EPPO”)(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012(7),

–  uzimajući u obzir izvješće od 4. rujna 2019. koje je naručila Komisija naslovljeno „Studija i izvješća o jazu PDV-a u 28 država članica EU-a: završno izvješće”,

–  uzimajući u obzir izvješće od svibnja 2015. koje je naručila Komisija naslovljeno „Studija o kvantificiranju i analizi jaza PDV-a u državama članicama EU-a: izvješće za 2015.” i komunikaciju Komisije od 7. travnja 2016. o akcijskom planu o PDV-u naslovljenu „Put k jedinstvenom europskom području PDV-a – vrijeme je za donošenje odluka” (COM(2016)0148),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije o suzbijanju korupcije u EU-u od 3. veljače 2014. (COM(2014)0038),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ(8),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 6. lipnja 2011. naslovljenu „Borba protiv korupcije u EU-u” (COM(2011)0308),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. veljače 2017. o ulozi zviždača u zaštiti financijskih interesa EU-a(9),

–  uzimajući u obzir izvješće od 12. svibnja 2017. o napretku u provedbi komunikacije Komisije „Jačanje borbe protiv krijumčarenja cigareta i drugih oblika nezakonite trgovine duhanskim proizvodima – sveobuhvatna strategija EU-a (COM(2013)0324 od 6. lipnja 2013.)” (COM(2017)0235),

–  uzimajući u obzir izvješće kojim je koordinirao OLAF naslovljeno „Prijevare u javnoj nabavi – zbirka upozoravajućih znakova i najboljih praksi” objavljeno 20. prosinca 2017. i priručnik OLAF-a iz 2017. o prijavljivanju nepravilnosti u vezi sa zajedničkim upravljanjem,

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 19/2017 naslovljeno „Uvozni postupci: nedostatci u pravnom okviru i nedjelotvorna provedba utječu na financijske interese EU-a”,

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije u predmetu C-105/14: Kazneni postupak protiv Taricca i drugih(10),

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije u predmetu C-42/17: Kazneni postupak protiv M.A.S i M.B.(11),

–  uzimajući u obzir presudu Općeg suda u predmetu T-48/16: Sigma Orionis SA protiv Europske komisije(12),

–  uzimajući u obzir donošenje Uredbe Vijeća (EU) 2018/1541 o izmjeni uredbi (EU) br. 904/2010 i (EU) 2017/2454 u pogledu mjera za jačanje administrativne suradnje u području poreza na dodanu vrijednost kako bi se povećale mogućnosti država članica u borbi protiv najštetnijih oblika prijevara u vezi s PDV-om i smanjio porezni jaz,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2018. o zaštiti financijskih interesa EU-a – povrat novca i imovine iz trećih zemalja u slučaju prijevare(13),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljenu „Moderan proračun Unije koja štiti, osnažuje i brani. Višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021. – 2027.” (COM(2018)0321),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. listopada 2018. o borbi protiv carinskih prijevara i zaštiti vlastitih sredstava EU-a(14),

–  uzimajući u obzir kontinuiranu provedbu programa „Hercule III”(15),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A9-0103/2020),

A.  budući da Komisija u suradnji s državama članicama izvršava proračun Unije, od čega je 2018. 74 % izvršeno u okviru podijeljenog upravljanja;

B.  budući da bi Komisija u okviru podijeljenog upravljanja trebala ispuniti svoje obveze u pogledu nadzora, kontrole i revizije;

C.  budući da bi u skladu s člankom 63. Financijske uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 države članice pri izvršavanju zadaća povezanih s izvršenjem proračuna trebale poduzeti sve potrebne mjere za sprečavanje, otkrivanje i ispravljanje nepravilnosti i prijevara;

D.  budući da bi radi zaštite financijskih interesa Unije države članice trebale provoditi ex ante i ex post kontrole, zajamčiti povrat nepropisno isplaćenih sredstava i po potrebi pokrenuti sudski postupak u vezi s time;

E.  budući da bi razumno upravljanje financijama i zaštita financijskih interesa EU-a trebali biti ključni elementi politike EU-a za izvršenje proračuna kako bi se povećalo povjerenje građana tako što će se osigurati da se novac poreznih obveznika koristi ispravno i da se proračun EU-a učinkovito izvršava;

F.  budući da dobra javna potrošnja i zaštita financijskih interesa EU-a doprinose učinkovitom upravljanju proračunom EU-a;

G.  budući da u članku 310. stavku 6. UFEU-a stoji da „Unija i države članice, u skladu s člankom 325., suzbijaju prijevaru i svaki drugi oblik nezakonitih aktivnosti koje utječu na financijske interese Unije”; budući da u članku 325. stavku 2. UFEU-a stoji da „Radi suzbijanja prijevara usmjerenih protiv financijskih interesa Unije, države članice poduzimaju iste mjere koje poduzimaju radi suzbijanja prijevara koje su usmjerene protiv njihovih vlastitih financijskih interesa”; budući da u članku 325. stavku 3. UFEU-a stoji da „države članice koordiniraju svoje djelovanje usmjereno na zaštitu financijskih interesa Unije od prijevara” i da „uz pomoć Komisije organiziraju blisku i redovitu suradnju među nadležnim tijelima”; budući da se u skladu s člankom 325. stavkom 4. UFEU-a zakonodavac mora savjetovati s Revizorskim sudom o svim mjerama koje trebaju biti donesene u područjima suzbijanja i borbe protiv prijevara koje štete financijskim interesima EU-a;

H.  budući da se proračunom EU-a podupiru zajednički ciljevi i pomaže u rješavanju zajedničkih izazova te budući da je dobar učinak preduvjet za postizanje rezultata i prioriteta te da je pojednostavnjenje redovitih procjena prihoda i rashoda i učinka revizijama uspješnosti ključno za izradu proračuna temeljenu na uspješnosti;

I.  budući da EU ima obvezu djelovati u području antikorupcijskih politika u okviru ograničenja utvrđenih UFEU-om; budući da je člankom 67. UFEU-a utvrđena obveza Unije da osigura visoku razinu sigurnosti, uključujući i sprečavanjem i suzbijanjem kaznenih djela i usklađivanjem kaznenih zakona; budući da je prema članku 83. UFEU-a korupcija osobito teško kazneno djelo s prekograničnom dimenzijom, što ima negativne posljedice na financijske interese EU-a;

J.  budući da su prijevare koje uključuju sredstva EU-a jedan od načina kroz koje se kriminalne organizacije upliću u gospodarstvo i ugrožavaju gospodarsku slobodu i slobodno tržišno natjecanje;

K.  budući da je potrebno na odgovarajući način uzeti u obzir raznolikost pravnih i administrativnih sustava u državama članicama kako bi se omogućilo usklađenije djelovanje EU-a za sprječavanje nepravilnosti i suzbijanje prijevara; budući da bi Komisija trebala dodatno pojačati svoje napore u borbi protiv prijevara i nastaviti s njihovom učinkovitom provedbom kako bi se postigli još konkretniji i bolji rezultati;

L.  budući da korupcija predstavlja ozbiljnu prijetnju financijskim interesima Unije, ali i demokraciji i povjerenju u javnu upravu;

M.  budući da je PDV koji ubiru države članice važan izvor prihoda za nacionalne proračune i da su vlastita sredstva od PDV-a činila 11,9 % ukupnog proračuna EU-a za 2018.;

N.  budući da sustavni i institucionalizirani slučajevi korupcije u određenim državama članicama ozbiljno štete financijskim interesima EU-a i predstavljaju prijetnju demokraciji, temeljnim pravima i vladavini prava; budući da je u posebnom izvješću Eurobarometra br. 470 o korupciji, koje je objavljeno u prosincu 2017., navedeno da su opća percepcija i stavovi prema korupciji ostali nepromijenjeni u usporedbi s 2013., što upućuje na to da nisu zabilježeni nikakvi konkretni rezultati u pogledu jačanja povjerenja građana EU-a u njegove institucije;

Otkrivanje nepravilnosti i izvješćivanje o njima

1.  pozdravlja 30. godišnje izvješće o zaštiti financijskih interesa EU-a i borbi protiv prijevara, kao i napredak postignut tijekom posljednja tri desetljeća u uspostavi i razvoju zakonodavnih temelja i institucionalnog okvira (OLAF i EPPO) za borbu protiv prijevara i nepravilnosti na razini EU-a, u uspostavi suradnje među državama članicama te između njih i Komisije te u postizanju rezultata zaštite proračuna EU-a koji ne bi bili mogući bez zajedničkih napora institucija EU-a i nacionalnih tijela;

2.  s velikom zabrinutošću primjećuje stalnu izmjenu metoda prijevare i nove obrasce prijevara, sa snažnom transnacionalnom dimenzijom i s prekograničnim mehanizmima prijevare (npr. prijevare u reklamiranju poljoprivrednih proizvoda, fiktivna poduzeća, izbjegavanje plaćanja carina podcjenjivanjem tekstila i obuće koji ulaze u Uniju i carinjenjem u nekoliko država članica, e-trgovina, povećanje prekogranične dimenzije prijevara u pogledu rashoda i krivotvorenje), koji negativno utječu na prihodovnu stranu proračuna EU-a i iziskuju novi koordinirani odgovor na razini EU-a i na nacionalnoj razini;

3.  napominje da se ukupan broj nepravilnosti koje se smatraju i onih koje se ne smatraju prijevarama prijavljen 2018. godine (11 638 slučajeva) smanjio za 25 % u odnosu na 2017. godinu (15 213 slučajeva) i da je njihova vrijednost ostala stabilna u odnosu na prethodnu godinu (2,5 milijardi EUR u 2018. u odnosu na 2,58 milijardi EUR u 2017.);

4.  ističe da sve nepravilnosti nisu nužno i prijevare te da se počinjene pogreške moraju jasno razlikovati;

5.  podsjeća da broj prijavljenih nepravilnosti koje se smatraju prijevarom i s njima povezani iznosi nisu izravni pokazatelji razine prijevara koje utječu na proračun EU-a ili dotične države članice; napominje da je nejasno koliko nepravilnosti koje se smatraju prijevarom Komisija, a posebno države članice, svake godine ne prijave; napominje da se time Parlamentu otežava donošenje korisnih zaključaka o učinkovitosti aktivnosti Komisije u borbi protiv prijevara; stoga poziva Komisiju da razvije metodologiju za poboljšanje pouzdanosti i da pruži točnije procjene razmjera prijevara u EU-u; napominje da su nepravilnosti koje se smatraju prijevarom utjecale na 0,71 % plaćanja iz 2018. i 0,65 % bruto iznosa tradicionalnih vlastitih sredstava prikupljenih za 2018.; napominje nadalje da su nepravilnosti koje se ne smatraju prijevarom utjecale na 0,58 % plaćanja iz 2018. i 1,78 % bruto iznosa tradicionalnih vlastitih sredstava prikupljenih za 2018.;

6.  sa zabrinutošću prima na znanje zaključak Revizorskog suda da Komisija nema dovoljnu razinu uvida u razmjere, prirodu i uzroke prijevara; ponovno poziva Komisiju da uspostavi jedinstven sustav za prikupljanje usporedivih podataka o nepravilnostima i slučajevima prijevara od država članica kako bi standardizirala postupak izvješćivanja te zajamčila kvalitetu i usporedivost pruženih podataka;

7.  nadalje, poziva Komisiju da provede sveobuhvatne provjere kako bi se osigurala potpuna transparentnost i kvaliteta podataka koje države članice dostavljaju u sustav za upravljanje nepravilnostima (IMS);

8.  napominje da je broj prijavljenih nepravilnosti koje se smatraju prijevarom prijavljen u 2018. (1 152 slučaja) ostao stabilan u usporedbi s 2017.; međutim, žali zbog toga što su se predmetni iznosi povećali za 183 %, što je razlog za ozbiljnu zabrinutost; to je povećanje u velikoj mjeri posljedica dviju nepravilnosti koje se smatraju prijevarom u vezi s rashodima za kohezijsku politiku; naglašava potrebu za povratom tih visokih iznosa što je prije moguće;

9.  uzima u obzir činjenicu da je u pogledu broja nepravilnosti koje se ne smatraju prijevarom evidentiranih u 2018. zabilježen pad od 27 % (10 487 slučajeva), dok su se povezani financijski iznosi smanjili za 37 % na 1,3 milijarde EUR;

10.  ističe i žali zbog činjenice da mnoge države članice nemaju specifične zakone za borbu protiv organiziranog kriminala, iako je njegova prisutnost u prekograničnim aktivnostima i sektorima koji utječu na financijske interese EU-a, kao što je slučaj s krijumčarenjem ili krivotvorenjem valuta, u stalnom porastu;

11.  poziva države članice da bliže surađuju u pogledu razmjene informacija kako bi se poboljšalo prikupljanje podataka i povećala učinkovitost njihovih kontrola te zajamčila prava i slobode građana; podsjeća na ulogu Komisije u koordinaciji suradnje među državama članicama; poziva Komisiju da pomogne u koordinaciji uspostave jedinstvenog sustava za prikupljanje podataka o nepravilnostima i slučajevima prijevara iz država članica;

12.  poziva Revizorski sud da u slučajevima namjerne zlouporabe sredstava u svoje revizijske uzorke kontinuirano uvrštava odgovorne institucije i upravljačka tijela;

13.  zabrinjava ga što je, kako bi se smanjilo administrativno opterećenje tijela država članica, prema Uredbi o zajedničkim odredbama (EU) br. 1303/2013 obvezno prijaviti samo nepravilnosti koje se smatraju ili ne smatraju prijevarom koje se odnose na više od 10 000 EUR doprinosa iz fondova ESI; podsjeća na to da je u području poljoprivrede i Europskog socijalnog fonda velik broj plaćanja znatno ispod praga od 10 000 EUR, koji se isplaćuje kao isplata naknada (na temelju ispunjavanja određenih uvjeta) te posljedično može predstavljati neprijavljene slučajeve prijevare ispod praga za koji je nužno izvješćivanje, primjećuje, međutim, opažanje Revizorskog suda u njegovim godišnjim izvješćima za 2017. i 2018. da su isplate naknada manje podložne pogreškama od povrata troškova, što je metoda isplate za projekte iznad 10 000 EUR;

14.  oštro osuđuje veliku zlouporabu europskih strukturnih i investicijskih fondova od strane visokih vladinih dužnosnika u Češkoj i drugih javnih aktera u Mađarskoj, Grčkoj, Poljskoj, Rumunjskoj i Italiji; napominje da takva prijevara ide na štetu malih obiteljskih poduzeća kojima su subvencije najpotrebnije;

15.  snažno osuđuje zlouporabu kohezijskih fondova; žali zbog toga što se sredstva EU-a zahvaćena financijskim ispravcima povezanima s nepravilnostima koje se smatraju prijevarom mogu ponovno upotrijebiti bez dodatnih posljedica ili ograničenja; smatra da takav sustav ugrožava financijske interese EU-a; stoga poziva Komisiju da pomno prati upotrebu fondova EU-a i da razmotri razvoj sustava u kojem postoje ograničenja za daljnju upotrebu u slučaju ispravaka;

16.  podsjeća na zahtjeve u pogledu transparentnosti za ZPP i kohezijske politike, koji obvezuju nadležna tijela država članica da vode javno dostupan popis krajnjih korisnika; poziva države članice da takve podatke objavljuju u ujednačenom strojno čitljivom formatu i da zajamče interoperabilnost informacija; poziva Komisiju da prikupi i agregira podatke te objavi popise najvećih korisnika iz svakog fonda u svakoj državi članici;

17.  ustraje u tome da Komisija predloži poseban mehanizam za podnošenje pritužbi na razini Unije kako bi se pružila potpora poljoprivrednicima ili korisnicima koji su suočeni s, primjerice, oduzimanjem zemljišta, lošim postupanjem nacionalnih tijela, pritiskom kriminalnih struktura ili organiziranog kriminala, ili osobama koje su podvrgnute prisilnom ili robovskom radu, dajući im priliku da brzo podnesu pritužbu Komisiji koju bi ona trebala hitno provjeriti;

18.  naglašava da Europska komisija trenutačno ne poduzima dostatne mjere za borbu protiv tih vrsta prijevara; potiče Komisiju da provede učinkovite kontrole, zajedno s obvezujućim mjerama; napominje da bi Ured europskog javnog tužitelja trebao imati važnu ulogu u provođenju prekograničnih ispitivanja, otkrivanju i prijavljivanju slučajeva prijevare te privođenju počinitelja prijevara pravdi;

Prihodi – vlastita sredstva

19.  primjećuje porast od 1 % u broju zabilježenih slučajeva prijevare za tradicionalna vlastita sredstva (473 slučaja u 2018.), i žali zbog povećanja povezanih financijskih iznosa za 116 %;

20.  napominje da je broj nepravilnosti koje se ne smatraju prijevarom za 2018. bio 10 % niži od prosjeka za razdoblje 2014. – 2018., ali žali zbog toga što je povezani iznos 17 % veći;

21.  duboko je zabrinut zbog toga što je prema statistici brzih procjena Komisije porezni jaz 2018. iznosio otprilike 130 milijardi EUR, što predstavlja približno 10 % ukupnog očekivanog prihoda od PDV-a, te zbog procjene Komisije prema kojoj slučajevi prijevara u vezi s PDV-om unutar Unije koštaju oko 50 milijardi EUR godišnje; žali zbog gubitka 5 milijardi EUR godišnje u području isporuke robe male vrijednosti iz trećih zemalja;

22.  pozdravlja donošenje Direktive o zaštiti financijskih interesa, kojom se pojašnjavaju pitanja prekogranične suradnje i uzajamne pravne pomoći između država članica, Eurojusta, Ureda europskog javnog tužitelja i Komisije u rješavanju prijevara povezanih s PDV-om;

23.  ponavlja svoje stajalište da OLAF-ove nadležnosti u području istraga u vezi s porezom na dodanu vrijednost ni na koji način ne bi trebale biti ograničene ni podložne dodatnim administrativnim uvjetima; poziva Vijeće da uzme u obzir stajalište Parlamenta o tom pitanju tijekom pregovora o uredbi o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara u pogledu suradnje s Uredom europskog javnog tužitelja i o učinkovitosti istraga OLAF-a;

24.  ističe važnu ulogu OLAF-a u istragama o predmetima povezanima s PDV-om; pozdravlja izmjenu Uredbe Vijeća (EU) br. 904/2010 o administrativnoj suradnji i suzbijanju prijevare u području poreza na dodanu vrijednost(16), donesenu 2018. kojom se uvode mjere za jačanje kapaciteta nacionalnih poreznih uprava za provjeru prekograničnih isporuka, proširuju nadležnosti OLAF-a kako bi se olakšale i koordinirale istrage prijevara u vezi s PDV-om i suzbili najštetniji oblici prijevara u vezi s PDV-om te smanjio jaz PDV-a;

25.  pozdravlja izmijenjenu Uredbu Vijeća (EU) br. 904/2010 kako bi se maksimalno povećao potencijal novog softvera za analizu transakcijske mreže (TNA) za utvrđivanje mreža prevare u cijelom EU-u; s ciljem jačanja suradnje i razmjene informacija među nacionalnim poreznim tijelima radi boljeg otkrivanja i brzog presretanja kružnih prijevara povezanih s PDV-om; poziva na donošenje mjera kojima bi se u potpunosti osigurala zaštita podataka gospodarskih subjekata nad kojima se provodi istraga, navedenih u novom softveru za analizu transakcijske mreže (TNA);

26.  pozdravlja uvođenje mjera za dijeljenje relevantnih podataka o carinskom postupku 42 i postupku 63 od 2020. nadalje među nacionalnim poreznim tijelima, čime se državi članici uvoza i državi članici klijenta omogućuje unakrsna provjera PDV brojeva, vrijednosti uvezene robe, vrste proizvoda itd.;

27.  naglašava da je iznimno važno da države članice daju prednost razvoju nacionalnih strategija za borbu protiv prijevara;

28.  naglašava ozbiljnost prijevara koje se odnose na PDV, posebno takozvanu „kružnu prijevaru” u okviru koje nepostojeći trgovac ne plaća PDV nadležnim poreznim tijelima iako je kupcu naplaćen;

29.  primjećuje da su solarne ploče roba koja je 2018. bila najviše pogođena prijevarama i nepravilnostima u pogledu novčane vrijednosti, kao što je to bio slučaj i 2017. i 2016.; pozdravlja inspekcije na licu mjesta koje provodi Komisija i naglašava važnost istraga OLAF-a i koordinacijske uloge OLAF-a u tom području;

30.  pozdravlja činjenicu da je nekoliko država članica uvelo nove informatičke alate, pristupe temeljene na riziku i inicijative za suočavanje s izazovima u području tradicionalnog prikupljanja vlastitih sredstava; potiče države članice na daljnju suradnju u zajedničkom korištenju tih alata, pristupa i inicijativa, daljnju razmjenu dobrih praksi i poboljšanje suradnje u okviru Eurofisca;

31.  zabrinut je zbog toga što su prijevare u prihodima zbog umanjivanja vrijednosti robe uvezene u EU iz trećih zemalja i dalje prijetnja financijskim interesima EU-a; uviđa da je prekogranična trgovina robom koja je nabavljena e-trgovinom znatan izvor poreznih prijevara u EU-u, posebno kada je riječ o robi manjih dimenzija; poziva države članice da potpunom provedbom preporuka Komisije riješe probleme povezane s prekograničnom e-trgovinom, posebno u vezi s mogućom zlouporabom olakšica za pošiljke male vrijednosti;

32.  napominje da je Komisija u prosincu 2018. predstavila novi akcijski plan za borbu protiv nezakonite trgovine duhanom koji se uglavnom temelji na operativnim mjerama provedbe zakona;

33.  napominje da se nepravilnosti koje se ne smatraju prijevarom prvenstveno otkrivaju kontrolama nakon puštanja robe, ali naglašava važnost carinskih kontrola prije ili u trenutku puštanja robe, kao i dobrovoljnih priznanja, za otkrivanje nepravilnosti;

34.  ponovno podsjeća na to da je kombinacija različitih metoda otkrivanja (kontrole pri puštanju u promet i nakon puštanja u promet, inspekcije koje provode službe za borbu protiv prijevara i druge metode) najučinkovitiji način za otkrivanje prijevara i da učinkovitost svake metode ovisi o državi članici u pitanju, učinkovitoj koordinaciji njezinih uprava i sposobnosti relevantnih službi država članica da međusobno komuniciraju;

35.  zabrinut je što neke države članice redovito prijavljuju da nisu zabilježile nijedan slučaj prijevare; poziva Komisiju da istraži tu situaciju jer smatra da je vrlo niska vjerojatnost da u tim državama ne postoje aktivnosti kojima se vrše prevare; poziva Komisiju da u tim zemljama provodi nasumične provjere na licu mjesta;

36.  primjećuje da je prosječna stopa povrata za slučajeve koji su prijavljeni kao prijevare u razdoblju 1989. – 2018. iznosila oko 41 %; također napominje da je stopa povrata za slučajeve prijevare koji su prijavljeni i otkriveni 2018. iznosila 70 %, što je znatno iznad prosječne stope; ponavlja svoj poziv Komisiji da za te slučajeve razvije strategiju za poboljšanje stope povrata;

37.  primjećuje da je ukupna stopa povrata za slučajeve koji se ne smatraju prijevarama, a koji su prijavljeni kao prijevare u razdoblju 1989. – 2018. iznosila oko 72 %;

38.  ponavlja poziv Komisiji da svake godine podnosi izvješće o iznosu vraćenih vlastitih sredstava EU-a u skladu s preporukama OLAF-a i da obavijesti o iznosima koje još treba vratiti;

Rashodi

39.  primjećuje smanjenje od 3 % u broju slučajeva (679) prijavljenih nepravilnosti koje se smatraju prijevarama u 2018., a koje utječu na rashode; ističe, međutim, zabrinjavajući suprotni trend kada je riječ o s tim povezanim financijskim iznosima (1,032 milijarde EUR), odnosno povećanju od 198 %;

40.  pozdravlja smanjenje od 4 % u zabilježenim nepravilnostima koje se ne smatraju prijevarom, kao i smanjenje od 48 % s tim povezanih financijskih iznosa (844,9 milijuna EUR);

41.  pozdravlja činjenicu da su na rashodovnoj strani neke države članice donijele više operativnih mjera kao što su uvođenje informatičkih alata za procjenu rizika, procjene rizika od prijevara i tečajevi osposobljavanja za podizanje opće svijesti o prijevarama; poziva sve preostale države članice da što je prije moguće povećaju napore u pogledu donošenja takvih mjera;

42.  primjećuje da u nekim državama članicama nisu prijavljene nepravilnosti koje se smatraju prijevarom; poziva Komisiju da nastavi podupirati države članice u cilju poboljšanja kvalitete i broja kontrola te da podijeli najbolje prakse u borbi protiv prijevara;

43.  ističe važnost detaljnog nadzora i upravljanja bespovratnim sredstvima dodijeljenima u okviru programâ ESIF-a (europskih strukturnih i investicijskih fondova, tj. Europskog fonda za regionalni razvoj, Europskog socijalnog fonda, Kohezijskog fonda, Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj, Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo, FAMI-ja (Fonda za azil, migracije i integraciju), FEAD-a (Fonda europske pomoći za najpotrebitije) i EGF-a (Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji)), u cilju učinkovite dodjele proračunskih sredstava za te fondove bez inflacije te izbjegavanja prijevara;

44.  poziva Komisiju, OLAF, Ured europskog javnog tužitelja i države članice da u pogledu zajedničke poljoprivredne politike za koju je 2018. zabilježeno 249 nepravilnosti koje se smatraju prijevarama (-6 %), s ukupnim iznosom od 63,3 milijuna EUR (+10 %) te 363 nepravilnosti 2018. (+5 %) za kohezijsku politiku, s ukupnim iznosom od 959,6 milijuna EUR (+199 %); da primijene najstrože mjere za borbu protiv prijevara u vezi s javnim novcem koji se isplaćuje iz proračuna EU-a;

45.  napominje da je u razdoblju izvještavanja za ZPP 2018. – 2014. razina učestalosti prijevara koja predstavlja postotak slučajeva za koje se sumnja da su prijevare i utvrđenih prijevara u odnosu na ukupan broj prijavljenih nepravilnosti iznosi 10 %, da „razina iznosa prijevara” iznosi oko 23 % ukupnog financijskog iznosa na koji su utjecale nepravilnosti; nadalje, napominje da „stopa otkrivanja prijevara”, koja predstavlja postotak ukupnog financijskog iznosa na koji utječu moguće i utvrđene prijevare u odnosu na ukupne rashode, iznosi samo 0,11 %, dok stopa „otkrivanja nepravilnosti”, koja predstavlja postotak ukupnog financijskog iznosa zahvaćenog nepravilnostima u odnosu na ukupne rashode, iznosi 0,37 %;

46.  slično tome, izričito napominje da „stopa otkrivanja prijevara” za kohezijsku politiku iznosi 0,86 %, dok „stopa otkrivanja nepravilnosti” iznosi 0,34 %;

47.  ponavlja važnost transparentnosti rashoda, tražeći potpuni pristup informacijama u slučaju financiranja sredstvima Europske unije;

Strategija Komisije za borbu protiv prijevara

Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF)

48.  napominje da je OLAF 2018. pokrenuo 219 istraga, a zaključio njih 167, preporučujući financijske povrate u iznosu od 371 milijun EUR; nadalje, napominje da je na kraju godine u tijeku bilo 414 istraga;

49.  prima na znanje širenje uloge službi za usklađivanje borbe protiv prijevara (AFCOS) u poticanju učinkovitosti različitih kanala za prekograničnu suradnju među državnim vlastima, posebno u borbi protiv carinskih prijevara, ali i za suradnju s OLAF-om;

50.  pozdravlja usvajanje strategije Komisije za borbu protiv prijevara iz travnja 2019. koja je prilagođena dvama važnim dodacima zakonodavstvu EU-a o borbi protiv prijevara usvojenima 2017., odnosno Direktivi PIF, kojom se utvrđuju stroži zajednički standardi za kazneno zakonodavstvo država članica za zaštitu financijskih interesa EU-a, i Uredbi o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO);

51.  žali zbog toga što Komisija još nije u svoj godišnji program rada uključila prijedlog instrumenta za uzajamnu administrativnu pomoć na rashodovnoj strani; smatra da se takva inicijativa uklapa u odredbu iz članka 225. Ugovora;

52.  skreće pozornost na ključnu ulogu OLAF-a i potrebu za njegovim daljnjim jačanjem i osiguravanjem učinkovite koordinacije s Uredom europskog javnog tužitelja;

53.  žali zbog toga što je samo dvanaest država članica dosad provelo novu Direktivu PIF, još osam ju je provelo djelomično, a ostale još nisu; napominje da je rok za provedbu nove Direktive PIF već istekao 6. srpnja 2019.; poziva Komisiju da što prije objavi popis svih država članica koje nisu prenijele Direktivu u nacionalno zakonodavstvo u zadanom roku; poziva sve preostale države članice da poduzmu sve potrebne mjere i osiguraju potpuno i ispravno prenošenje Direktive u najkraćem mogućem roku; poziva Komisiju da pomno prati postupak prenošenja u svim državama članicama te da iskoristi svoje ovlasti za pokretanje postupaka zbog povrede prava ako se države članice ne pridržavaju postupka prenošenja;

54.  podsjeća da nova strategija Komisije za borbu protiv prijevara obuhvaća: i. prijevare (uključujući prijevare u vezi s PDV-om), korupciju i pronevjeru koje utječu na financijske interese EU-a, kako su definirani u člancima 3. i 4. Direktive PIF; ii. druga kaznena djela koja utječu na financijske interese Unije, primjerice kaznena djela povezana sa zlouporabom postupaka javne nabave ako utječu na proračun EU-a; iii. nepravilnosti kako su definirane u članku 1. stavku 2. Uredbe (EZ, Euratom) br. 2988/95 (ako su namjerne, ali nisu već obuhvaćene prethodno navedenim kaznenim djelima) i iv. ozbiljno kršenje profesionalnih obveza osoblja ili članova institucija i tijela Unije, kako je navedeno u članku 1. stavku 4. Uredbe o OLAF-u i članku 2. stavku 1. drugom podstavku Odluke Komisije 1999/352/EZ, EZUČ, Euratom o osnivanju Europskog ureda za borbu protiv prijevara(17);

55.  pozdravlja nove prioritete nove strategije Komisije za borbu protiv prijevara, kao što je poboljšanje razumijevanja obrazaca prijevara, profila prevaranata i sustavnih nedostataka povezanih s prijevarama koji utječu na proračun EU-a, kao i optimizacija koordinacije, suradnje i radnih procesa za borbu protiv prijevara, posebno među službama Komisije i izvršnim agencijama;

56.  žali zbog toga što je samo jedanaest država članica donijelo nacionalnu strategiju za borbu protiv prijevara; poziva preostale države članice da napreduju s donošenjem svojih nacionalnih strategija za borbu protiv prijevara; poziva Komisiju da potiče preostale države članice da napreduju s donošenjem svojih nacionalnih strategija za borbu protiv prijevara; poziva Komisiju da razmotri donošenje nacionalnih strategija za borbu protiv prijevara kao uvjeta za pristup fondovima EU-a;

57.  pozdravlja novi prijedlog Programa EU-a za borbu protiv prijevara, koji će OLAF provesti izravnim upravljanjem; napominje da Program EU-a za borbu protiv prijevara obuhvaća i. program potrošnje Hercule III kojim se podupiru djelovanja protiv prijevara, korupcije i svih drugih nezakonitih radnji koje štete financijskim interesima Unije, ii. informacijski sustav za borbu protiv prijevara (AFIS) koji je operativna aktivnost i u biti obuhvaća skup carinskih IT aplikacija unutar zajedničkog informacijskog sustava kojim upravlja Komisija i iii. Sustav za upravljanje nepravilnostima (IMS), tj. alat za sigurnu elektroničku komunikaciju kojim se državama članicama olakšava izvršavanje njihove obveze prijave nepravilnosti, uključujući prijevare, i podupire upravljanje nepravilnostima i njihovu analizu;

58.  napominje da su Programu EU-a za borbu protiv prijevara i njegovim novim prioritetima potrebna dostatna financijska sredstva kako bi se postigli rezultati; stoga je zabrinut zbog prijedloga predsjednika Europskog vijeća da se proračun Programa EU-a za borbu protiv prijevara smanji sa 156 milijuna EUR za razdoblje 2014. – 2020. na 111 milijuna EUR za razdoblje 2021. – 2027.;

59.  ponavlja da je u nacionalne strategije za borbu protiv prijevara potrebno uključiti proaktivne metode za borbu protiv prijevara kojima se osigurava ne samo otkrivanje, već i učinkovito sprečavanje prijevara;

Napredak u osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO)

60.  prima na znanje da je privremeni upravni direktor imenovan 2018.;

61.  ističe da je osnivanje Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO) ključan događaj za zaštitu financijskih interesa Unije; ističe važnost Ureda europskog javnog tužitelja u borbi protiv prijevara, korupcije i ozbiljnih prekograničnih prijevara povezanih s PDV-om;

62.  pozdravlja činjenicu da su se 2018. Nizozemska i Malta odlučile pridružiti Uredu europskog javnog tužitelja; primjećuje da se zaključno s krajem listopada 2019. pet država članica nije pridružilo Uredu europskog javnog tužitelja; međutim, podsjeća da se u skladu s uvodnom izjavom 9. Uredbe (EU) 2017/1939 mogu toj prekograničnoj suradnji pridružiti u bilo kojem trenutku; potiče sve preostale države članice da se što prije pridruže Uredu europskog javnog tužitelja; poziva Komisiju da aktivno promiče i potiče članstvo u Uredu europskog javnog tužitelja među državama članicama koje za sada oklijevaju u tome kako bi se osiguralo djelotvorno i učinkovito prekogranično funkcioniranje diljem EU-a;

63.  ističe da je postupak odabira glavnog europskog javnog tužitelja dovršen 2019.; pozdravlja imenovanje Laure Codruta Kovesi prvom glavnom europskom javnom tužiteljicom nakon postupka odabira u koji su bili uključeni Europski parlament, Vijeće i neovisna skupina stručnjaka koje je odabrala Komisija;

64.  ističe da su nedovoljno financiranje i manjak osoblja u Uredu europskog javnog tužitelja tijekom faze uspostave Ureda europskog javnog tužitelja neprihvatljivi; duboko žali zbog toga što je Komisija uvelike podcijenila potrebna sredstva; naglašava da je Ured europskog javnog tužitelja morao obraditi do 3 000 predmeta godišnje od samog početka svoga djelovanja; naglašava da je Uredu europskog javnog tužitelja potrebno još barem 76 radnih mjesta i 8 milijuna EUR kako bi do kraja 2020. postao u potpunosti operativan; protivi se načelu tužitelja na nepuno radno vrijeme; traži od država članica da što prije imenuju javne tužitelje na puno radno vrijeme; snažno poziva Komisiju da donese nacrt izmjene proračuna;

65.  ističe da će nakon osnivanja Ureda europskog javnog tužitelja OLAF ostati jedini ured odgovoran za zaštitu financijskih interesa EU-a u državama članicama koji je odlučio da se neće pridružiti Uredu europskog javnog tužitelja; ističe da se prema mišljenju 8/2018 Europskog revizorskog suda prijedlogom Komisije o izmjeni Uredbe o OLAF-u ne rješava pitanje slabe učinkovitosti administrativnih istraga koje provodi OLAF; ističe da je važno osigurati da OLAF i dalje bude snažan partner u radu Ureda europskog javnog tužitelja koji u potpunosti funkcionira;

66.  naglašava da bi se buduća suradnja OLAF-a i Ureda europskog javnog tužitelja trebala temeljiti na tijesnoj suradnji, učinkovitoj razmjeni informacija i komplementarnosti, izbjegavajući pritom dupliciranje ili sukob nadležnosti; podsjeća da se Parlament protivi smanjenju osoblja OLAF-a za 45 radnih mjesta;

67.  poziva suzakonodavce da na vrijeme postignu dogovor o reviziji Uredbe o OLAF-u kako bi se osigurala jasna podjela nadležnosti između OLAF-a i Ureda europskog javnog tužitelja bez preklapanja, prije nego što Ured europskog javnog tužitelja postane funkcionalan;

Područja koja bi se mogla poboljšati

68.  ističe dva područja koja bi se mogla poboljšati: kao prvo, kako bi se poboljšala procjena rizika od prijevara i upravljanje rizikom od prijevara, Komisija i države članice trebaju povećati svoju analitičku sposobnost kako bi mogle pretraživati podatke o obrascima prijevara, profilima počinitelja prijevara i nedostacima u sustavima unutarnje kontrole EU-a; kao drugo, kako bi se osigurala dosljednost i optimizirale učinkovitost i djelotvornost, procjenu i upravljanje rizicima od prijevara potrebno je usko koordinirati i nadzirati;

69.  ističe da veza između korupcije i prijevara u EU-u može imati negativan učinak na proračun EU-a; žali zbog toga što Komisija više ne smatra da je potrebno objavljivati izvješća o borbi protiv korupcije; nadalje, poziva Komisiju da razmotri uspostavu mreže tijela za sprečavanje korupcije unutar Europske unije; žali zbog odluke Komisije da antikorupcijski nadzor uključi u postupak gospodarskog upravljanja u okviru europskog semestra; smatra da je to dodatno smanjilo praćenje od strane Komisije i da su podaci dostupni samo za vrlo mali broj država; nadalje žali zbog činjenice da je ta promjena pristupa uglavnom usmjerena na gospodarski učinak korupcije i gotovo u potpunosti zanemaruje druge dimenzije korupcije, kao što je povjerenje građana u javnu upravu, pa čak i demokratske strukture država članica; stoga odlučno poziva Komisiju da nastavi s objavljivanjem svojih izvješća o borbi protiv korupcije; ponavlja svoj poziv Komisiji da se uključi u sveobuhvatniju i dosljedniju politiku EU-a za borbu protiv korupcije, uključujući dubinsku ocjenu antikorupcijskih politika u svakoj državi članici;

70.  ponavlja da učinak tzv. rotirajućih vrata može biti štetan za odnose između institucija i interesnih skupina; poziva institucije EU-a da razviju sustavan pristup tom problemu;

71.  ponavlja svoj poziv Komisiji da uspostavi interni mehanizam evaluacije za institucije EU-a;

72.  poziva Komisiju da kao jedan od svojih glavnih prioriteta osmisli strategiju na europskoj razini za proaktivno izbjegavanje sukoba interesa za sve financijske izvršitelje proračuna EU-a;

73.  smatra da su potrebne daljnje inicijative za mjerenje gubitka carinskih prihoda i razvoj učinkovite metodologije za takvo mjerenje, barem za njegove glavne elemente;

74.  također smatra da bi carinske provjere trebalo prilagoditi novim rizicima od prijevara i brzom širenju prekogranične trgovine koje omogućavaju e-trgovina i digitalizirano poslovanje;

75.  primjećuje da širenje e-trgovine predstavlja izazov za porezna tijela, primjerice u slučajevima kada prodavač nema porezni identifikacijski broj u EU-u ili kada su iznosi prijavljenog PDV-a znatno niži od stvarne vrijednosti prijavljenih transakcija;

76.  ističe da bi se sustavom koji bi nadležnim tijelima omogućio razmjenu informacija olakšala unakrsna provjera računovodstvene evidencije za transakcije između dviju država članica ili više njih kako bi se spriječila prekogranična prijevara u odnosu na strukturne i investicijske fondove, čime se jamči transverzalan i cjelovit pristup zaštiti financijskih interesa država članica; ponavlja svoj zahtjev Komisiji da podnese zakonodavni prijedlog o uzajamnoj administrativnoj pomoći u područjima europskog financiranja za koja ne postoje odredbe;

77.  zabrinut je zbog rizika od prijavljivanja manje vrijednosti robe isporučene iz trećih zemalja u okviru e-trgovine; pozdravlja korake koje je OLAF poduzeo kako bi se riješio problem prijevara u vezi s PDV-om u području e-trgovine;

78.  podsjeća da Komisija nema pristup informacijama koje razmjenjuju države članice radi sprečavanja i suzbijanja prijevara s nepostojećim trgovcem unutar Zajednice (MTIC), koje se uobičajeno nazivaju kružnim prijevarama; smatra da bi Komisija trebala imati pristup Eurofiscu kako bi bolje nadzirala, ocjenjivala i poboljšavala razmjenu podataka među državama članicama; poziva sve države članice da, u skladu s preporukom Revizorskog suda, sudjeluju u svim područjima djelovanja Eurofisca kako bi omogućile i ubrzale razmjenu informacija s pravosudnim tijelima i tijelima za kazneni progon kao što su Europol i OLAF; poziva države članice i Vijeće da Komisiji omoguće pristup tim podacima u cilju poticanja suradnje, jačanja pouzdanosti podataka i borbe protiv prekograničnog kriminala;

79.  poziva OLAF da obavijesti Parlament o ishodu svojih istraga povezanih s uvozom odjevnih predmeta male vrijednosti u okviru e-trgovine; poziva Komisiju i države članice da prate transakcije u okviru e-trgovine koje uključuju prodavatelje s poslovnim nastanom izvan EU-a koji ne prijavljuju PDV (npr. tako što neopravdano označavaju proizvod kao „uzorak”) ili namjerno izračunavaju nižu vrijednost robe kako bi u potpunosti izbjegli ili smanjili iznos PDV-a koji trebaju platiti;

80.  uviđa potrebu za ispravljanjem određenih nedostataka u funkcioniranju trenutačnog sustava EU-a za borbu protiv prijevara, posebno kad je riječ o prikupljanju točnih podataka o nepravilnostima koje se smatraju ili ne smatraju prijevarom;

81.  poziva Komisiju i države članice da koriste i poboljšaju, gdje je to moguće, zajedničke metode izvješćivanja kako bi se pružile sveobuhvatne i usporedive informacije o razini otkrivene prijevare u rashodima EU-a;

82.  poziva Komisiju da osigura učinkovitost IT sustava pod nazivom „sustav za upravljanje nepravilnostima” (IMS) kojim upravlja OLAF kako bi sva nadležna tijela mogla pravodobno prijaviti informacije o kaznenim istragama povezanima s prijevarama koje utječu na financijske interese EU-a;

83.  ističe da je potpuna transparentnost u opravdavanju rashoda od ključne važnosti, posebno kad je riječ o infrastrukturnim radovima koji se izravno financiraju fondovima EU-a ili financijskim instrumentima; poziva Komisiju da građanima EU-a omogući potpun pristup informacijama o sufinanciranim projektima;

84.  podsjeća države članice da je suradnja s Komisijom nužna kako bi se osigurala učinkovita potrošnja i ocijenili rezultati;

85.  napominje da u područjima podijeljenog upravljanja Komisija nije ovlaštena pokretati postupak isključenja nepouzdanih gospodarskih subjekata iz primanja sredstava EU-a ako to ne učine nadležna tijela država članica; poziva države članice da u sustavu za upravljanje nepravilnostima bez odgode prijavljuju nepravilnosti koje se smatraju prijevarama te da na što bolji način koriste sustav ranog otkrivanja i isključivanja;

86.  inzistira na tome da države članice na što učinkovitiji način koriste alat za sprječavanje prijevara koji nudi baza podataka ARACHNE, i to podnošenjem pravodobnih podataka i iskorištavanjem mogućnosti koje pružaju veliki podaci kako bi se spriječile prijevare i nepravilno korištenje sredstava EU-a; poziva Komisiju da razmotri mogućnost obaveznog korištenja alata ARACHNE;

87.  ističe ulogu i odgovornost država članica u provedbi sporazuma o administrativnoj suradnji, djelotvornosti kontrola, prikupljanju podataka i praćenju usklađenosti trgovaca s regulatornim okvirom;

88.  poziva Komisiju da osigura odgovarajuću pravnu zaštitu za istraživačke novinare u skladu s onom koja se pruža zviždačima;

Javna nabava

89.  napominje da se kroz javnu nabavu troši znatan iznos javnih ulaganja (2 bilijuna EUR godišnje); naglašava prednosti e-javne nabave u borbi protiv prijevara, među kojima ističe uštede za sve strane, povećanu transparentnost te pojednostavljene i skraćene postupke;

90.  žali zbog činjenice da se samo nekoliko država članica koristi novim tehnologijama za sve važne korake u postupcima javne nabave (e-objava, elektronički pristup dokumentaciji za nadmetanje, elektroničko podnošenje ponuda, e-evaluacija, e-dodjela, e-naručivanje, elektroničko izdavanje računa i e-plaćanje); poziva države članice da na internetu stave na raspolaganje sve obrasce za postupke javne nabave i javno dostupne registre ugovora u strojno čitljivom formatu;

91.  pozdravlja rokove koje je Komisija utvrdila za uvođenje e-javne nabave u EU-u i poziva Komisiju da djeluje u skladu s time;

Digitalizacija

92.  poziva Komisiju da izradi okvir za digitalizaciju svih postupaka provedbe politika EU-a (pozivi na podnošenje prijedloga, prijave, ocjenjivanje, provedba, plaćanja) koji će se primjenjivati u svim državama članicama;

93.  poziva Komisiju da uspostavi poticaje za stvaranje elektroničkog profila javnih naručitelja za one države članice u kojima takvi profili nisu dostupni;

94.  pozdravlja odluku EU-a da se konačno pridruži GRECO-u kao promatrač; poziva Komisiju da što prije ponovno započne pregovore s GRECO-om kako bi se pravodobno ocijenila njezina usklađenost s Konvencijom Ujedinjenih naroda protiv korupcije te da uspostavi interni mehanizam evaluacije za institucije EU-a;

Međunarodna suradnja

95.  uzima u obzir stupanje na snagu Sporazuma između EU-a i Norveške o administrativnoj suradnji i pomoći pri naplati u području PDV-a od 1. rujna 2018.;

96.  pozdravlja organizaciju godišnjeg seminara (održanog u Bosni i Hercegovini u lipnju 2018.) za partnerska tijela u državama kandidatkinjama i potencijalnim državama kandidatkinjama o najboljim praksama u uspješnim istragama prijevara, kao i radionicu održanu u Ukrajini u srpnju 2018. na kojoj su sudjelovale sve relevantne službe za borbu protiv prijevara, u okviru Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Ukrajine;

97.  snažno potiče Komisiju, OLAF i sve druge institucije i tijela Unije kojima je povjerena zaštita financijskih interesa Unije da se aktivno uključe u dijalog i surađuju s partnerskim tijelima u zemljama kandidatkinjama, potencijalnim kandidatkinjama i zemljama Istočnog partnerstva, promičući mjere za učinkovito rješavanje mogućih slučajeva prijevare; poziva Komisiju da razvije konkretne i redovite mehanizme za učinkovito sprečavanje i borbu protiv prijevara sa sredstvima EU-a u tim državama;

98.  pozdravlja činjenicu da je OLAF potpisao dva sporazuma o administrativnoj suradnji: s Afričkom razvojnom bankom i s Uredom glavnog inspektora Agencije Sjedinjenih Američkih Država za međunarodni razvoj (USAID);

99.  ističe probleme povezane s provedbom u trećim zemljama Okvirne konvencije o nadzoru nad duhanom („Protokol uz FCTC”);

100.  poziva agencije EU-a, posebno Europol, Eurojust i OLAF, da sve bliže surađuju s nacionalnim tijelima kako bi se uspješnije otkrile prijevare;

101.  ističe važnu ulogu zviždača u sprečavanju i otkrivanju prijevara te izvješćivanju o njima; naglašava da je potrebno zaštititi zviždače i poticati istraživačko novinarstvo pravnim sredstvima u državama članicama i unutar Unije; pozdravlja novu Direktivu EU-a o zviždačima, kojom će se od prosinca 2021.pružiti zaštita osobama iz privatnog ili javnog sektora koje prijave kršenja; poziva Komisiju da pomno prati i pomaže državama članicama, osiguravajući potpuno, ispravno i pravovremeno prenošenje Direktive;

102.  smatra da istraživačko novinarstvo igra ključnu ulogu u poboljšanju razine potrebne transparentnosti u EU-u i državama članicama te da ga treba poticati i podržavati pravnim sredstvima kako u državama članicama tako i u EU-u; poziva Komisiju da razvije sveobuhvatne mjere za zaštitu istraživačkog novinarstva, uključujući mehanizam brzog odgovora za novinare u nevolji i učinkovito zakonodavstvo protiv tzv. praksi „SLAPP” (strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja);

103.  ističe središnju ulogu koju transparentnost ima u sprečavanju i ranom otkrivanju prijevara i slučajeva sukoba interesa; poziva sve države članice da pojačaju svoje napore kako bi povećale proračunsku transparentnost tako što će zajamčiti da su relevantni podaci o postupcima javne nabave i dodjeli ugovora financiranih javnim sredstvima dostupni i lako pristupačni široj javnosti;

Pravila o transparentnosti i međusektorske odredbe

104.  pozdravlja usvajanje „Skupne uredbe” i očekuje da će se time drastično smanjiti stope prijevara u području poljoprivredne i kohezijske politike, uz istovremeno pojednostavljenje financijskih pravila EU-a;

105.  poziva države članice da povećaju razmjenu informacija u okviru mreže Eurofisc o poduzećima i transakcijama za koje postoji mogućnost da su povezani s prijevarama; ističe da su razmjena informacija i pristup pravosudnih i istražnih tijela informacijama, uz poštovanje zaštite osobnih podataka, ključni u borbi protiv prijevara i organiziranog kriminala;

106.  prepoznaje važnost članka 61. Financijske uredbe i njegova proširenog redefiniranja sukoba interesa za sve financijske izvršitelje proračuna EU-a u okviru različitih načina upravljanja, uključujući na nacionalnoj razini;

107.  poziva Komisiju kao čuvaricu Ugovora da se bori protiv svih oblika sukoba interesa i da redovito ocjenjuje preventivne mjere koje države članice poduzimaju u cilju sprečavanja sukoba interesa; poziva Komisiju da predloži zajedničke smjernice za izbjegavanje sukoba interesa u koje su uključeni istaknuti političari;

108.  ističe da mnoge države članice nemaju specifične zakone za borbu protiv organiziranog kriminala, iako je njegova uključenost u prekograničnim aktivnostima i sektorima koji utječu na financijske interese EU-a u stalnom porastu;

109.  potiče Vijeće da donese zajedničke etičke standarde o svim pitanjima povezanima sa sukobima interesa i da inzistira na postizanju zajedničkog dogovora o tome u svim državama članicama; naglašava da je, s obzirom na raširen problem sukoba interesa u dodjeli sredstava iz poljoprivrednih fondova Unije, neprihvatljivo da članovi Europskog vijeća i Vijeća EU-a ili članovi njihovih obitelji sudjeluju u odlukama o budućem VFO-u ili dodjeli nacionalnih proračuna u slučaju da od tih odluka imaju osobnu korist;

110.  podsjeća na važnost razdoblja mirovanja za dužnosnike koji su prethodno bili zaposleni u institucijama ili agencijama Unije s obzirom na to da neriješene situacije sukoba interesa mogu ugroziti primjenu visokih etičkih standarda u čitavoj upravi europskih institucija; ističe da se člankom 16. Pravilnika o osoblju institucijama i agencijama Unije omogućuje da odbiju zahtjev bivšeg dužnosnika za zapošljavanje ako ograničenja nisu dovoljna za zaštitu legitimnih interesa institucija; nadalje, poziva upravu EU-a da obavezno objavi svoju procjenu svakog slučaja u skladu s Pravilnikom o osoblju;

111.  ponavlja svoj stav o potrebi jasne pravne osnove kojom se OLAF-u omogućuje pristup podacima o bankovnim računima uz pomoć nadležnih nacionalnih tijela i za postupanje u slučaju prijevara povezanih s PDV-om, u skladu s revizijom Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013;

o
o   o

112.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Sudu Europske unije, Revizorskom sudu, Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF), nadzornom odboru OLAF-a i Uredu europskog javnog tužitelja.

(1) OLAF, „19. izvješće Europskog ureda za borbu protiv prijevara, od 1. siječnja do 31. prosinca 2018.”, 2019. (2) SL C 340, 8.10.2019., str. 1. (3) SL L 248, 18.9.2013., str. 1. (4) SL L 198, 28.7.2017., str. 29. (5) SL L 283, 31.10.2017., str. 1. (6) SL L 298, 26.10.2012., str. 1. (7) SL L 193, 30.7.2018., str. 1. (8) SL L 94, 28.3.2014., str. 65. (9) SL C 252, 18.7.2018., str. 56. (10) Presuda Suda Europske unije (veliko vijeće) od 8. rujna 2015. u predmetu C-105/14, Kazneni postupak protiv Ive Taricca i dr., ECLI:EU:C:2015:555. (11) Presuda Suda Europske unije (veliko vijeće) od 5. prosinca 2017. u predmetu C-42/17, Kazneni postupak protiv M.A.S i M.B., ECLI:EU:C:2017:936. (12) Presuda Općeg suda od 3. svibnja 2018. u predmetu T-48/16, Sigma Orionis SA protiv Europske komisije ECLI:EU:T:2018:245. (13) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0419. (14) SL C 11, 13.1.2020., str. 50. (15) Uredba (EU) br. 250/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o uspostavi programa za promicanje mjera u području zaštite financijskih interesa Europske unije (program „Hercule III”) i stavljanju izvan snage Odluke br. 804/2004/EZ (SL L 84, 20.3.2014., str. 6.). (16) SL L 268, 12.10.2010., str. 1. (17) SL L 136, 31.5.1999., str. 20.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. srpnja 2020. o humanitarnoj situaciji u Venezueli i migracijskoj i izbjegličkoj krizi (2019/2952(RSP))

P9_TA(2020)0193 RC-B9-0211/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Venezueli, a posebno onu od 16. siječnja 2020. o stanju u Venezueli nakon nezakonitog izbora novog predsjednika i predsjedništva Nacionalne skupštine (parlamentarni državni udar)(1),

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 1. travnja 2020. o prijedlogu SAD-a i stanju u Venezueli u kontekstu pandemije koronavirusa,

–  uzimajući u obzir izjavu stručnjaka UN-a za ljudska prava od 30. travnja 2020. o zdravstvenoj krizi u Venezueli,

–  uzimajući u obzir upozorenje koje su 6. svibnja 2020. izdali stručnjaci UN-a za ljudska prava o razornom utjecaju humanitarne i gospodarske krize u zemlji na ljudska prava,

–  uzimajući u obzir izjavu visoke povjerenice UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet od 2. srpnja 2020. o Venezueli,

–  uzimajući u obzir zajedničko priopćenje za medije Ureda Visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR) i Međunarodne organizacije za migracije (IOM) od 1. travnja 2020. o stanju izbjeglica i migranata iz Venezuele tijekom krize prouzročene bolešću COVID-19,

–  uzimajući u obzir izjavu glavnog tajnika Organizacije američkih država od 5. siječnja 2020. i 26. lipnja 2020. o stanju u Venezueli,

–  uzimajući u obzir izjave Skupine iz Lime od 20. veljače, 2. ožujka, 2. travnja i 16. lipnja 2020.,

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika o najnovijim događajima u Venezueli od 4. i 16. lipnja 2020.,

–  uzimajući u obzir izjavu Odbora za vanjske poslove od 11. lipnja 2020. o nedavnim napadima na Nacionalnu skupštinu Venezuele,

–  uzimajući u obzir izjavu Međunarodne kontaktne skupine od 16. lipnja 2020. o narušenoj vjerodostojnosti izbornog tijela Venezuele te izjavu od 24. lipnja 2020. o pogoršanju političke krize u Venezueli,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2020/898 od 29. lipnja 2020. o izmjeni Odluke (ZVSP) 2017/2074 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Venezueli(2), kojom je jedanaest vodećih venezuelskih dužnosnika dodano na popis osoba na koje se primjenjuju mjere ograničavanja,

–  uzimajući u obzir međunarodnu donatorsku konferenciju u znak solidarnosti s venezuelskim izbjeglicama i migrantima održanu 26. svibnja 2020.,

–  uzimajući u obzir Ustav Venezuele,

–  uzimajući u obzir Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda,

–  uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da Europska unija i njezine države članice već godinama pružaju podršku venezuelskom stanovništvu i zajednicama koje primaju izbjeglice; budući da su 26. svibnja 2020. Europska unija i španjolska vlada, uz potporu UNHCR-a i IOM-a, sazvale međunarodnu donatorsku konferenciju u znak solidarnosti s venezuelskim izbjeglicama i migrantima; budući da su se međunarodni donatori obvezali da će osigurati 2,544 milijarde EUR, ali samo 595 milijuna EUR u izravnim bespovratnim sredstvima, a ostatak sredstava u uvjetovanim zajmovima; budući da su tijekom konferencije neki zajmoprimci izrazili zabrinutost zbog birokratskih poteškoća i složenih propisa s kojima su se suočili u dobivanju zajmova; budući da će iznos od 595 milijuna EUR u izravnim bespovratnim sredstvima teško pokriti godišnje troškove takve nezapamćene krize u susjednim zemljama Venezuele; budući da međunarodna zajednica mora pronaći inovativna rješenja koja se ne svode samo na humanitarnu pomoć i pomoć dugoročnijoj suradnji kako bi oslobodila i druga moguća financijska sredstva te pomogla venezuelskom narodu da zadovolji hitne potrebe;

B.  budući da pomoć EU-a iznosi više od 319 milijuna EUR unutar i izvan Venezuele; budući da je za humanitarnu pomoć namijenjeno 156 milijuna EUR, za razvoj 136 milijuna EUR, a za stabilnost i mir 27 milijuna EUR;

C.  budući da se ionako teška politička, gospodarska, institucionalna, socijalna i višedimenzionalna humanitarna kriza u Venezueli znatno pogoršala i postala još ozbiljnija tijekom aktualne pandemije; budući da sve veća nestašica lijekova i hrane, masovna kršenja ljudskih prava, hiperinflacija, politička opresija, korupcija i nasilje ugrožavaju živote ljudi te ih prisiljavaju da bježe iz zemlje;

D.  budući da sve veći broj ljudi u Venezueli, a posebice ranjive skupine kao što su žene, djeca i bolesni, pati od malnutricije koja je posljedica ograničenog pristupa kvalitetnim zdravstvenim uslugama, lijekovima, hrani i vodi;

E.  budući da je venezuelski nacionalni zdravstveni sustav znatno oslabljen zbog lošeg postupanja režima, što je dovelo do drastične nestašice lijekova i nedostupnosti medicinskih tretmana; budući da brojke koje je u vezi s pandemijom bolesti COVID-19 dostavio režim nisu vjerodostojne i ne uživaju povjerenje ni ljudi u Venezueli ni međunarodne zajednice;

F.  budući da trenutačna višedimenzionalna kriza u Venezueli za posljedicu ima najveće raseljavanje ikad zabilježeno u toj regiji; budući da je oko 5 milijuna stanovnika Venezuele pobjeglo iz zemlje, od čega je 80 % raseljeno u zemljama regije; budući da je prema UNHCR-u venezuelska izbjeglička kriza druga po veličini u svijetu nakon one u Siriji; budući da se očekuje da bi do kraja 2020. ukupan broj ljudi koji bježe od pogoršanja uvjeta u Venezueli mogao premašiti 6,5 milijuna;

G.  budući da je prema UNHCR-u broj građana Venezuele koji traže azil diljem svijeta porastao za 2 000 %; budući da je 650 000 osoba širom svijeta ispunilo zahtjeve za azil i da je oko dva milijuna dobilo boravišnu dozvolu neke od država Sjeverne ili Južne Amerike; budući da je 12 % stanovništva pobjeglo te da u prosjeku 5 000 ljudi dnevno i dalje odlazi iz zemlje;

H.  budući da je trenutačna globalna javnozdravstvena kriza pogoršala ionako očajnu situaciju za mnoge izbjeglice i migrante iz Venezuele i njihove zemlje domaćine; budući da mnogi migranti i izbjeglice ovise o dnevnim plaćama koje nisu dostatne da zadovolje osnovne potrebe kao što su smještaj, hrana i zdravstvena skrb;

I.  budući da su prema prvim izvješćima o pandemiji koja je opteretila ionako oslabljeni sustav zdravstvene skrbi u toj zemlji bolnice pretrpane oboljelima od bolesti COVID-19, a zaraženi su i deseci zdravstvenih radnika;

J.  budući da je 26. svibnja 2020. nelegitimni venezuelski Vrhovni sud pod kontrolom režima Nicolása Madura neopravdano potvrdio g. Luisa Parru kao predsjednika Nacionalne skupštine; budući da se na toj nezakonitoj sjednici, održanoj u siječnju 2020., nisu poštovali ni pravni postupak ni demokratska ustavna načela jer je velikoj većini predstavnika demokratski izabranih snaga onemogućeno, ponegdje i silom, da nazoči sjednici i slijedom toga glasuje; budući da je zbog nezakonite odluke donesene na toj nelegitimnoj parlamentarnoj sjednici Vijeće EU-a nametnulo sankcije još jedanaest dužnosnika zbog njihove uloge u podrivanju demokracije i vladavine prava, među kojima su Luis Parra i Juan José Mendoza, predsjednik Ustavnog odjela Vrhovnog suda; budući da se Juan Guaidó sam isključio iz bilo koje tranzicijske vlade i da Maduro ne može biti dio takve vlade;

K.  budući da je 13. lipnja 2020. nezakoniti Vrhovni sud još jednom imenovao nove članove Državnog izbornog povjerenstva unatoč tome što nema zakonske ovlasti da to učini; budući da su prema člancima 187. i 296. Ustava Venezuele ta imenovanja isključiva odgovornost Nacionalne skupštine, tijela koje demokratski biraju građani Venezuele; budući da Europski parlament neće priznati nijednu odluku ni presudu koju su jednostrano donijela ta nelegitimna tijela; budući su dužnosnici odgovorni za te odluke također dodani na popis sankcija EU-a;

L.  budući da je Nicolás Maduro naredio veleposlaniku Europske unije da napusti zemlju u roku od 72 sata nakon što je EU uveo ciljane sankcije za nekoliko dužnosnika odgovornih za teška kršenja ljudskih prava te da je usto veleposlaniku Španjolske zaprijetio daljnjim odmazdama; budući da su u svibnju 2020. zabilježeni slučajevi uznemiravanja francuskog veleposlanstva u Caracasu te je među ostalim prekinuta opskrba vodom i električnom energijom u veleposlanikovoj rezidenciji; budući da je režim odlučio poništiti tu odluku i ne protjerati veleposlanika EU-a;

M.  budući da se Madurov režim okomio i na političke stranke Acción Democrática, Primero Justicia i Un Nuevo Tiempo uz sustavni progon s uporištem u presudama nelegitimnog Vrhovnog suda, kojima se stranke lišava njihova aktualnog vodstva protiv volje njihovih članova; budući da je Madurov režim demokratsku političku stranku Voluntad Popular proglasio terorističkom organizacijom;

N.  budući da je demokratska međunarodna zajednica, uključujući Europsku uniju, čvrsto odbacila tu izbornu farsu te sve takve nezakonite radnje; budući da je tim potezima maksimalno ograničen prostor za demokratsko djelovanje u zemlji i stvorene su goleme prepreke rješavanju političke krize u Venezueli; budući da je stvaranje uravnotežene i uključive nacionalne krizne vlade, u kojoj su zastupljeni svi demokratski politički i socijalni sektori u zemlji i koja može odgovoriti na trenutačne humanitarne potrebe, ključno za prevladavanje rastuće krize;

O.  budući da su poštovanje međunarodnih standarda, neovisno i uravnoteženo Državno izborno povjerenstvo te ravnopravni uvjeti koji osiguravaju sudjelovanje političkih stranaka i kandidata temelj vjerodostojnog izbornog postupka, čime se omogućuju slobodni i pošteni parlamentarni i predsjednički izbori;

P.  budući da nedozvoljeno financiranje i strano uplitanje režima u izbore predstavljaju znatnu prijetnju europskim demokracijama;

Q.   budući da je provedba odluka EU-a u području vanjskih poslova u rukama nacionalnih tijela, ali da je Komisija odgovorna za praćenje provedbe prava Unije;

R.  budući da su 12. lipnja 2020. vlasti u Kabo Verdeu uhitile Alexa Saaba, poslovnog čovjeka koji je umiješan u nekoliko korupcijskih afera koje uključuju Madurov režim te da sada čeka na odluku suda i moguće izručenje; budući da slučaj Saab svjedoči o raširenosti korupcije u Venezueli dok se zemlja nalazi usred dosad neviđene humanitarne krize; budući da je na popisu za 2019. godinu od 180 zemalja na Indeksu percepcije korupcije koji sastavlja organizacija Transparency International ta zemlja zauzela 173. mjesto;

S.  budući da se broj političkih zatvorenika povećao od početka masovnih građanskih nemira 2014. i trenutačno ih je više od 430; budući da postoje navodi o jedanaest pritvorenih Europljana u Venezueli; budući da Međunarodni kazneni sud trenutačno vodi preliminarnu istragu o brojnim slučajevima mučenja od strane režima zbog zločina protiv čovječnosti; budući da su slučajevi represije, proizvoljnih pritvaranja i mučenja porasli tijekom krize prouzročene bolešću COVID-19; budući da je u izvješću visoke povjerenice Bachelet od 2. srpnja 2020. o Venezueli dokumentirano više od 1 300 izvansudskih pogubljenja koja su počinile snage sigurnosti između 1. siječnja i 31. svibnja 2020.;

T.  budući da Madurov režim nije pružio transparentne informacije niti prihvatio međunarodnu humanitarnu pomoć ni dao prednost potrebama i pravima najranjivijih dijelova stanovništva; budući da je 1. lipnja 2020. sklopljen sporazum između Ministarstva Narodne vlasti za zdravlje i savjetodavnog tima Nacionalne skupštine za bolest COVID-19 kako bi se omogućilo da se humanitarna pomoć isporuči Venezueli i to bez političkog utjecaja preko Panameričke zdravstvene organizacije (PAHO), premda je režim godinama odbijao svaki oblik humanitarne pomoći;

U.  budući da Madurov režim od 2016. podupire nezakonito obrtničko rudarenje zlata u venezuelskom dijelu Amazone radi financiranja nezakonitih oružanih skupina; budući da se zlato krijumčari iz zemlje nezakonitim kanalima za prodaju i nezakonitu razmjenu u inozemstvu; budući da se takozvano krvavo zlato vadi i iskorištava na štetu ljudskih prava i okoliša u nezakonitim i kriminalnim uvjetima koji su ozbiljna prijetnja i za ljudska prava i za okoliš;

V.  budući da su potrebne učinkovite mjere kako bi se zaustavila sigurnosna prijetnja za širu regiju koju predstavljaju veze diktatorskog Madurova režima, terorističkih skupina i organiziranih oružanih skupina koje provode svoje kriminalne aktivnosti u Venezueli;

1.  ponovno naglašava duboku zabrinutost zbog ozbiljnosti humanitarne krize, koja predstavlja golemu životnu prijetnju za građane Venezuele; izražava solidarnost sa svim građanima Venezuele primoranima na bijeg iz svoje zemlje u nedostatku najosnovnijih životnih uvjeta kao što su pristup hrani, vodi za piće, zdravstvenim uslugama i lijekovima;

2.  skreće pozornost na sve goru migracijsku krizu koja se proširila po cijeloj regiji, posebno u Kolumbiji, Peruu, Ekvadoru, Boliviji, Čileu, Brazilu, Panami, Argentini i u nekim državama članicama EU-a i Kariba, te ističe iznimno teške okolnosti koje dodatno pogoršava borba protiv pandemije bolesti COVID-19; pohvaljuje napore susjednih zemalja i iskazanu solidarnost; traži od Komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) da nastave surađivati s tim zemljama i područjima, ne samo pružanjem humanitarne pomoći već i preko razvojne politike i pružanjem više sredstava;

3.  apelira na venezuelske vlasti da priznaju postojanje humanitarne krize, da spriječe njezino daljnje jačanje i da potiču politička i gospodarska rješenja kako bi se zajamčila sigurnost cjelokupnog civilnog stanovništva i stabilnost zemlje i regije; prima na znanje sporazum postignut između Venezuele i PAHO-a o borbi protiv bolesti COVID-19;

4.  poziva na hitno djelovanje radi sprečavanja pogoršanja humanitarne i javnozdravstvene krize, a posebno ponovnog pojavljivanja bolesti poput ospica, malarije, difterije te slinavke i šapa; poziva na brzu provedbu kratkoročnog rješenja za suzbijanje malnutricije među najranjivijim skupinama kao što su žene, djeca i bolesni;

5.  pozdravlja napore i obećanja dana na međunarodnoj donatorskoj konferenciji u znak solidarnosti s venezuelskim izbjeglicama i migrantima; u tom kontekstu poziva na smanjenje birokracije i pojednostavljeni okvir koji može osigurati da obećana sredstva što prije stignu do onih kojima su prijeko potrebna;

6.  snažno osuđuje kršenja demokratskog, ustavnog i transparentnog funkcioniranja Nacionalne skupštine, kao i zastrašivanje, nasilje i proizvoljne odluke usmjerene protiv njezinih članova; osuđuje nedemokratsko imenovanje novih članova Državnog izbornog povjerenstva i lišavanje stranaka njihova aktualnog vodstva protiv volje njihovih članova;

7.  ponovo potvrđuje da je, kao rezultat transparentnog i demokratskog glasovanja Nacionalne skupštine, Juan Guaidó legitimni predsjednik Nacionalne skupštine i legitimni privremeni predsjednik Bolivarijanske Republike Venezuele u skladu s člankom 233. Ustava Venezuele;

8.  ponovo ističe svoju punu potporu Nacionalnoj skupštini, jedinom legitimno izabranom demokratskom tijelu Venezuele, čiju nadležnost, kao i ovlasti i sigurnost njezinih članova, treba poštovati; ustraje u tome da se mirno političko rješenje može postići samo ako se u cijelosti poštuju ustavne ovlasti Nacionalne skupštine;

9.  podsjeća da su poštovanje demokratskih institucija i načela te poštovanje vladavine prava ključni uvjeti za pronalaženje rješenja krize u Venezueli u korist njezina stanovništva; stoga hitno poziva na stvaranje uvjeta koji vode do slobodnih, transparentnih i vjerodostojnih predsjedničkih i parlamentarnih izbora na temelju utvrđenog kalendara, pravednih uvjeta za sve sudionike, transparentnosti i prisutnosti vjerodostojnih međunarodnih promatrača kao jedinog izlaza iz krize, isključujući time svako nasilje ili vojno djelovanje;

10.  poziva EU i druge međunarodne aktere da pokrenu međunarodnu zajednicu kako bi svojom reakcijom doprinijela hitnoj ponovnoj uspostavi demokracije i vladavine prava u Venezueli;

11.  podsjeća da države članice Odluka Vijeća (ZVSP) 2017/2074 pravno obvezuje na provedbu mjera ograničavanja koje su u njoj sadržane, posebno sprečavanje ulaska na svoje državno područje ili prolaska kroz njega osoba na koje se primjenjuju mjere ograničavanja, kao i obvezu da odmah u pisanom obliku obavijeste Vijeće o svim izuzećima koja su odobrile;

12.  prima na znanje Odluku Vijeća od 29. lipnja 2020. o tome da jedanaest venezuelskih dužnosnika doda na popis osoba na koje se primjenjuju pojedinačne sankcije kojima se ne nanosi šteta venezuelskom stanovništvu te poziva na jačanje i povećanje tog popisa bude li se stanje ljudskih prava i demokracije u toj zemlji i dalje pogoršavalo; smatra da tijela EU-a moraju ograničiti kretanje pojedinaca na popisu, kao i njihovih najbližih članova obitelji, te zamrznuti njihovu imovinu i vize; nadalje poziva na trenutačnu zabranu trgovine i prometa nezakonitim krvavim zlatom iz Venezuele;

13.  duboko žali zbog prijetnje g. Madura da će iz Caracasa protjerati veleposlanika EU-a kao oblik odmazde zbog sankcija koje su nametnute za jedanaest dužnosnika odgovornih za teška kršenja ljudskih prava; u tom pogledu prima na znanje prvotnu izjavu potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika u kojoj najavljuje reciprocitet te poziva države članice da također razmotre mogućnost djelovanja u skladu s načelom reciprociteta ako se ta situacija ponovno pojavi, naime da ukinu vjerodajnice Madurovim veleposlanicima u EU-u; ponavlja svoj poziv državama članicama da priznaju političke predstavnike koje je imenovao Juan Guaidó;

14.  osuđuje raširenu korupciju koja je postala neodvojivi dio Madurova režima; osuđuje činjenicu da se Madurov režim koristi političkim financiranjem kao sredstvom vanjskog uplitanja; izražava snažnu osudu i žaljenje zbog slučajeva korupcije, uključujući one koji su pod sudskom istragom u državama članicama;

15.  poziva da se smjesta oslobode svi politički zatvorenici te da se okonča mučenje, loše postupanje i uznemiravanje političkih protivnika, aktivista za ljudska prava i mirnih prosvjednika, i da se onima koji su neopravdano prisiljeni na egzil dopusti povratak;

16.  u potpunosti podupire istrage Međunarodnog kaznenog suda o brojnim zločinima i činovima represije koje provodi venezuelski režim; apelira na Europsku uniju da podupre inicijativu država stranaka Međunarodnog kaznenog suda da se otvori istraga o zločinima protiv čovječnosti koje je počinila Madurova „de facto” vlada kako bi se odgovorne osobe privele pravdi;

17.  prima na znanje odluku britanskog suda od 2. srpnja 2020. kojom se nedvosmisleno priznaje demokratski legitimitet predsjednika Bolivarijanske Republike Venezuele Juana Guaidóa tako što mu se omogućuje zakonit pristup republičkim rezervama zlata;

18.  traži slanje misije za utvrđivanje činjenica u tu zemlju kako bi se ocijenila situacija;

19.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, legitimnom privremenom predsjedniku Republike i Nacionalne skupštine Bolivarijanske Republike Venezuele, vladama i parlamentima država Skupine iz Lime, Europsko-latinskoameričkoj parlamentarnoj skupštini i glavnom tajniku Organizacije američkih država.

(1) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0013. (2) SL L 205 I, 29.6.2020., str. 6.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 10. srpnja 2020. o Prijedlogu odluke Vijeća o smjernicama politika zapošljavanja država članica (COM(2020)0070 – C9-0079/2020 – 2020/0030(NLE))

P9_TA(2020)0194 A9-0124/2020

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije Vijeću (COM(2020)0070),

–  uzimajući u obzir članak 148. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u skladu s kojim se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C9-0079/2020),

–  uzimajući u obzir članak 82. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A9-0124/2020),

1.  prihvaća Prijedlog Komisije s izmjenama;

2.  poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

3.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

4.  poziva Vijeće da se ponovno savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti Prijedlog Komisije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena Amandman 1 Prijedlog odluke Uvodna izjava 1. (1)  Države članice i Unija trebaju raditi na razradi usklađene strategije zapošljavanja te, posebice, na promicanju kvalificirane, obrazovane i prilagodljive radne snage te tržištâ rada koja mogu odgovoriti na gospodarske promjene kako bi se ostvarili ciljevi pune zaposlenosti i društvenog napretka, uravnoteženog rasta i visoke razine zaštite i poboljšanja kvalitete okoliša utvrđenih u članku 3. Ugovora o Europskoj uniji. Države članice smatraju promicanje zapošljavanja pitanjem od zajedničkog interesa te u tom pogledu usklađuju svoje djelovanje u okviru Vijeća, uzimajući u obzir nacionalne prakse povezane s odgovornostima socijalnih partnera. (1)  Države članice i Unija trebaju razraditi i provesti učinkovitu i usklađenu strategiju zapošljavanja te, posebice, promicati kvalificiranu, obrazovanu radnu snagu te tržištâ rada koja su dinamična i okrenuta budućnosti i mogu odgovoriti na gospodarske promjene kako bi se ostvarili ciljevi pune zaposlenosti i društvenog napretka, uključivosti, gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije i visoke razine zaštite i poboljšanja kvalitete okoliša. Države članice smatraju promicanje kvalitetnog zapošljavanja temeljenog na jednakim prilikama i socijalnoj pravednosti pitanjem od zajedničkog interesa te u tom pogledu usklađuju svoje djelovanje u okviru Vijeća, poštujući nacionalne prakse i autonomiju socijalnih partnera. Trenutačna situacija uzrokovana pandemijom COVID-19, koja će imati ozbiljan i dugotrajan učinak na tržišta rada u Uniji, socijalnu pravednost i radne uvjete, zahtijeva dosad nezabilježenu razinu djelovanja kako bi se poduprlo zapošljavanje, potaknulo gospodarstvo i ojačala industrijska struktura. Potrebno je odlučno djelovati kako bi se poduzeća i radnike zaštitilo od neposrednog gubitka radnih mjesta i prihoda te kako bi se pomoglo u ograničavanju gospodarskog i socijalnog šoka krize te kako bi se spriječili masovni gubici radnih mjesta i duboka recesija. Amandman 2 Prijedlog odluke Uvodna izjava 2. (2)  Unija treba suzbijati socijalnu isključenost i diskriminaciju te promicati socijalnu pravdu i zaštitu te ravnopravnost žena i muškaraca, međugeneracijsku solidarnost i zaštitu prava djeteta. Pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti Unija treba uzeti u obzir zahtjeve povezane s promicanjem visoke razine zapošljavanja, jamstvom dostatne socijalne zaštite, borbom protiv siromaštva i društvene isključenosti te visokom razinom obrazovanja i osposobljavanja, kako je utvrđeno u članku 9. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. (2)  Kako bi u potpunosti ostvarila svoja temeljna načela, socijalnu koheziju i mir, i to u još većoj mjeri u doba duboke krize u kojoj su ta načela dovedena u pitanje, Uniji bi na vrhu političkih prioriteta, trebala biti borba protiv siromaštva, socijalne isključenosti i diskriminacije te bi trebala promicati socijalnu pravdu i zaštitu te ravnopravnost žena i muškaraca, međugeneracijsku solidarnost, uključivanje osoba s invaliditetom i zaštitu prava djeteta i drugih skupina u iznimno nepovoljnom položaju. Pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti Unija treba uzeti u obzir zahtjeve povezane s promicanjem zaštite ljudskog zdravlja, kvalitetnih uključivih tržišta rada i pune zaposlenosti, postojanjem dostupnih i cjenovno pristupačnih kvalitetnih javnih usluga, pristojnih plaća, pristojnih uvjeta života i socijalne zaštite za sve, kao i visokom razinom cjeloživotnog obrazovanja i osposobljavanja, kako je utvrđeno u članku 9. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Amandman 3 Prijedlog odluke Uvodna izjava 3. (3)  U skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) Unija je razvila i provodi instrumente za usklađivanje ekonomskih politika i politika zapošljavanja. U okviru tih instrumenata ove Smjernice za politike zapošljavanja država članica zajedno s općim smjernicama ekonomskih politika država članica i Unije utvrđenima u Preporuci Vijeća (EU) 2015/1184(5) tvore integrirane smjernice. One trebaju usmjeravati provedbu politika u državama članicama i Uniji, odražavajući međuovisnost država članica. Skup usklađenih europskih i nacionalnih politika i reformi koji iz toga proizlazi treba predstavljati primjerenu kombinaciju općih održivih ekonomskih politika i politika zapošljavanja kojima bi se trebali ostvariti pozitivni učinci prelijevanja. (3)  U skladu s UFEU-om Unija je razvila i provodi instrumente za usklađivanje ekonomskih politika i politika zapošljavanja. U okviru tih instrumenata ove Smjernice za politike zapošljavanja država članica zajedno s općim smjernicama ekonomskih politika država članica i Unije utvrđenima u Preporuci Vijeća (EU) 2015/1184(5) tvore integrirane smjernice. Moraju podupirati europski zeleni plan, europski stup socijalnih prava, revidiranu Europsku socijalnu povelju, Pariški sporazum i ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih naroda te usmjeravati provedbu politika u državama članicama i Uniji, odražavajući međuovisnost država članica. Skup usklađenih europskih i nacionalnih politika i reformi koji iz toga proizlazi treba predstavljati primjerenu kombinaciju općih održivih ekonomskih politika i politika zapošljavanja kojima bi se trebali ostvariti pozitivni učinci prelijevanja te istodobno obrnuti trend smanjenja obuhvaćenosti kolektivnim pregovorima. __________________ __________________ 5 Preporuka Vijeća (EU) 2015/1184 od 14. srpnja 2015. o općim smjernicama ekonomskih politika država članica i Europske unije (SL L 192, 18.7.2015., str. 27.). 5 Preporuka Vijeća (EU) 2015/1184 od 14. srpnja 2015. o općim smjernicama ekonomskih politika država članica i Europske unije (SL L 192, 18.7.2015., str. 27.). Amandman 4 Prijedlog odluke Uvodna izjava 4. (4)  Smjernice za politike zapošljavanja u skladu su s Paktom o stabilnosti i rastu, postojećim zakonodavstvom Unije i raznim njezinim inicijativama, uključujući Preporuku Vijeća od 22. travnja 2013. o uspostavi Garancije za mlade (6), Preporuku Vijeća od 15. veljače 2016. o integriranju dugotrajno nezaposlenih osoba na tržište rada (7), Preporuku Vijeća od 19. prosinca 2016. o oblicima usavršavanja (8), Preporuku Vijeća od 15. ožujka 2018. o europskom okviru za kvalitetna i učinkovita naukovanja (9), Preporuku Vijeća od 22. svibnja 2018. o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje (10), Preporuku Vijeća od 22. svibnja 2019. o visokokvalitetnim sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (11) i Preporuku Vijeća od 8. studenoga 2019. o pristupu radnika i samozaposlenih osoba socijalnoj zaštiti (12). (4)  Smjernice za politike zapošljavanja u skladu su s Paktom o stabilnosti i rastu, postojećim zakonodavstvom Unije i raznim njezinim inicijativama, uključujući Preporuku Vijeća od 22. travnja 2013. o uspostavi Garancije za mlade (6), Preporuku Vijeća od 15. veljače 2016. o integriranju dugotrajno nezaposlenih osoba na tržište rada (7), Preporuku Vijeća od 19. prosinca 2016. o oblicima usavršavanja: nove prilike za odrasle (8), Preporuku Vijeća od 15. ožujka 2018. o europskom okviru za kvalitetna i učinkovita naukovanja (9), Preporuku Vijeća od 22. svibnja 2018. o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje (10), Preporuku Vijeća od 22. svibnja 2019. o visokokvalitetnim sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (11) i Preporuku Vijeća od 8. studenoga 2019. o pristupu radnika i samozaposlenih osoba socijalnoj zaštiti (12). Nakon odluke Vijeća od 23. ožujka 2020. o aktiviranju tzv. „klauzule o općem odstupanju”, države članice imaju potpunu fleksibilnost u promicanju i zaštiti kvalitetnih radnih mjesta i radnih uvjeta te financiranju javnog zdravstva i socijalnih usluga. Trajanje primjene „opće klauzule o odstupanju” mora odražavati dimenzije i trajanje krize bolesti COVID-19. Na temelju javnog savjetovanja Komisije trebalo bi ispitati koji u kojim bi se smjerovima mogao kretati razvoj fiskalnih pravila Unije. __________________ __________________ 6 SL C 120, 26.4.2013., str. 1. 6 SL C 120, 26.4.2013., str. 1. 7 SL C 67, 20.2.2016., str. 1. 7 SL C 67, 20.2.2016., str. 1. 8 SL C 484, 24.12.2016., str. 1. 8 SL C 484, 24.12.2016., str. 1. 9 SL C 153, 2.5.2018., str. 1. 9 SL C 153, 2.5.2018., str. 1. 10 SL C 189, 4.6.2018., str. 1.–13. 10 SL C 189, 4.6.2018., str. 1.–13. 11 SL C 189, 5.6.2019., str. 4.–14. 11 SL C 189, 5.6.2019., str. 4.–14. 12 SL C 387, 15.11.2019., str. 1.–8. 12 SL C 387, 15.11.2019., str. 1.–8. Amandman 5 Prijedlog odluke Uvodna izjava 5. (5)  U okviru europskog semestra različiti se instrumenti kombiniraju unutar krovnog okvira za integrirano multilateralno usklađivanje ekonomskih politika i politika zapošljavanja. Postavivši za ciljeve okolišnu održivost, produktivnost, pravednost i stabilnost, europski semestar obuhvaća načela europskog stupa socijalnih prava, uključujući čvrstu suradnju sa socijalnim partnerima, civilnim društvom i drugim dionicima. U okviru njega podupire se ostvarivanje ciljeva održivog razvoja (13). Politike zapošljavanja i ekonomske politike Unije i država članica trebale bi ići ruku pod ruku s prelaskom Europe na klimatski neutralno, okolišno održivo digitalno gospodarstvo, pri čemu bi trebalo poboljšavati konkurentnost, poticati inovacije, promicati socijalnu pravdu i jednake mogućnosti te suzbijati nejednakosti i regionalne razlike. (5)  U okviru europskog semestra različiti se instrumenti kombiniraju unutar krovnog okvira za integrirano multilateralno usklađivanje ekonomskih politika, politika zapošljavanja te društvenih i okolišnih politika. Europski semestar mora staviti održivost, socijalnu uključenost i dobrobit ljudi u središte gospodarske politike Unije, čime se osigurava da socijalni, okolišni i gospodarski ciljevi imaju jednak prioritet. Postavivši za ciljeve okolišnu održivost, produktivnost, pravednost i stabilnost, europski semestar trebao bi obuhvaćati i načela europskog stupa socijalnih prava, uključujući čvršću suradnju sa socijalnim partnerima, civilnim društvom i drugim dionicima i podupirati ostvarivanje ciljeva održivog razvoja (13), uključujući rodnu ravnopravnost. Indeks rodne ravnopravnosti mogao bi poslužiti kao jedan od alata semestra za praćenje napretka u postizanju ciljeva zapošljavanja i socijalnih ciljeva te za mjerenje rodnih učinaka politika zapošljavanja i socijalnih politika. Politike zapošljavanja i ekonomske politike Unije i država članica trebale bi ići ruku pod ruku s odgovorom Europe na krizu te bi isto tako, s obzirom na posebno ozbiljne učinke ove krize na neke od europskih industrijskih i poslovnih sektora, trebale podržavati prelazak na klimatski neutralno, okolišno održivo, socijalno uključivo i digitalno gospodarstvo, pri čemu bi trebalo poboljšavati konkurentnost, osigurati uzlaznu socijalnu konvergenciju, davati potporu MSP-ovima, poticati inovacije, promicati socijalnu pravdu i jednake mogućnosti, ulagati u mlade te suzbijati nejednakosti i regionalne razlike. __________________ __________________ 13 Rezolucija UN-a A/RES/70/1. 13 Rezolucija UN-a A/RES/70/1. Amandman 6 Prijedlog odluke Uvodna izjava 6. (6)  Klimatske promjene i izazovi povezani s okolišem, globalizacija, digitalizacija i demografske promjene preobrazit će europska gospodarstva i društva. Unija i njezine države članice trebale bi surađivati na učinkovitom rješavanju pitanja povezanih s tim strukturnim čimbenicima i, prema potrebi, prilagoditi postojeće sustave, imajući u vidu izrazitu međuovisnost gospodarstava, tržišta rada država članica i povezanih politika. Za to je potrebno usklađeno, ambiciozno i učinkovito djelovanje u okviru politika na razini Unije i na nacionalnoj razini, u skladu s UFEU-om i odredbama Unije o gospodarskom upravljanju. Takvim bi političkim djelovanjem trebalo obuhvatiti poticanje održivih ulaganja, obnovljenu obvezu u pogledu strukturnih reformi koje se odvijaju prema odgovarajućem rasporedu i kojima se poboljšavaju produktivnost, socijalna i teritorijalna kohezija, uzlazna konvergencija i izvršavanje fiskalne odgovornosti te povećavaju gospodarski rast i otpornost. U okviru tih politika trebalo bi kombinirati mjere koje se odnose na ponudu i potražnju i pritom voditi računa o njihovu utjecaju na okoliš, zapošljavanje i društvo. (6)  Klimatske promjene i izazovi povezani s okolišem, globalizacija, digitalizacija i demografske promjene duboko preobražavaju europska gospodarstva i društva. Unija i njezine države članice trebale bi surađivati kako bi odgovorile na tu situaciju bez presedana tako što će uključiti socijalna prava i raditi na smanjenju siromaštva i nejednakosti i, prema potrebi, prilagoditi postojeće sustave kako bi ojačale otpornost i pouzdanost, imajući u vidu izrazitu međuovisnost gospodarstava, tržišta rada te socijalnih i okolišnih politika država članica. Za to je potrebno usklađeno, ambiciozno i učinkovito djelovanje u okviru politika na razini Unije i na nacionalnoj razini. Takvim bi političkim djelovanjem trebalo obuhvatiti poticanje ulaganja u socijalna i okolišna pitanja, učinkovite dugoročne mjere potrebne za ublažavanje učinka krize i financijsku pomoć poduzećima, neprofitnim i dobrotvornim organizacijama tako i kućanstvima, posebice onima koji su suočeni s većim rizikom od siromaštva. U okviru tih politika trebalo bi kombinirati mjere koje se odnose na ponudu i potražnju, posvećujući dužnu pozornost ponudi i potražnji na tržištu rada, te uključiti upotrebu novih tehnologija i pritom voditi računa o njihovu utjecaju na okoliš, zapošljavanje i društvo. Države članice i Unija trebale bi donijeti dugoročne instrumente u tom pogledu, a rad Komisije na europskom sustavu trajnog reosiguranja u slučaju nezaposlenosti je dobrodošao. Amandman 37 Prijedlog odluke Uvodna izjava 7. (7)  Europski parlament, Vijeće i Komisija potpisali su Međuinstitucijski proglas o europskom stupu socijalnih prava (14). U okviru tog stupa utvrđeno je dvadeset načela i prava kao potpora pravednim tržištima rada i sustavima socijalne skrbi te njihovu dobrom funkcioniranju, koji su razvrstani u tri kategorije: jednake mogućnosti i pristup tržištu rada, pravedni radni uvjeti te socijalna zaštita i uključenost. Ta načela i prava usmjeravaju našu strategiju i omogućuju tranzicije na klimatsku neutralnost i održivost okoliša, digitalizaciju i demografske promjene koje su društveno poštene i pravedne. Stup predstavlja referentni okvir za praćenje uspješnosti država članica u području zapošljavanja i socijalnih pitanja, za poticanje reformi na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini i za postizanje ravnoteže između „socijalnog” i „tržišnog” u današnjem modernom gospodarstvu, među ostalim promicanjem socijalnog gospodarstva. (7)  Europski parlament, Vijeće i Komisija potpisali su Međuinstitucijski proglas o Stupu (14). U okviru tog stupa utvrđeno je dvadeset načela i prava kao potpora pravednim tržištima rada i sustavima socijalne skrbi te njihovu dobrom funkcioniranju, koji su razvrstani u tri kategorije: jednake mogućnosti i pristup tržištu rada, pravedni radni uvjeti te socijalna zaštita i uključenost. Ta načela i prava usmjeravaju našu strategiju i po njima se mora postupati kako bi omogućila tranziciju na klimatsku neutralnost, održivost okoliša i digitalizaciju koje su društveno poštene i pravedne i u obzir uzimaju demografske promjene i izazove. S obzirom na to da Stup i njegova načela predstavljaju referentni okvir za praćenje uspješnosti država članica u području zapošljavanja i socijalnih pitanja, Smjernice za zapošljavanje mogu biti važan alat za države članice u razvoju i provedbi politika i mjera za otpornije i uključivije društvo i gospodarstvo uz istodobno promicanje radničkih prava i ostvarivanje cilja uzlazne konvergencije radi daljnjeg razvoja europskog socijalnog modela. __________________ __________________ 14 SL C 428, 13.12.2017., str. 10. 14 SL C 428, 13.12.2017., str. 10. Amandman 8 Prijedlog odluke Uvodna izjava 8. (8)  Reforme tržišta rada, uključujući reforme nacionalnih mehanizama određivanja plaća, trebale bi slijediti nacionalne prakse socijalnog dijaloga i omogućiti potrebnu priliku za opće razmatranje društveno-ekonomskih pitanja, uključujući poboljšanja u pogledu održivosti, konkurentnosti, inovacija, stvaranja radnih mjesta, politika cjeloživotnog učenja i osposobljavanja, radnih uvjeta, obrazovanja i vještina, javnog zdravlja i stvarnih prihoda. (8)  Uz dužno poštovanje načela supsidijarnosti kako je definirano u UFEU-u, reforme tržišta rada, uključujući reforme nacionalnih mehanizama određivanja plaća, trebale bi promicati brz oporavak i omogućiti potrebnu priliku za opće razmatranje društveno-ekonomskih pitanja, uključujući poboljšanja u pogledu održivosti, konkurentnosti, rasta, inovacija, stvaranja kvalitetnog zapošljavanja, uključivanja osoba s invaliditetom i drugih skupina u nepovoljnom položaju, politika cjeloživotnog učenja i osposobljavanja, radnih uvjeta, obrazovanja i vještina, javnog zdravlja i stvarnih prihoda. Države članice bi stoga trebale poštovati i jačati socijalne partnere i proširiti opseg kolektivnog pregovaranja te poduzeti mjere za promicanje visoke gustoće sindikata i organizacija poslodavaca kako bi se osigurao demokratski, uključiv i socijalno pravedan oporavak. Amandman 9 Prijedlog odluke Uvodna izjava 9. (9)  Države članice i Unija trebale bi osigurati da su transformacije poštene i socijalno pravedne i pritom snažnije poticati izgradnju uključivog i otpornog društva u kojemu su građani zaštićeni i znaju predviđati promjene i upravljati njima te u kojima mogu aktivno sudjelovati u društvenom i gospodarskom životu. Trebalo bi suzbijati svaki oblik diskriminacije. Trebalo bi osigurati pristup i mogućnosti za sve te smanjiti siromaštvo i socijalnu isključenost (uključujući onu koja se odnosi na djecu), posebno osiguravanjem djelotvornog funkcioniranja tržištâ rada i sustavâ socijalne zaštite te uklanjanjem prepreka obrazovanju, osposobljavanju i sudjelovanju na tržištu rada, uključujući putem ulaganja u rani predškolski odgoj i obrazovanje. U kontekstu društva koje stari posebno je važan pravodoban i jednak pristup povoljnim zdravstvenim uslugama, uključujući prevenciju i promicanje zdravlja. Trebalo bi dodatno ostvariti potencijal osoba s invaliditetom da doprinesu gospodarskom rastu i društvenom razvoju. Usvajanjem novih gospodarskih i poslovnih modela na radnim mjestima u Uniji mijenjaju se i radni odnosi. Države članice trebale bi osigurati da se radnim odnosima koji proizlaze iz novih oblika rada održava i jača europski socijalni model. (9)  Posebice u razdoblju u kojem će se Unija suočavati s ogromnim izazovima koje nose gospodarske i socijalne promjene, države članice trebale bi osigurati da te promjene budu poštene i socijalno pravedne i pritom snažnije poticati izgradnju uključivijeg i otpornijeg društva u kojemu su građani zaštićeni i znaju predviđati promjene i upravljati njima te u kojima mogu potpuno sudjelovati u društvenom i gospodarskom životu. Trebalo bi eliminirati svaki oblik diskriminacije. Svima bi trebalo dati mogućnost da u potpunosti doprinesu društvu. Trebalo bi osigurati jednake mogućnosti za sve te iskorijeniti siromaštvo, diskriminaciju i socijalnu isključenost (uključujući onu koja se odnosi na djecu, osobe s invaliditetom i druge skupine u nepovoljnom položaju). U tu bi svrhu Unija trebala provesti mjere kao što je europsko jamstvo za djecu. Trebalo bi potpuno ostvariti potencijal osoba s invaliditetom da doprinesu gospodarskom i društvenom razvoju. Usvajanjem novih gospodarskih i poslovnih modela na radnim mjestima u Uniji mijenjaju se i radni odnosi. Kao što je u tijeku krize bolesti COVID-19 došlo do izražaja, mnogi niskokvalificirani radnici neophodni su za osnovno funkcioniranje gospodarstva. Prečesto su slabo plaćeni i rade u nesigurnim uvjetima. Države članice trebale bi dodatno ojačati europski socijalni model osiguravanjem da svi radnici imaju jednaka prava, pristojne radne uvjete, uključujući zdravlje i sigurnost na radu te pristojne plaće. Nadalje, države članice trebale bi se uhvatiti u koštac sa svim oblicima nesigurnog rada i lažnog samozapošljavanja te osigurati da su radni odnosi koji proizlaze iz novih oblika rada u skladu s europskim socijalnim modelom. Amandman 10 Prijedlog odluke Uvodna izjava 10. (10)  Integrirane smjernice trebale bi biti osnova preporuka za pojedine zemlje koje Vijeće može uputiti državama članicama. Države članice trebale bi u potpunosti iskoristiti Europski socijalni fond plus i ostale fondove Unije, uključujući Fond za pravednu tranziciju i InvestEU, kako bi promicale zapošljavanje, socijalna ulaganja, socijalno uključivanje, dostupnost, mogućnosti dokvalifikacije i prekvalifikacije radnika, cjeloživotno učenje te obrazovanje i osposobljavanje visoke kvalitete i za sve, uključujući digitalnu pismenost i vještine. Iako su integrirane smjernice upućene državama članicama i Uniji, trebalo bi ih provoditi u partnerstvu sa svim nacionalnim, regionalnim i lokalnim tijelima, u bliskoj suradnji s parlamentima, kao i sa socijalnim partnerima te predstavnicima civilnoga društva. (10)  Integrirane smjernice trebale bi biti osnova preporuka za pojedine zemlje koje Vijeće može uputiti državama članicama. Države članice trebale bi u potpunosti iskoristiti Europski socijalni fond plus, europske strukturne i investicijske fondove i ostale fondove Unije, uključujući Fond za pravednu tranziciju i InvestEU, kako bi poticale kvalitetno zapošljavanje i socijalna ulaganja, kao i borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti, poticanje pristupačnosti, praćenje tranzicije na zeleno digitalno gospodarstvo i promicale mogućnosti dokvalifikacije i prekvalifikacije radnika, cjeloživotno učenje te obrazovanje i osposobljavanje visoke kvalitete i za sve, uključujući digitalnu pismenost i vještine. Korištenje tih fondova također bi trebalo imati važnu ulogu u jačanju javnih usluga, posebno u području zdravstva i stanovanja. Iako su integrirane smjernice upućene državama članicama i Uniji, trebalo bi ih provoditi u partnerstvu sa svim nacionalnim, regionalnim i lokalnim tijelima, u bliskoj i aktivnoj suradnji s parlamentima, kao i sa socijalnim partnerima te predstavnicima civilnoga društva u njihovoj provedbi, nadzoru i evaluaciji. Amandman 11 Prijedlog odluke Članak 2. – stavak 1.a (novi) Smjernice navedene u Prilogu revidiraju se najkasnije godinu dana nakon njihova donošenja kako bi se uzela u obzir kriza bolesti COVID-19 i njezine socijalne posljedice i posljedice za zapošljavanje te kako bi se bolje odgovorilo na slične buduće krize. Kako bi se ojačalo demokratsko donošenje odluka, Europski parlament sudjeluje u definiranju integriranih smjernica za rast i radna mjesta ravnopravno s Vijećem. Amandman 12 Prijedlog odluke Prilog I. – smjernica 5. – stavak 1. Države članice trebale bi aktivno promicati održivo socijalno tržišno gospodarstvo te olakšavati i poticati ulaganja u stvaranje kvalitetnih radnih mjesta. U tu svrhu trebale bi smanjiti prepreke s kojima se poduzeća susreću pri zapošljavanju, poticati odgovorno poduzetništvo i stvarno samozapošljavanje te, posebice, podupirati osnivanje i rast mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća, među ostalim pristupom financiranju. Države članice trebale bi aktivno promicati razvoj socijalnog gospodarstva, poticati socijalne inovacije i socijalna poduzeća te podupirati te inovativne oblike rada, a pritom trebaju stvarati mogućnosti za kvalitetna radna mjesta i socijalne koristi na lokalnoj razini. Države članice trebale bi aktivno promicati punu, kvalitetnu zaposlenost koja se temelji na snažnom gospodarstvu. Prepoznajući da državna ulaganja imaju ključnu ulogu u stvaranju radnih mjesta, države članice trebale bi predvoditi velik val javnih ulaganja te provedbu pametnih i ambicioznih politika zapošljavanja kako bi se stvorila nova radna mjesta. Države članice trebale bi prilagoditi svoje politike zapošljavanja i na razini Unije koordinirati provedbu najboljih praksi u pogledu privremenih mjera kojima se štite svi radnici i sva tržišta rada. Takve bi mjere trebale uključivati subvencije za plaće; potporu dohotku i proširenje sustava naknada za nezaposlenost; produljenje plaćenog bolovanja i dopusta za skrbnike i programe rada na daljinu; Države članice trebale bi podupirati preobrazbu europskih poduzeća prema osiguravanju samodostatnosti, posebno u pogledu zaštitne opreme i medicinskih proizvoda. Države članice trebale bi pojačati svoju potporu poduzećima koja se suočavaju s poteškoćama uslijed krize, pod uvjetom da ta poduzeća zadrže sve svoje zaposlenike. Države članice trebale bi razmotriti i privremenu obustavu otpuštanja tijekom krize. Države članice trebale bi osigurati sudjelovanje socijalnih partnera u planiranju i provedbi takvih mjera. Te bi mjere trebalo održavati dok se ne postigne potpuni gospodarski oporavak, nakon čega bi ih trebalo postupno ukidati. Posebnu bi pozornost trebalo posvetiti jamčenju prava i radnih mjesta mobilnih i pograničnih radnika koji su snažno pogođeni zatvaranjem granica. Države članice trebale bi poticati odgovorno poduzetništvo, uključujući među ženama i mladima, i stvarno samozapošljavanje te, posebice, podupirati osnivanje i rast mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća, među ostalim pristupom financiranju. Države članice trebale bi aktivno promicati razvoj kružnog i socijalnog gospodarstva, poticati socijalne inovacije, socijalna poduzeća i jačati njihovu održivost te podupirati te oblike rada kojima se stvaraju kvalitetna radna mjesta i ostvaruju socijalne koristi na lokalnoj razini, prije svega u strateškim sektorima sa snažnim potencijalom za rast, poput digitalnog i zelenog gospodarstva. U tom bi pogledu trebalo provesti i politike kojima se podupire stvaranje radnih mjesta, posebno u javnim ili privatnim službama od općeg interesa, posebno u skrbi za djecu, zdravstvenoj skrbi i stanovanju. Amandman 13 Prijedlog odluke Prilog I. – smjernica 5. – stavak 2. Porezno opterećenje trebalo bi preusmjeriti s rada na druge izvore oporezivanja kojima se više podupiru zapošljavanje i uključiv rast te koji su pritom usklađeni s klimatskim i okolišnim ciljevima, uzimajući u obzir učinak preraspodjele poreznog sustava te istodobno štiteći prihode potrebne za primjerenu socijalnu zaštitu i rashode kojima se potiče rast. Oporezivanje bi trebalo preusmjeriti s rada na druge izvore u kojima će to imati manje štetan učinak na uključiv rast i istodobno osigurati potpunu usklađenost s ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih naroda te klimatskim i okolišnim ciljevima, kako su definirani u europskom zelenom planu, povećavajući učinak preraspodjele poreznog sustava te istodobno štiteći prihode potrebne za primjerenu socijalnu zaštitu i javna ulaganja. Amandman 14 Prijedlog odluke Prilog I. – smjernica 5. – stavak 3. Države članice s uspostavljenim nacionalnim mehanizmima za utvrđivanje propisanih minimalnih plaća trebale bi osigurati učinkovito sudjelovanje socijalnih partnera na transparentan i predvidljiv način i tako omogućiti odgovarajuće prilagođavanje plaća promjenama produktivnosti te osigurati pravedne plaće za dostojan životni standard, pri čemu bi posebnu pozornost trebale posvetiti skupinama s nižim i srednjim prihodima radi postizanja uzlazne konvergencije. U okviru tih mehanizama trebali bi se uzeti u obzir gospodarski rezultati u svim regijama i sektorima. Države članice trebale bi promicati socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje s ciljem određivanja plaća. Poštujući nacionalne prakse, države članice i socijalni partneri trebali bi osigurati da svi radnici imaju pravo na primjerene i pravedne plaće putem kolektivnih ugovora ili odgovarajućih propisanih minimalnih plaća, uzimajući u obzir njihov učinak na konkurentnost, stvaranje radnih mjesta i siromaštvo unatoč zaposlenju. Politike kojima se osigurava da plaće omogućuju pristojan životni standard i dalje su važne za otvaranje radnih mjesta i smanjenje siromaštva u Uniji, kao i za osiguravanje usklađenosti plaćenog rada i prava na državne naknade kojima se nadoknađuju prepreke s kojima se suočavaju marginalizirane skupine. Države članice s uspostavljenim nacionalnim mehanizmima za utvrđivanje propisanih minimalnih plaća trebale bi osigurati učinkovito sudjelovanje socijalnih partnera u povezanim postupcima određivanja plaća na transparentan i predvidljiv način Pri razvoju minimalnih plaća trebalo bi uzeti u obzir razvoj produktivnosti radi borbe protiv nesigurnosti zaposlenja i siromaštva zaposlenih, pri čemu bi posebnu pozornost trebalo posvetiti skupinama s nižim i srednjim prihodima radi postizanja uzlazne konvergencije. U okviru tih mehanizama trebalo bi uzeti u obzir indikatore siromaštva koji su specifični za svaku državu članicu te gospodarske rezultate u svim regijama i sektorima. Države članice trebale bi ojačati socijalni dijalog i poduzeti mjere za proširenje obuhvaćenosti kolektivnim pregovaranjem. Poštujući nacionalne prakse i autonomiju socijalnih partnera, države članice i socijalni partneri trebali bi eliminirati diskriminaciju u pogledu plaće na dobnoj i rodnoj osnovi i osigurati da svi radnici imaju pravo na primjerene i pravedne plaće putem kolektivnih ugovora ili odgovarajućih propisanih minimalnih plaća, uzimajući u obzir njihov pozitivan učinak na konkurentnost, stvaranje radnih mjesta i siromaštvo unatoč zaposlenju. Amandman 15 Prijedlog odluke Prilog I. – smjernica 5. – stavak 3.a (novi) Države članice moći će zatražiti pomoć iz europskog instrumenta za privremenu potporu radi smanjenja rizika od nezaposlenosti u izvanrednoj situaciji (SURE). Države članice trebale bi osigurati da se financijska pomoć u tom pogledu pruža samo poduzećima koja poštuju primjenjive kolektivne ugovore. Države članice trebale bi osigurati da se poduzeća primatelji suzdrže od otkupa dionica ili isplate dividendi dioničarima i bonusa rukovoditeljima te da ta poduzeća nisu registrirana u poreznim oazama. Amandman 16 Prijedlog odluke Prilog I. – smjernica 6. – stavak 1. U kontekstu tehnoloških, okolišnih i demografskih promjena države članice trebale bi promicati održivost, produktivnost, zapošljivost i ljudski kapital, poticanjem stjecanja relevantnog znanja, vještina i kompetencija tijekom cijelog života kako bi se odgovorilo na sadašnje i buduće potrebe tržišta rada. Države članice trebale bi također prilagoditi svoje sustave obrazovanja i osposobljavanja te u njih ulagati kako bi osigurale visokokvalitetno i uključivo obrazovanje, a među ostalim strukovno obrazovanje i osposobljavanje. Države članice trebale bi surađivati sa socijalnim partnerima, pružateljima obrazovanja i osposobljavanja, poduzećima i drugim dionicima kako bi se uklonile strukturne slabosti u sustavima obrazovanja i osposobljavanja te poboljšale njihova kvaliteta i relevantnost na tržištu rada, a i radi ostvarenja tranzicije u području okoliša. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti izazovima nastavničke struke. U sustavima obrazovanja i osposobljavanja svi bi učenici trebali steći glavne kompetencije, uključujući osnovne i digitalne vještine, te transverzalne kompetencije kako bi se postavili temelji za kasniju prilagodljivost u životu. Države članice trebale bi nastojati osigurati prijenos prava na osposobljavanje pri promjeni radnog mjesta, prema potrebi i putem pojedinačnih računa za učenje. Svima bi trebale pomoći da predviđaju potrebe tržišta rada i bolje im se prilagode, posebno stalnom dokvalifikacijom i prekvalifikacijom, radi podupiranja pravednih i poštenih tranzicija za sve, jačanja socijalnih ishoda, nošenja s pomanjkanjem radne snage i poboljšanja opće otpornosti gospodarstva na šokove. U kontekstu stalnih tehnoloških i okolišnih tranzicija, demografskih promjena i trenutačnih izazova, države članice trebale bi promicati socijalna prava, održivost, produktivnost, zapošljivost i ljudske kapacitete, poticanjem stjecanja relevantnog znanja, vještina i kompetencija tijekom cijelog života kako bi se odgovorilo na trenutačnu krizu nezaposlenosti i sadašnje i buduće potrebe tržišta rada. Države članice trebale bi ulaganjima u javne sustave obrazovanja i osposobljavanja podupirati potrebe za prekvalifikacijom i dokvalifikacijom svoje radne snage kako bi odgovorile na krizu i osigurale visokokvalitetno i uključivo obrazovanje, među ostalim strukovno obrazovanje i osposobljavanje i formalno i neformalno cjeloživotno učenje. Države članice trebale bi surađivati sa socijalnim partnerima, pružateljima obrazovanja i osposobljavanja, poduzećima, socijalnim nevladinim organizacijama i drugim dionicima kako bi se uklonile strukturne i nove slabosti u sustavima obrazovanja i osposobljavanja te poboljšale njihova kvaliteta i relevantnost na tržištu rada. Države članice trebale bi odgovoriti na potrebe sektora s kroničnim nedostatkom vještina, među ostalim kako bi se omogućila istovremena tranzicija u području okoliša te tehnoloških i digitalnih promjena koje se kreću prema rješenjima temeljenima na umjetnoj inteligenciji Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti izazovima nastavničke struke. U sustavima obrazovanja i osposobljavanja svi bi učenici trebali steći glavne kompetencije, uključujući osnovne i digitalne vještine, te transverzalne kompetencije kako bi se postavili temelji za kasniju prilagodljivost u životu te bi se učitelje trebalo pripremiti kako bi mogli pružiti te kompetencije svojim učenicima. Države članice trebale bi nastojati osigurati prijenos prava na osposobljavanje pri promjeni radnog mjesta, i putem pojedinačnih računa za učenje. Istovremeno bi trebale jamčiti da se tim pristupom ne ugrožava humanistička priroda obrazovanja, kao ni težnje pojedinaca. Ključno je da države članice rano poduzmu mjere kako bi izbjegle negativan učinak odsutnosti s tržišta rada na pojedince i društva, posebno stalnom dokvalifikacijom i prekvalifikacijom, radi podupiranja pravednih i poštenih tranzicija za sve, uz dovoljnu pokrivenost odgovarajućim razinama naknada za nezaposlene, jačanja socijalnih ishoda, nošenja s pomanjkanjem radne snage i poboljšanja opće otpornosti gospodarstva na šokove. Amandman 17 Prijedlog odluke Prilog I. – smjernica 6. – stavak 2. Države članice trebale bi poticati jednake mogućnosti za sve uklanjanjem nejednakosti u sustavima obrazovanja i osposobljavanja, među ostalim osiguravanjem pristupa kvalitetnom ranom i predškolskom obrazovanju. Trebale bi podići razine cjelokupnog obrazovanja, smanjiti broj mladih koji rano napuštaju školovanje, povećati pristup tercijarnom obrazovanju, završavanje tercijarnog obrazovanja i sudjelovanje odraslih u kontinuiranom učenju, posebno među polaznicima u nepovoljnom položaju s najmanje kvalifikacija. Uzimajući u obzir nove zahtjeve u digitalnim, zelenim i sve starijim društvima, države članice trebale bi u svojim sustavima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja pospješiti učenje kroz rad (uključujući u okviru kvalitetnog i učinkovitog naukovanja) te povećati broj osoba sa svjedodžbom ili diplomom u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM), na srednjoj razini strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te u tercijarnom obrazovanju. Nadalje, države članice trebale bi povećati relevantnost tercijarnog obrazovanja i istraživanja na tržištu rada, poboljšati praćenje i predviđanje vještina, učiniti vještine vidljivijima i omogućiti bolju usporedbu kvalifikacija, uključujući one stečene u inozemstvu, te povećati mogućnosti za priznavanje i potvrđivanje vještina i kompetencija stečenih izvan formalnog obrazovanja i osposobljavanja. Trebale bi modernizirati i povećati ponudu i iskorištavanje fleksibilnog kontinuiranog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. Države članice također bi trebale pomoći niskokvalificiranim odraslim osobama da održe ili unaprijede svoju dugoročnu zapošljivost poboljšanjem pristupa kvalitetnim mogućnostima za učenje i većim iskorištavanjem tih prilika provedbom inicijative o oblicima usavršavanja, uključujući procjenu znanja i vještina, ponudu obrazovanja i osposobljavanja prilagođenu prilikama na tržištu rada te vrednovanje i priznavanje stečenih vještina. Države članice trebale bi poticati jednake mogućnosti za sve eliminiranjem nejednakosti u sustavima obrazovanja i osposobljavanja, među ostalim osiguravanjem pristupa kvalitetnom i univerzalnom uključivom ranom i predškolskom obrazovanju. Trebale bi podići razine cjelokupnog obrazovanja, smanjiti broj mladih koji napuštaju školovanje, povećati pristup tercijarnom obrazovanju, završavanje tercijarnog obrazovanja i sudjelovanje odraslih u kontinuiranom učenju, posebno među polaznicima u nepovoljnom, često s najmanje kvalifikacija. Uzimajući u obzir nove zahtjeve u digitalnim, zelenim i sve starijim društvima, kao i postojeće rodne stereotipe, države članice trebale bi u svojim sustavima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja pospješiti učenje kroz rad (uključujući u okviru kvalitetnog i učinkovitog naukovanja) te, ne potcjenjujući važnost kontinuiranog ulaganja u humanističke znanosti, povećati broj osoba sa svjedodžbom ili diplomom u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM), pazeći na rodnu uravnoteženost, na srednjoj razini strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te u tercijarnom obrazovanju. Nadalje, države članice trebale bi, prema potrebi, povećati relevantnost tercijarnog obrazovanja i istraživanja na tržištu rada, ojačati dvojno i suradničko osposobljavanje, poboljšati praćenje i predviđanje vještina, učiniti vještine vidljivijima i omogućiti bolju usporedbu kvalifikacija, uključujući one stečene u inozemstvu, te povećati mogućnosti za priznavanje i službeno potvrđivanje vještina i kompetencija stečenih, izvan formalnog obrazovanja i osposobljavanja i u njemu. Trebale bi modernizirati i povećati ponudu i pohađanje fleksibilnijeg i uključivijeg kontinuiranog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. Države članice trebale bi ulagati u radna mjesta i programe socijalne zaštite za one koji se ne mogu prekvalificirati te podupirati, putem javnih službi, niskokvalificirane odrasle osobe pomažući im da dobiju pristup stabilnom i kvalitetnom zaposlenju da održe ili unaprijede svoju dugoročnu zapošljivost poboljšanjem pristupa kvalitetnim mogućnostima za učenje i većim iskorištavanjem tih prilika provedbom inicijative o oblicima usavršavanja, uključujući procjenu znanja i vještina, ponudu obrazovanja i osposobljavanja prilagođenu prilikama na tržištu rada. Trebalo bi poticati pravo na plaćeni dopust za obrazovanje u profesionalne svrhe, u skladu s relevantnim konvencijama Međunarodne organizacije rada kojima se radnicima omogućuje da sudjeluju u osposobljavanju. Države članice trebale bi poduzeti potrebne mjere za promicanje univerzalnog pristupa učenju i osposobljavanju na daljinu, potpuno uzimajući u obzir potrebe osoba s invaliditetom. Amandman 18 Prijedlog odluke Prilog I. – smjernica 6. – stavak 3. Države članice trebale bi nezaposlenim i neaktivnim osobama pružiti učinkovitu, pravodobnu, usklađenu i prilagođenu pomoć koja se sastoji od pružanja potpore u traženju posla, osposobljavanju i prekvalifikaciji te pristupa drugim uslugama podrške. Kako bi se znatno smanjila i spriječila dugoročna i strukturna nezaposlenost, trebalo bi provoditi sveobuhvatne strategije koje uključuju detaljne pojedinačne procjene nezaposlenosti. Nezaposlenost mladih i pitanje mladih koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju trebalo bi i dalje rješavati sprječavanjem ranog napuštanja školovanja i strukturnim poboljšanjem prelaska iz škole na posao, među ostalim potpunom provedbom Garancije za mlade (15). Države članice trebale bi nezaposlenim osobama pružiti učinkovitu, pravodobnu, koordiniranu i prilagođenu pomoć na temelju potpore za traženje posla, osposobljavanje, prekvalifikaciju i pristup drugim uslugama razvoja, posebno u području zdravstva i stanovanja. Kako bi se znatno smanjilo i spriječio rizik od povećanja dugoročne i strukturne nezaposlenosti, trebalo bi što prije provesti sveobuhvatne strategije koje uključuju detaljne pojedinačne procjene nezaposlenih, uključujući strategije za smanjenje nezaposlenosti među osobama s invaliditetom i drugim skupinama u nepovoljnom položaju. Države članice trebale bi, uz sudjelovanje socijalnih partnera, uspostaviti ili poboljšati mehanizme i sustave za potporu pri prijelazu na radna mjesta, uz potporu Europskog socijalnog fonda. Nezaposlenost mladih, nesigurni radni uvjeti među mladima i pitanje mladih koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju trebalo bi i dalje prioritetno rješavati sprječavanjem ranog napuštanja školovanja, pružanjem pristupa budućnosti okrenutim sektorima poput zelenog i digitalnog gospodarstva u okviru strukturnog poboljšanja prelaska iz škole na posao i pristupom kvalitetnom zaposlenju kako bi se riješio problem sve većeg broja nesigurnih radnih mjesta za mlade. To bi se pitanje trebalo riješiti i obnovljenim i učinkovitim Garancijom za mlade kojim se mogu pružiti visokokvalitetne ponude za rad, obrazovanje ili osposobljavanje, u koje su na smislen način uključeni svi relevantni dionici. __________________ (15) SL C 120, 26.4.2013., str. 1. Amandman 19 Prijedlog odluke Prilog I. – smjernica 6. – stavak 4. Države članice trebale bi nastojati ukloniti prepreke sudjelovanju na tržištu rada i čimbenike koji odvraćaju od sudjelovanja na tržištu rada te osigurati poticaje za sudjelovanje na njemu, posebno za one s niskim prihodima, primatelje drugog dohotka u kućanstvu i one koji su najudaljeniji od tržišta rada. Države članice trebale bi podupirati prilagođeno radno okruženje za osobe s invaliditetom, među ostalim s pomoću ciljane financijske potpore i usluga koje im omogućuju da sudjeluju na tržištu rada i u društvu. Države članice trebale bi nastojati ukloniti prepreke pristupanju tržištu rada i čimbenike koji odvraćaju od sudjelovanja na tržištu rada te osigurati poticaje za sudjelovanje na njemu, posebno za skupine u nepovoljnom položaju i one koji su najudaljeniji od tržišta rada. Države članice trebale bi podupirati prilagođeno radno okruženje za osobe s invaliditetom, među ostalim s pomoću ciljane financijske potpore i usluga koje im omogućuju da sudjeluju na tržištu rada i u društvu. Amandman 20 Prijedlog odluke Prilog I. – smjernica 6. – stavak 5. Države članice trebale bi osigurati rodnu ravnopravnost i veće sudjelovanje žena na tržištu rada, među ostalim osiguravanjem jednakih mogućnosti i napredovanja u karijeri te uklanjanjem prepreka radu na vodećim pozicijama na svim razinama donošenja odluka. Trebalo bi riješiti pitanje rodne razlike u plaćama. Treba osigurati jednaku plaću za jednak rad ili rad jednake vrijednosti te transparentnost plaća. Potrebno je promicati usklađivanje poslovnog, obiteljskog i privatnog života i za žene i muškarce, posebno putem pristupa povoljnoj kvalitetnoj dugoročnoj skrbi te uslugama ranog predškolskog odgoja i obrazovanja. Države članice trebale bi osigurati da se roditeljima i ostalim osobama koje skrbe o drugima omogući pristup primjerenom obiteljskom dopustu i fleksibilnim radnim aranžmanima kako bi ostvarili ravnotežu između poslovnog, obiteljskog i privatnog života te kako bi i žene i muškarci ravnopravno ostvarivali ta prava. Države članice trebale bi osigurati rodnu ravnopravnost i veće sudjelovanje žena na tržištu rada, među ostalim osiguravanjem jednakih mogućnosti i napredovanja u karijeri te uklanjanjem prepreka radu na vodećim pozicijama na svim razinama donošenja odluka. Države članice trebale bi poduzeti sve što je u njihovoj moći kako bi odobrile i provele minimalni postotak utvrđen u predloženoj direktivi o poboljšanju rodne ravnoteže u upravnim odborima poduzeća1. Trebalo bi ukinuti rodne razlike u plaćama, mirovinama i zaposlenosti. Razdoblja rodiljnog i roditeljskog dopusta trebalo bi na odgovarajući način vrednovati i u smislu doprinosa i u smislu mirovinskih prava, kako bi se odrazila važnost obrazovanja budućih generacija, posebno u kontekstu starenja društva. Treba osigurati jednaku plaću za jednak rad ili rad jednake vrijednosti te transparentnost plaća, uključujući uspostavljanjem indeksa jednakosti plaća između muškaraca i žena. Potrebno je promicati usklađivanje poslovnog, obiteljskog i privatnog života i za žene i muškarce, posebno putem pristupa povoljnoj kvalitetnoj dugoročnoj skrbi te uslugama ranog predškolskog odgoja i cjeloživotnog obrazovanja. Države članice trebale bi osigurati da se roditeljima i ostalim osobama koje skrbe o drugima omogući pristup primjerenom obiteljskom dopustu i fleksibilnim radnim aranžmanima kako bi ostvarili ravnotežu između poslovnog, obiteljskog i privatnog života te kako bi i žene i muškarci ravnopravno ostvarivali ta prava. Trebale bi ići u smjeru u potpunosti plaćenih majčinskih i očinskih dopusta. ________ 1a COM(2012)0614 Amandman 21 Prijedlog odluke Prilog I. – smjernica 7. – stavak 1. Kako bi države članice iskoristile dinamičnu i produktivnu radnu snagu, nove obrasce rada i poslovne modele, trebale bi surađivati sa socijalnim partnerima na uspostavi pravednih, transparentnih i predvidljivih radnih uvjeta te pritom uravnotežiti prava i obveze. Trebale bi smanjiti i sprječavati segmentaciju tržišta rada, suzbijati neprijavljeni rad i poticati prijelaz na otvorene oblike zapošljavanja. Propisi o zaštiti prava radnika, radno pravo i institucije trebali bi osigurati i prikladno okruženje za zapošljavanje i potrebnu fleksibilnost poslodavaca da se brzo prilagode promjenama u gospodarskom kontekstu te pritom očuvati zdravo, sigurno i dobro prilagođeno radno okruženje za radnike te štititi radnička prava i osigurati socijalnu zaštitu. Trebalo bi sprječavati radne odnose s nesigurnim radnim uvjetima, među ostalim u slučaju radnika koji rade putem platforme, a i borbom protiv zlouporabe nestandardnih ugovora. U slučaju neopravdanog otkaza trebalo bi osigurati pristup djelotvornom i nepristranom rješavanju sporova i pravo na pravnu zaštitu, što uključuje primjerenu naknadu. Kako bi države članice iskoristile dinamičnu i produktivnu radnu snagu, nove obrasce rada i poslovne modele, trebale bi surađivati sa socijalnim partnerima na uspostavi pravednih, transparentnih i predvidljivih radnih uvjeta te pritom uravnotežiti prava i obveze. Komisija i države članice trebale bi poduzeti konkretne mjere za promicanje i jačanje socijalnog dijaloga na svim razinama i kolektivnog pregovaranja, uključujući Direktivu br. 2009/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća1a. Trebale bi smanjiti i sprječavati segmentaciju tržišta rada, suzbijati neprijavljeni rad i lažno samozapošljavanje i poticati prijelaz na otvorene oblike zapošljavanja. Propisi o zaštiti prava radnika, radno pravo i institucije trebali bi osigurati i prikladno okruženje za stvaranje stabilnog i kvalitetnog zapošljavanja te pritom očuvati vrlo zdravo, sigurno i dobro prilagođeno radno okruženje za radnike te osigurati radnička prava i pristojnu socijalnu zaštitu. Također bi trebali surađivati s predstavnicima sindikata kako bi osigurali zdravo i sigurno radno okruženje, obraćajući posebnu pozornost na sprečavanje nesreća i bolesti na radnom mjestu. Trebalo bi sprječavati radne odnose s nesigurnim radnim uvjetima i natjecanjem u području plaća, među ostalim u slučaju radnika koji rade putem platforme. Ne bi trebalo biti zlouporabe nestandardnih ugovora. Države članice trebale bi osigurati da svi ti radnici zaista uživaju pravedne radne uvjete, socijalna prava i pristup odgovarajućoj socijalnoj zaštiti i boljoj zastupljenosti. U tu svrhu države članice trebale bi u potpunosti provesti Konvenciju o inspekciji rada Međunarodne organizacije rada iz 1947. i ulagati u učinkovite inspekcije rada koje provode dovoljno ovlaštena nadležna tijela te u okviru Europskog nadzornog tijela za rad surađivati i koordinirati svoje napore u borbi protiv prekograničnih zlouporaba. U slučaju neopravdanog otkaza trebalo bi osigurati pristup djelotvornom i nepristranom rješavanju sporova i pravo na pravnu zaštitu, što uključuje primjerenu naknadu. Države članice moraju se oslanjati na europsku mrežu javnih službi za zapošljavanje i europskih agencija kako bi utvrdile najbolje prakse utemeljene na dokazima, potaknule uzajamno učenje i promicale bolju koordinaciju politika zapošljavanja. ____________ 1a. Direktiva 2009/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o osnivanju Europskog radničkog vijeća ili uvođenju postupka koji obuhvaća poduzeća i skupine poduzeća na razini Zajednice radi obavješćivanja i savjetovanja radnika (SL L 122, 16.5.2009, str. 28). Amandman 22 Prijedlog odluke Prilog I. – smjernica 7. – stavak 2. Politikama bi se trebalo nastojati poboljšati i poduprijeti sudjelovanje na tržištu rada, promjene radnog odnosa te usklađivanje s potrebama tržišta rada. Države članice trebale bi djelotvorno poticati i podupirati osobe koje mogu sudjelovati na tržištu rada. Države članice trebale bi ojačati djelotvornost aktivnih politika tržišta rada povećanjem njihove usmjerenosti, dosega i područja primjene i njihovim boljim povezivanjem s potporom dohotku za nezaposlene dok traže posao i na temelju njihovih prava i odgovornosti. Države članice trebale bi nastojati ostvariti djelotvornije i efikasnije javne službe za zapošljavanje osiguravanjem pravodobne i prilagođene pomoći tražiteljima zaposlenja, podupirući potražnju na tržištu rada i upravljanje na temelju rezultata. Politikama bi se trebalo nastojati poboljšati i poduprijeti sudjelovanje na tržištu rada, promjene radnog odnosa te usklađivanje s potrebama tržišta rada, a posebno digitalnu i ekološku tranziciju te unaprijediti zapošljavanje u područjima u nepovoljnom položaju. Države članice trebale bi djelotvorno davati poticaje osobama koje mogu sudjelovati na tržištu rada kako bi pronašle kvalitetno zaposlenje. Trebale bi poboljšati djelotvornost aktivnih politika tržišta rada tako da ih bolje usmjere, povećaju njihov doseg i područje primjene te osiguraju pristojnu potporu dohotku za nezaposlene dok traže posao. Države članice trebale bi nastojati ostvariti djelotvornije i efikasnije javne službe za zapošljavanje, i za prekogranične radnike, osiguravanjem pravodobne i prilagođene pomoći tražiteljima zaposlenja i podupirući potražnju na tržištu rada. Cilj tih službi trebao bi biti pronalaženje kvalitetnog zaposlenja. Amandman 23 Prijedlog odluke Prilog I. – smjernica 7. – stavak 3. Države članice trebale bi nezaposlenim osobama osigurati primjerenu naknadu za nezaposlenost tijekom razumno dugog razdoblja, u skladu s njihovim doprinosima i nacionalnim pravilima o ispunjavanju uvjeta za primanje naknade. Tim naknadama ne bi se smio destimulirati brz povratak na tržište rada i trebale bi biti popraćene aktivnim politikama tržišta rada. Države članice trebale bi nezaposlenim osobama osigurati primjerenu naknadu za nezaposlenost tijekom dovoljno dugog razdoblja, u skladu s njihovim doprinosima i nacionalnim pravilima o ispunjavanju uvjeta za primanje naknade. To bi trebalo biti popraćeno aktivnim politikama tržišta rada i potporom mehanizama uzajamnog učenja među državama članicama. Amandman 24 Prijedlog odluke Prilog I. – smjernica 7. – stavak 4. Mobilnost učenika/polaznika i radnika trebalo bi podržati na odgovarajući način u cilju povećanja zapošljivosti i vještina te kako bi se iskoristio puni potencijal europskog tržišta rada, a da se pritom osiguraju pravedni uvjeti za sve koji obavljaju prekograničnu djelatnost te snažnija administrativna suradnja nacionalnih uprava u pogledu mobilnih radnika. Trebalo bi ukloniti prepreke mobilnosti u obrazovanju i osposobljavanju, kod strukovnih i osobnih mirovina te priznavanja kvalifikacija, te bi trebalo olakšati priznavanje kvalifikacija. Države članice trebale bi poduzeti mjere kako bi se osiguralo da administrativni postupci nisu nepotrebna prepreka radnicima iz drugih država članica koji se zapošljavaju, uključujući prekogranične radnike. Države članice također bi trebale spriječiti zlouporabu postojećih pravila i pozabaviti se temeljnim uzrocima „odljeva mozgova” iz određenih regija, među ostalim odgovarajućim mjerama regionalnog razvoja. Države članice moraju podupirati mobilnost radne snage diljem Europe kako bi se stvorile nove mogućnosti zapošljavanja za radnike. Trebalo bi na odgovarajući način podržati mobilnost učenika/polaznika tijekom njihova osposobljavanja, posebno jačanjem programa mobilnosti ERASMUS +, kojim se učenicima omogućuje da povećaju svoje znanje i vještine. Radnike bi također trebalo poticati u cilju povećanja zapošljivosti i vještina kako bi se iskoristio puni potencijal europskog tržišta rada Uz osiguravanje prava i pravednih uvjeta za sve koji obavljaju prekograničnu djelatnost, trebalo bi poboljšati prenosivost prava i povlastica administrativnom suradnjom nacionalnih uprava u pogledu mobilnih radnika. Trebalo bi ukloniti prepreke mobilnosti u obrazovanju i osposobljavanju, kod strukovnih i osobnih mirovina te priznavanja kvalifikacija, te bi trebalo olakšati priznavanje kvalifikacija. Države članice trebale bi poduzeti mjere kako bi se osiguralo da administrativni postupci nisu nepotrebna prepreka radnicima iz drugih država članica koji se zapošljavaju, uključujući prekogranične i pogranične radnike. Države članice bi se trebale obvezati na digitalizaciju javnih usluga kako bi olakšale pravednu mobilnost radne snage, posebno u pogledu koordinacije sustava socijalne sigurnosti. Bit će važno da države članice uzmu u obzir mobilne radnike, uključujući pogranične radnike, pri provedbi mjera poput zatvaranja granica radi ublažavanja širenja bolesti COVID-19, na primjer u pogledu zdravlja i sigurnosti, poreza i socijalne sigurnosti i koordinacije. Države članice trebale bi omogućiti mobilnim i pograničnim radnicima da nastave prelaziti granice ako se to smatra sigurnim u skladu sa smjernicama EU-OSHA-e o zdravlju i sigurnosti. Države članice također bi trebale spriječiti zlouporabu postojećih pravila i pozabaviti se temeljnim uzrocima „odljeva mozgova” iz određenih regija, koje ugrožavaju razvoj i privlačnost tih područja, među ostalim odgovarajućim mjerama regionalnog razvoja. Države članice bi trebale promicati i koristiti relevantne europske alate, kao što je mreža za zapošljavanje EURES, te povećati broj prekograničnih partnerstava za pomoć mobilnim radnicima u prekograničnim regijama. Amandman 25 Prijedlog odluke Prilog I. – smjernica 7. – stavak 5. Nadovezujući se na postojeće nacionalne prakse i kako bi se ostvarili djelotvorniji socijalni dijalog i bolji društveno-gospodarski ishodi, države članice trebale bi osigurati pravodobno i smisleno sudjelovanje socijalnih partnera u osmišljavanju i provedbi reformi i politika zapošljavanja, socijalnih reformi i politika te, ako je relevantno, gospodarskih reformi i politika, među ostalim potporom povećanju kapaciteta socijalnih partnera. Države članice trebale bi poticati socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje. Socijalne partnere trebalo bi poticati da pregovaraju o kolektivnim ugovorima i sklapaju ih u svim područjima koja su im relevantna, poštujući u potpunosti njihovu neovisnost i pravo na zajedničko djelovanje. Nadovezujući se na postojeće nacionalne prakse i kako bi se promicali i ostvarili djelotvorniji i intenzivniji socijalni dijalog i bolji društveno-gospodarski ishodi, države članice trebale bi osigurati pravodobno i smisleno sudjelovanje socijalnih partnera u osmišljavanju i provedbi reformi i politika zapošljavanja, socijalnih reformi i politika te, ako je relevantno, gospodarskih reformi i politika, među ostalim potporom povećanju kapaciteta socijalnih partnera. Države članice trebale bi jačati i promicati socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje. Socijalne partnere trebalo bi poticati da pregovaraju o kolektivnim ugovorima i sklapaju ih u svim područjima koja su im relevantna, poštujući u potpunosti njihovu neovisnost i pravo na zajedničko djelovanje. Amandman 26 Prijedlog odluke Prilog I. – smjernica 7. – stavak 6. Ako je to relevantno i temeljeći se na postojećim nacionalnim praksama, države članice u obzir bi trebale uzeti iskustvo relevantnih organizacija civilnoga društva u vezi sa zapošljavanjem i socijalnim pitanjima. Ako je to relevantno i temeljeći se na postojećim nacionalnim praksama, države članice u obzir bi trebale uzeti iskustvo relevantnih organizacija civilnoga društva u vezi sa zapošljavanjem i socijalnim pitanjima, uključujući one koje predstavljaju skupine koje se suočavaju s preprekama kvalitetnom zaposlenju. Amandman 27 Prijedlog odluke Prilog I. – smjernica 7. – stavak 6.a (novi) Zdravo i sigurno radno okruženje ključno je za borbu protiv rizika oboljenja i širenja virusa i drugih bolesti. Države članice trebale bi osigurati da poslodavci preuzmu odgovornost za zdravlje i sigurnost svojih radnika i da im pruže odgovarajuće informacije, provode procjene rizika i poduzimaju preventivne mjere. To uključuje smanjenje broja nesreća sa smrtnom posljedicom na radu i slučajeva raka povezanog s radom na nulu utvrđivanjem obvezujućih graničnih vrijednosti za profesionalnu izloženost te uzimanjem u obzir profesionalnih psihosocijalnih rizika i profesionalnih bolesti. Kako bi se poboljšalo funkcioniranje tržišta rada, države članice trebale bi ulagati u zdravlje i sigurnost na radu te osigurati odgovarajuća sredstva i zalihe za inspektorate rada i predstavnike sindikata u području zdravlja i sigurnosti. Amandman 38 Prijedlog odluke Prilog I. – smjernica 7. – stavak 6.b (novi) Države članice trebale bi surađivati u pružanju socijalne zaštite za mobilne radnike, uključujući samozaposlene radnike koji rade u drugoj državi članici. Modernizacija sustava socijalne zaštite trebala bi pogodovati načelima europskog tržišta rada osiguravajući održivu univerzalnu i prekograničnu socijalnu zaštitu, izbjegavajući bilo kakve praznine u zaštiti i, u konačnici, osiguravajući produktivnu radnu snagu. Amandman 29 Prijedlog odluke Prilog I. – smjernica 7. – stavak 6.c (novi) Države članice trebale bi rješavati učinak krize COVID-19 na tržište rada pružanjem potpore radnicima koji su privremeno proglašeni „tehničkim viškom” jer su poslodavci bili prisiljeni prestati pružati svoje usluge, kao i pružanjem potpore samozaposlenim osobama i malim poduzećima da zadrže osoblje i održe svoje djelatnosti. Amandman 30 Prijedlog odluke Prilog I. – smjernica 8. – stavak 1. Države članice trebale bi promicati uključiva tržišta rada koja su otvorena za sve tako što će uspostaviti učinkovite mjere za borbu protiv svih oblika diskriminacije i za promicanje jednakih mogućnosti za nedovoljno zastupljene skupine na tržištu rada te pritom obratiti dužnu pozornost na regionalnu i teritorijalnu dimenziju. Trebale bi osigurati jednako postupanje u pogledu zapošljavanja, socijalne zaštite, zdravlja i dugoročne skrbi, obrazovanja i pristupa robi i uslugama, bez obzira na rod, rasnu ili etničku pripadnost, vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolnu orijentaciju. Države članice trebale bi promicati socijalna prava i uključiva tržišta rada, kao dio integriranje strategije aktivnog uključivanja, koja su otvorena za sve tako što će uspostaviti učinkovite mjere za borbu protiv svih oblika diskriminacije i za promicanje jednakih mogućnosti za nedovoljno zastupljene skupine na tržištu rada te pritom obratiti dužnu pozornost na regionalnu i teritorijalnu dimenziju. Trebale bi osigurati jednaku naknadu za rad i jednaka prava za isti rada na istom mjestu te jednako postupanje u pogledu zapošljavanja, socijalne zaštite, zdravlja i dugoročne skrbi, stanovanja, obrazovanja i pristupa robi i uslugama, bez obzira na rod, rasnu ili etničku pripadnost, državljanstvo, vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolnu orijentaciju. Amandman 31 Prijedlog odluke Prilog I. – smjernica 8. – stavak 2. Države članice trebale bi osuvremeniti sustave socijalne zaštite radi pružanja odgovarajuće, djelotvorne, učinkovite i održive socijalne zaštite tijekom svih faza ljudskog života, promičući socijalno uključivanje i uzlaznu društvenu mobilnost, potičući sudjelovanje na tržištu rada i rješavajući pitanje nejednakosti, među ostalim osmišljavanjem poreznog sustava i sustava naknada. Nadopunjavanjem univerzalnih pristupa selektivnim pristupima poboljšat će se djelotvornost sustavâ socijalne zaštite. Osuvremenjivanjem sustavâ socijalne zaštite trebale bi se poboljšati njihova dostupnost, kvaliteta, prikladnost i održivost. Države članice trebale bi osuvremeniti i ulagati u sustave socijalne zaštite radi pružanja odgovarajuće, djelotvorne, učinkovite i održive socijalne zaštite za sve tijekom svih faza ljudskog života, boreći se protiv siromaštva i promičući socijalno uključivanje i uzlaznu društvenu konvergenciju, podržavajući sudjelovanje na tržištu rada i pristup kvalitetnim radnim mjestima te rješavajući pitanje nejednakosti, među ostalim osmišljavanjem progresivnog poreznog sustava i sustava naknada. Nadopunjavanjem univerzalnih pristupa dodatnim selektivnim pristupima poboljšat će se djelotvornost sustavâ socijalne zaštite, čime će poboljšati pristup, kvaliteta, adekvatnost i održivost. Amandman 32 Prijedlog odluke Prilog I. – smjernica 8. – stavak 3. Države članice trebale bi razraditi i integrirati tri sastavnice aktivnog uključivanja: odgovarajuću potporu dohotku, uključiva tržišta rada i pristup kvalitetnim uslugama potpore prilagođenih individualnim potrebama. U okviru sustavâ socijalne zaštite trebale bi osigurati primjerene naknade u obliku minimalnog dohotka za sve osobe koje nemaju dovoljno sredstava i promicati socijalno uključivanje tako da se građane potiče na aktivno sudjelovanje u društvu i na tržištu rada, među ostalim ciljanim socijalnim uslugama. Države članice trebale bi razraditi i integrirati tri sastavnice aktivnog uključivanja: odgovarajuću potporu dohotku, uključiva tržišta rada i pristup kvalitetnim uslugama prilagođenih individualnim potrebama. U okviru sustavâ socijalne zaštite trebale bi osigurati primjerene naknade u obliku minimalnog dohotka za sve osobe koje nemaju dovoljno sredstava i podupirati socijalno uključivanje tako da se građane potiče na aktivno sudjelovanje u društvu i na tržištu rada, među ostalim ciljanim socijalnim uslugama. Amandman 33 Prijedlog odluke Prilog I. – smjernica 8. – stavak 4. Dostupnost povoljnih, pristupačnih i kvalitetnih usluga kao što su rani predškolski odgoj i obrazovanje, izvanškolska skrb, obrazovanje, osposobljavanje, stanovanje, zdravstvene usluge i dugotrajna skrb važan je preduvjet za osiguravanje jednakih mogućnosti. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti, uključujući siromaštvo unatoč zaposlenju i siromaštvo djece. Države članice trebale bi svima osigurati pristup osnovnim uslugama, među ostalim djeci. Države članice trebale bi osobama kojima je potrebna pomoć ili ranjivim osobama osigurati pristup primjerenim socijalnim stanovima ili pomoći za stanovanje. U vezi s tim uslugama trebalo bi uzeti u obzir konkretne potrebe osoba s invaliditetom, među ostalim pristupačnost. Beskućništvo bi trebalo zasebno razmotriti. Uzimajući u obzir kontinuirane zabrinjavajuće razine siromaštva, koje su znatno više od cilja siromaštva utvrđenog 2010. u strategiji Europa 2020., i učinak krize bolesti COVID-19, potrebno je uložiti više napora u borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti, s posebnim naglaskom na siromašnim radnicima, djeci, starijim osobama, samohranim roditeljima, a posebno samohranim majkama, etničkim manjinama, migrantima, osobama s invaliditetom i beskućnicima. Istodobno bi posebnu pozornost trebalo posvetiti mogućem učinku krize bolesti COVID-19 na druge skupine, kao što su osobe zaposlene na nesigurnim radnim mjestima ili osobe koje su nedavno nezaposlene. Kad je riječ o ulaganju u djecu, države članice trebale bi donijeti jamstvo za djecu za borbu protiv siromaštva djece i promicanje dobrobiti djece, čime bi se doprinijelo jednakom pristupu djece besplatnoj zdravstvenoj skrbi, besplatnom obrazovanju, besplatnoj skrbi za djecu, pristojnom stanovanju i odgovarajućoj prehrani. Države članice trebale bi svima osigurati pristup kvalitetnim uslugama. Države članice trebale bi osobama kojima je potrebna pomoć ili ranjivim osobama osigurati pristup primjerenim socijalnim stanovima ili pomoći za stanovanje, ulagati u pristupačan stambeni fond za osobe sa smanjenom pokretljivošću, poduzimati mjere kako bi se osigurala pravedna tranzicija u pogledu poboljšanja energetske učinkovitosti postojećih stanova i rješavanje problema energetskog siromaštva u kontekstu europskog zelenog plana, kao i odgovarajućih usluga za beskućnike. Države članice trebale bi se uhvatiti u koštac s problemom deložacija, koje su u porastu. U vezi s tim uslugama trebalo bi uzeti u obzir konkretne potrebe osoba s invaliditetom, među ostalim pristupačnost. Beskućništvo bi trebalo odlučno riješiti tako da se krene od načela „najprije stan“. Amandman 34 Prijedlog odluke Prilog I. – smjernica 8. – stavak 5. Države članice trebale bi osigurati pravodoban pristup cjenovno pristupačnoj preventivnoj i kurativnoj zdravstvenoj skrbi i dugotrajnoj skrbi dobre kvalitete, uz zadržavanje dugoročne održivosti. Kriza bolesti COVID-19 ukazuje na potrebu za većim javnim ulaganjima kako bi se osigurao dovoljan broj dobro obučenog osoblja i pristup zdravstvenoj skrbi za sve, uključujući ugrožene skupine. Stoga bi države članice trebale zajamčiti univerzalan pristup cjenovno pristupačnoj javnoj preventivnoj i kurativnoj zdravstvenoj skrbi i dugotrajnoj skrbi visoke i održive kvalitete Amandman 35 Prijedlog odluke Prilog I. – smjernica 8. – stavak 5.a (novi) Države članice moraju štititi zdravlje starijih osoba, pružajući im potrebno bolničko liječenje i zdravstvenu skrb te izbjegavajući bilo kakvu diskriminaciju na temelju dobi. Amandman 36 Prijedlog odluke Prilog I. – smjernica 8. – stavak 6. U kontekstu sve duljeg životnog vijeka i demografskih promjena, države članice trebale bi osigurati prikladnost i održivost mirovinskih sustava za radnike i samozaposlene osobe, pružajući jednake mogućnosti za žene i muškarce u kontekstu stjecanja mirovinskih prava, među ostalim sustavima dopunskog mirovinskog osiguranja kako bi se osigurao primjeren dohodak. Mirovinske reforme trebalo bi poduprijeti mjerama za produljenje radnog vijeka, kao što je pomicanje stvarne dobne granice za umirovljenje, i trebalo bi ih uključiti u strategije aktivnog starenja. Države članice trebale bi uspostaviti konstruktivan dijalog sa socijalnim partnerima i drugim relevantnim dionicima te omogućiti odgovarajuće postupno uvođenje reformi. U kontekstu sve duljeg životnog vijeka i demografskih promjena, države članice trebale bi osigurati prikladnost i održivost mirovinskih sustava za radnike i samozaposlene osobe, pružajući jednake mogućnosti za žene i muškarce u kontekstu stjecanja mirovinskih prava u javnim i profesionalnim sustavima mirovinskog osiguranja kako bi se osigurao primjeren dohodak iznad granice siromaštva. Mirovinske reforme trebalo bi poduprijeti mjerama koje se temelje na aktivnom starenju optimiziranjem mogućnosti za radnike svih dobnih skupina da rade u kvalitetnim, produktivnim i zdravim uvjetima do zakonske dobi za umirovljenje, uz poštovanje odluka starijih građana da dulje ostanu gospodarski aktivni ili da više ne sudjeluju na tržištu rada. Trebalo bi utvrditi posebne mjere u područjima demografije radne snage, zdravlja i sigurnosti na radnome mjestu, upravljanja vještinama i kompetencijama, organizacije rada u zdravom i produktivnom radnom vijeku te međugeneracijskog pristupa. Time bi se olakšalo i zapošljavanje mladih i prelazak u mirovinu, zajedno s prijenosom znanja i iskustva iz jedne generacije u drugu. Države članice trebale bi uspostaviti konstruktivan dijalog sa socijalnim partnerima, organizacijama civilnog društva i drugim relevantnim dionicima, uključujući izravan dijalog sa starijim, siromašnim i isključenim osobama te omogućiti odgovarajuće postupno uvođenje bilo kakvih reformi.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. srpnja 2020. o stajalištu Vijeća o nacrtu izmjene proračuna br. 5/2020 Europske unije za financijsku godinu 2020. – nastavak pružanja potpore izbjeglicama i zajednicama domaćinima u Jordanu, Libanonu i Turskoj kao odgovor na sirijsku krizu (09060/2020 – C9-0189/2020 – 2020/2092(BUD))

P9_TA(2020)0195 A9-0127/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 314. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012(1), a posebno njezin članak 44.,

–  uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2020., konačno donesen 27. studenoga 2019.(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(3),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(4),

–  uzimajući u obzir nacrt izmjene proračuna br. 5/2020, koji je Komisija usvojila 3. lipnja 2020. (COM(2020)0421),

–  uzimajući u obzir stajalište o nacrtu izmjene proračuna br. 5/2020 koje je Vijeće usvojilo 24. lipnja 2020. i sljedećeg dana proslijedilo Europskom parlamentu (09060/2020 – C9-0189/2020),

–  uzimajući u obzir članke 94. i 96. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A9-0127/2020),

A.  budući da je svrha nacrta izmjene proračuna br. 5/2020 nastavak pružanja potpore izbjeglicama i zajednicama domaćinima kao odgovor na krizu u Siriji;

B.  budući da je Komisija predložila da se osigura 100 milijuna EUR novih odobrenih sredstava za preuzimanje obveza i odobrenih sredstava za plaćanja za financiranje projekata u područjima pristupa obrazovanju, potpore sredstvima za život i pružanja zdravstvenih usluga, sanitarnih usluga, usluga vodoopskrbe i odvodnje te socijalne zaštite za zajednice domaćina i izbjeglice (sirijske izbjeglice i palestinske izbjeglice iz Sirije) u Jordanu i Libanonu;

C.  budući da je Komisija predložila da se osigura 485 milijuna EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza za financiranje nastavka dviju glavnih mjera humanitarne pomoći Unije: Mreže za hitnu socijalnu pomoć (ESSN) i uvjetovane novčane pomoći za obrazovanje (CCTE) te 68 milijuna EUR odobrenih sredstava za plaćanja kako bi se pokrilo pretfinanciranje u okviru uvjetovane novčane pomoći za obrazovanje (CCTE) tijekom 2020. godine;

D.  budući da se iz Mreže za hitnu socijalnu pomoć osiguravaju mjesečni novčani transferi za oko 1,7 milijuna izbjeglica te se očekuje da će sredstava ponestati najkasnije u ožujku 2021.; budući da je Komisija predložila da se osigura iznos od 400 milijuna EUR kako bi se djelovanje te mreže produljilo do kraja 2021.; budući da je za mnoga složena pitanja poput revizije ciljanih kriterija i provedbe strateškog prijelaza na programiranje razvojne pomoći potrebno pravovremeno savjetovanje i koordinacija s turskim tijelima i provedbenim partnerima;

E.  budući da se uvjetovanom novčanom pomoći za obrazovanje osiguravaju novčana sredstva za izbjegličke obitelji čija djeca pohađaju školu umjesto da rade; budući da aktualni ugovor za uvjetovanu novčanu pomoć za obrazovanje ističe u listopadu 2020.; budući da je Komisija predložila dodjelu 85 milijuna EUR kako bi se omogućilo da program traje još godinu dana i do kraja prosinca 2021.;

1.  prima na znanje nacrt izmjene proračuna br. 5/2020 koji je podnijela Komisija i kojem je cilj osigurati 100 milijuna EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza i odobrenim sredstvima za plaćanja za potporu izgradnji otpornosti izbjeglica i zajednica domaćina u Jordanu i Libanonu, te 485 milijuna EUR odobrenih sredstava za preuzimanje obveza i 68 milijuna EUR odobrenih sredstava za plaćanja za nastavak pružanja hitne humanitarne pomoći izbjeglicama u Turskoj;

2.  prihvaća stajalište Vijeća o nacrtu izmjene proračuna br. 5/2020;

3.  nalaže svojem predsjedniku da proglasi izmjenu proračuna br. 5/2020 konačno donesenom i da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

4.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te nacionalnim parlamentima.

(1) SL L 193, 30.7.2018., str. 1. (2) SL L 57, 27.2.2020. (3) SL L 347, 20.12.2013., str. 884. (4) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. srpnja 2020. o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji pričuve za nepredviđene izdatke u 2020. za nastavak pružanja humanitarne pomoći izbjeglicama u Turskoj (COM(2020)0422 – C9-0162/2020 – 2020/2094(BUD))

P9_TA(2020)0196 A9-0125/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2020)0422 – C9-0162/2020),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(1), a posebno njezin članak 13.,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(2), a posebno njegovu točku 14.,

–  uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2020., konačno donesen 27. studenoga 2019.(3),

–  uzimajući u obzir nacrt izmjene proračuna br. 5/2020, koji je Komisija usvojila 3. lipnja 2020. (COM(2020)0421),

–  uzimajući u obzir stajalište o nacrtu izmjene proračuna br. 5/2020 koje je Vijeće usvojilo 24. lipnja 2020. i sljedećeg dana proslijedilo Europskom parlamentu (09060/2020 – C9-0189/2020),

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A9-0125/2020),

A.  budući da je člankom 13. Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 utvrđena pričuva za nepredviđene izdatke od maksimalno 0,03 % bruto nacionalnog dohotka Unije,

B.  budući da je Komisija u vezi s financiranjem sadržanim u nacrtu izmjene proračuna br. 5 za opći proračun Europske unije za 2020. predložila mobilizaciju pričuve za nepredviđene izdatke kako bi se na hitnu potrebu za pružanjem humanitarne pomoći izbjeglicama u Turskoj odgovorilo povećanjem odobrenih sredstava za preuzimanje obveza u općem proračunu Europske unije za financijsku godinu 2020. iznad gornje granice naslova 4. VFO-a;

1.  slaže se da se pričuva za nepredviđene izdatke mobilizira u iznosu od 481 572 239 EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza iznad gornje granice naslova 4. (Globalna Europa) višegodišnjeg financijskog okvira;

2.  odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;

3.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

4.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG

ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mobilizaciji pričuve za nepredviđene izdatke u 2020. radi pružanja kontinuirane humanitarne pomoći izbjeglicama u Turskoj

(Tekst ovog Priloga nije naveden ovdje budući da odgovara konačnom aktu, Odluci (EU) 2020/1268.)

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 884. (2) SL C 373, 20.12.2013., str. 1. (3) SL L 57, 27.2.2020.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. srpnja 2020. o Nacrtu provedbene uredbe Komisije o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja roka važenja odobrenja aktivnih tvari beflubutamid, benalaksil, bentiavalikarb, bifenazat, boskalid, bromoksinil, kaptan, ciazofamid, dimetomorf, etefon, etoksazol, famoksadon, fenamifos, flumioksazin, fluoksastrobin, folpet, formetanat, metribuzin, milbemektin, Paecilomyces lilacinus soj 251, fenmedifam, fosmet, pirimifos-metil, propamokarb, protiokonazol i s-metolaklor (D067115/02 – 2020/2671(RSP))

P9_TA(2020)0197 B9-0203/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt Provedbene uredbe Komisije o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja roka važenja odobrenja aktivnih tvari beflubutamid, benalaksil, bentiavalikarb, bifenazat, boskalid, bromoksinil, kaptan, ciazofamid, dimetomorf, etefon, etoksazol, famoksadon, fenamifos, flumioksazin, fluoksastrobin, folpet, formetanat, metribuzin, milbemektin, Paecilomyces lilacinus soj 251, fenmedifam, fosmet, pirimifos-metil, propamokarb, protiokonazol i s-metolaklor (D067115/02),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ(1) a posebno njezin članak 21. i članak 17. prvi stavak,

–  uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2015/408 оd 11. ožujka 2015. o provedbi članka 80. stavka 7. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i izradi popisa kandidata za zamjenu(2),

–  uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2018. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 o sredstvima za zaštitu bilja(4),

–  uzimajući u obzir članak 112. stavke 2. i 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

A.  budući da je 1. siječnja 2003. Direktivom Komisije 2002/81/EZ(5) flumioksazin uvršten u Prilog I. Direktivi Vijeća 91/414/EEZ(6) i da se smatra odobrenim u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009;

B.  budući da postupak obnavljanja odobrenja flumioksazina u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 844/2012(7) traje od 2010.(8) i da je 29. veljače 2012. podnesen zahtjev u skladu s člankom 4. Uredbe Komisije (EU) br. 1141/2010(9);

C.  budući da je rok važenja odobrenja aktivne tvari flumioksazin već bio produljen za pet godina Direktivom Komisije 2010/77/EU(10), zatim za jednu godinu svake godine od 2015. provedbenim uredbama Komisije (EU) 2015/1885(11), (EU) 2016/549(12), (EU) 2017/841(13), (EU) 2018/917(14), (EU) 2019/707(15) te ponovo sada za jednu godinu ovim nacrtom provedbene uredbe Komisije kojim bi se rok važenja odobrenja produljio do 30. lipnja 2021.;

D.  budući da Komisija nije objasnila razloge za produljenje, već samo navodi: „Budući da je ocjenjivanje svih navedenih tvari odgođeno zbog razloga koji su izvan kontrole podnositeljâ zahtjeva, odobrenja tih aktivnih tvari vjerojatno će isteći prije donošenja odluke o njihovu produljenju”;

E.  budući da je svrha Uredbe (EZ) br. 1107/2009 osigurati visoku razinu zaštite kako zdravlja ljudi i životinja tako i okoliša te istodobno očuvati konkurentnost poljoprivrede Unije; budući da bi posebnu pozornost trebalo posvetiti zaštiti osjetljivih skupina stanovništva, uključujući trudnice, dojenčad i djecu;

F.  budući da je potrebno primijeniti načelo predostrožnosti te da se u Uredbi (EZ) br. 1107/2009 navodi da tvari trebaju biti dijelom sredstava za zaštitu bilja samo ako je dokazano da predstavljaju očitu korist kod uzgoja bilja i da prema predviđanjima nemaju štetne učinke na zdravlje ljudi i životinja ili neprihvatljive učinke na okoliš;

G.  budući da se u Uredbi (EZ) br. 1107/2009 navodi da bi u interesu sigurnosti rok važenja odobrenja za aktivne tvari trebao biti vremenski ograničen; budući da bi rok važenja odobrenja trebao biti razmjeran mogućim rizicima povezanima s uporabom takvih tvari, međutim, očito je da nema takve proporcionalnosti;

H.  budući da je u razdoblju od 17 godina otkad je odobren kao aktivna tvar flumioksazin identificiran i označen kao reproduktivno toksična tvar kategorije 1B i mogući endokrini disruptor;

I.  budući da Komisija i države članice imaju mogućnost i odgovornost za djelovanje u skladu s načelom predostrožnosti kada je utvrđena mogućnost štetnog djelovanja na zdravlje, ali i dalje postoji znanstvena nesigurnost, donošenjem privremenih mjera za upravljanje rizikom nužnih za osiguranje visoke razine zaštite ljudskog zdravlja;

J.  budući da se člankom 21. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 propisuje da Komisija u svakom trenutku može preispitati odobrenje aktivne tvari, posebno ako u svjetlu novih znanstvenih i tehničkih spoznaja smatra da ima naznaka da tvar više ne ispunjava mjerila za odobrenje iz članka 4. te Uredbe, te budući da to preispitivanje može dovesti do povlačenja ili izmjene odobrenja tvari;

Reproduktivno toksična tvar kategorije 1B s endokrino disruptivnim svojstvima

K.  budući da je prema Uredbi (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća(16) flumioksazin, u skladu s usklađenim razvrstavanjem tvari, označen kao reproduktivno toksična tvar kategorije 1B, vrlo toksična tvar za vodeni okoliš i vrlo toksična tvar za vodeni okoliš s dugotrajnim učincima;

L.  budući da je Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) već 2014., a potom 2017. i 2018. godine zaključila da postoje problematična područja jer je flumioksazin označen kao reproduktivno toksična tvar kategorije 1B koja je i mogući endokrini disruptor, o čemu se nije moglo donijeti konačan zaključak te je bilo jedno od ključnih problematičnih područja;

M.  budući da je 2015. Provedbenom uredbom (EU) 2015/408 flumioksazin uvršten na popis „kandidata za zamjenu“ jer je u skladu s Uredbom (EZ) br. 1272/2008 označen ili ga je trebalo označiti kao reproduktivno toksičnu tvar kategorije 1A ili 1B;

N.  budući da se u skladu s točkom 3.6.4. Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1107/2009 aktivne tvari ne mogu odobriti ako su reproduktivno toksične tvari kategorije 1B, osim ako aktivna tvar, na temelju dokumentiranih dokaza sadržanih u prijavi, nije nužna za kontroliranje ozbiljne opasnosti za zdravlje bilja koja se ne može zaustaviti drugim dostupnim sredstvima, uključujući nekemijske metode, te se u tim slučajevima mjere za smanjenje rizika moraju poduzeti kako bi se izloženost ljudi i okoliša toj tvari svela na minimum;

O.  budući da je 1. veljače 2018. država članica izvjestiteljica, s obzirom na nove znanstvene podatke, podnijela Europskoj agenciji za kemikalije (ECHA) prijedlog za usklađeno razvrstavanje i označivanje flumioksazina u skladu s Uredbom (EZ) br. 1272/2008; budući da je 15. ožujka 2019. Odbor za procjenu rizika ECHA-e donio mišljenje o izmjeni razvrstavanja flumioksazina iz reproduktivno toksične kategorije 1.B u reproduktivno toksičnu 2. kategoriju; budući da će to vjerojatno dovesti do ponovne klasifikacije flumioksazina u Prilogu IV. Uredbi CLP krajem 2020. ili početkom 2021.; budući da je do tada flumioksazin i dalje klasificiran kao reproduktivno toksična tvar kategorije 1.B;

P.  budući da se u skladu s točkom 3.6.5. Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1107/2009 aktivne tvari ne mogu odobriti ako se smatra da imaju svojstva endokrine disrupcije koja bi mogla imati štetne učinke na ljude, osim ako je izlaganje ljudi toj aktivnoj tvari, safeneru ili sinergistu u sredstvu za zaštitu bilja pod realno pretpostavljenim uvjetima uporabe zanemarivo, tj. sredstvo se upotrebljava u zatvorenim sustavima ili drugim uvjetima u kojima je isključen kontakt s ljudima i kad ostaci dotične aktivne tvari, safenera ili sinergista u hrani i hrani za životinje ne prelaze standardne vrijednosti utvrđene prema članku 18. stavku 1. točki (b) Uredbe (EZ) br. 396/2005. Europskog parlamenta i Vijeća(17);

Q.  budući da se od 2014. sumnja da flumioksazin ima endokrino disruptivna svojstva(18); budući da se kriteriji za utvrđivanje je li neka tvar endokrini disruptor u kontekstu Uredbe (EZ) br. 1107/2009 primjenjuju od 20. listopada 2018.(19); budući da su odgovarajuće smjernice usvojene 5. lipnja 2018.(20); budući da je, međutim, Komisija ovlastila EFSA-u tek 4. prosinca 2019. da u skladu s novim kriterijima procijeni potencijal flumioksazina za endokrinu disrupciju; budući da je vremenski okvir za provedbu te procjene i dalje nejasan;

R.  budući da je rizik biokoncentracije flumioksazina visok, da je vrlo toksičan za alge i vodene biljke te umjereno toksičan za gujavice, pčele, ribe i vodene beskralježnjake;

S.  budući da je neprihvatljivo da se u Uniji dopusti daljnja upotreba tvari koja trenutačno ispunjava kriterije za isključivanje za aktivne tvari koje su mutagene, karcinogene i/ili toksične za reprodukciju i koja bi vjerojatno mogla ispunjavati kriterije za isključivanje zbog svog svojstva endokrine disrupcije, jer se time ugrožavaju javno zdravlje i okoliš;

T.  budući da podnositelji zahtjeva mogu zloupotrijebiti automatizam radnih metoda Komisije kako bi osigurali trenutačno produljenje roka odobrenja aktivnih tvari dok ponovna procjena rizika nije završena, namjerno odugovlačeći proces ponovne procjene pružanjem nepotpunih podataka i traženjem dodatnih odstupanja i posebnih uvjeta, što dovodi do neprihvatljivih rizika za okoliš i zdravlje ljudi jer tijekom tog razdoblja izloženost opasnim tvarima i dalje traje;

U.  budući da je nakon prvotnog prijedloga Komisije o neobnavljanju odobrenja 2014. na temelju činjenice da flumioksazin ispunjava kriterije za isključivanje za reproduktivno toksičnu kategoriju 1.B podnositelj zahtjeva zatražio odstupanje od primjene tih kriterija za isključivanje; međutim, takvo odstupanje zahtijevalo je razvoj relevantnih metodologija za procjenu koje još nisu postojale, unatoč činjenici da se Uredba (EZ) br. 1107/2009 primjenjivala tri godine, što je dovelo do zastoja u postupku neobnavljanja od nekoliko godina;

V.  budući da je u svojoj Rezoluciji od 13. rujna 2018. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 o sredstvima za zaštitu bilja Parlament pozvao Komisiju i države članice „da osiguraju da se proceduralno produljenje razdoblja odobrenja tijekom trajanja postupka, u skladu s člankom 17. Uredbe, ne koristi za aktivne tvari koje su mutagene, karcinogene, toksične za reprodukciju i stoga pripadaju u kategoriju 1A ili 1B ili aktivne tvari koje remete rad endokrinih žlijezda te su štetne za ljude ili životinje, kao što je trenutačno slučaj za tvari poput flumioksazina, tiakloprida, klorotolurona i dimoksistrobina”;

W.  budući da je Parlament već uložio prigovor na prethodno produljenje roka za odobrenje flumioksazina u svojoj rezoluciji od 10. listopada 2019.(21) i da Komisija nije dala uvjerljiv odgovor na tu rezoluciju niti je na odgovarajući način dokazala da još jedno produljenje ne bi prekoračilo njezine provedbene ovlasti;

X.  budući da je nakon prethodnog produljenja roka za neke aktivne tvari 2019., uključujući flumioksazin, u skladu s Provedbenom uredbom (EU) 2019/707 samo 8 od 34 tvari obnovljeno ili neobnovljeno, dok će se u skladu s ovim nacrtom provedbene uredbe Komisije 26 tvari ponovno produljiti, mnoge od njih po treći ili četvrti put;

1.  smatra da Nacrt provedbene uredbe Komisije prekoračuje provedbene ovlasti predviđene Uredbom (EZ) br. 1107/2009;

2.  smatra da nacrt provedbene uredbe Komisije nije u skladu s pravom Unije te da ne poštuje načelo predostrožnosti;

3.  snažno osuđuje ozbiljna kašnjenja u postupku ponovnog odobravanja i utvrđivanju tvari koje uzrokuju poremećaje endokrinog sustava;

4.  smatra da odluka o ponovnom produljenju roka važenja odobrenja flumioksazina nije u skladu s kriterijima sigurnosti utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 1107/2009, da se ne temelji se na dokazima da se ta tvar može sigurno koristiti te da nije dokazano da je aktivna tvar flumioksazin prijeko potrebna za proizvodnju hrane u Uniji;

5.  poziva Komisiju da povuče svoj nacrt provedbene uredbe i da Odboru podnese novi nacrt kojim se u obzir uzimaju znanstveni dokazi o štetnim svojstvima svih relevantnih tvari, posebno flumioksazina;

6.  poziva Komisiju da ubuduće predstavlja samo nacrte provedbenih uredbi za produljenje roka važenja odobrenja za tvari za koje se na temelju postojećih znanstvenih saznanja ne očekuje da će u budućnosti dovesti do prijedloga Komisije za neobnavljanje odobrenja za predmetnu aktivnu tvar;

7.  poziva Komisiju da povuče odobrenja za tvari ako postoje dokazi ili osnovana sumnja da neće ispuniti kriterije sigurnosti utvrđene u Uredbi (EZ) br. 1107/2009;

8.  poziva države članice da osiguraju ispravnu i pravovremenu ponovnu procjenu odobrenja aktivnih tvari za čije su izvještavanje one zadužene te da osiguraju da se što prije učinkovito riješe trenutačna kašnjenja;

9.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 309, 24.11.2009., str. 1. (2) SL L 67, 12.3.2015., str. 18. (3) SL L 55, 28.2.2011., str. 13. (4) SL C 433, 23.12.2019., str. 183. (5) Direktiva Komisije 2002/81/EZ od 10. listopada 2002. o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ radi uvrštenja flumioksazina kao aktivne tvari (SL L 276, 12.10.2002., str. 28.). (6) Direktiva Vijeća 91/414/EEZ od 15. srpnja 1991. o stavljanju sredstava za zaštitu bilja na tržište (SL L 230, 19.8.1991., str. 1.). (7) Provedbena uredba Komisije (EU) br. 844/2012 od 18. rujna 2012. o određivanju odredaba potrebnih za provedbu postupka obnavljanja odobrenja za aktivne tvari, kako je predviđeno Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja (SL L 252, 19.9.2012., str. 26.). (8) SL L 293, 11.11.2010., str. 48. (9) Uredba Komisije (EU) br. 1141/2010 od 7. prosinca 2010. o utvrđivanju postupka za produljenje uvrštenja druge grupe aktivnih tvari u Prilog I. Direktivi Vijeća 91/414/EEZ i utvrđivanju popisa tih tvari (SL L 322, 8.12.2010., str. 10.). (10) Direktiva Komisije 2010/77/EU od 10. studenoga 2010. o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ u pogledu datuma isteka upisa određenih aktivnih tvari u Prilog I. (SL L 293, 11.11.2010., str. 48.). (11) Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/1885 od 20. listopada 2015. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja rokova odobrenja aktivnih tvari 2,4-D, acibenzolar-s-metil, amitrol, bentazon, cihalofop butil, dikvat, esfenvalerat, famoksadon, flumioksazin, DPX KE 459 (flupirsulfuron-metil), glifosat, iprovalikarb, izoproturon, lambda-cihalotrin, metalaksil-M, metsulfuron-metil, pikolinafen, prosulfuron, pimetrozin, piraflufen-etil, tiabendazol, tifensulfuron-metil i triasulfuron (SL L 276, 21.10.2015., str. 48.). (12) Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/549 оd 8. travnja 2016. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja roka valjanosti odobrenja aktivnih tvari bentazon, cihalofop butil, dikvat, famoksadon, flumioksazin, DPX KE 459 (flupirsulfuron-metil), metalaksil-M, pikolinafen, prosulfuron, pimetrozin, tiabendazol i tifensulfuron-metil (SL L 95, 9.4.2016., str. 4.). (13) Provedbena uredba Komisije (EU) 2017/841 od 17. svibnja 2017. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja rokova za odobrenje aktivnih tvari alfa-cipermetrin, Ampelomyces quisqualis soj aq 10, benalaksil, bentazon, bifenazat, bromoksinil, karfentrazon etil, klorprofam, ciazofamid, desmedifam, dikvat, DPX KE 459 (flupirsulfuron-metil), etoksazol, famoksadon, fenamidon, flumioksazin, foramsulfuron, Gliocladium catenulatum soj j1446, imazamoks, imazosulfuron, izoksaflutol, laminarin, metalaksil-m, metoksifenozid, milbemektin, oksasulfuron, pendimetalin, fenmedifam, pimetrozin, s-metolaklor i trifloksistrobin (SL L 125, 18.5.2017., str. 12.). (14) Provedbena uredba Komisije (EU) 2018/917 od 27. lipnja 2018. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja roka važenja odobrenja aktivnih tvari alfa-cipermetrin, beflubutamid, benalaksil, bentiavalikarb, bifenazat, boskalid, bromoksinil, kaptan, karvon, kloroprofam, ciazofamid, desmedifam, dimetoat, dimetomorf, dikvat, etefon, etoprofos, etoksazol, famoksadon, fenamidon, fenamifos, flumioksazin, fluoksastrobin, folpet, foramsulfuron, formetanat, Gliocladium catenulatum soj J1446, izoksaflutol, metalaksil-m, metiokarb, metoksifenozid, metribuzin, milbemektin, oksasulfuron, Paecilomyces lilacinus soj 251, fenmedifam, fosmet, pirimifos-metil, propamokarb, protiokonazol, pimetrozin i s-metolaklor (SL L 163, 28.6.2018., str. 13.). (15) Provedbena uredba Komisije (EU) 2019/707 оd 7. svibnja 2019. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja roka važenja odobrenja aktivnih tvari alfa-cipermetrin, beflubutamid, benalaksil, bentiavalikarb, bifenazat, boskalid, bromoksinil, kaptan, ciazofamid, desmedifam, dimetoat, dimetomorf, diruon, etefon, etoksazol, famoksadon, fenamifos, flumioksazin, fluoksastrobin, folpet, foramsulfuron, formetanat, metalaksil-m, metiokarb, metribuzin, milbemektin, Paecilomyces lilacinus soj 251, fenmedifam, fosmet, pirimifos-metil, propamokarb, protiokonazol, s‐metolaklor i tebukonazol (SL L 120, 8.5.2019., str. 16.). (16) Uredba (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (SL L 353, 31.12.2008., str. 1.). (17) Uredba (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. veljače 2005. o maksimalnim razinama ostataka pesticida u ili na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla i o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ (SL L 70, 16.3.2005., str. 1.). (18) EFSA Journal, volumen 12, broj 6, lipanj 2014., „Conclusion on the peer review of the pesticide risk assessment of the active substance oxathiapiprolin” (Zaključak o stručnom pregledu procjene rizika od uporabe aktivne tvari flumioksazina kao pesticida). (19) SL L 101, 20.4.2018., str. 33. (20) EFSA Journal, volumen 16, broj 6, lipanj 2018., „Guidance for the identification of endocrine disruptors in the context of Regulations (EU) No 528/2012 and (EC) No 1107/2009” (Smjernice za utvrđivanje endokrinih disruptora u kontekstu uredbi (EU) br. 528/2012 i (EZ) br. 1107/2009). (21) Rezolucija Europskog parlamenta od 10. listopada 2019. o Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2019/707 оd 7. svibnja 2019. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja roka važenja odobrenja aktivnih tvari alfa-cipermetrin, beflubutamid, benalaksil, bentiavalikarb, bifenazat, boskalid, bromoksinil, kaptan, ciazofamid, desmedifam, dimetoat, dimetomorf, diruon, etefon, etoksazol, famoksadon, fenamifos, flumioksazin, fluoksastrobin, folpet, foramsulfuron, formetanat, metalaksil-m, metiokarb, metribuzin, milbemektin, Paecilomyces lilacinus soj 251, fenmedifam, fosmet, pirimifos-metil, propamokarb, protiokonazol, s‐metolaklor i tebukonazol (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0026).

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. srpnja 2020. o sveobuhvatnom europskom pristupu skladištenju energije (2019/2189(INI))

P9_TA(2020)0198 A9-0130/2020

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 194.,

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum,

–  uzimajući u obzir sedmi cilj održivog razvoja Ujedinjenih naroda „Svima osigurati pristup pouzdanoj, održivoj i modernoj energiji po pristupačnoj cijeni”,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 28. studenoga 2018. naslovljenu „Čist planet za sve – Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo (COM(2018)0773),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. veljače 2020. pod naslovom „Europska strategija za podatke” (COM(2020)0066),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 9. travnja 2019. o provedbi strateškog akcijskog plana za baterije: razvoj strateškog vrijednosnog lanca baterija u Europi (COM(2019)0176),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 9. travnja 2019. o provedbi i utjecaju na okoliš i funkcioniranje unutarnjeg tržišta Direktive 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te stavljanju izvan snage Direktive 91/157/EEZ (COM(2019)0166),

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 12. prosinca 2019.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 25. lipnja 2019. o budućnosti energetskih sustava u energetskoj uniji kako bi se osigurala energetska tranzicija i ostvarivanje energetskih i klimatskih ciljeva do 2030. i nakon toga,

–  uzimajući u obzir Inicijativu za održivu i pametnu plinsku infrastrukturu za Europu, koju je 1. i 2. travnja 2019. u Bukureštu pokrenulo rumunjsko predsjedništvo Vijećem,

–  uzimajući u obzir Inicijativu za vodik koju je pokrenulo austrijsko predsjedništvo Vijeća u Linzu 17. i 18. rujna 2018.,

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27/EU(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o unutarnjem tržištu električne energije(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 347/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu te stavljanju izvan snage Odluke br. 1364/2006/EZ i izmjeni uredaba (EZ) br. 713/2009, (EZ) br. 714/2009 i (EZ) br. 715/2009(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi Instrumenta za povezivanje Europe, izmjeni Uredbe (EU) br. 913/2010 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 680/2007 i (EZ) br. 67/2010(5), koja se trenutno revidira,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije(6),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te stavljanju izvan snage Direktive 91/157/EEZ(7),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike(8),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore(9),

–  uzimajući u obzir informativni dokument Europskog revizorskog suda od 1. travnja 2019. pod nazivom „Pregled br. 04/2019: Potpora EU-a za skladištenje energije”,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju od 15. siječnja 2020. o europskom zelenom planu(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o klimatskoj i okolišnoj krizi(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama održanoj 2019. u Madridu u Španjolskoj (COP25)(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2019. o klimatskim promjenama: europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo u skladu s Pariškim sporazumom(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2018. o uvođenju infrastrukture za alternativna goriva u Europskoj uniji: vrijeme je za djelovanje!(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. veljače 2018. o ubrzavanju inovacija u području čiste energije(15),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. rujna 2016. pod naslovom „Ususret novom modelu energetskog tržišta”(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o strategiji EU-a za grijanje i hlađenje(17),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A9-0130/2020),

A.  budući da su u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma Parlament, Europsko vijeće i Komisija podržali cilj nulte neto stope emisija stakleničkih plinova u EU-u do 2050.;

B.  budući da prijelaz na gospodarstvo s nultom neto stopom stakleničkih plinova zahtijeva cjenovno pristupačnu i troškovno učinkovitu energetsku tranziciju sa sustava koji se uvelike temelji na fosilnim gorivima na energetski visokoučinkovit i klimatski neutralan sustav temeljen na obnovljivim izvorima;

C.  budući da obnovljivi izvori energije poput geotermalne energije, hidroenergije i biomase mogu osigurati određenu količinu energije za osnovno opterećenje, dok su drugi, kao što su vjetar i solarna energija, nestalni i promjenjivi; budući da je za integraciju varijabilnih obnovljivih izvora energije u elektroenergetski sustav potrebna veća fleksibilnost u pogledu ponude i potražnje kako bi se stabilizirala elektroenergetska mreža, spriječile ekstremne fluktuacije cijena i očuvala sigurnost opskrbe i cjenovna pristupačnost energije; budući da ta povećana fleksibilnost iziskuje povećane kapacitete za skladištenje energije u EU-u;

D.  budući da u svakom trenutku treba zadržati načelo razdvajanja;

E.  budući da je 2017. udio električne energije u konačnoj potrošnji energije u EU-28 iznosio samo 22,7 % budući da 2018. više od 60 % električne energije u EU-28 nije bilo proizvedeno iz obnovljivih izvora; budući da se očekuje daljnja elektrifikacija; budući da će prema procjenama Komisije EU morati moći pohraniti šest puta više energije nego danas kako bi do 2050. postigao nultu neto stopu emisija stakleničkih plinova;

F.  budući da će integracija sektora imati ključnu ulogu u poboljšanju fleksibilnosti i učinkovitosti energetskog sektora i smanjenju njegova ugljičnog otiska;

G.  budući da zeleni plinovi, kao što su plinovi nastali elektrolizom uz upotrebu električne energije iz obnovljivih izvora energije, pružaju veliki sezonski kapacitet skladištenja;

H.  budući da bi Komisija trebala istražiti kako postojeća plinska infrastruktura može doprinijeti dekarbonizaciji energetskog sustava, posebno u pogledu kapaciteta skladištenja energije za zelene plinove, npr. cjevovoda za prijenos i distribuciju plina ili podzemnog skladištenja kao sezonskog skladištenja, kako bi odlučila o potrebi za posebnom infrastrukturom ili optimiziranom i naknadno prilagođenom upotrebom postojećih kapaciteta;

I.  budući da je 2018. samo 3 % globalnog kapaciteta za proizvodnju litij-ionskih baterija bilo smješteno u EU-u, dok se 85 % nalazilo u azijsko-pacifičkoj regiji;

J.  budući da baterije i drugi oblici decentraliziranog skladištenja, kao što su zamašnjaci, omogućuju ne samo sigurnost opskrbe, nego i služe kao ekonomski izvedive infrastrukture brzog punjenja za električna vozila;

K.  budući da reverzibilne hidroelektrane predstavljaju više od 90 % kapaciteta za skladištenje energije u EU-u; budući da trenutačno imaju važnu ulogu u pogledu uspostave ravnoteže između potražnje i ponude električne energije, skladištenja velikih razmjera uz visoku povratnu učinkovitost i kratkoročnu i srednjoročnu fleksibilnost uz visoki kapacitet;

L.  budući da tehnologije skladištenja toplinske energije mogu ponuditi važne prilike za dekarbonizaciju energetskog sektora omogućavajući skladištenje topline ili hladnoće tijekom nekoliko mjeseci, i to apsorbiranjem obnovljive energije uz pomoć industrijskih toplinskih pumpi i korištenjem biomase, bioplina, ili geotermalne energije, kao i pružanjem usluga fleksibilnosti za primjerice elektroenergetski sustav u kojem prevladavaju obnovljivi izvori; budući da se dobro izolirane zgrade, mreže centraliziranog grijanja i posebna postrojenja za skladištenje mogu koristiti kao metode skladištenja za različita vremenska razdoblja;

M.  budući da je energetski model koji Komisija koristi za ocjenjivanje načina dekarbonizacije i povezanih političkih opcija ključan jer određuju buduće zakonodavstvo i model tržišta; budući da se u okviru trenutačnog modela znatno podcjenjuje pozitivni učinak skladištenja energije te ga stoga treba poboljšati;

1.  poziva države članice da u potpunosti istraže svoj potencijal za skladištenje energije;

2.  poziva Komisiju da izradi sveobuhvatnu strategiju za skladištenje energije kako bi se omogućila transformacija u energetski visokoučinkovito gospodarstvo temeljeno na obnovljivim izvorima, uzimajući u obzir sve dostupne tehnologije i tehnologije bliske tržištu te primjenjujući tehnološki neutralan pristup kako bi se zajamčili jednaki uvjeti za sve;

3.  poziva Komisiju da osnuje radnu skupinu koja će uključivati sve relevantne glavne uprave kako bi se izradila ta strategija, koja će se temeljiti na sveobuhvatnoj analizi sljedećih elemenata:

4.  smatra, konkretno, da bi se takvom strategijom trebale utvrditi potrebne mjere za poboljšanje prekograničnih veza i koordinacije, smanjenje regulatornog opterećenja za ulazak na tržište i poboljšanje pristupa kapitalu, vještinama i sirovinama za tehnologije skladištenja, u cilju poticanja konkurentnosti europskog tržišta i industrije;

5.  napominje da su za troškovno učinkovitu energetsku tranziciju prema energetski visokoučinkovitom sustavu utemeljenom na obnovljivim izvorima energije u cilju klimatski neutralnog gospodarstva potrebni pametna energetska mreža, napredne tehnologije skladištenja i fleksibilnosti, rezervna proizvodnja i odgovor na potražnju kako bi se osigurala stalna, cjenovno pristupačna i održiva opskrba električne energije, kao i primjena načela energetske učinkovitosti na prvom mjestu, znatno širenje upotrebe obnovljivih izvora, osnaživanje potrošača i neometani cjenovni signali; stoga poziva Komisiju da nastavi u okviru programa Obzor Europa podupirati istraživanja u području skladištenja energije, uključujući istraživanja novih i nadolazećih alternativnih tehnologija;

6.  prepoznaje ključnu ulogu digitalizacije u razvoju decentraliziranijeg i integriranijeg energetskog sustava te u konačnici u ostvarenju energetske tranzicije;

7.  ističe da prijelaz na klimatski neutralno gospodarstvo ne smije ugroziti sigurnost opskrbe energijom ili pristup energiji; naglašava ulogu skladištenja posebno za energetski izolirane ili otočne države članice; napominje da pouzdana opskrba energijom, troškovna učinkovitost i energetska tranzicija moraju ići ruku pod ruku; napominje, nadalje, da energetska učinkovitost, pametne mreže, sudjelovanje i mogućnosti distribuirane fleksibilnosti, uključujući skladištenje, jačaju sigurnost opskrbe energijom;

8.  naglašava da je važno osigurati jednake uvjete za sva rješenja skladištenja energije u skladu s načelom tehnološke neutralnosti kako bi se tržišnim silama omogućilo da odrede najbolji izbor tehnologije i potaknu inovacije te da bi glavni čimbenici koji utječu na razvoj različitih tehnoloških rješenja trebali biti pokazatelji energetske potrošnje, ugljični otisak i troškovi proizvodnje, upotrebe, recikliranja i stavljanja izvan pogona;

9.  duboko žali zbog toga što za infrastrukturne projekte ili za veće projekte skladištenja koji su ključni za energetsku tranziciju često postoji snažni otpor i kašnjenja na lokalnoj razini; poziva države članice da aktivno potiču javnu potporu na lokalnoj razini, primjerice sudjelovanjem građana u ranoj fazi, omogućavajući lokalnim zajednicama da se uključe, financijski sudjeluju ili dobiju kompenzaciju, i blisku suradnju među sektorima;

10.  naglašava potencijal skladištenja kao alternative tradicionalnom proširenju mreže; naglašava važnost koordiniranog planiranja infrastrukture kao dijela predstojeće strategije integracije energetskog sustava kako bi se postiglo klimatski neutralno i konkurentno europsko gospodarstvo;

11.  poziva na pravovremenu provedbu Direktive o tržištu električne energije (EU) 2019/944 i Uredbe o tržištu električne energije (EU) 2019/943; naglašava da bi skladištenje energije trebalo biti na dosljedan način definirano u nacionalnim pravnim okvirima; upozorava ne nejasnoće u pogledu toga što je sve obuhvaćeno, posebno kada je riječ o različitim tehnologijama pretvaranja električne energije u drugo gorivo (power-to-X), i stoga poziva Komisiju da hitno razjasni to pitanje;

12.  traži od Komisije da u kontekstu strategije za integraciju energetskih sustava pruži čvrstu pravnu osnovu za operatore prijenosnih i distribucijskih sustava plinske infrastrukture u cilju pružanja rješenja skladištenja energije u skladu s ciljevima Unije i području klime i s Pariškim sporazumom;

Regulatorne prepreke

13.  poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za to da zakonodavstvo na europskoj, nacionalnoj i regionalnoj razini bude dosljedno i da se izbjegnu preklapanja;

14.  ističe da većina država članica od operatora postrojenja za skladištenje, uključujući aktivne potrošače, zahtijeva da dvaput plate naknade za upotrebu mreže ili poreze na energiju i druge namete; uvjeren je da bi ukidanje tog opterećenja dovelo do većeg broja projekata skladištenja energije; poziva Komisiju da u nadolazećem prijedlogu revidirane Direktive o oporezivanju energije razlikuje krajnju potrošnju od skladištenja ili konverzije te da razvije učinkovit sustav oporezivanja kojim će se zabraniti dvostruko oporezivanje povezano s projektima skladištenja energije; poziva države članice da ukinu sve oblike dvostrukog oporezivanja razvojem učinkovitih sustava oporezivanja i preinačenjem naknada povezanih sa skladištenjem energije na način kojim bi se odražavala društvena korist od skladištenja i uklonile prepreke pristupu tržištu za projekte skladištenja;

15.  naglašava potrebu za usporedivim tretmanom skladištenja kod svih pružatelja električne energije i skladišta koja se nalaze prije i poslije brojila, kako bi se izbjeglo stvaranje problema unakrsnih potpora izbjegavanjem mrežnih naknada ili naknada za upotrebu sustava, poreza i nameta; napominje da trenutačno potrošači električne energije snose većinu financijskog tereta dekarbonizacije te se stoga skladištenje električne energije neizravno kažnjava;

16.  napominje da, uz iznimku reverzibilnih hidroelektrana, mrežnim kodeksima EU-a nisu obuhvaćena postrojenja za skladištenje energije, što ima za posljedicu to da ih se u državama članicama različito tretira, posebice kada se radi o zahtjevima za spajanje na mrežu; mišljenja je da to predstavlja nejednake uvjete tržišnog natjecanja, što sprečava razvoj održivih poslovnih modela za postrojenja za skladištenje energije; poziva Komisiju da olakša rad na uspostavljanju zajedničkih zahtjeva za spajanje na mrežu i da se pozabavi drugim preprekama koje stoje na putu integraciji skladišta u tržišta električne energije;

17.  poziva na hitnu reviziju Uredbe TEN-E(18) u pogledu kriterija prihvatljivosti i kategorija infrastrukture za električnu energiju kako bi se bolje uzeo u obzir razvoj postrojenja za skladištenje energije prije usvajanja novog popisa projekata od zajedničkog interesa; poziva na temeljitu reformu postupka izrade Desetogodišnjeg plana razvoja mreže kako bi se u planiranje infrastrukture integriralo načelo energetske učinkovitosti na prvom mjestu, kao i fleksibilnost, sektorska integracija i prekogranične veze; poziva na to da se kriteriji za dodjelu statusa projekta od zajedničkog interesa usklade s dugoročnim ciljem za temperaturu iz Pariškog sporazuma i ciljem EU-a u pogledu klimatske neutralnosti do 2050., i to tako da se svi projekti kandidati za popis projekata od zajedničkog interesa sustavno ocjenjuju s obzirom na klimatske aspekte;

18.  poziva Komisiju da prepozna ključnu ulogu svih tehnologija za fleksibilnost i skladištenje kako bi osigurala učinkovita energetska tranzicija i pružila visoka razina sigurnosti opskrbe i stabilnosti sustava; naglašava da postoji javni interes kada je riječ o razvoju novih projekata skladištenja i nadogradnji postojećih, što bi se trebalo odraziti u brzom, prioritiziranom i pojednostavljenom postupku izdavanja dozvola u državama članicama;

19.  sa zabrinutošću primjećuje da postupci odobravanja na nacionalnoj razini traju znatno dulje od maksimalnih razdoblja za projekte od zajedničkog interesa predviđenih Uredbom TEN-E; poziva Komisiju da u predstojećoj reviziji riješi to pitanje pomoću učinkovitog i sinkroniziranog provedbenog mehanizma kojim će se prepoznati velik javni interes projekata skladištenja od zajedničkog interesa;

20.  žali zbog nedovoljne tržišne primjene istraživačkih projekata u okviru programa Obzor 2020. i zbog nedostatka sustavnog praćenja dovršenih projekata i širenja rezultata istraživanja, te pozdravlja planiranu veću usmjerenost na aktivnosti bliske tržištu uz istodobno zadržavanje temeljnih istraživačkih ambicija za stvaranje niza tehnologija bliskih tržištu i budućih projekata u okviru programa Obzor Europa, posebno osnivanjem Europskog vijeća za inovacije; poziva na veće korištenje pretkomercijalne nabave; naglašava da je potrebno više istraživanja u području čistih, održivih i niskougljičnih tehnologija, što obuhvaća i skladištenje energije;

21.  naglašava da je potrebno bolje istražiti kemijske tvari koje se koriste za skladištenje energije te provesti temeljno istraživanje supravodljivosti, što bi se trebalo odraziti u nadolazećem programu Obzor;

22.  sa zabrinutošću primjećuje da se u Komisijinim Smjernicama o državnim potporama za zaštitu okoliša i energiju za razdoblje 2014. - 2020. samo jednom neizravno spominju projekti skladištenja energije; nadalje primjećuje da je u prošlosti prijavljeno zapanjujuće malo mjera državne potpore za projekte skladištenja;

23.  poziva Komisiju da pri revidiranju Smjernica o državnim potporama u obzir uzme važnu ulogu skladištenja u energetskoj tranziciji i uključi je na odgovarajući način; također poziva Komisiju da se pobrine za to da se u novim smjernicama uzme u obzir održivost i učinkovitost različitih tehnologija skladištenja, njihov doprinos stabilnosti mreže i doprinos klimatskoj neutralnosti; nadalje ističe da bi se za nekomercijalne projekte (npr. za istraživanje) moglo odobriti izuzeće od pravila o državnim potporama kako bi se izbjeglo neučinkovito financiranje i narušavanje tržišnog natjecanja; ističe da bi upravljanje postrojenjima za skladištenje od strane netržišnih sudionika trebalo biti ograničeno na slučajeve u kojima nema tržišnog interesa i za koja su nacionalna regulatorna tijela odobrila izuzeće;

24.  poziva Komisiju da se pobrine za to da se u novim smjernicama uzme u obzir učinkovitost različitih tehnologija skladištenja i njihov doprinos stabilnosti mreže kako bi se izbjeglo neučinkovito financiranje i kako bi se sudjelovanje netržišnih sudionika ograničilo na slučajeve i okolnosti navedene u člancima 36. i 54. Direktive o tržištu električne energije (EU) 2019/944;

Kemijsko skladištenje (Power to X)

25.  ističe važnu ulogu tehnologije power-to-X kao ključnog pokretača integracije energetskih sustava i povezivanja sektora električne energije i plina; naglašava u tom pogledu velik potencijal vodika, posebno zelenog vodika, te sintetičkog metana i biometana za sezonsko skladištenje energije u velikim količinama i kao nosača energije, kao goriva i kao sirovine za energetski intenzivne industrije, te kao održivog goriva za nekoliko vrsta prijevoza; poziva Komisiju da nastavi podupirati istraživanje i razvoj u području razvoja gospodarstva vodika te apelira na Komisiju i države članice da podupru daljnje širenje tehnologije Power-to-X, posebno podupiranjem inicijative za vodik kao važnog projekta od zajedničkog europskog interesa;

26.  napominje da upotreba vodika za skladištenje energije još nije konkurentna zbog visokih troškova proizvodnje; nadalje primjećuje veliku razliku u troškovima između zelenog i plavog vodika; ističe važnost potpornih mjera koje dovode do smanjenja troškova zelenog vodika kako bi on postao održiv poslovni model;

27.  primjećuje da u državama članicama postoje različiti standardi u pogledu miješanja vodika s prirodnim plinom; poziva Komisiju da ocijeni i razvije jasnu taksonomiju i standarde za vodik, kako za plinsku mrežu tako i za krajnje potrošače; ističe da se ti standardi morati prilagoditi potrebama krajnjih potrošača u pogledu kvalitete i tehnološkim kapacitetima, s obzirom na specifične karakteristike svake pojedine zemlje;

28.  napominje da se vodik proizveden konverzijom električne energije u plin može dalje transformirati u druge vrste plina, kao što su metanol i amonijak, koji se mogu koristiti kao gorivo u pomorskom i zrakoplovnom sektoru te prijevozu teškog tereta;

29.  ističe da postojeća plinska infrastruktura osigurava velik kapacitet za skladištenje energije te da bi ti kapaciteti kao i oni sposobni za prihvat novih izvora plina, posebno vodika, olakšali integraciju električne energije iz obnovljivih izvora; u tom pogledu napominje da se treba pozabaviti pitanjem nove uloge operatora prijenosnih sustava plina s obzirom na pravila o razdvajanju;

30.  poziva Komisiju da provede sveobuhvatnu procjenu učinka, analizu troškova i koristi te analizu dostupnosti naknadnog opremanja plinske infrastrukture ili izgradnje posebne nove infrastrukture, što je važno za upotrebu zelenog vodika, za njegov transport u velikim količinama i za uvođenje mobilnosti pogonjene vodikom; prepoznaje potencijal podzemnih skladišta plina poput praznih špilja ili poroznih skladišta;

31.  smatra da bi se politikama EU-a posebno trebale poboljšati inovacije i upotreba skladišta održive energije i zelenog vodika; ističe da se mora osigurati da je upotreba izvora energije kao što je prirodni plin samo prijelazne naravi, s obzirom na cilj postizanja klimatske neutralnosti najkasnije do 2050. godine; uviđa da će se EU trebati sve veće količine vodika; naglašava da je za osiguranje dostatnih količina energije i konkurentnosti europske industrije potrebno poduprijeti načine proizvodnje vodika;

32.  poziva Komisiju da razvije usklađenu definiciju zelenog vodika na temelju transparentne metodologije; nadalje poziva na uspostavu sustava uzajamnog priznavanja jamstava o podrijetlu za te plinove i predlaže da se razvije zajednički sustav certificiranja i sustav dokumentiranja u cijelom vrijednosnom lancu, primjerice izdavanjem zelene oznake; potiče države članice da administrativne prepreke za certificiranje zelenog i/ili niskougljičnog vodika svedu na najmanju moguću mjeru; poziva Komisiju da zajamči pošteno i efektivno tržišno natjecanje između tehnologija i nosača energije te između uvezenog vodika i vodika proizvedenog u EU-u;

33.  napominje da su, prema trenutačnim pravilima za unutarnje tržište plina, operatori infrastrukture za transport plina i operatori distribucijskih sustava ovlašteni samo za transport prirodnog plina kao reguliranu aktivnost; poziva Komisiju da u kontekstu strategije integracije energetskih sustava operatorima omogući transport niskougljičnih plinova poput vodika, biometana i sintetičkog metana;

34.  ističe da bi svi sudionici na tržištu trebali imati pristup prednostima i poticajima stvorenima u okviru pilot-projekata ili stvarnih laboratorija kako bi se dokazala izvedivost proizvodnje vodika iz obnovljivih izvora energije;

35.  podsjeća da je proizvodnja sintetičkih kemijskih nosača razumna samo kada se koristi obnovljiva energija; poziva na povećanje ciljeva za obnovljivu energiju do 2030. na temelju detaljne procjene učinka;

Elektrokemijsko skladištenje

36.  uvjeren je da će niz baterijskih tehnologija, uključujući one s već ustaljenim lancima vrijednosti u EU-u, imati važnu ulogu u osiguravanju stabilne i fleksibilne opskrbe električnom energijom; naglašava da su baterijske tehnologije od ključne važnosti u jamčenju strateške neovisnosti EU-a i njegove otpornosti u pogledu opskrbe električnom energijom;

37.  pozdravlja prijedlog Komisije o uspostavi normi za europske baterije;

38.  svjestan je da za niz baterijskih tehnologija već postoje dobro uhodani sustavi prikupljanja i recikliranja kao i zatvoreni kružni procesi, u skladu s načelima kružnog gospodarstva, posebno u vrijednosnim lancima automobilskih i industrijskih baterija sa sjedištem u EU-u, npr. startnih akumulatora na bazi olova, i smatra da bi se ti sustavi mogli uzeti kao obrazac za recikliranje baterija;

39.  napominje da će pristup tržištima električne energije i fleksibilnosti biti ključan za ostvarenje potencijala skladištenja baterija;

40.  zabrinut je zbog toga što EU ima vrlo nizak proizvodni kapacitet za litij-ionske baterije i što ovisi o proizvodnji izvan Europe uz ograničenu transparentnost; stoga pozdravlja Europski savez za baterije i Strateški akcijski plan za baterije; poziva na njihovo širenje kako bi se obuhvatile sve dostupne baterijske tehnologije; poziva da im se pruža stalna potpora i da se ojača provedba Strateškog akcijskog plana, u skladu sa širim ciljevima u pogledu kružnog gospodarstva, industrijske strategije i upravljanja kemikalijama; u tom pogledu pozdravlja najavu Komisije da će predložiti zakonodavstvo o baterijama kao potporu Strateškom akcijskom planu i kružnom gospodarstvu; u tom pogledu poziva na analizu životnog ciklusa baterija, uvođenje kružnog dizajna, sigurno upravljanje i rukovanje tijekom obrade opasnih tvari u proizvodnji ćelija, i uvođenje oznake ugljičnog otiska na kojoj se navodi učinak svih baterijskih vrijednosnih lanaca stavljenih na europsko tržište na okoliš; naglašava da je važno kreirati ekosustave oko vrijednosnog lanca baterija u cilju promicanja konkurentnosti i održivosti industrije;

41.  poziva Komisiju da predloži zahtjeve u pogledu ekološkog dizajna za baterije kako bi se unaprijedila njihove inherentne mogućnosti recikliranja;

42.  zabrinut je zbog velike ovisnosti EU-a o uvozu sirovina za proizvodnju baterija, među ostalim iz izvora u okviru kojih njihovo vađenje podrazumijeva degradaciju okoliša, kršenje standarda rada i lokalne konflikte zbog prirodnih resursa; apelira na Komisiju da u okviru relevantnih strategija EU-a riješi to pitanje ovisnosti; ističe ulogu održive nabave sirovina i potencijal domaćih izvora sirovina u EU-u; uvjeren je da bi se poboljšanim sustavima recikliranja baterija mogao osigurati znatan udio sirovina potrebnih za proizvodnju baterija u EU-u;

43.  prepoznaje potencijal ponovne upotrebe rabljenih baterija električnih vozila za skladištenje energije u kućanstvima ili u većim baterijskim jedinicama; zabrinut je da klasifikacija rabljenih baterija kao otpada u Direktivi o baterijama, neovisno o njihovoj ponovnoj upotrebi, može predstavljati prepreku takvoj ponovnoj upotrebi; svjestan je da se ponovno rabljene baterije ne vraćaju na recikliranje te da nema kontrole sigurnosnih standarda u slučaju prenamjene baterija, pri čemu se one koriste u svrhe različite od onih za koje su prvotno dizajnirane; poziva Komisiju da odgovornost proizvođača u pogledu učinkovitosti i sigurnosnih jamstava primijeni na onome koji bateriju ponovno stavi na tržište; poziva Komisiju da pojasni programe proširene odgovornosti proizvođača u pogledu ponovno rabljenih baterija;

44.  prepoznaje potencijal električnih vozila i njihovih baterija da uz pomoć pametne infrastrukture za punjenje električnih vozila osiguraju fleksibilnost mreže kao dio odgovora na potražnju za otpremljivom električnom energijom, čime bi se smanjila potreba za pričuvnim postrojenjima u elektroenergetskom sustavu;

45.  poziva Komisiju da pri reviziji Direktive o baterijama i nakon provedbe procjene učinka predloži ambiciozne ciljeve u pogledu prikupljanja i recikliranja baterija na temelju udjela ključnih metala; ističe da je potrebno dodatno promicati istraživanja i inovacije u pogledu postupaka i tehnologija recikliranja u okviru programa Obzor Europa;

46.  poziva Komisiju da razradi smjernice i/ili standarde za prenamjenu baterija iz električnih vozila, uključujući procese testiranja i ocjenjivanja, kao i sigurnosne smjernice;

47.  naglašava da je potrebno podupirati istraživanja, znanja i vještine u cilju poticanja proizvodnje baterija u EU-u;

48.  prepoznaje potencijal svjetske putovnice baterija za razvoj održivog vrijednosnog lanca baterija, vodeći računa o ljudskim pravima i utjecaju na okoliš; potvrde o podrijetlu minerala smatra važnim sredstvom za jamčenje održivih vrijednosnih lanaca baterija;

Mehaničko skladištenje

49.  napominje da reverzibilne hidroelektrane imaju ključnu ulogu u skladištenju energije; zabrinut je zbog toga što EU ne iskorištava puni potencijal tog visokoučinkovitog i ugljično neutralnog načina skladištenja energije;

50.  smatra da bi države članice trebale tražiti dodatne načine za poboljšanje kapaciteta reverzibilnih hidroelektrana, uzimajući pritom u obzir višenamjensku upotrebu postojećih i novih spremnika; poziva države članice da uklone sve administrativne prepreke zbog kojih se ti projekti odgađaju i pruže regulatornu potporu inovativnim pristupima u tom području; poziva Komisiju da postavi nužnu energetsku tranziciju kao prioritet, da provede sveobuhvatnu reviziju relevantnog zakonodavstva i da po potrebi predloži izmjene, svodeći utjecaj na okoliš na najmanju moguću mjeru;

51.  ističe da bi u interesu zaštite okoliša modernizacija postojećih postrojenja i projekata većeg kapaciteta mogla biti bolja opcija od započinjanja novih projekata;

52.  uviđa doprinos koji tehnologije skladištenja kao što su stlačeni zrak, kondenzatori i zamašnjaci pružaju u pogledu fleksibilnosti; prepoznaje važnost europske tehnologije zamašnjaka za skladištenje energije i regulaciju frekvencije; ističe činjenicu da je ta tehnologija relevantan instrument za skladištenje i regulaciju za pametne mreže ili strateški razvoj mreže;

Skladištenje toplinske energije

53.  smatra da su skladištenje toplinske energije (poput kotlova velikog kapaciteta) i centralizirano grijanje u gusto naseljenim područjima vrlo učinkovita sredstva za skladištenje energije, koja pružaju potrebnu fleksibilnost za integraciju većeg udjela nestalnih obnovljivih izvora i otpadne topline iz industrijskih procesa i tercijarnog sektora; poziva Komisiju i države članice da podupru i razviju energetski visokoučinkovite mreže centraliziranog grijanja; nadalje, poziva Komisiju da toplinsku infrastrukturu i skladištenje toplinske energije uzme u obzir pri razradi desetogodišnjih planova razvoja mreže i za Europsku mrežu operatora prijenosnih sustava za električnu energiju (ENTSO-E) i Europsku mrežu operatora prijenosnog sustava za plin (ENTSO-G);

54.  smatra da bi skladištenje toplinske energije u vodonosnicima, posebno u vezi s korištenjem geotermalnih izvora, moglo predstavljati inovativan alat u neurbaniziranim i industrijskim područjima; poziva Komisiju i države članice da podupru istraživanja i razvoj tih rješenja te da provedu velike pilot planove;

55.  priznaje da fleksibilna kogeneracija pruža napredno integrirano rješenje za skladištenje energije za fleksibilnost elektroenergetskih mreža i učinkovitost opskrbe toplinom zahvaljujući skladištenju topline pri čemu se proizvodnja električne energije odvaja od potrošnje topline; poziva države članice da nadalje istraže mogućnost integracije sektora, pametnih energetskih sustava i korištenja viška topline, na primjer iz podatkovnih centara, industrijskih lokacija ili sustava podzemne željeznice; poziva Komisiju da promiče inovativne koncepte skladištenja toplinske energije kao što su skladištenje električne energije dobivene iz toplinske energije i skladištenje leda;

56.  pozdravlja činjenicu da će mreže centraliziranog grijanja i hlađenja ispunjavati uvjete za financiranje u skladu s revidiranom Uredbom o CEF-u te poziva da ih se uključi kao potencijalne projekte od zajedničkog interesa u okviru Uredbe TEN-E;

57.  smatra da bi se, u skladu s načelom tehnološke neutralnosti, trebale promicati tehnologije za skladištenje toplinske energije kako bi se poboljšale njihova učinkovitost, pouzdanost i integracija u postojeće sustave otpremljive električne energije; smatra da razvoj tehnologija za skladištenje toplinske energije i njihovo uvođenje na tržište mogu pružiti mogućnosti za pokretanje zajedničkih projekata u cilju poticanja energetskih partnerstava među zemljama;

58.  prepoznaje skladišni potencijal energetski učinkovitih zgrada zahvaljujući skladišno učinkovitim masama i toplinskim ili masivnim građevinskim komponentama ili skladištenju tople ili hladne vode; poziva Komisiju da u nadolazećoj strategiji za val obnove potiče na obnavljanje u pogledu energetske učinkovitosti te poziva države članice da ispune svoje ciljeve iz strategija za dugoročnu obnovu, uzimajući pritom u obzir potencijal zgrada kada je riječ o skladištenju;

59.  poziva Komisiju da u nadolazećoj strategiji integracije energetskih sustava razmotri ulogu infrastrukture za skladištenje toplinske energije i zagrijavanje u osiguravanju fleksibilnosti energetskog sustava;

60.  poziva države članice da u svojim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima pri transformaciji svojih energetskih sustava u energetski visokoučinkovita gospodarstva koja se u potpunosti temelje na energiji iz obnovljivih izvora razmotre sve održive i troškovno učinkovite tehnologije skladištenja i mogućnosti za fleksibilnost, uključujući one u pogledu topline, kao dio pristupa integriranih energetskih sustava;

Decentralizirano skladištenje – uloga aktivnih potrošača

61.  smatra da kućanske baterije, kućansko skladištenje toplinske energije, tehnologija za komunikaciju između vozila i mreže, pametni kućanski energetski sustavi, upravljanje potrošnjom i sektorska integracija doprinose smanjenju vršnih vrijednosti potrošnje, omogućuju fleksibilnost i imaju sve važniju ulogu u osiguravanju učinkovitosti i integracije energetske mreže; smatra da će za postizanje toga biti ključni rana normizacija novih uređaja, informiranje potrošača i transparentnost potrošačkih podataka te dobro funkcioniranje tržišta električne energije u okviru kojega se potrošačima omogućuje jednostavan pristup; nadalje, ističe ulogu aktivnih potrošača i energetskih zajednica građana u procesu energetske tranzicije i vjeruje da bi ih se trebalo na odgovarajući način poduprijeti;

62.  primjećuje nevoljkost privatnih korisnika da ponude svoje baterije vozila u svrhe skladištenja, premda je to tehnički izvedivo; u tom pogledu pozdravlja poticaje za fleksibilnost koji su potrošačima pruženi u okviru Direktive (EU) 2019/944 (Direktiva o tržištu električne energije) i poziva države članice da se pobrinu za a brzu i strogu provedbu relevantnih odredbi; naglašava da će šire uvođenje tehnologije za komunikaciju između vozila i mreže na tržište zahtijevati veću interoperabilnost, a stoga i ujednačene propise ili standarde na razini cijelog EU-a kojima će se ukloniti niz prepreka, uključujući administrativne, pravne i porezne prepreke;

63.  prepoznaje doprinos aktivnih potrošača u pogledu pružanja fleksibilnosti sustavu, na primjer s pomoću decentraliziranih i malih rješenja za skladištenje energije, te u konačnici u pogledu postizanja klimatskih i energetskih ciljeva; poziva države članice da podupru sudjelovanje građana u energetskom sustavu (npr. uz pomoć poreznih poticaja za baterijske tehnologije skladištenja) i da uklone one prepreke koje sprečavaju potrošače da sami proizvode električnu energiju, troše je, skladište ili prodaju na tržištu; poziva Komisiju da na odgovarajući način prati ispravnu provedbu Direktive o tržištu električne energije i Direktive (EU) 2018/2001 (Direktive o obnovljivoj energiji) u pogledu primjene članaka kojima se uspostavlja regulatorni okvir za potrošače vlastite energije i energetske zajednice;

64.  ističe da je decentralizirano skladištenje ključan dio upravljanja potrošnjom; ističe ulogu baterija električnih vozila u osiguravanju fleksibilnosti mreže preko usluga pametnog punjenja i usluga komunikacije s vozilom; poziva Komisiju da uspostavi poticajni okvir kojim će se zajamčiti da proizvođači električnih vozila, softver za punjenje i stanica za punjenje omogućuju opciju pružanja tih usluga, te da postigne potpunu interoperabilnost u okviru revidirane Direktive o alternativnim gorivima;

o
o   o

65.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 158, 14.6.2019., str. 125. (2) SL L 158, 14.6.2019., str. 54. (3) SL L 328, 21.12.2018., str. 82. (4) SL L 115, 25.4.2013., str. 39. (5) SL L 348, 20.12.2013., str. 129. (6) SL L 283, 31.10.2003., str. 51. (7) SL L 266, 26.9.2006., str. 1. (8) SL L 327, 22.12.2000., str. 1. (9) SL L 206, 22.7.1992., str. 7. (10) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0005. (11) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0078. (12) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0079. (13) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0217. (14) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0438. (15) SL C 463, 21.12.2018., str. 10. (16) SL C 204, 13.6.2018., str. 23. (17) SL C 204, 13.6.2018., str. 35. (18) Uredba (EU) br. 347/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu te stavljanju izvan snage Odluke br. 1364/2006/EZ i izmjeni uredaba (EZ) br. 713/2009, (EZ) br. 714/2009 i (EZ) br. 715/2009, (SL L 115, 25.4.2013., str. 39.).

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. srpnja 2020. o reviziji smjernica za transeuropsku energetsku infrastrukturu (2020/2549(RSP))

P9_TA(2020)0199 B9-0122/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 347/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu te stavljanju izvan snage Odluke br. 1364/2006/EZ i izmjeni uredaba (EZ) br. 713/2009, (EZ) br. 714/2009 i (EZ) br. 715/2009(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi Instrumenta za povezivanje Europe, izmjeni Uredbe (EU) br. 913/2010 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 680/2007 i (EZ) br. 67/2010(2),

–  uzimajući u obzir stajalište Parlamenta u prvom čitanju usvojeno 17. travnja 2019. o reviziji Uredbe (EU) br. 1316/2013 o uspostavi Instrumenta za povezivanje Europe(3) i njegovu pozivu na reviziju Uredbe (EU) br. 347/2013 o transeuropskoj energetskoj infrastrukturi (Uredba TEN-E) s obzirom na trenutačne klimatske i energetske ciljeve Europske unije,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU) 2016/1841 od 5. listopada 2016. o sklapanju, u ime Europske unije, Pariškog sporazuma donesenoga u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. listopada 2017. o Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama, održanu 2017. u Bonnu u Njemačkoj (COP23)(5),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije upućenu Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljenu „Čist planet za sve: Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo” (COM(2018)0773),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2018. o Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama održanoj 2018. u Katowicama u Poljskoj (COP24)(6),

–  uzimajući u obzir zakonodavni paket „Čista energija za sve Europljane”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama održanoj 2019. u Madridu u Španjolskoj (COP25)(7),

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 12. prosinca 2019. kojima se podržava cilj postizanja klimatski neutralne Unije do 2050.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o klimatskoj i okolišnoj krizi(8),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije upućenu Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640),

–  uzimajući u obzir kriterije Europske investicijske banke za kreditiranje u području energije,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2020. o europskom zelenom planu(9),

–  uzimajući u obzir članak 172. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o reviziji smjernica za transeuropsku energetsku infrastrukturu (O-000012/2020 – B9-0008/2020),

–  uzimajući u obzir članak 136. stavak 5. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za industriju, istraživanje i energetiku,

A.  budući da se Uredbom (EU) br. 347/2013 o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu („Uredba TEN-E”) utvrđuju pravila za pravovremeni razvoj i interoperabilnost mreža TEN-E kako bi se ostvarili ciljevi energetske politike Unije;

B.  budući da su u Uredbi TEN-E utvrđeni prioritetni koridori i tematska područja transeuropske energetske infrastrukture te smjernice za odabir projekata od zajedničkog interesa; budući da se Uredbom TEN-E utvrđuje da projekti od zajedničkog interesa mogu dobiti financijsku potporu iz Instrumenta za povezivanje Europe (CEF) te bi im koristila primjena pojednostavnjenih postupaka izdavanja dozvola, kao i poseban regulatorni tretman kojim bi se omogućio pristup prekograničnim mehanizmima i poticajima za raspodjelu troškova, kao i veća transparentnost;

C.  budući da je prvi popis projekata od zajedničkog interesa, utvrđen 2013. Delegiranom uredbom Komisije (EU) br. 1391/2013, sadržavao 248 projekata od zajedničkog interesa, dok je drugi popis utvrđen Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2016/89 sadržavao 195 projekata od zajedničkog interesa, a treći popis utvrđen Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2018/540 173 projekata od zajedničkog interesa; budući da je Komisija 31. listopada 2019. usvojila četvrti popis projekata od zajedničkog interesa na kojem se nalazi 151 projekt od zajedničkog interesa;

D.  budući da su se suzakonodavci, što je vidljivo i u stajalištu Parlamenta u prvom čitanju od 17. travnja 2019. o prijedlogu uredbe o Instrumentu za povezivanje Europe za razdoblje 2021. – 2027., privremeno složili da bi Komisija trebala ocijeniti učinkovitost i dosljednost politike Uredbe TEN-E s obzirom na, među ostalim, energetske i klimatske ciljeve Unije za 2030., dugoročnu predanost EU-a dekarbonizaciji i načelo „energetske učinkovitosti na prvom mjestu”; budući da bi tu procjenu trebalo predati Parlamentu i Vijeću do 31. prosinca 2020.;

E.  budući da je Uredba TEN-E-u odobrena prije donošenja Pariškog sporazuma, koji uključuje obvezu da se porast globalne prosječne temperature zadrži znatno ispod 2 ºC u odnosu na razine iz predindustrijskog razdoblja te da se porast temperature nastoji ograničiti na 1,5 ºC u odnosu na razine iz predindustrijskog razdoblja;

F.  budući da je od donošenja Uredbe TEN-E 2013. godine nekoliko koraka u razvoju znatno promijenilo područje energetske politike u Uniji;

G.  budući da energija ima središnju ulogu u prijelazu na gospodarstvo s nultom neto stopom emisija stakleničkih plinova te budući da su napori za nastavak dekarbonizacije energetskog sustava nužni kako bi se Uniji omogućilo da najkasnije do 2050. dosegne nultu neto stopu emisija, uz istodobno promicanje tranzicije u drugim sektorima i suočavanje s povećanom potražnjom za električnom energijom;

H.  budući da u cilju postizanja svojih klimatskih i energetskih ciljeva te poticanja pametnog, održivog i uključivog rasta Unija treba modernu i visokoučinkovitu energetsku infrastrukturu koja je otporna na buduće promjene i koja može pružiti sigurnost opskrbe energijom, uključujući diversifikaciju ruta, izvora i dobavljača;

I.  budući da se Uredbom TEN-E utvrđuju prioriteti transeuropske energetske infrastrukture koje treba provesti kako bi se ostvarili ciljevi energetske i klimatske politike Unije te projekti od zajedničkog interesa koji su potrebni za ostvarivanje tih prioriteta;

J.  budući da bi prioritetni koridori, prioritetna područja i kriteriji prihvatljivosti trebali slijediti razvoj energetskog sustava i uvijek biti u skladu s prioritetima politike Unije, posebno u kontekstu dugoročnih procesa dekarbonizacije;

K.  budući da bi odgovarajuće politike koje se odnose na uvođenje infrastrukture i energetsku učinkovitost trebalo provoditi zajedno kako bi se ciljevi Unije postigli na što učinkovitiji način po pitanju troškova;

L.  budući da Parlament u Rezoluciji od 15. siječnja 2020. o europskom zelenom planu poziva na „reviziju smjernica o transeuropskoj energetskoj infrastrukturi (TEN-E) prije usvajanja sljedećeg popisa projekata od zajedničkog interesa”;

1.  pozdravlja najavu u komunikaciji o europskom zelenom planu da će se revizija smjernica TEN-E provesti 2020.;

2.  poziva Komisiju da najkasnije do kraja 2020. iznese prijedlog za reviziju smjernica o TEN-E u kojem se posebno uzimaju u obzir energetski i klimatski ciljevi Unije za 2030., dugoročnu obvezu Unije u pogledu dekarbonizacije i načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu”;

3.  poziva Komisiju da predloži prijelazne smjernice o potrošnji u okviru Instrumenta za povezivanje Europe i o odabiru projekata za peti popis projekata od zajedničkog interesa do kraja 2020. kako bi se zajamčilo da su potrošnja i odabir u skladu s obvezama preuzetima u okviru Pariškog sporazuma;

4.  smatra da kriteriji za dodjelu statusa projekta od zajedničkog interesa utvrđeni u smjernicama TEN-E moraju biti u skladu s klimatskim i energetskim ciljevima Unije, što uključuje cilj klimatske neutralnosti do 2050., kako je navedeno u zaključcima Europskog vijeća iz prosinca 2019., i u skladu sa svih pet dimenzija energetske unije, uključujući cilj pristupačnosti;

5.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 115, 25.4.2013., str. 39. (2) SL L 348, 20.12.2013., str. 129. (3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0420. (4) SL L 282, 19.10.2016., str. 1. (5) SL C 346, 27.9.2018., str. 70. (6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0430. (7) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0079. (8) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0078. (9) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0005.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. srpnja 2020. o Preporuci Europskog parlamenta Vijeću i Komisiji u pogledu sklapanja sporazuma, koji je predmet pregovara, između Europske unije i Novog Zelanda o razmjeni osobnih podataka između Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) i novozelandskih tijela nadležnih za borbu protiv teških kaznenih djela i terorizma (COM(2019)0551 – 2020/2048(INI))

P9_TA(2020)0200 A9-0131/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Preporuku Komisije za Odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora o sporazumu između Europske unije i Novog Zelanda o razmjeni osobnih podataka između Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) i novozelandskih tijela nadležnih za borbu protiv teških kaznenih djela i terorizma (COM(2019)0551),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća od 13. svibnja 2020. o odobravanju otvaranja pregovora s Novim Zelandom o sporazumu između Europske unije i Novog Zelanda o razmjeni osobnih podataka između Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) i tijela Novog Zelanda nadležnih za borbu protiv teških kaznenih djela i terorizma,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima (Povelja), a posebno njezine članke 2., 6., 7., 8. i 47.,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 6., te Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 16. i 218.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) te zamjeni i stavljanju izvan snage odluka Vijeća 2009/371/PUP, 2009/934/PUP, 2009/935/PUP, 2009/936/PUP i 2009/968/PUP(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP(5),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe za zaštitu pojedinaca u vezi s automatskom obradom osobnih podataka (ETS br. 108) od 28. siječnja 1981. i Dodatni protokol od 8. studenog 2001. uz Konvenciju za zaštitu pojedinaca u vezi s automatskom obradom osobnih podataka, koji se odnosi na nadzorna tijela i prekogranične tokove podataka (ETS br. 181),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog nadzornika za zaštitu podataka 1/2020 o pregovaračkom mandatu za sklapanje međunarodnog sporazuma o razmjeni osobnih podataka između Europola i tijela kaznenog progona Novog Zelanda,

–  uzimajući u obzir izvješće Europola o stanju i trendovima u pogledu terorizma za 2019.,

–  uzimajući u obzir poziv na djelovanje iz Christchurcha, koji su usvojili Novi Zeland, Francuska, Komisija, tehnološka poduzeća i drugi s ciljem uklanjanja internetskog sadržaja povezanog s terorizmom i nasilnim ekstremizmom,

–  uzimajući u obzir članak 114. stavak 4. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A9-0131/2020),

A.  budući da se Uredbom (EU) 2016/794 omogućuje prijenos osobnih podataka nadležnom tijelu treće zemlje ili međunarodnoj organizaciji ako je taj prijenos potreban za izvršavanje zadaća Europola na temelju odluke Komisije o primjerenosti u skladu s Direktivom (EU) 2016/680, međunarodnog sporazuma u skladu s člankom 218. UEFU-a, kojim se osiguravaju prikladni zaštitni mehanizmi u pogledu zaštite privatnosti i temeljnih prava i sloboda pojedinaca, ili sporazumâ o suradnji kojima se omogućuje razmjena osobnih podataka, a koji su sklopljeni prije 1. svibnja 2017. te, u iznimnim slučajevima, na pojedinačnoj osnovi pod strogim uvjetima utvrđenima u članku 25. stavku 5. Uredbe (EU) 2016/794, pod uvjetom da su osigurane prikladne zaštitne mjere; naglašava da se dotičnim sporazumom trebaju u potpunosti poštovati temeljna prava i načela priznata u Povelji;

B.  budući da bi u okviru međunarodnih sporazuma kojima se Europolu i trećim zemljama omogućava suradnja i razmjena osobnih podataka trebalo poštovati temeljna prava utvrđena u Povelji, a posebno u člancima 2., 6., 7., 8. i 47. te članku 16. UFEU-a, a stoga i načelo ograničenja svrhe te pravo na pristup i ispravak; budući da bi ti sporazumi trebali biti pod nadzorom neovisnog tijela , kako je izričito utvrđeno u Povelji , te bi trebali biti nužni i razmjerni ispunjavanju zadaća Europola;

C.   budući da se u programskom dokumentu Europola za razdoblje 2020. – 2022.(6) ističe da potpuna i uspješna provedba aktivnosti Europske multidisciplinarne platforme za borbu protiv kriminalnih prijetnji (EMPACT), osobito na operativnoj razini, nije moguća bez bliskog partnerstva s trećim zemljama i organizacijama; budući da su EU i Novi Zeland bliskih nazora kada je riječ o globalnim sigurnosnim pitanjima te da u tom pogledu slijede slične pristupe;

D.  budući da su Europol i policijske snage Novog Zelanda već uspostavili okvir za pojačanu suradnju u okviru radnog dogovora i memoranduma o razumijevanju, potpisanima 2019., kojima se novozelandskoj policiji omogućuje upotreba mrežne aplikacije za sigurnu razmjenu informacija (SIENA) i trajno raspoređivanje časnika za vezu u sjedište Europola u Haagu;

E.  budući da je Europol već sklopio više operativnih sporazuma o razmjeni osobnih podataka s trećim zemljama; budući da je Unija 2018. započela pregovore o tom pitanju s osam zemalja Bliskog istoka i sjeverne Afrike (Turskom, Izraelom, Tunisom, Marokom, Libanonom, Egiptom, Alžirom i Jordanom) i budući da je Parlament donio rezolucije o pregovaračkim mandatima za te sporazume(7);

F.  budući da je Europol utvrdio visoku razinu opasnosti od džihadističkih terorista i budući da je 2018. terorizam i dalje bio velika prijetnja sigurnosti u državama članicama; budući da je broj uhićenja desničarskih terorista ostao na relativno niskoj razini, no da taj broj već treću godinu zaredom raste; budući da su države članice izvijestile Europol o tome da su 2018. tijela kaznenog progona upotrijebila alate za razmjenu podataka radi onemogućavanja, ometanja ili istrage 129 džihadističkih napada;

G.  budući da Europski nadzornik za zaštitu podataka od 1. svibnja 2017. nadzire Europol te da institucijama EU-a daje savjete u pogledu politike i zakonodavstva u području zaštite podataka, uključujući pregovore o sporazumima iz područja primjene zakonodavstva;

H.  budući da bi, s obzirom na desničarski teroristički napad izveden 2019. na dvije džamije u Christchurchu, operativna suradnja koja se treba formalizirati sporazumom između Europola i Novog Zelanda, na temelju omogućavanja razmjene osobnih podataka, mogla biti ključna za sprečavanje i progon drugih teških kaznenih djela i terorističkih napada koji bi se u budućnosti mogli planirati ili izvesti u EU-u ili bilo gdje u svijetu;

I.   budući da prijenosi osobnih podataka koji su prikupljeni u okviru kaznenih istraga i koje Europol dalje obrađuje u skladu sa sporazumom mogli bi imati velik utjecaj na živote dotičnih pojedinaca;

1.  smatra da će ojačana suradnja s Novim Zelandom u području kaznenog progona pomoći Europskoj uniji da još bolje zaštiti svoje sigurnosne interese, posebice u području sprečavanja i borbe protiv terorizma, suzbijanja organiziranog kriminala i borbe protiv kiberkriminaliteta; potiče Komisiju da brzo pokrene pregovore s Novim Zelandom o razmjeni osobnih podataka između Europola i tijela Novog Zelanda nadležnih za borbu protiv teških kaznenih djela i terorizma uz potpuno poštovanje pregovaračkih smjernica koje je donijelo Vijeće; poziva Komisiju da slijedi dodatne preporuke iz ove Rezolucije;

2.  ustraje u tome da bi razina zaštite podataka predviđena sporazumom trebala biti u osnovi jednaka razini zaštite predviđenoj pravom EU-a, i u zakonodavstvu i u praksi; nadalje, ustraje u tome da se sporazum ne može sklopiti ako se ne zajamči takva razina zaštite; u tom kontekstu ističe da je Komisija 2012. službeno priznala Novi Zeland kao zemlju koja pruža odgovarajuću razinu zaštite podataka; budući da se ta odluka, međutim, primjenjuje samo na pitanja obuhvaćena područjem primjene Uredbe (EU) 2016/679 te se stoga ne primjenjuje na pitanja kaznenog progona;

3.  smatra da bi prekogranična razmjena informacija među svim relevantnim tijelima kaznenog progona, unutar EU-a i s globalnim partnerima, trebala biti određena kao prioritet radi učinkovitijeg suzbijanja teških kaznenih djela i terorizma;

4.  zahtijeva da se sporazumom predvide sve potrebne zaštitne mjere i kontrole u pogledu zaštite osobnih podataka; napominje da bi prijenos osjetljivih osobnih podataka trebao biti dopušten samo u iznimnim slučajevima kada su takvi prijenosi strogo nužni i razmjerni kada su u pitanju sprečavanje i borba protiv kaznenih djela obuhvaćenih sporazumom; naglašava da bi trebalo definirati jasne zaštitne mjere za osobe čiji se podaci obrađuju, osobe povezane s osobama čiji se podaci obrađuju i osobe povezane s kaznenim djelom kao što su svjedoci i žrtve kako bi se zajamčilo poštovanje temeljnih prava;

5.  smatra da bi se u skladu s načelom ograničavanja svrhe u budućem sporazumu trebao izričito utvrditi popis kaznenih djela u vezi s kojima se mogu razmjenjivati osobni podaci, u skladu s definicijama kaznenih djela u EU-u, ako postoje; taj bi popis trebao sadržavati sve aktivnosti obuhvaćene tim kaznenim djelima, kao vjerojatne učinke prijenosa osobnih podataka;

6.  naglašava da bi preneseni osobni podaci trebali biti povezani s pojedinačnim kaznenim predmetima; ističe da bi u sporazum trebalo uključiti jasnu definiciju koncepta pojedinačnih kaznenih predmeta jer je on potreban za procjenu nužnosti i proporcionalnosti prijenosa podataka;

7.  ustraje u tome da sporazum sadrži jasnu i preciznu odredbu kojom se utvrđuje razdoblje čuvanja osobnih podataka prenesenih Novog Zelandu i kojom se zahtijeva brisanje podataka na kraju tog razdoblja; traži da se u sporazumu utvrde postupovne mjere kako bi se osigurala usklađenost; u tom pogledu zahtijeva da se sporazumom posebno predvide periodične revizije razdoblja čuvanja kao i svaka druga potreba za pohranom osobnih podataka te druge odgovarajuće mjere kojima se jamči poštovanje tih rokova; ustraje u tome da se u iznimnim slučajevima, kad postoje opravdani razlozi za pohranjivanje podataka na duže vrijeme, po isteku razdoblja čuvanja podataka ti razlozi i popratna dokumentacija proslijede Europolu i Europskom nadzorniku za zaštitu podataka;

8.  potiče Vijeće i Komisiju da surađuju s vladom Novog Zelanda kako bi se, u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije i člankom 8. stavkom 3. Povelje, odredilo koje će neovisno nadzorno tijelo s ovlastima za istragu i djelovanje biti zaduženo za nadzor nad provedbom tog međunarodnog sporazuma; traži postizanje dogovora i uspostavu tog tijela prije nego međunarodni sporazum stupi na snagu; ustraje u tome da se naziv tog tijela izričito navede u sporazumu;

9.  smatra da bi međunarodni sporazum trebao sadržavati odredbu kojom se EU-u omogućuje obustava ili opoziv sporazuma u slučaju kršenja njegovih odredbi; smatra da je važno da neovisno nadzorno tijelo ima i ovlast za odlučivanje o obustavi ili otkazati prenošenje osobnih podataka u slučaju kršenja sporazuma; smatra da bi u skladu sa sporazumom tijelima trebalo omogućiti da i dalje obrađuju sve osobne podatke obuhvaćene područjem primjene sporazuma i prenesene prije njegove obustave ili raskida; smatra da bi trebalo uspostaviti mehanizam za praćenje i periodičnu evaluaciju sporazuma kako bi se mogla ocijeniti usklađenost postupanja partnera sa sporazumom i njegovo funkcioniranje s obzirom na operativne potrebe Europola i pravo EU-a o zaštiti podataka;

10.  smatra da bi nadležnim tijelima Novog Zelanda trebalo omogućiti da podatke Europola prenose dalje drugim tijelima Novog Zelanda, među ostalim za upotrebu u sudskim postupcima, samo za izvorne svrhe prijenosa koji provodi Europol te da bi taj prijenos trebao podlijegati prethodnom odobrenju Europola; ističe da daljnji prijenos podataka Europola, pri kojem bi novozelandska nadležna tijela podatke prenosila tijelima trećih zemalja, ne bi trebalo dopustiti;

11.  poziva Vijeće i Komisiju da se prije finalizacije nacrta sporazuma i tijekom pregovora savjetuju s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka o njegovim odredbama;

12.  smatra da bi u međunarodnom sporazumu s Novim Zelandom trebalo utvrditi da osobe na koje se podaci odnose imaju pravo na informacije, ispravke i brisanje, kako je utvrđeno u drugim zakonodavnim aktima EU-a o zaštiti podataka; u tom pogledu zahtijeva da sporazum sadrži jasna i detaljna pravila o informacijama koje bi trebalo pružiti ispitanicima;

13.  naglašava da će suglasnost Parlamenta za sklapanje sporazuma ovisiti o njegovu zadovoljavajućem sudjelovanju u svim fazama postupka; očekuje da će biti u potpunosti i proaktivno obavještavan o napretku pregovora u skladu s člankom 218. UFEU-a i da će, kako bi mogao obavljati svoju nadzornu ulogu, dobivati dokumente istodobno kad i Vijeće;

14.  naglašava da će dati suglasnost za sklapanje sporazuma samo ako takav sporazum ne predstavlja rizik za prava na privatnost i zaštitu podataka ni za druga temeljna prava i slobode zaštićene Poveljom; u tom pogledu navodi da u skladu s člankom 218. stavkom 11. UFEU-a može dobiti mišljenje Suda o tome je li predviđeni sporazum usklađen s Ugovorima;

15.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i novozelandskoj vladi.

(1) SL L 135, 24.5.2016., str. 53. (2) SL L 295, 21.11.2018., str. 39. (3) SL L 119, 4.5.2016., str. 1. (4) SL L 201, 31.7.2002., str. 37. (5) SL L 119, 4.5.2016., str. 89. (6) Programski dokument Europola za razdoblje 2020. – 2022. koji je donio Upravni odbor Europola 25. ožujka 2020., EDOC# 1003783v20E. (7) SL C 118, 8.4.2020., str. 69. – 108.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. srpnja 2020. o strategiji održivosti za kemikalije (2020/2531(RSP))

P9_TA(2020)0201 B9-0222/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), posebno njegove članke 168. i 191.,

–  uzimajući u obzir Odluku br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2020. „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta”(1) („Sedmi program djelovanja za okoliš”) i njegovu viziju za 2050.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije („Uredba REACH”)(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa („Uredba CLP”)(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o stavljanju na raspolaganje na tržištu i uporabi biocidnih proizvoda(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/1021 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o postojanim organskim onečišćujućim tvarima(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 649/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o izvozu i uvozu opasnih kemikalija(7),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2004/10/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o usklađivanju zakona i ostalih propisa u vezi s primjenom načela dobre laboratorijske prakse i provjeri njihove primjene u ispitivanju kemijskih tvari(8),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u postizanju održive upotrebe pesticida te njezine naknadne izmjene(9),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. veljače 2005. o maksimalnim razinama ostataka pesticida u ili na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla i o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ(10),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenog 2009. o kozmetičkim proizvodima(11) („Uredba o kozmetičkim proizvodima“),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o živi i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1102/2008(12),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 66/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o znaku za okoliš EU-a(13),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2013/39/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. kolovoza 2013. o izmjeni direktiva 2000/60/EZ i 2008/105/EZ u odnosu na prioritetne tvari u području vodne politike(14), kao dragocjen instrument za praćenje i rješavanje pitanja prekograničnog kemijskog onečišćenja površinskih voda,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/1381 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o transparentnosti i održivosti procjene rizika EU-a u prehrambenom lancu(15),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2017/2398 od 12. prosinca 2017.(16), Direktivu (EU) 2019/130 od 16. siječnja 2019.(17) i Direktivu (EU) 2019/983 od 5. lipnja 2019. Europskog parlamenta i Vijeća kojom se mijenja Direktiva 2004/37/EZ o zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti karcinogenim ili mutagenim tvarima na radu(18),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2010. o zaštiti životinja koje se koriste u znanstvene svrhe(19),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. lipnja 2019. pod naslovom „Prema strategiji Unije za održivu politiku o kemikalijama”,

–  uzimajući u obzir Program Ujedinjenih naroda za održivi razvoj do 2030. i ciljeve održivog razvoja,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 4. listopada 2019. pod nazivom „Više kružnosti – prijelaz na održivo društvo”,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 10. prosinca 2019. naslovljene: „Novi strateški okvir EU-a o zdravlju i sigurnosti na radu: poboljšanje provedbe sigurnosti i zdravlja na radu u EU-u”,

–  uzimajući u obzir političke smjernice Komisije za razdoblje 2019. – 2024., a posebno cilj nulte stope onečišćenja za Europu,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 28. studenog 2018. naslovljenu „Čist planet za sve – Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvoˮ (COM(2018)0773) i temeljitu analizu u prilog toj komunikaciji(20),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. ožujka 2018. naslovljenu „Opće izvješće Komisije o primjeni Uredbe REACH i pregled određenih elemenata – Zaključci i mjere” (COM(2018)0116) i prateći radni dokument službi,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 7. studenoga 2018. naslovljenu „Prema sveobuhvatnom okviru Europske unije za endokrine disruptore” (COM(2018)0734),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 7. studenog 2018. naslovljenu „Revizija Uredbe (EZ) br. 1223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o kozmetičkim proizvodima u pogledu tvari koje uzrokuju poremećaje endokrinog sustava” (COM(2018)0739),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 25. lipnja 2019. naslovljenu „Rezultati provjere primjerenosti najrelevantnijeg zakonodavstva o kemikalijama (osim Uredbe REACH) i utvrđeni izazovi, nedostaci i slabosti” (COM(2019)0264),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. travnja 2009. o regulatornim aspektima nanomaterijala(21),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. srpnja 2015. o učinkovitoj upotrebi resursa: prijelaz na cirkularnu ekonomiju(22),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2018. o provedbi Sedmog programa djelovanja za okoliš(23),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2018. o provedbi paketa za kružno gospodarstvo: mogućnosti za poboljšanje povezanosti zakonodavstva o kemikalijama, proizvodima i otpadu(24),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije d 20. svibnja 2020. naslovljenu „Zaštita prirode – Vraćanje prirode u naše živote” (COM(2020)0380),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. svibnja 2020. „Strategija ‘od polja do stola’ za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav” (COM(2020)0381),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 11. ožujka 2020. naslovljenu „Novi akcijski plan za kružno gospodarstvo za čišću i konkurentniju Europu” (COM(2020)0098),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. ožujka 2020. naslovljenu „Nova industrijska strategija za Europu” (COM(2020)0102),

–  uzimajući u obzir europski plan za borbu protiv raka koji je Komisija predstavila u veljači 2020.,

–  uzimajući u obzir javno savjetovanje Komisije o europskom planu za borbu protiv raka(25),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Europske komisije od 16. siječnja 2018. „O provedbi paketa za kružno gospodarstvo: mogućnosti za poboljšanje povezanosti zakonodavstva o kemikalijama, proizvodima i otpadu“ (COM(2018)0032) i popratni radni dokument službi Komisije (SWD(2018)0020),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2018. o europskoj strategiji za plastiku u kružnom gospodarstvu(26),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2018. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 o sredstvima za zaštitu bilja(27),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2019. o postupku Unije za odobravanje pesticida(28),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. veljače 2019. o provedbi Direktive 2009/128/EZ o održivoj upotrebi pesticida(29),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. travnja 2019. o sveobuhvatnom okviru EU-a za endokrine disruptore(30),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju od 15. siječnja 2020. o europskom zelenom planu(31),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. svibnja 2018. o globalnoj zabrani ispitivanja na životinjama u kozmetičke svrhe(32),

–  uzimajući u obzir izvješće Programa Ujedinjenih naroda za zaštitu okoliša od 29. travnja 2019. naslovljeno „Globalni izgledi u području kemikalija II. – Od nasljeđa do inovativnih rješenja: provedba Programa održivog razvoja do 2030.”,

–  uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš od 4. prosinca 2019. naslovljeno „Europski okoliš ‒ stanje i izgledi 2020.” (SOER 2020),

–  uzimajući u obzir studiju iz kolovoza 2017. koju je naručila Komisija pod naslovom „Studija o strategiji za netoksični okoliš iz Sedmog programa djelovanja za okoliš”(33),

–  uzimajući u obzir studiju iz siječnja 2019. ažuriranu u svibnju 2019. koju je naručio Odbor za predstavke Europskog parlamenta naslovljenu „Endokrini disruptori: Od znanstvenih dokaza do zaštite ljudskog zdravlja”(34),

–  uzimajući u obzir izvješće iz lipnja 2019. kojim su koordinirali Europska komisija i njezin organizacijski partner, dansko Ministarstvo okoliša i hrane naslovljeno „Politika EU-a o kemikalijama: oslanjanje na prošlost, put u budućnost”,

–  uzimajući u obzir Tematsko izvješće br. 05/2020 Europskog revizorskog suda o održivoj uporabi sredstava za zaštitu bilja: ostvaren je ograničen napredak u mjerenju i smanjivanju rizika,

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o strategiji održivosti za kemikalije (O-000044/2020 – B9-0013/2020),

–  uzimajući u obzir članak 136. stavak 5. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

A.  budući da je Komisija u svojoj komunikaciji od 11. prosinca 2019. „Europski zeleni plan” najavila da će do ljeta 2020. predstaviti strategiju održivosti za kemikalije;

B.  budući da bi strategija održivosti za kemikalije trebala doprinijeti pravilnoj primjeni načela politike Unije u području okoliša utvrđenih u članku 191. stavku 2. UFEU-a;

C.  budući da EU i njegove države članice nisu uspjeli ostvariti cilj održivog razvoja br. 12 u kojem se poziva na dobro upravljanje kemikalijama i svim otpadom tijekom cijelog njihovog životnog ciklusa, u skladu s dogovorenim međunarodnim okvirima, niti su znatno smanjili njihovo ispuštanje u zrak, vodu i tlo s ciljem smanjenja njihovih štetnih učinaka na ljudsko zdravlje i okoliš do 2020.; budući da za ostvarenje cilja održivog razvoja br. 3, odnosno znatnog smanjenja broja smrtnih slučajeva i oboljenja uzrokovanih opasnim kemikalijama te onečišćenjem i kontaminacijom zraka, vode i tla do 2030. treba uložiti znatne dodatne napore; budući da strategija održivosti za kemikalije može pomoći u ostvarenju ciljeva održivog razvoja;

D.  budući da kemijska, fizikalna i toksikološka svojstva kemikalija uvelike variraju; budući da mnoge od tih tvari koje su prisutne u svakodnevnom životu nisu opasne ili postojane, dok neke druge mogu opstati u okolišu, nakupljati se u prehrambenom lancu i biti štetne za ljudsko zdravlje u niskim koncentracijama;

E.  budući da je onečišćenje sintetičkim kemikalijama jedna od glavnih i sve većih prijetnji javnom zdravlju i okolišu; budući da je, na primjer, rak povezan s izloženošću opasnim kemikalijama glavni uzrok smrti povezane s radom; budući da svake godine u EU-u dođe do oko 120 000 slučajeva oboljenja od raka povezanog s radom zbog izloženosti karcinogenim tvarima na radnom mjestu, što uzrokuje oko 80 000 smrtnih slučajeva godišnje(35);

F.  budući da zakonodavstvo ima ključnu ulogu u sprečavanju štete uzrokovane opasnim kemikalijama; budući da se procjenjuje da je milijun novih oboljenja od raka u posljednjih 20 godina spriječeno djelomično zbog provedbe zakonodavstva o sigurnosti i zdravlju na radu; budući da su u studiji iz 2017. kumulativne koristi zakonodavstva o kemikalijama u Europskoj uniji konzervativno procijenjene na „više desetine milijardi EUR godišnje”(36);

G.  budući da održiva strategija za kemikalije mora uistinu smanjiti izloženost ljudi i okoliša opasnim kemikalijama te istodobno poboljšati konkurentnost i inovativnost europske industrije;

H.  budući da kemijsko onečišćenje uzrokuje gubitak kopnenih i vodenih ekosustava te dovodi do smanjenja „otpornosti ekosustava” odnosno otpornosti na štetu i sposobnosti oporavka, što uzrokuje brzo smanjenje životinjskih populacija;

I.  budući da je Vijeće 26. lipnja 2019. pozvalo Komisiju da izradi akcijski plan za ukidanje svih primjena perfluoriranih kemikalija (PFAS) koje nisu neophodne zbog njihove vrlo postojane prirode i povećanih rizika za zdravlje i okoliš(37);

J.  budući da je Europska agencija za okoliš u svojem izvješću za 2020. „Europski okoliš – stanje i izgledi” izrazila rastuću zabrinutost zbog uloge kemikalija u pogoršanju stanja našeg okruženja i upozorila da predviđeno povećanje kemijske proizvodnje i sadašnje emisije postojanih i opasnih kemikalija ukazuju na to da smanjenje kemijskog opterećenja za zdravlje i okoliš nije izgledno, a trenutačne politike nisu prikladne za rješavanje problema velikog broja kemikalija;

K.  budući da je radi smanjenja kemijskog onečišćenja i poboljšanja kružne prirode europskog gospodarstva potrebno prijeći na proizvodnju kemikalija koje su same po sebi sigurne, uključujući uporabu manje opasnih kemikalija tijekom cijelog životnog ciklusa proizvoda; budući da se Akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo mora baviti toksičnim kemikalijama kako bi se ti ciljevi ostvarili;

L.  budući da dopuštanje ulaska zabranjenih tvari ili posebno zabrinjavajućih tvari na tržište EU-a preko proizvoda uvezenih iz trećih zemalja nije u skladu s ciljem razvoja ciklusa netoksičnih materijala;

M.  budući da je dobrodošlo da Komisija financira projekte kojima se promiču inovativne digitalne tehnologije za praćenje kemikalija u lancu opskrbe (npr. lanac blokova);

N.  budući da su fetusi, dojenčad, djeca, trudnice, starije i siromašne osobe posebno osjetljivi na učinke izloženosti kemikalijama; budući da kućanstva s niskim prihodima mogu biti nerazmjerno izložena jer često žive u blizini relevantnih izvora ispuštanja, kao što su odlagališta opasnog otpada i proizvodni pogoni(38);

O.  budući da Komisija nikad nije izradila netoksičnu strategiju koja je bila obećana u okviru 7. akcijskog plana za okoliš; budući da je sada važno da Komisija predloži ambicioznu strategiju kojom se uistinu smanjuje izloženost ljudi i okoliša opasnim kemikalijama te istodobno poboljšava konkurentnost i inovativnost europske industrije;

P.  budući da su studijama koje je naručila Komisija (npr. u vezi sa strategijom za netoksični okoliš i u kontekstu provjere prikladnosti Uredbe REACH i ostalog zakonodavstva o kemikalijama) utvrđeni važni propusti u zakonodavstvu EU-a u pogledu sigurnog upravljanja kemikalijama u EU-u, uključujući nedosljednosti na razini sektorskih propisa i nedovoljnu provedbu, te da su u njima istaknute brojne mjere koje bi trebalo razmotriti;

Q.  budući da na te propuste i nedosljednosti treba odgovoriti zakonodavnim mjerama kako bi se osigurala učinkovita zaštita ljudskog zdravlja i okoliša od rizika koje predstavljaju kemikalije;

R.  budući da bi se strategija održivosti za kemikalije trebala temeljiti na najnovijim neovisnim znanstvenim spoznajama i metodama te obuhvatiti stvarnu izloženost kemikalijama tijekom cijelog životnog ciklusa;

S.  budući da u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Komisija i države članice moraju provoditi „neovisnu, objektivnu i transparentnu procjenu” aktivnih tvari u pesticidima i proizvoda s pesticidima, a Europska agencija za sigurnost hrane mora provesti neovisno znanstveno preispitivanje u skladu s Uredbom (EZ) br. 178/2002 o općim propisima o hrani;

1.  pozdravlja cilj nulte stope onečišćenja za netoksični okoliš; prepoznaje ključnu ulogu koju sektor proizvodnje kemikalija, zahvaljujući inovativnim proizvodnim procesima i materijalima ima u postizanju višestrukih ciljeva zelenog plana, posebno cilja nulte stope onečišćenja, klimatske neutralnosti, energetske tranzicije, promicanja energetske učinkovitosti i kružnog gospodarstva;

2.  smatra da svaki oblik onečišćenja treba spriječiti ili smanjiti na razine koje više nisu štetne za ljudsko zdravlje i okoliš kako bi se dobro živjelo unutar ekoloških ograničenja planeta;

3.  smatra da je jamstvo da sve primjene kemikalija, materijala i proizvoda budu sigurne, održive i kružne ključna uzlazna mjera, ne samo radi zaštite ljudskog zdravlja, postizanja netoksičnog okoliša (zrak, voda, tlo) i zaštite biološke raznolikosti, već i radi klimatski neutralnog, resursno učinkovitog, kružnog i konkurentnog gospodarstva;

4.  poziva Komisiju da izradi sveobuhvatnu strategiju održivosti za kemikalije kako bi se ostvario potreban pomak paradigme za provedbu cilja nulte stope onečišćenja za okoliš koji nije toksičan, čime bi se osigurala visoka razina zaštite zdravlja ljudi, zdravlja životinja i okoliša, smanjila izloženost opasnim kemikalijama, posebno u pogledu načela opreznosti i učinkovite zaštite radnika, smanjilo ispitivanje na životinjama, očuvali i obnovili ekosustavi i biološka raznolikost te potaknule inovacije u području održivih kemikalija, kao temelj za europsku strategiju za resursno učinkovito, kružno sigurno i održivo gospodarstvo, uz jačanje konkurentnosti i sposobnosti inoviranja gospodarstva Unije te jamčenje sigurnosti opskrbe i povećanje zaposlenosti unutar EU-a;

5.  naglašava da se buduća strategija održivosti za kemikalije mora također baviti održivim nabavljanjem materijala, socijalnim i ekološkim standardima te energetskim intenzitetom u proizvodnji kemikalija u cijelom lancu opskrbe, kao i zdravstvenim, socijalnim i ekološkim standardima i ljudskim pravima;

6.  ističe da bi nova strategija trebala upotpunjavati druge ciljeve politike zelenog plana i biti usklađena s njima, uključujući ciljeve zakona o klimi, novog Akcijskog plana za kružno gospodarstvo, nove industrijske strategije za Europu i Europskog plana za borbu protiv raka, kao i novi kontekst za europsko gospodarstvo nakon bolesti COVID-19;

7.  ističe da bi novom strategijom trebalo predvidjeti sektore i načine na koje kemijska industrija može doprinijeti tim ciljevima, primjerice u području čiste energije, sirovina, održivog prometa, digitalizacije i smanjene potrošnje;

8.  smatra da bi Komisija trebala osmisliti sveobuhvatnu strategiju čiji bi glavni stup bila održivost i koja bi trebala doprinositi konsolidaciji svih relevantnih politika, uključujući politike koje se odnose na kemikalije, trgovinu, porez, inovacije i tržišno natjecanje, te osigurati njihovu provedbu kako bi se privukla ulaganja u Europu i stvorila tržišta za kružne proizvode i proizvode s niskom razinom emisija ugljika;

9.  ističe da je kemijska industrija od velike važnosti za europsko gospodarstvo te da su modernizacija i dekarbonizacija te industrije ključne za postizanje ciljeva zelenog plana; potvrđuje da kemijska industrija može pružiti višestruka niskougljična rješenja; ističe važnost razvoja kemijske industrije kako bi pomogla u postizanju klimatskih ambicija EU-a za 2030. i 2050.; naglašava da je promicanje sigurnih i održivih inovacija ključan element u prijelazu s linearne na održivu i kružnu industriju, čime bi se tom sektoru dala velika konkurentska prednost;

10.  smatra da bi se strategijom održivosti za kemikalije trebala postići usklađenost i sinergije između zakonodavstva o kemikalijama (npr. REACH, CLP, zakonodavstvo o postojanim organskim onečišćujućim tvarima, živi, sredstvima za zaštitu bilja, biocidima, maksimalnim razinama ostataka, sigurnosti i zdravlju na radu) i povezanog zakonodavstva Unije, uključujući posebno zakonodavstvo o proizvodima (npr. igračke, kozmetika, materijali koji dolaze u dodir s hranom, građevinski proizvodi, lijekovi, ambalaža, farmaceutski proizvodi, Direktiva (EU) 2019/904 o plastičnim proizvodima za jednokratnu uporabu), opće zakonodavstvo o proizvodima (npr. ekološki dizajn, ekološka oznaka, buduća politika za održive proizvode), zakonodavstvo o ekološkim sferama (npr. voda, tlo i zrak), zakonodavstvo o izvorima onečišćenja, uključujući industrijska postrojenja (npr. Direktiva IED, Seveso III) te zakonodavstvo o otpadu (npr. Direktiva o ograničenju opasnih tvari (RoHS), Direktiva o otpadnim vozilima (ELV));

11.  ističe da bi posebnu pozornost trebalo posvetiti smanjenju preklapanja pravnih okvira i zadaća dodijeljenih Europskoj agenciji za kemikalije (ECHA), Europskoj agenciji za sigurnost hrane (EFSA) i Europskoj agenciji za lijekove (EMA);

12.  naglašava da se strategija održivosti za kemikalije mora uskladiti s hijerarhijom mjera u upravljanju rizicima kojom se u odnosu na kontrolne mjere prednost daje sprečavanju izloženosti, postupnom izbacivanju iz uporabe opasnih tvari i, kad je to moguće, njihovoj zamjeni sigurnijim alternativama;

13.  naglašava potrebu da se u kontekstu mjera za poboljšanje javnog zdravlja i jačanje otpornosti na viruse kao što je SARS-CoV-2(39) smanji i spriječi izloženost kemikalijama kao što su endokrini disruptori, za koje se pokazalo da doprinose znatnom porastu kroničnih bolesti, od kojih neke mogu poremetiti imunološki sustav i njegove upalne odgovore;

14.  naglašava da bi strategija trebala u potpunosti odražavati načelo predostrožnosti te načela da treba preventivno djelovati, da se štetu nanesenu okolišu popravlja ponajprije na izvoru i da onečišćivač treba platiti te temeljna načela europskog zakonodavstva o kemikalijama, kao što je načelo da proizvođači, uvoznici i daljnji korisnici snose teret dokazivanja, te naglašava da ta načela treba učinkovito primjenjivati;

15.  smatra da bi mehanizam proširene odgovornosti proizvođača predstavljao dobar alat za provedbu načela „onečišćivač plaća” i da bi poticao inovacije;

16.  naglašava potrebu za ambicioznim ciljevima povećanja broja kemikalija koje se ispituju svake godine, posebno u pogledu njihovih svojstava endokrinih disruptora;

17.  naglašava činjenicu da bi ova strategija održivosti za kemikalije trebala ići ruku pod ruku sa strategijom EU-a za biološku raznolikost do 2030.;

18.  ističe da bi se nova strategija održivosti za kemikalije trebala temeljiti na čvrstim i ažuriranim znanstvenim dokazima, uzimajući u obzir rizik koji predstavljaju endokrini disruptori, opasne kemikalije u uvezenim proizvodima, kombinirani učinci različitih kemikalija i vrlo postojane kemikalije, te da bi naknadne regulatorne mjere koje se ne odnose na znanstvena pitanja (npr. prepoznavanje i klasifikacija opasnosti)(40), trebale biti popraćene procjenama učinka i uzimati u obzir doprinos relevantnih dionika kako bi se povećala jasnoća prioriteta;

19.  naglašava da održiva politika za kemikalije zahtijeva istodoban rad na nekoliko aspekata: definiranje kriterija za održive kemikalije kako bi se potaknula ulaganja radi doprinosa sprečavanju i kontroli onečišćenja, poboljšanje praćenja opasnih kemikalija u proizvodima i promicanje njihove zamjene sigurnijim alternativama, uspostava saveza s ključnim sektorima kako bi se radilo na inicijativama za kružno gospodarstvo (npr. građevinska, tekstilna, elektronička i automobilska industrija);

20.  ponovno potvrđuje da bi trebalo ukloniti sve regulatorne nedostatke i nedostatke u zakonodavstvu EU-a o kemikalijama, da bi zakonodavstvo trebalo u potpunosti provesti te da bi nova strategija održivosti za kemikalije trebala učinkovito doprinijeti brzoj zamjeni posebno zabrinjavajućih tvari i drugih opasnih kemikalija, uključujući endokrine disruptore, vrlo postojane kemikalije, neurotoksične tvari, imunotoksične tvari i postojane organske onečišćujuće tvari, kao i rješavanju kombiniranih učinaka kemikalija, nanooblika tvari i izloženosti opasnim kemikalijama iz proizvoda; vjeruje da bi strategija trebala doprinijeti i učinkovitosti mjera kontrole; ponavlja da bi svaka eventualna zabrana tih kemikalija trebala uzeti u obzir sve aspekte održivosti;

21.  ponavlja svoju zabrinutost da je zakonodavstvo kojim se sprečava prisustvo kemikalija u proizvodima, uključujući uvezene proizvode, raspršeno i da nije ni sustavno ni dosljedno te se primjenjuje samo na vrlo mali broj tvari, proizvoda i uporaba, često s brojnim izuzećima; poziva Komisiju da u okviru strategije održivosti za kemikalije predstavi akcijski plan za uklanjanje nedorečenosti u postojećem pravnom okviru, dajući prednost proizvodima s kojima potrošači dolaze u blizak i čest kontakt, kao što su tekstil, namještaj, proizvodi za djecu i upijajući higijenski proizvodi;

22.  podsjeća na to da do 2020. sve relevantne posebno zabrinjavajuće tvari, uključujući tvari sa svojstvima endokrine disrupcije koje su jednako zabrinjavajuće, moraju biti uvrštene na popis predloženih tvari iz Uredbe REACH; ističe da će nakon 2020. biti potrebni napori usmjereni na otkrivanje mogućih dodatnih posebno zabrinjavajućih tvari te na daljnje osiguravanje potpune usklađenosti registracijskih dosjea; poziva Komisiju da brzo počne izbacivati iz upotrebe posebno zabrinjavajuće tvari;

23.  smatra da bi se novom strategijom za kemikalije trebalo osigurati da se nijedna kemijska tvar koja potencijalno ima negativne učinke na ljudsko zdravlje ili okoliš ne stavi na tržište prije nego što se temeljito procijene opasnosti i rizici povezani s tom tvari;

24.  naglašava da je potrebno jasno se obvezati na osiguravanje srednjoročnog i dugoročnog financiranja poboljšanog i neovisnog istraživanja zelene kemije na temelju integrirane sigurnosti kako bi se razvile sigurne i održive alternative, uključujući nekemijske alternative, te promicala zamjena štetnih kemikalija, gdje je to izvedivo, te sigurna i održiva proizvodnja, osiguravajući odgovarajuće preduvjete za sigurne i održive inovacije i razvoj novih i sigurnijih kemikalija;

25.  naglašava da bi kemijska industrija trebala uvelike sudjelovati u takvom financiranju;

26.  naglašava da je potrebno jasno se obvezati na osiguranje sredstava za biomonitoring i okolišno praćenje utjecaja i izloženosti kemikalijama kako bi se poboljšala procjena kemijskog rizika i upravljanje njime, kao i potrebu za boljom razmjenom i upotrebom podataka o praćenju s lokalne, regionalne i nacionalne razine te razine EU-a među zemljama, sektorima i institucijama u relevantnim područjima politika (npr. voda, kemikalije, zrak, biomonitoring, zdravlje itd.); naglašava da bi studije biomonitoringa ljudi trebalo provoditi uz puno poštovanje relevantnog zakonodavstva o zaštiti podataka;

27.  smatra da bi se u znanstvenim istraživanjima trebala uzeti u obzir i epigenetika prilikom ispitivanja slučajeva sumnje na toksičnost; poziva Komisiju da podupre taj cilj i poveća europsku koordinaciju i djelovanje na području biomonitoringa; ističe potrebu za istraživanjem nedovoljno izloženih pitanja, kao što su rak povezan s endokrinim sustavom i socioekonomske posljedice endokrinih poremećaja;

28.  ističe važnost održivog financiranja istraživanja i inovacija usmjerenih na poboljšanje znanstvenog razumijevanja učinaka opasnih kemikalija na okoliš, zdravlje, bioraznolikost i otpornost ekosustava, kao i promicanja istraživanja o poboljšanju metoda utvrđivanja opasnosti povezanih s kemikalijama;

29.  ponavlja da je ispitivanja na životinjama potrebno svesti na najmanju moguću mjeru i postupno ih zamijeniti proširenom upotrebom novih metodologija pristupa i inteligentnih strategija ispitivanja, uključujući metode in vitro i in silico; poziva na ulaganje većih napora i sredstava u tu svrhu kako bi se, osim u području kozmetike, u svim relevantnim propisima uspostavile brze, pouzdane i neosporive procjene sigurnosti koje se ne temelje na ispitivanjima na životinjama; žali zbog toga što i dalje postoje prepreke za korisnost i prihvaćanje alternativnih metoda ispitivanja (koje ne uključuju životinje) u regulatorne svrhe, što je djelomično povezano s faktorima poput nedorečenosti u dostupnim smjernicama za ispitivanje(41) i nedovoljnog financiranja namijenjenog istraživanju i razvoju metoda koje ne uključuju životinje; traži da se poduzmu mjere za rješavanje te situacije;

30.  smatra da bi se, umjesto zastarjelih modela u kojima se koriste životinje, kao referentna vrijednost za validaciju novih metoda pristupa trebala koristiti najbolja raspoloživa znanstvena dostignuća;

31.  poziva Komisiju da se pobrine za znatno ubrzanje validacije i uvođenja metoda ispitivanja koje ne uključuju životinje;

32.  poziva Komisiju da istraži potencijal digitalnih tehnologija i umjetne inteligencije kako bi se ubrzao razvoj alata za prediktivnu toksikologiju kojima bi se podržale inovacije;

33.  ističe da se zabrane ispitivanja na životinjama utvrđene u Uredbi o kozmetičkim proizvodima ne smiju ugroziti ispitivanjima koja se provode na temelju drugih propisa, kao što je Uredba REACH;

34.  smatra da bi se strategijom trebala proširiti primjena opće procjene rizika u cijelom zakonodavstvu;

35.  poziva Komisiju da poduzme sve potrebne mjere kako bi osigurala da se kombiniranim učincima kemikalija u potpunosti i dosljedno pristupa u cijelom relevantnom zakonodavstvu, među ostalim smanjenjem izloženosti i, prema potrebi, revizijom zahtjeva u pogledu podataka i razvojem novih metoda ispitivanja, po mogućnosti u skladu s metodologijama koje su dogovorile agencije EU-a;

36.  poziva Komisiju da u suradnji s ECHA-om, EFSA-om, državama članicama i dionicima razvije metodologiju kojom bi se uzeli u obzir kombinirani učinci kemikalija, uključujući kombiniranu izloženost višestrukim kemikalijama i izloženost iz različitih izvora, kao što je primjerice faktor za procjenu smjesa, te da prilagodi pravne zahtjeve za rješavanje tih učinaka u procjeni rizika i upravljanju rizikom u svim relevantnim propisima o kemikalijama i emisijama;

37.  pozdravlja primjenu načela „jedna tvar – jedna procjena opasnosti” kako bi se bolje iskoristili resursi agencija i znanstvenih tijela Unije, izbjeglo udvostručavanje napora, što obuhvaća i ispitivanje, smanjio rizik od različitih rezultata procjena, ubrzali i uskladili propisi o kemikalijama i povećala njihova transparentnost te osigurala bolja zaštita zdravlja i okoliša kao i jednaki uvjeti za industriju, pri čemu je potrebno voditi računa o posebnom položaju MSP-ova;

38.  poziva Komisiju da uspostavi u potpunosti povezanu i interoperabilnu bazu podataka EU-a o sigurnosti kemikalija kako bi se olakšala neometana razmjena podataka među tijelima i omogućio javni pristup istraživačima, regulatorima, industriji i građanima općenito;

39.  ističe da je potrebno ojačati suradnju i koordinaciju između europskih agencija za ocjenjivanje EFSA-e i ECHA-e kao i nacionalnih agencija na način da se izrade jedinstvene smjernice za procjenu rizika, posebno za biocidne i fitofarmaceutske proizvode, u kojima se uzimaju u obzir najnoviji znanstveni rezultati kako bi se izbjegle nedosljednosti;

40.  naglašava da je potreban cjelovitiji pristup u smislu procjene kemikalija sličnih opasnosti, rizika ili funkcija kao jedne grupe; stoga poziva Komisiju da u većoj mjeri primijeni znanstveno utemeljeni grupni pristup kako u evaluaciji tako i u regulatornim mjerama koje će uslijediti, kako bi se izbjegla neodgovarajuća zamjena i smanjilo testiranje na životinjama; naglašava da pristup „jedna tvar – jedna procjena opasnosti” ne bi trebao biti u suprotnosti s razvojem grupnog pristupa za procjenu vrsti u cjelini niti ga spriječiti;

41.  poziva Komisiju da uz potporu ECHA-e osigura forum za analizu prednosti, nedostataka i izvedivosti uspostavljanja novog sustava za ispitivanje kemikalija, u okviru kojeg bi ispitivanja sigurnosti provodili ovlašteni laboratoriji/institucije, uz zadani okvir regulatornog procesa, a troškove bi snosili podnositelji zahtjeva kako bi se poštovao teret dokazivanja koji je na kompanijama;

42.  smatra da su potrebne regulatorne mjere kako bi se adekvatno zaštitile ranjive skupine, kao što su djeca, trudnice i dojilje te starije osobe; poziva Komisiju da usvoji međusektorsku definiciju ranjivih skupina, i da predloži da se prema potrebi prilagode postojeći znanstveni pristupi procjenama rizika i usklade najviši standardi zaštite ranjivih skupina u cijelom zakonodavstvu o kemikalijama;

43.  poziva Komisiju da posebnu pozornost posveti kemikalijama koje se nakupljaju i zadržavaju u tijelu, onima koje se prenose na djecu u trudnoći ili majčinim mlijekom te kemikalijama koje mogu imati učinke tijekom više generacija;

44.  ističe kako je potrebno razviti učinkovit mehanizam za koordinaciju zaštite osjetljivih skupina, npr. uvođenjem dosljednih zahtjeva u vezi s upravljanjem rizicima povezanih sa zabrinjavajućim tvarima, uključujući neurotoksine i endokrine disruptore, u relevantne zakonodavne akte EU-a;

45.  smatra da bi strategija održivosti za kemikalije trebala doprinijeti visokoj razini zaštite radnika od štetnih kemikalija;

46.  poziva Komisiju da sastavi zakonodavni prijedlog o uključivanju reproduktivno toksičnih tvari u područje primjene Direktive 2004/37/EZ o karcinogenim i mutagenim tvarima na radu kako bi se ta direktiva uskladila s načinom na koji se s karcinogenim, mutagenim i reproduktivno toksičnim tvarima postupa u drugom zakonodavstvu EU-a o kemikalijama (npr. REACH i zakonodavstvo o biocidima, pesticidima i kozmetici);

47.  naglašava da je važno da zahtjevi za odobrenje u okviru Uredbe REACH budu dovoljno precizni i u pogledu izloženosti predmetnoj tvari kako bi se mogao adekvatno ocijeniti rizik i poduzeti odgovarajuće mjere za upravljanje rizikom, posebno kada je riječ o radnicima;

48.  napominje da se profesionalni karcinomi grupiraju zajedno sa svim drugim vrstama raka i općenito ne identificiraju kao profesionalni karcinomi; osuđuje činjenicu koja se navodi u nekoliko analiza da gotovo sve troškove povezane s profesionalnim karcinomima snose radnici i njihove obitelji; napominje da su profesionalni karcinomi povezani s iznimno visokim troškovima za radnike, poslodavce i nacionalne sustave socijalne sigurnosti; poziva Komisiju da osigura pravilno bilježenje slučajeva raka povezanih s radom i njihovih uzroka;

49.  naglašava da je važno da su poslodavcima dostupne sveobuhvatne informacije o opasnosti i sigurnosti kemikalija jer oni moraju zaštititi svoje radnike i osigurati im ispravne sigurnosne upute, osposobljavanje i zaštitnu opremu te provesti dobar sustav nadzora; poziva na učinkovite nacionalne inspekcije rada i sankcije za kršenje sigurnosnih zahtjeva; potiče na osnivanje odbora za prevenciju;

50.  ističe da je građanima, radnicima i poduzećima potrebno pružiti jasne i razumljive informacije o kemikalijama na svim jezicima EU-a te da je potrebno povećati transparentnost i sljedivost u cijelom lancu opskrbe;

51.  poziva na to da se strategijom znatno poboljša provedba Uredbe REACH u vezi s registracijom, evaluacijom, autorizacijom i ograničavanjem, te da se osigura jasnoća u pogledu njezina međudjelovanja s okvirom za sigurnost i zdravlje na radu i okvirom CLP; ponavlja načelo „bez podataka, bez tržišta”; ustraje u tome da sve registracije tvari što prije moraju biti sukladne sa zahtjevima; poziva na obvezno ažuriranje registracijskih dosjea na temelju najnovijih dostupnih znanstvenih dokaza, kako bi registracije i dalje bile sukladne; poziva na transparentnost u vezi s poštovanjem obveza registracije i na davanje izričitih ovlasti Europskoj agenciji za kemikalije da oduzima registracijske brojeve u slučaju kontinuirane nesukladnosti s bilo kojim od zahtjeva; ističe važnost tekućih programa koji se između ECHA-e i tog sektora provode na dobrovoljnoj osnovi u svrhu poboljšanja registracijskih dosjea povrh pitanja sukladnosti; poziva Komisiju da promiče okvir kojim se potiču takvi programi;

52.  poziva Komisiju, države članice i ECHA-u da surađuju kako bi se sve relevantne posebno zabrinjavajuće tvari koje su trenutačno poznate uvrstile na popis predloženih tvari do kraja ove godine, na što su se 2010. obvezali bivši potpredsjednik Komisije Tajani i bivši povjerenik Potočnik te kako je potvrđeno u planu Komisije iz 2013.(42);

53.  poziva Komisiju da pravilno primjenjuje Uredbu REACH u skladu s presudom Suda Europske unije od 7. ožujka 2019. u predmetu T-837/16 (Švedska protiv Europske komisije u predmetu olovnih kromata);

54.  poziva Komisiju da poštuje rokove utvrđene Uredbom REACH, posebno u pogledu odluka povezanih s autorizacijom ili ograničavanjem;

55.  naglašava da je važno da zahtjevi za autorizaciju budu dovoljno precizni u pogledu uporabe predmetne tvari kako bi se moglo utvrditi postojanje, ili nepostojanje, odgovarajućih alternativa;

56.  poziva na poboljšanje postupka ograničavanja na način da se tvari grupiraju i da se jasno utvrde i navedu znanstvene nesigurnosti u pogledu procjene rizika te vrijeme potrebno za prikupljanje informacija koje nedostaju, te da se uzmu u obzir troškovi nedjelovanja; poziva na povećanje razine dokaza potrebnih za odobravanje odstupanja od predloženog ograničenja;

57.  poziva ECHA-u da objavi toksikološke i ekotoksikološke studije koje dostave podnositelji registracije i podnositelji zahtjeva;

58.  poziva Komisiju da predloži da se područje primjene ubrzanog postupka na temelju članka 68. stavka 2. Uredbe REACH s obzirom na potrošačke uporabe proširi na sve posebno zabrinjavajuće tvari;

59.  smatra da se procjena rizika, uključujući evaluaciju, i upravljanje rizicima u pogledu tvari općenito moraju poboljšati i ubrzati, a posebno kada je riječ o utvrđivanju karcinogenih i mutagenih tvari u svjetlu predanosti Komisije borbi protiv raka;

60.  poziva Komisiju da poboljša ispitivanja koja obuhvaćaju modalitete i krajnje točke za endokrine disruptore; ističe da, iako se provode važna ispitivanja (npr. u području reprodukcije i utjecaja na sustav hormona štitnjače), mnoga od tih ispitivanja imaju nisku razinu osjetljivosti, a ponekad i velike varijabilnosti, zbog čega je njihov utjecaj prilično ograničen;

61.  traži od Komisije i država članica da se suzdrže od autorizacije tvari i odobravanja proizvoda s nepotpunim skupovima podataka o opasnostima za zdravlje i okoliš, ili u slučaju da podnositelj zahtjeva ne može dokazati da ne postoje odgovarajuće alternative, ako je to preduvjet za autorizaciju(43);

62.  poziva Komisiju da zajamči da se neovisna stručno recenzirana znanstvena literatura u potpunosti uzima u obzir i da ima jednaku težinu kao i regulatorne studije dobre laboratorijske prakse (DLP) u postupku procjene rizika svih kemikalija; ističe da je to učinkovit način da se doprinese smanjenju nepotrebnih testiranja na životinjama;

63.  poziva na to da se pojasne odredbe o registraciji kemikalija za intermedijerne primjene u okviru Uredbe REACH, kako bi se primjenjivale samo ako se intermedijer pretvara u neku drugu registriranu tvar, i da se osigura sustavna kontrola potpune usklađenosti s Uredbom REACH;

64.  poziva Komisiju da omogući brzu, učinkovitu i transparentnu regulatornu kontrolu štetnih kemikalija te da osmisli i provede sustav ranog upozoravanja kako bi se utvrdili novi rizici i rizici u nastajanju u cilju jamčenja brzog regulatornog praćenja i brzog smanjenja ukupne izloženosti;

65.  smatra da je veća transparentnost u pogledu postupaka i svojstava kemikalija način da se postigne veća razina zaštite ljudskog zdravlja i okoliša; ističe da treba ostvariti poboljšanja u pogledu transparentnosti oko sukladnosti podnositelja registracije, količine proizvedenih kemikalija, potpunih studija kojima se opravdava pouzdanost detaljnog sažetka studije, i pregleda proizvodnje i uporabe posebno zabrinjavajućih tvari;

66.  ističe da bi zakonodavstvo o materijalima koji dolaze u dodir s hranom trebalo revidirati u skladu s uredbama CLP i REACH kako bi se osigurao usklađen i zaštitni pristup sigurnosti materijala i proizvoda koji dolaze u dodir s hranom;

67.  posebno ustraje u tome da su potrebni sveobuhvatni i usklađeni propisi o svim materijalima koji dolaze u dodir s hranom utemeljeni na načelu predostrožnosti, načelu „bez podataka, bez tržišta”, sveobuhvatnim procjenama sigurnosti koje se odnose na sve relevantne krajnje točke za sigurnost i zdravlje i temelje se na najnovijim znanstvenim podacima za sve kemikalije koje se koriste u materijalima koji dolaze u dodir s hranom, učinkovitoj provedbi i boljem informiranju potrošača;

68.  poziva da se u materijalima koji dolaze u dodir s hranom postupno ukine upotreba posebno zabrinjavajućih tvari;

69.  predlaže brzu izradu popisa najboljih praksi u pogledu regulacije materijala koji dolaze u dodir s hranom na razini država članica, uključujući nacionalne mjere za borbu protiv izloženosti endokrinim disruptorima i fluorougljicima;

70.  poziva Komisiju da osigura odgovarajuću povezanost revizije propisa o materijalima koji dolaze u dodir s hranom te strategije „od polja do stola” i plana za borbu protiv raka;

71.  zabrinut je zbog brojnih nedosljednosti u zakonodavstvu Unije o postojanim bioakumulativnim i toksičnim tvarima te vrlo postojanim i vrlo bioakumulativnim tvarima, koje su utvrđene u provjeri prikladnosti; poziva Komisiju da osmisli jasan akcijski plan i, ako se pokaže potrebnim, zakonodavne prijedloge o tome kako tematizirati sve postojane, bioakumulativne i toksične, kao i vrlo postojane i vrlo bioakumulativne te postojane i mobilne tvari, na temelju procjena učinka i znanstvenih spoznaja te unutar postojećih okvira, uzimajući pritom u obzir cjelokupno relevantno zakonodavstvo i komponente okoliša;

72.  potiče Komisiju da odredi čvrste rokove u akcijskom planu za perfluorirane alkilne tvari (PFAS) kako bi se osiguralo brzo postupno ukidanje svih nepotrebnih uporaba PFAS-a i ubrzao razvoj sigurnih i nepostojanih alternativa za sve uporabe PFAS-a kao dijela strategije održivosti za kemikalije;

73.  poziva Komisiju da definira koncept i kriterije „osnovne primjene” opasnih kemikalija, uzimajući kao osnovu definiciju osnovne primjene iz Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač, kako bi se osigurao usklađeni pristup u pogledu regulatornih mjera za neosnovne primjene;

74.  nadalje, smatra da bi se u okviru Uredbe REACH tvari koje su neurotoksične ili imunotoksične trebale smatrati jednako problematičnima kao i posebno zabrinjavajuće tvari;

75.  ponovno potvrđuje svoj poziv od 18. travnja 2019. za sveobuhvatan okvir Europske unije o endokrinim disruptorima, a posebno za donošenje horizontalne definicije na temelju definicije Svjetske zdravstvene organizacije za kemikalije za koje se sumnja da posjeduju svojstva endokrine disrupcije, kao i za kemikalije za koje se zna ili pretpostavlja da posjeduju takva svojstva u skladu s klasifikacijom karcinogenih, mutagenih i reproduktivno toksičnih tvari u Uredbi CLP, odgovarajuću reviziju zahtjeva za podatke, učinkovito smanjenje ukupne izloženosti ljudi i okoliša endokrinim disruptorima na najnižu moguću razinu, izradu zakonodavnih prijedloga o uvođenju posebnih odredbi o endokrinim disruptorima u zakonodavstvo o igračkama, materijalima koji dolaze u dodir s hranom i kozmetičkim proizvodima kako bi se s endokrinim disruptorima postupalo kao s karcinogenim, mutagenim i reproduktivno toksičnim tvarima, te reviziju cjelokupnog relevantnog zakonodavstva, uključujući zakonodavstvo o materijalima koji dolaze u dodir s hranom, u cilju zamjene endokrinih disruptora;

76.  ponovno potvrđuje svoj poziv od 14. ožujka 2013.(44) da se izrade metode ispitivanja i smjernice kako bi se bolje uzeli u obzir endokrini disruptori, mogući učinci malih doza, kombinirani učinci i nejednaki odnosi doze i odgovora, posebno u pogledu kritičnih razdoblja izloženosti tijekom razvoja; naglašava da endokrine disruptore treba smatrati tvarima bez praga, osim u slučaju da podnositelj zahtjeva može znanstveno dokazati postojanje sigurnog praga;

77.  poziva Komisiju da brzo provede preporuke iz provjere prikladnosti najrelevantnijeg zakonodavstva o kemikalijama (osim Uredbe REACH) i da uvede nove razrede opasnosti u Uredbu CLP i usporedno s time u Globalno usklađeni sustav (npr. za endokrine disruptore, kopnenu toksičnost, neurotoksičnost, imunotoksičnost, postojane bioakumulativne i toksične tvari te vrlo postojane vrlo bioakumulativne tvari);

78.  smatra da bi tvari koje su postojane, mobilne i otrovne ili vrlo postojane i vrlo mobilne trebalo dodati na popis posebno zabrinjavajućih tvari iz Uredbe REACH;

79.  poziva Komisiju da prednost da identifikaciji i regulaciji problematičnih kemikalija, kao što su karcinogene, mutagene ili reproduktivno toksične tvari i endokrini disruptori, među ostalim u okviru svojeg europskog plana za borbu protiv raka, osobito kada je riječ o zaštiti radnika, s obzirom na to da je prema Europskoj agenciji za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA) rak uzrok smrti u 52 % svih smrtnih slučajeva povezanih s radom u EU-u(45);

80.  naglašava da bi strategijom održivosti za kemikalije trebalo uvesti registraciju polimera, proširiti standarde zahtjeve obavješćivanja za tvari između 1 i 10 tona na sve takve tvari, ojačati zahtjeve obavješćivanja za toksikološka svojstva i primjene i izloženost, među ostalim uvođenjem obveze izvješća o kemijskoj sigurnosti za tvari između 1 i 10 tona, i poboljšati procjenu složenih tvari (npr. tvari nepoznatog ili promjenjivog sastava), posebno podupiranjem Europske agencije za kemikalije u dodatnom razvoju postojećih rješenja, kao što je profil identiteta tvari; poziva na razvoj posebnih metoda za procjenu te vrste tvari koje omogućuju čvrst znanstveni pristup i koje su primjenjive u praksi;

81.  podsjeća da se Unija obvezala zajamčiti sigurnost proizvedenih nanomaterijala i materijala sa sličnim svojstvima u skladu sa Sedmim programom djelovanja za okoliš te ponavlja poziv od 24. travnja 2009. da se revidira cjelokupno relevantno zakonodavstvo kako bi se zajamčila sigurnost za sve primjene nanomaterijala u proizvodima s mogućim utjecajem na zdravlje, okoliš ili sigurnost tijekom njihova životnog ciklusa te da se razviju odgovarajući testovi za procjenu opasnosti nanomaterijala i izloženosti nanomaterijalima tijekom njihova cjelokupnog životnog ciklusa;

82.  poziva Komisiju da pojasni uvjete i kriterije prema kojima upotreba biorazgradive plastike ili plastike koja se može kompostirati nije štetna za okoliš i zdravlje ljudi, uzimajući pritom u obzir sve okolišne medije u koje bi se ta plastika mogla ispustiti i primjenjujući načelo predostrožnosti;

83.  poziva Komisiju da dovrši preispitivanje preporuke o definiciji nanomaterijala, prema potrebi revidira tu preporuku i osigura da se nanomaterijali dosljedno definiraju na temelju pravno obvezujuće definicije;

84.  traži od Komisije da od ECHA-e redovito traži da evaluira rad i učinak Opservatorija EU-a za nanomaterijale (EUON);

85.  poziva na potpunu provedbu zakonodavstva o proizvodima za zaštitu bilja; poziva Komisiju da uzme u obzir brojne pozive Parlamenta od 16. siječnja 2019. da se poboljša postupak Unije za odobravanje pesticida; poziva Komisiju da ubrza prelazak Europe na niskorizične pesticide kako su definirani člankom 47. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 i da smanji ovisnost o pesticidima, među ostalim zagovaranjem i podupiranjem provedbe praksi integrirane zaštite bilja, da ispuni ciljeve Direktive o održivoj uporabi pesticida te da te ciljeve prenese u relevantno zakonodavstvo, da poboljša statističke podatke o sredstvima za zaštitu bilja, razvije bolje pokazatelje rizika, smanji upotrebu gnojiva kako bi se izbjeglo iscrpljivanje tla te da pruži potporu poljoprivrednicima u ispunjavanju tih ciljeva;

86.  smatra da zabranjene aktivne tvari ne bi smjele ulaziti na tržište EU-a preko uvezenih proizvoda kako bi se zajamčila zaštita javnog zdravlja i ravnopravni uvjeti za europske poljoprivrednike;

87.  poziva Komisiju da poduzme mjere za ubrzavanje razvoja niskorizičnih sredstava za zaštitu bilja i da postavi cilj postupnog ukidanja visokorizičnih pesticida do 2030.;

88.  poziva Komisiju da postavi konkretne ciljeve kako bi se znatno smanjila upotreba kemijskih pesticida i rizik koji iz njih proizlazi;

89.  ističe zabrinjavajuće kašnjenje u provedbi programa preispitivanja i potrebu da se osigura brža i sveobuhvatna (ponovna) procjena sigurnosti aktivnih tvari u biocidima, koformulanata i cjelovitih biocida, uključujući za endokrine disruptore, kako bi se zajamčila zaštita zdravlja građana i okoliša;

90.  ističe važnost prelaska na istinski kružno i klimatski neutralno gospodarstvo te razvoja ciklusa netoksičnih materijala; smatra da bi proizvodi izrađeni od prvi put uporabljenih materijala i proizvodi izrađeni od recikliranih materijala trebali ispunjavati iste kemijske standarde; ponovno potvrđuje da u skladu s hijerarhijom otpada kako je definirana u Okvirnoj direktivi o otpadu(46) prevencija ima prednost pred recikliranjem i da bi se stoga recikliranjem ne bi trebao opravdati nastavak upotrebe opasnih tvari koje su se nekad koristile;

91.  ponavlja da problem proizvoda koji sadrže zabrinjavajuće tvari koje su se nekad koristile treba riješiti s pomoću učinkovitog sustava za praćenje i odlaganje;

92.  ponovno potvrđuje svoje stajalište od 13. rujna 2018. o mogućnostima za poboljšanje povezanosti zakonodavstva o kemikalijama, proizvodima i otpadu, i posebno da su zabrinjavajuće tvari one koje ispunjavaju kriterije utvrđene u članku 57. Uredbe REACH kao posebno zabrinjavajuće tvari, tvari zabranjene Stockholmskom konvencijom (postojane organske onečišćujuće tvari), određene tvari ograničene u proizvodima navedenima u Prilogu XVII. Uredbi REACH i posebne tvari regulirane posebnim sektorskim zakonodavstvom i/ili zakonodavstvom o proizvodima;

93.  smatra da je otkrivanje svih informacija koje nisu povjerljive o opasnim kemikalijama u proizvodima duž lanca opskrbe potrošačima i upraviteljima otpadom preduvjet za postizanje ciklusa netoksičnih materijala;

94.  poziva Komisiju da razvije sveobuhvatne pokazatelje utjecaja kemikalija na zdravlje i okoliš, što bi, među ostalim, pomoglo u procjeni učinkovitosti zakonodavstva o kemikalijama;

95.  poziva Komisiju da osigura brzu uspostavu korisnicima prilagođenog, transparentnog, obveznog i usklađenog sustava EU-a za informiranje javnosti o opasnim tvarima prisutnim u materijalima, predmetima i otpadu te njegovu što skoriju dostupnost na svim jezicima Unije;

96.  ističe da bi strategija trebala pomoći industriji da postigne klimatsku neutralnost i cilj nulte stope onečišćenja za netoksični okoliš, kao i poduprijeti dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta, istovremeno jačajući konkurentnost te sigurnu i održivu inovativnost i proizvodnju industrije EU-a, u skladu sa zelenim planom i novom industrijskom strategijom; ističe da bi se u okviru strategije trebalo izbjeći nepotrebno administrativno opterećenje;

97.  ističe da bi strategija trebala pomoći kemijskoj industriji da postigne klimatsku neutralnost i ciljeve nulte stope onečišćenja, zahvaljujući razvoju novih integriranih vrijednosnih lanaca koji kombiniraju poljoprivredni i kemijski sektor, kao i poduprijeti dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta, a istovremeno jačajući konkurentnost i inovativnost industrije EU-a;

98.  poziva na pružanje potpore malim i srednjim poduzećima, što obuhvaća i tehničku pomoć za zamjenu opasnih tvari sigurnijim alternativama, kako bi im se pomoglo da budu u skladu sa zakonodavstvom EU-a o kemikalijama i da naprave pomak prema proizvodnji i korištenju sigurnih i održivih proizvoda, i to promicanjem istraživanja i razvoja, ulaganja u održive kemikalije i tehnoloških inovacija u okviru programa EU-a kao što je Obzor Europa;

99.  naglašava da bi zakonodavstvo o kemikalijama trebalo osmisliti tako da ga mala i srednja poduzeća mogu provoditi ne dovodeći u pitanje potrebnu razinu zaštite;

100.  naglašava da je zakonodavstvo koje pruža regulatornu stabilnost i predvidljivost od ključne važnosti za usmjeravanje inovacija potrebnih za prijelaz na kružni, siguran i održiv kemijski sektor, uključujući održivo korištenje obnovljivih sirovina za potporu bioekonomije, i dugoročna ulaganja za postizanje netoksičnog okoliša; podupire angažman dionika u tom pogledu;

101.  ističe da je potrebno da se zakonodavstvom Unije o kemikalijama pruže poticaji sigurnoj i održivoj kemiji, materijalima (uključujući plastiku) i tehnologijama, među ostalim nekemijskim alternativama, koji su inherentno sigurni i netoksični;

102.  u tom pogledu naglašava da bi strategija trebala stvoriti mogućnosti za jačanje čistih tehnologija kako bi se postigli ciljevi zelenog plana;

103.  naglašava da je potrebno poticati razvoj tih tehnologija i proizvodnju te kemije unutar EU-a;

104.  poziva Komisiju da izradi kriterije EU-a za održive kemikalije na temelju znanstvenog prijedloga Europske agencije za kemikalije (ECHA); smatra da bi te kriterije trebalo dopuniti normama za proizvode (kao što je okvir politike za održive proizvode);

105.  poziva Komisiju da daje poticaje za sigurne i održive proizvode te čistu proizvodnju i da uvede i/ili prilagodi ekonomske instrumente (npr. naknade, porezi za zaštitu okoliša, proširena odgovornost proizvođača) kako bi se postigla internalizacija vanjskih troškova tijekom cijelog životnog ciklusa kemikalija, uključujući troškove za zdravlje i okoliš, bez obzira na to koriste li se unutar ili izvan Unije;

106.  podsjeća da će se prihodi od naknada koje prima Europska agencija za kemikalije znatno smanjiti; poziva na reviziju modela financiranja ECHA-e i uspostavu predvidljivog i održivog mehanizma financiranja kako bi se osiguralo njezino pravilno dugoročno funkcioniranje i uklonile eventualne neučinkovitosti, posebno one koje su posljedica odvajanja proračunskih linija, čime bi se osigurala sredstva potrebna za ispunjavanje sve većih zahtjeva u vezi s njezinim trenutačnim radom i dostatna dodatna sredstva za svaki dodatni posao koji je potreban u okviru višegodišnjeg financijskog okvira, uključujući osoblje ECHA-e koje se bavi isključivo zaštitom životinja i metodama koje ne uključuju životinje u okviru svih aktivnosti ECHA-e;

107.  poziva Komisiju i Vijeće da se suzdrže od smanjenja sredstava za ECHA-u u godišnjim proračunskim postupcima te da joj osiguraju dodatna sredstva za sve druge zadaće koje bi mogle biti potrebne, kao što je provedba evaluacija tvari;

108.  poziva da se službama Komisije čija je zadaća osigurati uspješnu provedbu strategije održivosti za kemikalije na raspolaganje stave dovoljni kadrovski i proračunski resursi; naglašava da raspodjela sredstava mora odgovarati i trenutačnim i dugoročnim političkim prioritetima te stoga, u kontekstu europskog zelenog plana, očekuje znatno jačanje ljudskih resursa posebno u Komisijinoj Glavnoj upravi za okoliš i relevantnim agencijama EU-a;

109.  poziva na potpunu provedbu zakonodavstva Unije o kemikalijama; poziva države članice da namijene dostatne kapacitete za poboljšanje provedbe zakonodavstva EU-a o kemikalijama te Komisiju i Europsku agenciju za kemikalije da u tome pruže odgovarajuću potporu;

110.  poziva Komisiju da provede reviziju sustava provedbe u državama članicama u pogledu zakonodavstva o kemikalijama te da donese preporuke za poboljšanje, ojača suradnju i koordinaciju među provedbenim tijelima te po potrebi predloži provedbene instrumente EU-a; poziva Komisiju da iskoristi ovlasti koje su joj dodijeljene u skladu s člankom 11. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 2019/1020(47) kako bi osigurala odgovarajuće testiranje proizvoda diljem Unije;

111.  vjeruje da bi države članice trebale dobiti jasne smjernice o tome kako ojačati svoje sustave provedbe u području zakonodavstva o kemikalijama te da bi trebalo pojačati koordinaciju i suradnju među provedbenim tijelima država članica u tom području; poziva Komisiju da izda takve smjernice na temelju revizije sustava provedbe i uzimajući u obzir iskustvo stečeno u okviru foruma REACH;

112.  poziva Komisiju da podrži uspostavu europske mreže gradova i lokalnih zajednica bez endokrinih disruptora kako bi se poboljšala suradnja i razmijenili primjeri najbolje prakse po analogiji sa Sporazumom gradonačelnika za klimu i energiju;

113.  poziva Komisiju da poduzme hitne pravne mjere kada utvrdi da se ne poštuju zakoni EU-a o kemikalijama; podsjeća na svoju primjedbu od 16. siječnja 2020.(48) o tome da postupci u području povreda zaštite okoliša moraju biti učinkovitiji; poziva Komisiju da preispita svoje unutarnje smjernice o postupcima zbog povrede prava i da iskoristi predstojeću komunikaciju o boljoj regulativi kako bi osigurala brzu i učinkovitu provedbu zakona EU-a;

114.  poziva Komisiju da osigura da se proizvodima i kemikalijama koji se uvoze i izvoze poštuju isti standardi kao što je to slučaj za kemikalije i proizvode koji su proizvedeni i koriste se u Uniji kako bi se osigurali isti uvjeti za proizvođače EU-a i proizvođače iz trećih zemalja; smatra da bi trebalo poboljšati provjere neusklađenosti u Uniji i na njezinim granicama, među ostalim kroz pojačanu suradnju carinskih tijela i razvoj posebnog digitalnog alata za tu svrhu, uzimajući u obzir iskustvo stečeno u kontekstu Foruma REACH; pozdravlja Komisijin dugoročni akcijski plan za bolju primjenu i provedbu pravila jedinstvenog tržišta(49) te poziva Komisiju da u potpunosti iskoristi predstojeće prijedloge kako bi osigurala provedbu propisa EU-a o kemikalijama;

115.  poziva Komisiju da provede temeljitu procjenu ovisnosti država članica o uvozu kemikalija iz trećih zemalja u ključnim lancima vrijednosti kao što su oni povezani s aktivnim farmaceutskim sastojcima, dezinficijensima itd., i svih povezanih sigurnosnih rizika;

116.  poziva Komisiju i države članice da izrade politike za olakšavanje i promicanje vraćanja sigurne i održive proizvodnje kemikalija u Europu u strateškim vrijednosnim lancima kao što su lanci aktivnih farmaceutskih sastojaka i dezinficijensa, kako bi se ponovno stekla kontrola na ovom strateškom području i smanjila ovisnost Europe o trećim zemljama, osigurao siguran pristup i spriječila nestašica lijekova, bez ugrožavanja koristi koju otvorena gospodarstva ostvaruju zahvaljujući međunarodnoj trgovini;

117.  poziva Komisiju da pri svakom uvozu zabrani ostatke opasnih tvari bez praga koje su zabranjene u EU-u jer ne postoji sigurna razina izloženosti tim tvarima te da primjenjuje iste maksimalne razine ostataka (MRO) na druge tvari u uvozu kao za tvari proizvedene u EU-u kako bi se osigurali jednaki uvjeti za proizvođače iz EU-a i proizvođače iz trećih zemalja te poljoprivrednike;

118.  poziva Komisiju i države članice da politički i financijski podupru sve međunarodne strukture i procese usmjerene na postizanje dobrog upravljanja kemikalijama na globalnoj razini;

119.  poziva Komisiju da prepozna kemijsko zagađenje (uključujući pesticide) kao jedan od ključnih pokretača krize u području biološke raznolikosti te da iznese pravne prijedloge za rješavanje problema trajnih, kumulativnih i mobilnih kemijskih tvari u okolišu i njihovih štetnih učinaka na ekosustave i bioraznolikost;

120.  naglašava da održivost kemikalija mora obuhvaćati i društvenu i ekološku odgovornost kemijskih industrija i poduzeća u cijelom njihovom lancu opskrbe;

121.  smatra da bi standarde Unije za kemijsku sigurnost trebalo promicati na međunarodnoj razini;

122.  poziva Komisiju da nastavi raditi na sljedniku strateškog pristupa međunarodnom upravljanju kemikalijama (SAICM), uključujući reformu posebnog programa; poziva Komisiju da doprinese pregovorima za razvoj prikladnog, predvidljivog i održivog mehanizma financiranja u tom pogledu;

123.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 354, 28.12.2013., str. 171. (2) SL L 396, 30.12.2006., str. 3. (3) SL L 353, 31.12.2008., str. 1. (4) SL L 167, 27.6.2012., str. 1. (5) SL L 309, 24.11.2009., str. 1. (6) SL L 169, 2.6.2019., str. 45. (7) SL L 201, 21.7.2012., str. 60. (8) SL L 50, 20.2.2004., str. 44. (9) SL L 309, 24.11.2009., str. 71. (10) SL L 70, 16.3.2005., str. 1. (11) SL L 342, 22.12.2009., str. 59. (12) SL L 137, 24.5.2017., str. 1. (13) SL L 27, 30.1.2010., str. 1. (14) SL L 226, 24.8.2013., str. 1. (15) SL L 231, 6.9.2019., str. 1. (16) SL L 345, 27.12.2017., str. 87. (17) SL L 30, 31.1.2019., str. 112. (18) SL L 164, 20.6.2019., str. 23. (19) SL L 276, 20.10.2010., str. 33. (20) https://ec.europa.eu/clima/sites/clima/files/docs/pages/com_2018_733_analysis_in_support_en_0.pdf (21) SL C 184, 8.7.2010., str. 82. (22) SL C 265, 11.8.2017., str. 65. (23) SL C 390, 18.11.2019., str. 10. (24) SL C 433, 23.12.2019., str. 146. (25) https://ec.europa.eu/info/law/better-regulation/have-your-say/initiatives/12154-Europe-s-Beating-Cancer-Plan/public-consultation (26) SL C 433, 23.12.2019., str. 136. (27) SL C 433, 23.12.2019., str. 183. (28) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0023. (29) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0082. (30) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0441. (31) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2020)0005. (32) SL C 41, 6.2.2020., str. 45. (33) https://op.europa.eu/s/nJFb (34) http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2019/608866/IPOL_STU(2019)608866_EN.pdf (35) https://osha.europa.eu/en/themes/work-related-diseases/work-related-cancer (36) UN, Global Chemicals Outlook II: summary for policymakers (Globalni izgledi u području kemikalija II.: sažetak za tvorce politika). (37) Zaključci Vijeća usvojeni 26. lipnja 2019. pod naslovom „Prema strategiji Unije za održivu politiku o kemikalijama”, točka 14. (38) UN, Global Chemicals Outlook II: summary for policymakers (Globalni izgledi u području kemikalija II.: sažetak za tvorce politika). (39) https://www.ehn.org/toxic-chemicals-coronavirus-2645713170.html (40) Presuda Suda Europske unije u predmetu T-521/14 od 16. prosinca 2015. (41) Rezultati provjere primjerenosti najrelevantnijeg zakonodavstva o kemikalijama (osim Uredbe REACH) i utvrđeni izazovi, nedostaci i slabosti (COM(2019)0264). (42) https://register.consilium.europa.eu/doc/srv?l=EN&f=ST%205867%202013%20INIT (43) Kako je navedeno u presudi Suda Europske unije od 7. ožujka 2019. u predmetu T-837/16 (Švedska protiv Europske komisije u predmetu olovnih kromata). (44) Rezolucija Europskog parlamenta o zaštiti javnog zdravlja od endokrinih disruptora (SL C 36, 29.1.2016., str. 85.). (45) https://visualisation.osha.europa.eu/osh-costs#!/ (46) Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenog 2008. o otpadu (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.). (47) Uredba (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o nadzoru tržišta i sukladnosti proizvoda i o izmjeni Direktive 2004/42/EZ i uredbi (EZ) br. 765/2008 i (EU) br. 305/2011 (SL L 169, 25.6.2019., str. 1.). (48) Rezolucija Europskog parlamenta od 16. siječnja 2020. o 15. sastanku Konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti (COP15) (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0015.). (49) Komunikacija od 10. ožujka 2020., COM(2020)0094.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 10. srpnja 2020. o Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2016/1628 u pogledu njezinih prijelaznih odredaba radi uklanjanja posljedica krize uzrokovane bolešću COVID-19 (COM(2020)0233 – C9-0161/2020 – 2020/0113(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2020)0233),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C9-0161/2020),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 11. lipnja 2020.(1),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 30. lipnja 2020. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. i članak 163. Poslovnika,

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 10. srpnja 2020. radi donošenja Uredbe (EU) 2020/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2016/1628 u pogledu njezinih prijelaznih odredaba kako bi se odgovorilo na učinke krize uzrokovane bolešću COVID-19

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2020/1040.)

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 10. srpnja 2020. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o provedbi kliničkih ispitivanja i nabavi lijekova za humanu uporabu namijenjenih liječenju ili sprečavanju koronavirusne bolesti koji sadržavaju genetski modificirane organizme ili se od njih sastoje (COM(2020)0261 – C9-0185/2020 – 2020/0128(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2020)0261),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 114. i članak 168. stavak 4.c Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C9-0185/2020),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  nakon savjetovanja s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom,

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 3. srpnja 2020. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 59. i 163. Poslovnika,

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

3.  nalaže svom predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 10. srpnja 2020. radi donošenja Uredbe (EU) 2020/... Europskog parlamenta i Vijeća o provedbi kliničkih ispitivanja i opskrbi lijekovima za humanu primjenu namijenjenih liječenju ili sprečavanju koronavirusne bolesti (bolest COVID-19) koji sadržavaju genetski modificirane organizme ili se od njih sastoje

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2020/1043.)

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. srpnja 2020. o sveobuhvatnoj politici Unije o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma – akcijski plan Komisije i druga nedavna događanja (2020/2686(RSP))

P9_TA(2020)0204 B9-0207/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 7. svibnja 2020. o akcijskom planu za sveobuhvatnu politiku Unije o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma (C(2020)2800),

–  uzimajući u obzir paket mjera za sprečavanje pranja novca koji je Komisija donijela 24. srpnja 2019. i koji se sastoji od političke komunikacije naslovljene „Prema boljoj provedbi EU-ova okvira za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma” (COM(2019)0360), Izvješća o ocjeni nedavnih navodnih slučajeva pranja novca u kojima su sudjelovale kreditne institucije EU-a („post mortem”) (COM(2019)0373), Izvješća o procjeni rizika od pranja novca i financiranja terorizma koji utječu na unutarnje tržište i odnose se na prekogranične aktivnosti (izvješće o nadnacionalnoj procjeni rizika (SNRA)) (COM(2019)0370) i priloženog radnog dokumenta službi Komisije (SWD(2019)0650) te Izvješća o međupovezanosti nacionalnih centraliziranih automatiziranih mehanizama (središnji registri ili središnji elektronički sustavi za dohvat podataka) država članica za bankovne račune (COM(2019)0372),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive br. 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ (Četvrta direktiva o sprečavanju pranja novca)(1), kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2018/843 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma i o izmjeni direktiva 2009/138/EZ i 2013/36/EU (Peta direktiva o sprečavanju pranja novca)(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/2175 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2019. o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), Uredbe (EU) br. 1094/2010 o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), Uredbe (EU) br. 1095/2010 o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), Uredbe (EU) br. 600/2014 o tržištima financijskih instrumenata, Uredbe (EU) 2016/1011 o indeksima koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova i Uredbe (EU) 2015/847 o informacijama koje su priložene prijenosu novčanih sredstava(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1153 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o utvrđivanju pravila kojima se olakšava uporaba financijskih i drugih informacija u svrhu sprečavanja, otkrivanja, istrage ili progona određenih kaznenih djela i stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 2000/642/PUP(4), Direktivu (EU) 2018/1673 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o borbi protiv pranja novca kaznenopravnim sredstvima(5) i Uredbu (EU) 2018/1672 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o kontrolama gotovine koja se unosi u Uniju ili iznosi iz Unije i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1889/2005(6),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/42/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Europskoj uniji(7) te izvješće Komisije o njezinoj provedbi od 2. lipnja 2020. naslovljeno „Povrat imovine i oduzimanje imovine: osiguravanje da se zločin ne isplati” (COM(2020)0217),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka, te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka)(8),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije(9),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 5. prosinca 2019. o strateškim prioritetima za sprječavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 17. lipnja 2020. o jačanju financijskih istraga za borbu protiv teškog i organiziranog kriminala,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog nadzornog tijela za bankarstvo od 24. srpnja 2019. o komunikacijama koje se upućuju nadziranim subjektima u vezi s rizicima od pranja novca i financiranja terorizma u kontekstu bonitetnog nadzora,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 19. travnja 2018. naslovljenu „Zaštita istraživačkih novinara u Europi: slučaj slovačkog novinara Jána Kuciaka i Martine Kušnírove”(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. studenoga 2017. o vladavini prava na Malti(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. ožujka 2019. o stanju u pogledu vladavine prava i borbe protiv korupcije u Europskoj uniji, posebno na Malti i u Slovačkoj(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. prosinca 2019. o vladavini prava na Malti nakon nedavnih otkrića u slučaju ubojstva Daphne Caruane Galizije(13),

–  uzimajući u obzir smjernice Komisije za budućnost pod nazivom „Prema novoj metodologiji EU-a za procjenu visokorizičnih trećih zemalja u skladu s Direktivom (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma”,

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 22. lipnja 2018. naslovljen „Metodologija za utvrđivanje visokorizičnih trećih zemalja u skladu s Direktivom (EU) 2015/849” (SWD(2018)0362),

–  uzimajući u obzir četiri delegirane uredbe koje je donijela Komisija, tj. delegirane uredbe (EU) 2016/1675(14), (EU) 2018/105(15), (EU) 2018/212(16) i (EU) 2018/1467(17), o dopuni Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća utvrđivanjem visokorizičnih trećih zemalja sa strateškim nedostacima,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2019. o hitnoj potrebi za EU-ovom crnom listom trećih zemalja u skladu s Direktivom o sprečavanju pranja novca(18),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 26. ožujka 2019. o financijskom kriminalu, utaji poreza i izbjegavanju plaćanja poreza(19),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. rujna 2019. o stanju provedbe zakonodavstva Unije o sprečavanju pranja novca(20),

–  uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da se, prema podacima Komisije, oko 1 %, odnosno 160 milijardi eura godišnjeg BDP-a Unije povezuje sa sumnjivim financijskim aktivnostima(21) kao što je pranje novca povezano s korupcijom, trgovinom oružjem, trgovinom ljudima, prodajom droge, utajom poreza i poreznim prijevarama, financiranjem terorizma ili drugim nezakonitim aktivnostima koje utječu na građane EU-a u njihovu svakodnevnom životu;

B.  budući da je prema podacima Europola za razdoblje 2010. – 2014. 2,2 % procijenjene imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima privremeno zaplijenjeno ili zamrznuto, a samo je 1,1 % kriminalne dobiti zaplijenjeno na razini EU-a, što znači da 98,9 % procijenjene dobiti ostvarene kaznenim djelima nije zaplijenjeno i ostaje na raspolaganju kriminalcima(22);

C.  budući da je okvir Unije za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma (AML/CTF) postepeno ojačan donošenjem Četvrte direktive o sprečavanju pranja novca u svibnju 2015. i Pete direktive o sprečavanju pranja novca u travnju 2018., s rokovima za prenošenje u nacionalno zakonodavstvo država članica do lipnja 2017. odnosno siječnja 2020., te drugih popratnih zakonodavnih akata i mjera; budući da se Treća direktiva o sprečavanju pranja novca nije uvijek pravilno provodila u državama članicama, ali Komisija još nije pokrenula nijedan postupak zbog povrede; budući da je Komisija pokrenula postupke zbog povrede prava protiv većine država članica jer nisu pravilno prenijele Četvrtu direktivu o sprečavanju pranja novca u nacionalno zakonodavstvo i pokrenula postupke protiv većine država članica zbog neobavješćivanja o mjerama prenošenja Pete direktive o sprečavanju pranja novca ili izvješćivanja o djelomičnim mjerama prenošenja Pete direktive o sprečavanju pranja novca(23);

D.  budući da je Parlament u ožujku 2019. donio ambicioznu rezoluciju o financijskom kriminalu, utaji poreza i izbjegavanju plaćanja poreza u kojoj je zaključeno da postoji potreba za opsežnom reformom postojećih pravila EU-a o sprečavanju pranja novca;

E.  budući da je 7. svibnja 2020. Komisija donijela akcijski plan(24) za sveobuhvatnu politiku Unije o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma koji se temelji na šest stupova;

F.  budući da je istog datuma objavljena nova metodologija za utvrđivanje visokorizičnih trećih zemalja sa strateškim nedostacima u pogledu sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma, koja se ne oslanja samo na vanjske izvore informacija; budući da će se pojačane mjere dubinske analize stranaka primjenjivati na zemlje koje su prema toj metodologiji utvrđene kao visokorizične treće zemlje, u skladu s obvezama utvrđenima u okviru Četvrte direktive o sprečavanju pranja novca i Pete direktive o sprečavanju pranja novca;

G.  budući da rascjepkano zakonodavno, institucionalno i regulatorno okruženje diljem EU-a u području borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma stvara dodatne troškove i opterećenja za one koji pružaju prekogranične usluge, potiče poduzeća da se registriraju ondje gdje su pravila blaža te pojedincima, organizacijama i njihovim financijskim posrednicima omogućuje obavljanje nezakonitih aktivnosti u kojima se nadzor i provedba smatraju slabijima i/ili blažima; budući da trenutačni zakonodavni okvir za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma rezultira različitim tumačenjima i praksama Direktive o sprečavanju pranja novca u državama članicama;

H.  budući da je tijekom proteklih nekoliko godina zabilježen niz otkrića u vezi s borbom protiv pranja novca i borbom protiv terorizma, uključujući, ali ne ograničavajući se na slučajeve spomenute u izvješću Komisije o procjeni nedavnih slučajeva navodnog pranja novca u kojima su sudjelovale kreditne institucije EU-a, skandal Cum Ex o arbitraži o dividendama i otkrića u vezi s izvješćem Luanda Leaks; budući da se redovito objavljuju dodatna otkrića koja se često odnose na zlouporabu sredstava EU-a i slučajeve korupcije u državama članicama; budući da to pokazuje potrebu da EU nastavi s borbom protiv pranja novca i financiranja terorizma kao prioritetom te da ažurira svoj zakonodavni okvir za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma;

I.  budući da je 2019. ured za unutarnju reviziju Europske investicijske banke (EIB) proveo reviziju provedbe svojeg okvira za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma, uglavnom od 2017. nadalje, što je ukazalo na znatne nedostatke djelomično povezane s nepotpunom prilagodbom okvira; budući da je EIB izradio plan za uklanjanje svih utvrđenih nedostataka do srpnja 2020.;

J.  budući da je Radna skupina za financijsko djelovanje (FATF) u svibnju 2020.(25) upozorila da porast broja kaznenih djela povezanih s COVID-19, kao što su prijevare, kiberkriminalitet, pogrešno usmjeravanje i iskorištavanje državnih sredstava i međunarodne financijske pomoći, stvara nove izvore prihoda za nezakonite aktere; budući da je Europol također upozorio na načine na koje su kriminalci brzo iskoristili prilike za iskorištavanje krize prilagodbom svojih načina djelovanja i razvojem novih kriminalnih aktivnosti, osobito kiberkriminalitetom, prijevarama, krivotvorenjem i organiziranim kriminalom u vezi s imovinom(26); budući da je Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) izdalo posebne preporuke da nadležna nacionalna tijela surađuju s obveznicima kako bi se utvrdili i ublažili specifični rizici od pranja novca i financiranja terorizma koji proizlaze iz epidemije COVID-19 i prilagodili njihovi nadzorni alati(27);

K.  budući da su od 10 najuspješnijih tajnih jurisdikcija u svijetu prema indeksu financijske tajne Mreže za poreznu pravdu dvije države članice EU-a, dok se još jedna zemlja nalazi u Europi, a dvije su zemlje prekomorska područja bivše države članice EU-a; budući da borba protiv pranja novca i korupcije stoga mora započeti unutar EU-a;

L.  budući da su prema indeksu financijske tajne za 2020. zemlje koje pripadaju Organizaciji za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) odgovorne za 49 % svih financijskih tajni u svijetu;

M.  budući da se pogrešno navođenje izvoznih cijena koristi za izbjegavanje plaćanja poreza i/ili carina, pranje prihoda ostvarenih kriminalnim aktivnostima, zaobilaženje valutnih kontrola i premještanje dobiti u inozemstvo; budući da su razlike u vrijednosti zbog pogrešnog navođenja izvoznih cijena, koje su utvrđene u trgovini između 135 zemalja u razvoju i 36 naprednih gospodarstava tijekom desetogodišnjeg razdoblja od 2008. do 2017., iznosile 8,7 bilijuna USD(28);

Akcijski plan EU-a i okvir za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma

1.  pozdravlja Komunikaciju Komisije od 7. svibnja 2020. o akcijskom planu za sveobuhvatnu politiku Unije o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma, kojim se postavljaju temelji za daljnja poboljšanja, posebno u provedbi postojećeg zakonodavstva; poziva Uniju da što prije ostvari napredak u pogledu svih šest stupova tog akcijskog plana;

2.  pozdravlja namjeru Komisije da donese jedinstvena pravila u području borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma, među ostalim pretvaranjem relevantnih dijelova Direktive o sprečavanju pranja novca u uredbu kojom bi se osigurao usklađeniji skup pravila za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma; predlaže da Komisija razmotri o tome da sljedeća područja obuhvati tom Uredbom: utvrđivanje stvarnih vlasnika; popis obveznika i njihove obveze izvješćivanja; zahtjeve za dubinske analize stranaka, uključujući one koji se odnose na politički izložene osobe; odredbe o registrima stvarnog vlasništva i centraliziranim mehanizmima o računima za plaćanje i bankovnim računima; okvir za suradnju između nadležnih tijela i financijsko-obavještajnih jedinica; standarde za nadzor financijskih i nefinancijskih obveznika te zaštitu pojedinaca koji prijave sumnje na pranje novca ili financiranje terorizma; smatra da će možda biti potrebno donijeti dodatne tehničke standarde, ali da bi u Uredbi trebalo razmotriti ključne mjere usklađivanja kako bi se zajamčila odgovarajuća uloga Parlamenta i Vijeća kao suzakonodavaca u tom vrlo osjetljivom području;

3.  pozdravlja namjeru Komisije da u sljedećih 12 mjeseci predstavi novu institucijsku arhitekturu EU-a za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma koja se temelji na nadzorniku za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma na razini EU-a i mehanizmu EU-a za koordinaciju i potporu financijsko-obavještajnim jedinicama; poziva Komisiju da razmotri uspostavu mehanizma EU-a za koordinaciju i potporu u obliku financijsko-obavještajne jedinice EU-a; poziva Komisiju da zajamči da odgovornosti nadzornika za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma obuhvaćaju financijske i nefinancijske obveznike s ovlastima izravnog nadzora nad određenim obveznicima ovisno o njihovoj veličini ili riziku koji oni predstavljaju, kao i nadzor nad primjenom pravila EU-a od strane nacionalnih nadzornih tijela; poziva na jasnu podjelu ovlasti nadzornih tijela na razini EU-a i nacionalnih nadzornih tijela te na jasnoću u pogledu uvjeta za izravni nadzor koji provodi nadzornik za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma na razini EU-a nakon procjene koja se temelji na rizicima, kao i slučajevima kada se postupci nacionalnih nadzornih tijela smatraju neprimjerenima i/ili nedostatnima; poziva na to da se nadzorniku za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma na razini EU-a i financijsko-obavještajnoj jedinici EU-a dodijeli proračunska i funkcionalna neovisnost;

4.  poziva Komisiju da proširi jedinstveni pravilnik u području sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma kako bi se proširio opseg obveznika, posebno u cilju integracije novih i disruptivnih tržišnih sektora kao i tehnoloških inovacija i razvoja međunarodnih standarda te kako bi se osiguralo da pružanje usluga bude obuhvaćeno na isti način kao i isporuka robe; poziva Komisiju da se uhvati u koštac s rizicima kriptoimovine širokom primjenom načela „poznavanja klijenta”, poštujući pritom načela nužnosti i proporcionalnosti; poziva Komisiju da osigura da nefinancijski obveznici budu podvrgnuti sličnom nadzoru kao i financijski subjekti, koji provodi neovisno javno tijelo na nacionalnoj razini, te da zajamči da su razine osviještenosti, osposobljavanja, usklađenosti i sankcioniranja u slučaju neprimjerenog postupanja tih neovisnih nacionalnih tijela primjerene; poziva Komisiju da zajamči da provedba odredbi o borbi protiv pranja novca i financiranja terorizma ne dovede do toga da se nacionalnim zakonodavstvom nametnu prekomjerne prepreke aktivnostima organizacija civilnog društva;

5.  podsjeća na svoje stajalište o potrebi za međusobno povezanim i visokokvalitetnim registrima stvarnih vlasnika u Uniji uz istodobno osiguravanje visokih standarda zaštite podataka; poziva Komisiju da istraži snižavanje praga za identifikaciju stvarnog vlasnika, uzimajući u obzir prakse u Sjedinjenim Američkim Državama, te da predloži stvaranje javno dostupnih registara za stvarne vlasnike trustova i sličnih aranžmana; poziva Komisiju da iznese prijedloge za uklanjanje postojećih rupa u zakonu kojima bi se poduzećima omogućilo da sakriju svoje krajnje stvarne vlasnike iza opunomoćenika te kako bi se poduzećima omogućilo da zatraže prekid poslovnog odnosa u slučaju da se ne može utvrditi identitet krajnjeg stvarnog vlasnika; poziva Komisiju da se pozabavi pitanjem nužnosti i proporcionalnosti usklađivanja informacija u zemljišnim knjigama i registrima nekretnina te da poradi na međusobnom povezivanju tih registara; poziva Komisiju da tom izvješću, po potrebi, priloži zakonodavni prijedlog;

6.  poziva Komisiju da riješi problem nedostatka dostatnih i točnih podataka u nacionalnim registrima koji se mogu upotrijebiti za identifikaciju krajnjih stvarnih vlasnika, posebno u situacijama u kojima se upotrebljava mreža fiktivnih poduzeća; zahtijeva da se standardi transparentnosti u pogledu stvarnog vlasništva ojačaju i na razini EU-a i na razini država članica kako bi se zajamčilo da pružaju mehanizme provjere povezane s točnošću podataka; poziva Komisiju da pojača svoj nadzor nad prenošenjem odredbi povezanih s uspostavom registara o stvarnom vlasništvu u državama članicama kako bi se osiguralo njihovo pravilno funkcioniranje i omogućio javni pristup visokokvalitetnim podacima;

7.  pozdravlja plan za osiguravanje međusobne povezanosti centraliziranih mehanizama plaćanja i bankovnih računa diljem EU-a kako bi se tijelima kaznenog progona i financijsko-obavještajnim jedinicama olakšao brži pristup financijskim informacijama tijekom različitih faza istrage i olakšala prekogranična suradnja potpuno u skladu s primjenjivim pravilima o zaštiti podataka;

8.  poziva Komisiju da preispita pravila o količini informacija koje se prikupljaju tijekom osnivanja poslovnih subjekata i drugih pravnih subjekata kao što su trustovi i slični pravni subjekti te da predloži detaljnije odredbe o dubinskoj analizi stranaka pri otvaranju financijskih računa, uključujući bankovne račune;

9.  poziva Komisiju da predloži usklađeniji skup učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija na razini EU-a za nepoštovanje propisa o sprečavanju pranja novca i borbi protiv financiranja terorizma;

Provedba Direktive o sprečavanju pranja novca

10.  duboko žali zbog činjenice da nije pokrenut nijedan postupak zbog povrede prava zbog nepravilne provedbe Treće direktive o sprečavanju pranja novca te poziva Komisiju da pokrene takve postupke protiv država članica kada je to opravdano; izražava najozbiljniju zabrinutost zbog toga što velik broj država članica nije proveo Četvrtu direktivu o sprečavanju pranja novca; stoga pozdravlja Komisijin pristup nulte tolerancije i pokretanje postupaka zbog povrede protiv država članica na temelju rezultata njezinih provjera potpunosti; duboko je zabrinut da države članice neće poštovati rok 10. siječnja 2020. za prijenos Pete direktive o sprečavanju pranja novca, kao ni rok 10. siječnja 2020. za registre stvarnog vlasništva za korporacijske i druge pravne subjekte te 10. ožujka 2020. za trustove i slične pravne aranžmane; stoga pozdravlja činjenicu da je Komisija već pokrenula niz postupaka zbog povrede i nadalje poziva Komisiju da pokrene dodatne postupke zbog povrede protiv država članica na temelju nalaza svojih provjera potpunosti što je prije moguće;

11.  žali zbog činjenice da Komisija sama nije mogla provesti provjere ispravnosti za Četvrtu direktivu o sprečavanju pranja novca zbog nedostatka kapaciteta te je potrebno nekoliko godina nakon stupanja direktive na snagu, čime se dodatno odgađa pravilna provedba obveza sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma u državama članicama; poziva Komisiju da što prije dovrši temeljitu provjeru točnosti i prema potrebi pokrene daljnje postupke zbog povrede prava; potiče države članice koje to još nisu učinile da odmah i ispravno prenesu i provedu Četvrtu i petu direktivu o sprečavanju pranja novca; zabrinut je zbog općeg nedostatka provedbe u slučajevima korupcije i pranja novca na visokoj razini u državama članicama te poziva Komisiju da pomno prati razvoj događaja te da poduzme snažnije i odlučnije mjere u tom pogledu;

12.  pozdravlja uključivanje preporuka za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma u preporuke za pojedine države članice koje je Vijeće donijelo u kontekstu ciklusa Europskog semestra; potiče Komisiju da posebno procijeni imaju li nacionalne financijsko-obavještajne jedinice na raspolaganju dovoljno sredstava za učinkovito rješavanje rizika od pranja novca i financiranja terorizma;

EU-ov popis visokorizičnih trećih zemalja

13.  poziva Komisiju da dodatno razmotri mogućnost uspostave „sivog popisa” potencijalno visokorizičnih trećih zemalja po uzoru na trenutačni pristup EU-a u pogledu popisa nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe; izražava zabrinutost zbog toga što bi dvanaestomjesečno razdoblje identificiranja trećih zemalja sa strateškim nedostacima moglo rezultirati nepotrebnim odgađanjem djelovanja u području sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma; pozdravlja činjenicu da se Komisija ne oslanja samo na postupak uvrštavanja na popis Stručne skupine za financijsko djelovanje (FATF) i da je spremna upotrijebiti ojačane kriterije iz Pete direktive o sprečavanju pranja novca, posebno u pogledu transparentnosti stvarnog vlasništva, kako bi provela neovisnu procjenu trećih zemalja, koje bi trebale biti slobodne od geopolitičkog miješanja;

14.  dovodi u pitanje pristup Komisije iz radnog dokumenta službi Komisije naslovljenog „Metodologija za utvrđivanje visokorizičnih trećih zemalja u skladu s Direktivom (EU) 2015/849”, u kojem su zemlje koje predstavljaju „najvišu razinu prijetnje” definirane dvama kriterijima koji moraju biti ispunjeni; preporučuje da se zemlje koje predstavljaju „znatnu prijetnju u pogledu pranja novca ili financiranja terorizma” automatski odmah stave na popis nekooperativnih jurisdikcija bez dodatnih uvjeta te da ih se ukloni s popisa tek nakon što se u potpunosti provedu njihove potrebne obveze;

15.  poziva Komisiju da osigura javno transparentan proces s jasnim i konkretnim referentnim parametrima za zemlje koje se obvežu provesti reforme kako bi izbjegle uvrštavanje na popis; nadalje, poziva Komisiju da objavi svoje procjene ocijenjenih zemalja i zemalja uvrštenih na popis kako bi se zajamčio javni nadzor na način da se procjena ne može zloupotrijebiti;

16.  poziva Komisiju da poduzme protumjere protiv trećih zemalja koje ne surađuju s europskim istragama u području sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma, uključujući one povezane s ubojstvom istraživačke novinarke Daphne Caruane Galizije;

Trenutačni nadzor EU-a

17.  naglašava da u aktualnom okviru EU-a za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma postoje nedostaci u provedbi pravila EU-a u kombinaciji s manjkom učinkovitog nadzora; podržava već usvojeno proširenje ovlasti EBA-e, ali ponavlja svoju duboku zabrinutost u pogledu sposobnosti EBA-e da provede neovisnu procjenu zbog svoje upravljačke strukture;

18.  poziva na to da se subjektima sa sjedištem u poreznim oazama zabrani pristup financijskim sredstvima Europske unije, uključujući potporu koja je uvedena kao odgovor na gospodarske i socijalne posljedice epidemije bolesti COVID-19;

19.  poziva nacionalna nadležna tijela, kao i ESB, da pri provedbi postupka nadzorne provjere i ocjene (SREP) uzmu u obzir rizike od financijskog kriminala, kao što su već ovlašteni učiniti u skladu s postojećim zakonodavnim okvirom; poziva ESB da, neovisno o procjeni nacionalnih tijela za sprečavanje pranja novca, bude ovlašten za povlačenje dozvola svim bankama koje posluju u europodručju i koje krše obveze u pogledu borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma;

20.  poziva EBA-u da provede istragu o otkrićima u slučaju Luande Leaks, posebno kako bi se procijenilo je li došlo do kršenja nacionalnog prava ili prava EU-a te da ocijeni mjere koje su poduzela financijska nadzorna tijela; poziva EBA-u da mjerodavnim nadležnim tijelima dade odgovarajuće preporuke za reformu i poduzimanje mjera; poziva druga nadležna tijela na nacionalnoj razini da pokrenu istrage ili nastave s istragama o otkrićima u vezi sa slučajem Luanda Leaks te da kazneno gone dionike za koje se utvrdi da krše pravila o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma;

21.  ističe ulogu međunarodnog istraživačkog novinarstva i zviždača u otkrivanju mogućih kaznenih djela korupcije, pranja novca i općeg neprimjerenog ponašanja politički izloženih osoba, kao i ulogu koju financijski i nefinancijski posrednici imaju u uvođenju potencijalno nezakonito stečenih sredstava u financijski sustav EU-a bez odgovarajućih provjera;

22.  sa zabrinutošću napominje da su Luanda Leaks i drugi skandali iz prošlosti, kao što su Cum Ex, Panamski dokumenti, Lux Leaks i Rajski dokumenti, u više navrata narušili povjerenje građana u naše financijske i porezne sustave; naglašava koliko je ključno vratiti povjerenje javnosti te osigurati poštene i transparentne porezne sustave te poreznu pravdu; u tom pogledu naglašava da se EU mora ozbiljno pozabaviti vlastitim unutarnjim problemima, posebno u vezi sa svojim jurisdikcijama s niskim oporezivanjem i tajnim jurisdikcijama;

23.  napominje da su EBA i Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) proveli zasebne istrage o praksi dividendne arbitraže; prima na znanje rezultate istrage osoblja EBA-e i njezin akcijski plan u 10 točaka za razdoblje 2020. – 2021. kako bi se poboljšao budući okvir bonitetnih zahtjeva i zahtjeva za sprečavanje pranja novca koji obuhvaćaju takve prakse; međutim, žali zbog činjenice da je istrazi EBA-e bilo potrebno više od 18 mjeseci kako bi se došlo do zaključka da je potrebno pokrenuti službenu istragu; poziva ESMA-u da provede temeljitu istragu i što prije predstavi ambiciozne preporuke; žali zbog nedostatka vidljivih mjera nadležnih tijela u državama članicama za istragu i kazneni progon subjekata i osoba odgovornih za te nezakonite prakse dividendne arbitraže, kao i zbog nedostatka suradnje među tijelima;

Suradnja među državama članicama

24.  ističe potrebu za boljom suradnjom upravnih i pravosudnih tijela te tijela kaznenog progona unutar EU-a; pozdravlja činjenicu da je Komisija prihvatila ponovljeni poziv Parlamenta na procjenu učinka uspostave mehanizma za koordinaciju i potporu financijsko-obavještajnim jedinicama država članica; poziva Komisiju da razmotri stvaranje financijsko-obavještajne jedinice EU-a kao priliku za potporu utvrđivanju sumnjivih transakcija prekogranične prirode i da provede zajedničku analizu prekogranične suradnje; predlaže da se taj mehanizam ovlasti za predlaganje zajedničkih provedbenih mjera ili standarda za suradnju između financijsko-obavještajnih jedinica te za promicanje osposobljavanja, izgradnje kapaciteta i razmjene iskustava za financijsko-obavještajne jedinice; naglašava da je važno da se tom mehanizmu omogući pristup relevantnim informacijama u različitim državama članicama i da ga se osnaži za rad na prekograničnim slučajevima;

25.  poziva na donošenje daljnjih inicijativa kojima bi se mogle provesti mjere za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma na razini EU-a i na nacionalnoj razini, npr. širenje nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO) ili Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) i jačanje postojećih agencija kao što su Agencija Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) i Eurojust; prima na znanje namjeru Komisije da iznese prijedlog za jačanje mandata Europola kako je navedeno u njegovu prilagođenom programu rada i podsjeća da bi ojačani mandat trebao biti popraćen odgovarajućim parlamentarnim nadzorom; smatra da prioritet treba biti jačanje kapaciteta Europola da zatraži pokretanje prekograničnih istraga, posebno u slučajevima ozbiljnih napada na zviždače i istraživačke novinare koji imaju ključnu ulogu u otkrivanju korupcije, prijevara, lošeg upravljanja i drugih prijestupa u javnom i privatnom sektoru;

26.  pozdravlja osnivanje Europolova Europskog centra za financijski i gospodarski kriminal, koji će pojačati operativnu potporu državama članicama i tijelima EU-a u području financijskog i gospodarskog kriminala te promicati sustavnu uporabu financijskih istraga;

27.  poziva Komisiju da razmotri prijedlog europskog okvira za prekogranične porezne istrage i druga prekogranična financijska kaznena djela;

28.  u tu svrhu poziva države članice i institucije EU-a da omoguće brzo uspostavljanje Ureda europskog javnog tužitelja te smatra da bi sve države članice koje se još nisu izjasnile u pogledu pridruživanja Uredu europskog javnog tužitelja trebale to i učiniti; poziva na dodjelu realnih financijskih i ljudskih resursa, kao i na to da države članice imenuju delegirane tužitelje na puno radno vrijeme, kako bi se odgovorilo na očekivano veliko radno opterećenje Ureda europskog javnog tužitelja;

29.  primjećuje da predloženi proračunski i ljudski resursi nisu dovoljni za pružanje potpune potpore istragama povezanima s borbom protiv pranja novca i postojećim koordinacijskim mehanizmima, kao što su Operativna mreža za sprečavanje pranja novca (AMON) i platforma za razmjenu FIU.net;

Ostali povezani aspekti

30.  ističe potencijal odgovarajuće suradnje između javnog i privatnog sektora, uključujući moguća javno-privatna partnerstva, u kontekstu prikupljanja financijskih obavještajnih podataka za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma, koji se u budućnosti moraju bolje koristiti, primjerice platforme za razmjenu informacija između tijela kaznenog progona, financijsko-obavještajnih jedinica i privatnog sektora; potiče sve relevantne dionike da daju svoj doprinos, posebno razmjenom postojećih praksi koje dobro funkcioniraju tijekom javnog savjetovanja; smatra da bi se takvom suradnjom trebala strogo poštovati ograničenja koja proizlaze iz primjenjivih pravila o zaštiti podataka i temeljnih prava; poziva Komisiju da predloži jasan pravni okvir za uspostavu trostranih platformi kojim bi se regulirale dužnosti i profili sudionika te zajamčilo poštovanje istih pravila za razmjenu informacija, zaštitu privatnosti i osobnih podataka, sigurnost podataka, prava osumnjičenih i drugih temeljnih prava; smatra da su pravodobne i potpune povratne informacije o učinkovitosti prijava slučajeva za koje se sumnja da predstavljaju pranje novca ili financiranje terorizma te daljnjih postupanja u vezi s njima ključne kako bi borba protiv pranja novca i financiranja terorizma bila učinkovitija;

31.  ponavlja svoj poziv državama članicama da u najkraćem mogućem roku postupno ukinu sve postojeće programe stjecanja državljanstva ili boravišta ulaganjem, posebno kada ne postoje dovoljne provjere i transparentnost, kako bi se smanjile često s njima povezane prijetnje od pranja novca te narušavanja uzajamnog povjerenja i integriteta schengenskog prostora, uz druge političke, gospodarske i sigurnosne rizike za EU i njegove države članice; poziva Komisiju da što prije izvijesti o mjerama koje namjerava poduzeti u pogledu programa stjecanja državljanstva ili boravišta ulaganjem, kao i o svim zaključcima svoje stručne skupine osnovane u tu svrhu; poziva Komisiju da dodatno ocijeni jesu li ispunjeni preduvjeti za pokretanje postupaka zbog povrede prava protiv država članica zbog kršenja članka 4. stavka 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU);

32.  poziva Komisiju da prati kako države članice provode Uredbu (EU) 2018/1805 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o uzajamnom priznavanju naloga za zamrzavanje i oduzimanje(29) kako bi se olakšao prekogranični povrat imovine stečene kaznenim djelima te pravilno prenošenje i provedbu Direktive 2014/42/EU o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Europskoj uniji; poziva Komisiju da ažurira postojeće podatke o oduzetoj i zaplijenjenoj imovini; poziva Komisiju da u predstojeće zakonodavne prijedloge uključi odredbe o olakšavanju administrativnih mjera zamrzavanja financijsko-obavještajnih jedinica i pravni okvir kojim bi se financijske institucije obvezalo na neometano praćenje i izvršavanje zahtjeva za opoziv, kao i odredbe kojima bi se u tom pogledu omogućila brza prekogranična suradnja među nadležnim tijelima; zabrinut je zbog toga što sveukupni rezultati u pogledu zaplijenjene imovine nisu zadovoljavajući i što su stope zapljene u EU-u i dalje vrlo niske; poziva Komisiju da obrati posebnu pozornost na pravila o korištenju oduzete imovine u javnom interesu ili u socijalne svrhe te da radi na jamčenju povrata imovine oduzete žrtvama u zemljama izvan EU-a;

33.  pozdravlja mogućnost koju je iznijela Komisija da nadzornom tijelu EU-a za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma povjeri određene nadležnosti za praćenje i podupiranje provedbe zamrzavanja imovine u okviru restriktivnih mjera EU-a (sankcije) diljem država članica;

34.  pozdravlja donošenje Direktive (EU) 2018/1673, kojom se uvode nove kaznenopravne odredbe te omogućuje učinkovitija i brža prekogranična suradnja među nadležnim tijelima kako bi se učinkovitije spriječilo pranje novca i povezano financiranje terorizma i organiziranog kriminala; poziva na daljnju analizu potrebe za usklađivanjem postojećih pravila, uključujući definiciju nekih predikatnih kaznenih djela povezanih s pranjem novca, kao što su porezna kaznena djela;

35.  pozdravlja donošenje Direktive (EU) 2019/1153 te iščekuje Komisijinu procjenu potrebe i proporcionalnosti proširenja definicije financijskih informacija na sve vrste informacija ili podataka u posjedu javnih tijela ili obvezanih subjekata koje su dostupne financijsko-obavještajnim jedinicama, kao i mogućnosti i izazove u vezi s proširenjem razmjene financijskih informacija ili financijske analize između financijsko-obavještajnih jedinica unutar Unije kako bi se obuhvatile druge vrste kaznenih djela osim terorizma i organiziranog kriminala povezanog s terorizmom;

36.  zabrinut je zbog činjenice da pandemija bolesti COVID-19 može utjecati na sposobnost vlada i aktera iz privatnog sektora da provedu standarde borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma; poziva Komisiju da u suradnji s EBA-om provede savjetovanja s nacionalnim tijelima odgovornima za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma kako bi se procijenili konkretni rizici i poteškoće povezane s borbom protiv pranja novca i financiranja terorizma koji proizlaze iz epidemije bolesti COVID-19 te na toj osnovi osmisle konkretne smjernice za bolju otpornost i provedbu;

37.  poziva Komisiju i države članice da se pobrinu da EU nastupa jedinstveno na globalnoj razini okvira za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma, posebno tako što će omogućiti Komisiji da predstavlja EU u Stručnoj skupini za financijsko djelovanje (FATF), u skladu s odredbama Ugovora i kao što je slučaj s drugim područjima politika;

38.  poziva na jasnije smjernice tijela na razini EU-a kao što je Europski odbor za zaštitu podataka o zaštiti osobnih podataka i privatnosti te usklađenosti s okvirom za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma, posebno u pogledu obveza dužne pažnje i zadržavanja podataka, s obzirom na to da su nacionalna tijela za zaštitu podataka u prošlosti u različitim državama članicama uvela različite pristupe;

39.  poziva na dodjelu više ljudskih i financijskih resursa relevantnom odjelu Glavne uprave Komisije za financijsku stabilnost, financijske usluge i uniju tržišta kapitala te pozdravlja činjenicu da su dodatna sredstva dodijeljena EBA-i;

40.  poziva države članice da u potpunosti i na transparentan način istraže sve prijavljene slučajeve pranja novca i povezanog kriminala, kao što su ubojstva zviždača i novinara te nasilje nad njima; ponavlja svoje stajalište o uspostavi nagrade Daphne Caruana Galizia koju će dodijeliti Parlament; poziva malteške vlasti da iskoriste sva raspoloživa sredstva kako bi identificirale organizatore ubojstva Daphne Caruane Galizije te da dodatno istraže one protiv kojih postoje ozbiljni navodi o pranju novca jer su njezina izvješća potvrđena otkrićima iz Panamskih dokumenata; nadalje, poziva malteške vlasti da provedu istrage o financijskim posrednicima povezanima s društvom Mossack Fonseca koji još uvijek posluju na Malti te je zabrinut zbog neučinkovite samoregulacije računovodstvene struke; poziva na izručenje bivšeg vlasnika i predsjednika banke Pilatus Bank Malti nakon što je Ministarstvo pravosuđa SAD-a odbacilo optužnicu protiv njega zbog postupovnih pitanja te snažno potiče malteške vlasti da ga kazneno gone zbog navoda o pranju novca i drugim financijskim kaznenim djelima;

41.  duboko je zabrinut zbog nedostatka učinkovitog nadzora, koji je otkriven tijekom evaluacije uspješnosti danskih i estonskih nadzornih tijela u kontekstu skandala s bankom Danske Bank; nadalje, zabrinut je zbog nedavnog skandala Wirecard, kao i zbog uloge te mogućih nedostataka njemačkog financijskog nadzornog tijela BaFina u tom slučaju primjećuje neuspjeh računovodstvene struke u pogledu samoregulacije; napominje da je klasifikacija tog poduzeća koje se bavi financijskom tehnologijom kao „tehnološkog” poduzeća umjesto kao pružatelja platnih usluga imala središnju ulogu u regulatornim nedostacima; poziva Komisiju da se hitno pozabavi s tim problemom jamčenjem ispravne klasifikacije platnih poduzeća; poziva EU i nacionalna nadležna tijela da pokrenu istragu o nestalih 1,9 milijardi EUR i poziva Komisiju da istraži načine poboljšanja funkcioniranja računovodstvenog sektora, uključujući putem zajedničkih revizija;

o
o   o

42.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 141, 5.6.2015., str. 73. (2) SL L 156, 19.6.2018., str. 43. (3) SL L 334, 27.12.2019., str. 1. (4) SL L 186, 11.7.2019., str. 122. (5) SL L 284, 12.11.2018., str. 22. (6) SL L 284, 12.11.2018., str. 6. (7) SL L 127, 29.4.2014., str. 39. (8) SL L 119, 4.5.2016., str. 1. (9) SL L 305, 26.11.2019., str. 17. (10) SL C 390, 18.11.2019., str. 111. (11) SL C 356, 4.10.2018., str. 29. (12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0328. (13) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0103. (14) SL L 254, 20.9.2016., str. 1. (15) SL L 19, 24.1.2018., str. 1. (16) SL L 41, 14.2.2018., str. 4. (17) SL L 246, 2.10.2018., str. 1. (18) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0216. (19) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0240. (20) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0022. (21) Politico, „Neuspjeli pokušaji sprečavanja pranja novca znak su političke glavobolje za novu Komisiju”, 24. srpnja 2019. (22) Europol, „Isplati li se još kriminal?” – Oduzimanje imovinske koristi stečene kaznenim djelima u EU-u”, Pregled statističkih podataka u razdoblju od 2010. do 2014., 1. veljače 2016. (23) Europska komisija, Glavna uprava za financijsku stabilnost, financijske usluge i uniju tržišta kapitala, „Peta direktiva o borbi protiv pranja novca – status prenošenja”, 2. lipnja 2020. (24) Komunikacija Komisije od 7. svibnja 2020. o akcijskom planu za sveobuhvatnu politiku Unije o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma (C(2020)2800). (25) Radna skupina za financijsko djelovanje, „COVID-19 – povezano pranje novca i financiranje terorizma – rizici i odgovori politika”, svibanj 2020. (26) Europol, „Profiterstvo za vrijeme pandemije: kako kriminalci koriste krizu prouzročenu COVID-om 19”, 27. ožujka 2020. (27) Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo, „Izjava EBA-e o mjerama za ublažavanje rizika od financijskog kriminala tijekom pandemije bolesti COVID-19”, 31. ožujka 2020. (28) Global Financial Integrity, „Nezakoniti financijski tokovi povezani s trgovinom u 135 zemalja u razvoju: 2008. – 2017.” (‘Trade-Related Illicit Financial Flows in 135 Developing Countries: 2008-2017’), 3. ožujak 2020. (29) (SL L 303, 28.11.2018., str. 1.).

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. srpnja 2020. o strategiji za javno zdravlje EU-a nakon pandemije bolesti COVID-19 (2020/2691(RSP))

P9_TA(2020)0205 RC-B9-0216/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članke 4., 6., 9., 114., 153., 169. i 191. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 168.,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezin članak 35.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica(1),

–  uzimajući u obzir manifest Svjetske zdravstvene organizacije o oporavku od pandemije bolesti COVID-19 s naglaskom na zdravlje i okoliš(2),

–  uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je bolest COVID-19 otkrila međuovisnost ljudskog zdravlja i zdravlja našeg planeta te naše ranjivosti; budući da je pojava zoonotskih bolesti koje se prenose sa životinja na ljude pogoršana antropogenim klimatskim promjenama, uništavanjem biološke raznolikosti i degradacijom okoliša;

B.  budući da se u manifestu Svjetske zdravstvene organizacije o oporavku od pandemije bolesti COVID-19 s naglaskom na zdravlje i okoliš utvrđuje šest odredbi o zdravom i ekološkom oporavku:

C.  budući da će se ova rezolucija usredotočiti na uže područje primjene politika javnog zdravlja kako je navedeno u članku 168. i članku 114. UFEU-a;

D.  budući da je bolest COVID-19 naglasila činjenicu da Europska unija nema dovoljno snažne alate za rješavanje zdravstvene krize kao što je širenje nove zarazne bolesti, koja po svojoj prirodi ne poznaje granice;

E.  budući da je prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije „zdravlje stanje potpunog tjelesnog, duševnog i društvenog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti ili iznemoglosti”;

F.  budući da je pravo na tjelesno i mentalno zdravlje temeljno ljudsko pravo; budući da svaka osoba, bez diskriminacije, ima pravo na pristup modernoj i sveobuhvatnoj zdravstvenoj skrbi; budući da je univerzalno zdravstveno osiguranje cilj održivog razvoja koji su se sve potpisnice obvezale ostvariti do 2030.;

G.  budući da se člankom 168. UFEU-a propisuje da se „u utvrđivanju i provedbi svih politika i aktivnosti Unije, osigurava visok stupanj zaštite zdravlja ljudi”, a Sud Europske unije u više je navrata presudio da EU može ostvarivati ciljeve javnog zdravlja mjerama unutarnjeg tržišta;

H.  budući da su prema članku 168. UFEU-u države članice odgovorne za utvrđivanje svoje zdravstvene politike te za organizaciju i pružanje zdravstvenih usluga i zdravstvene skrbi, što uključuje upravljanje zdravstvenim uslugama i zdravstvenom skrbi te raspodjelu dodijeljenih im sredstava;

I.  budući da još uvijek ima prostora za napredak Europske unije u ostvarivanju ciljeva u području javnozdravstvene politike u okviru postojećih parametara Ugovorâ; budući da su odredbe o javnom zdravlju u okviru Ugovorâ i dalje u velikoj mjeri nedovoljno iskorištene u smislu obveza za čije bi se ispunjavanje mogle upotrijebiti(3);

J.  budući da su sustavi javnog zdravlja pod velikim pritiskom kako bi osigurali odgovarajuću skrb za sve pacijente; budući da nijedna mjera za smanjenje javnog deficita ne bi trebala dovesti do nedovoljnog financiranja zdravstvenog sustava ili patnje pacijenata;

K.  budući da je poznato da pristup prekograničnoj zdravstvenoj skrbi te bolja koordinacija i promicanje najboljih praksi među državama članicama mogu donijeti znatne koristi za javno zdravlje(4);

L.  budući da je politika javnog zdravlja Europske unije pod snažnijim povećalom zbog aktualnih demografskih trendova, boljeg pristupa liječenju za sve, visoke prevalencije kroničnih bolesti, e-zdravlja/digitalizacije i održivosti zdravstvenih sustava;

M.  budući da se u Komunikaciji Komisije od 20. listopada 2009. naslovljenoj „Solidarnost u zdravstvu: smanjenje zdravstvenih nejednakosti u EU-u” (COM(2009)0567) ističe da u EU-u postoji povezanost zdravstvenog stanja s pripadnošću socijalnom sloju; budući da Svjetska zdravstvena organizacija definira socijalni sloj kao vezu između socioekonomskih nejednakosti i nejednakosti u području zdravstva i pristupa zdravstvenoj skrbi; budući da su zdravstvene nejednakosti ukorijenjene u društvenim nejednakostima u pogledu životnih uvjeta i modela socijalnog ponašanja povezanih s rodom, rasom, obrazovnim standardima, zapošljavanjem, prihodima i nejednakom raspodjelom pristupa zdravstvenoj pomoći, prevenciji bolesti i uslugama promicanja zdravlja;

N.  budući da EU trenutačno regulira proizvode koji utječu na zdravlje i zdravstvene posljedice, uključujući duhan, alkohol, hranu i kemikalije te farmaceutske i medicinske proizvode;

O.  budući da antimikrobna otpornost predstavlja ozbiljan globalni rizik za zdravlje ljudi i životinja;

P.  budući da postoje propisi i politike EU-a o kliničkim ispitivanjima i koordinaciji zdravstvenih sustava s pomoću Direktive o prekograničnoj zdravstvenoj skrbi(5) te da su u tijeku rasprave o prijedlogu o procjenama zdravstvenih tehnologija (HTA);

Q.  budući da se istraživanja u području zdravlja financiraju iz programa Obzor 2020. i predstojećeg okvira Obzor Europa, Zdravstvenog programa EU-a i predstojećeg programa EU4Health, kao i iz drugih fondova EU-a; budući da je program EU4Health, za koji je predviđen proračun od 9,4 milijarde EUR, snažan pokazatelj sve veće uloge EU-a u pogledu politike javnog zdravlja;

R.  budući da su Europska agencija za lijekove, Europska agencija za kemikalije, Europska agencija za sigurnost hrane, Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti i Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu europske agencije s važnim funkcijama u području javnog zdravlja;

S.  budući da je trenutačna infrastruktura za odgovor na hitne situacije, uključujući Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti, Odluku o prekograničnim prijetnjama zdravlju i Mehanizam Unije za civilnu zaštitu, dovedena do svojih granica tijekom trenutačne zdravstvene krize;

T.  budući da su djelatnici u zdravstvenom sektoru i sektoru skrbi izloženi neprihvatljivo visokom riziku i da su u nekim slučajevima prisiljeni donositi odluke o tome tko može, a tko ne može dobiti zdravstvenu skrb; budući da su mnogi radnici s ključnim funkcijama, prekogranični i sezonski radnici te radnici u sektorima kao što su klaonice i prehrambena industrija u osobito osjetljivom položaju;

U.  budući da je kriza prouzročena bolešću COVID-19 promijenila radne uvjete mnogih radnika u Europi, stavljajući naglasak na neka od već postojećih pitanja i otvorivši nova pitanja u pogledu zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu;

V.  budući da su ranjive skupine stanovništva, etničke manjine, osobe u domovima za starije i nemoćne te usluge skrbi za starije osobe i osobe s invaliditetom nerazmjerno pogođene bolešću COVID-19;

W.  budući da se zdravstvena kriza negativno odražava na pristup uslugama u pogledu spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava, a da su žene, djeca i LGBT+ osobe izložene većem riziku od nasilja i diskriminacije;

X.  budući da mnogi dugoročni učinci COVID-a 19 na zdravlje, uključujući učinke na mentalno zdravlje, još nisu poznati;

Y.  budući da su zdravstvenom krizom prouzrokovanom bolešću COVID-19 i njezinim širenjem diljem Europe razotkrivene razlike u kapacitetima zdravstvenih sustava država članica te da je pokazano da, u okolnostima pojave neočekivane prijetnje zdravlju, neke države članice mogu postati ovisne o susjednim zemljama koje imaju dovoljno otporne sustave;

Z.  budući da je zbog različitih pristupa prikupljanju podataka o bolesti COVID-19 diljem EU-a teško uspoređivati podatke;

AA.  budući da je kriza prouzročena bolešću COVID-19 ukazala na važnost zdravstvenih politika utemeljenih na dokazima, uključujući inicijative za prevenciju i liječenje; budući da preventivne mjere trebaju biti razmjerne;

AB.  budući da se zajednička nabava EU-a uspješno koristi za osobnu zaštitnu opremu, komplete za testiranje, respiratore i određene lijekove, iako se mehanizam pokazao sporijim i manje učinkovitim nego što je potrebno; budući da je kapacitet EU pojačan tako da obuhvaća zalihu ključne opreme kao što su maske, respiratori i laboratorijska oprema, koji će se rasporediti tamo gdje je to najpotrebnije;

AC.  budući da su tijekom zdravstvene krize izazvane bolešću COVID-19 uvedeni razni ad hoc aranžmani, uključujući stručnu skupinu Komisije te smjernice za liječenje pacijenata i slanje zdravstvenih radnika u druge države članice;

AD.  budući da farmaceutski lanci opskrbe ovise o aktivnim farmaceutskim sastojcima ili generičkim lijekovima koji se proizvode u trećim zemljama, ponekad u samo jednoj tvornici na svijetu; budući da su zabrane izvoza nametnute tijekom zdravstvene krize izazvane bolešću COVID-19 ukazale na opasnost oslanjanja isključivo na te lance opskrbe;

AE.  budući da su psihološke posljedice bolesti COVID-19 istaknute u mnogim izvješćima i studijama te da je na ljude svih dobnih skupina utjecala dugotrajna društvena izolacija uvedena kako bi se zaustavilo širenje virusa;

AF.  budući da je potrebno hitno djelovanje kako bi se odgovorilo na potrebe u pogledu zdravlja starijih osoba i njihove skrbi;

AG.  budući da neke države članice znatno pate od odljeva mozgova, a visokokvalificirani zdravstveni djelatnici odabiru posao u državama članicama u kojima su plaće i radni uvjeti bolji nego u njihovim zemljama;

AH.  budući da je oklijevanje s cijepljenjem i njegov utjecaj na javno zdravlje sve veći problem; budući da je nužna veća jasnoća u pogledu koristi i rizika imunizacije u organizaciji i provedbi programa cijepljenja u državama članicama;

AI.  budući da je Komisija 4. svibnja 2020. organizirala donatorsku konferenciju kako bi prikupila 7,5 milijardi EUR za razvoj cjepiva, liječenja i alata kao globalnog općeg dobra u odnosu na COVID-19 te je 27. lipnja 2020. dosegla 15,9 milijardi EUR; budući da je Komisija u svojoj komunikaciji od 27. svibnja 2020. naslovljenoj „Europa na djelu: oporavak i priprema za sljedeću generaciju” (COM(2020)0456) izjavila da se „svako buduće cjepivo mora proizvoditi u cijelom svijetu i za cijeli svijet te mora biti cjenovno pristupačno i dostupno svima”;

AJ.  budući da se strategija EU-a za cijepljenje oslanja na sporazume o prethodnoj kupnji, ali da se ne spominje dostupnost po trošku;

AK.  budući da se fleksibilnost predviđena Sporazumom o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS), koja je dodatno potvrđena Deklaracijom iz Dohe, može iskoristiti za izdavanje obveznih licenci tijekom javnozdravstvenih kriza;

AL.  budući da se prekogranične prijetnje mogu rješavati samo zajednički te da stoga zahtijevaju suradnju i solidarnost cijele međunarodne zajednice;

1.  poziva europske institucije i države članice da izvuku istinske pouke iz krize uzrokovane bolešću COVID-19 i snažnije surađuju u području zdravstva; stoga poziva na donošenje niza mjera za stvaranje Europske zdravstvene unije;

2.  naglašava da Ugovor dopušta mnogo više djelovanja na europskoj razini nego što je dosad učinjeno; poziva Komisiju da ispita sve mogućnosti i poziva države članice da te mogućnosti razmotre s pozitivnijim pristupom nego u prošlosti;

3.  snažno podržava pristup „zdravlje u svim politikama” i poziva na njegovu potpunu provedbu, uz uključivanje zdravstvenih aspekata u sve relevantne politike kao što su poljoprivreda, promet, međunarodna trgovina, istraživanje, zaštita okoliša i zaštita klime te na sustavnu procjenu njegova učinka na zdravlje;

4.  ističe da kriza uzrokovana bolešću COVID-19 nije završila te da će doći do novih slučajeva zaraze i žrtava ako se problemu ne pristupi razborito; snažno se zalaže za mjere za sprečavanje i kontrolu infekcija;

5.  poziva Komisiju, države članice i globalne partnere da svim ljudima diljem svijeta osiguraju brz, jednak i cjenovno pristupačan pristup budućim cjepivima i liječenjima u vezi s COVID-om 19 čim postanu dostupni;

6.  poziva Komisiju i države članice da službeno podrže pričuvu za pristup tehnologijama u borbi protiv bolesti COVID-19 (C-TAP), omogućujući maksimalnu razmjenu znanja, intelektualnog vlasništva i podataka povezanih sa zdravstvenom tehnologijom u pogledu bolesti COVID-19 u korist svih zemalja i građana;

7.  poziva Komisiju i države članice da u korist javnosti uvedu kolektivne zaštitne mjere u pogledu javnog financiranja, kao što su transparentnost, klauzule o dostupnosti i pristupačnosti te neisključive licencije za iskorištavanje konačnih proizvoda, u svim sadašnjim i budućim pozivima na financiranje i ulaganja;

8.  poziva na dijalog i suradnju s trećim zemljama; apelira na države članice da izdaju obvezne licencije u slučaju da treće zemlje ne dijele cjepivo i/ili terapiju ili odgovarajuće znanje;

9.  poziva države članice da hitno provedu testiranja otpornosti na stres svojih sustava zdravstvene skrbi kako bi utvrdile slabosti i provjerile jesu li spremni za moguće ponovno izbijanje bolesti COVID-19 i za buduće zdravstvene krize; poziva Komisiju da koordinira taj rad i uspostavi zajedničke parametre;

10.  poziva Komisiju da predloži direktivu o minimalnim standardima za kvalitetnu zdravstvenu skrb, utemeljenima na rezultatima testiranja otpornosti na stres, pri čemu bi se zadržala nadležnost država članica u organizaciji i financiranju njihovih sustava zdravstvene skrbi te upravljanju njima, ali i zajamčila sigurnost pacijenata, pristojan rad i standardi zapošljavanja za zdravstvene radnike te europska otpornost u odnosu na pandemije i druge javnozdravstvene krize;

11.  poziva Komisiju da u Europski semestar uključi odgovarajuće financiranje zdravstvenog sustava, pokazatelje dobrobiti i ciljeve u okviru preporuka za pojedine zemlje;

12.  poziva Komisiju da usvoji zajednički skup odrednica zdravlja radi praćenja zdravstvenih nejednakosti prema dobi, spolu, socioekonomskom statusu i geografskom smještaju te da uspostavi metodologiju za reviziju zdravstvenog stanja u državama članicama u cilju utvrđivanja i davanja prioriteta područjima u kojima je potrebno poboljšanje i povećanje sredstava; smatra da bi Komisija trebala ocijeniti učinkovitost mjera kako bi se smanjile zdravstvene nejednakosti koje proizlaze iz politika povezanih sa socijalnim, gospodarskim i ekološkim čimbenicima rizika;

13.  poziva Komisiju da predloži uspostavu europskog mehanizma za odgovor u području zdravlja (EHRM) kako bi se odgovorilo na sve vrste zdravstvenih kriza, ojačala operativna koordinacija na razini EU-a i pratila uspostava i upotreba strateške rezerve lijekova i medicinske opreme te osiguralo njezino ispravno funkcioniranje; smatra da bi se EHRM-om formalizirale metode rada uspostavljene tijekom zdravstvene krize uzrokovane bolešću COVID-19, nadovezujući se na mjere predviđene Direktivom o prekograničnoj zdravstvenoj skrbi, Odlukom o prekograničnim prijetnjama zdravlju(6) i Mehanizmom Unije za civilnu zaštitu;

14.  poziva na osnivanje službe za upravljanje zdravstvenim krizama odgovorne za vođenje EHRM-a, koju bi vodili povjerenik za zdravlje i povjerenik za upravljanje krizama, zajedno s Europskim centrom za sprečavanje i kontrolu bolesti, Europskom agencijom za lijekove i stručnim povjerenstvom; poziva na to da se ta služba opremi planom za hitne slučajeve povezane s pandemijom kako bi se osigurao koordinirani odgovor;

15.  poziva na stvaranje platforme za digitalnu razmjenu, kao što je podatkovni portal COVID-19, kako bi se olakšala razmjena epidemioloških podataka, preporuka namijenjenih zdravstvenim djelatnicima i bolnicama te podataka o točnom stanju kapaciteta i zaliha medicinskih proizvoda koji se mogu mobilizirati;

16.  smatra da bi se Unija trebala moći osloniti na mobilizaciju zdravstvenih djelatnika u okviru Europske zdravstvene jedinice osnovane radi pružanja brze medicinske pomoći i stručnog znanja u području javnog zdravlja svim državama članicama;

17.  poziva da se zajednička nabava EU-a koristi za kupnju cjepiva protiv COVID-a 19 i za liječenje te bolesti te da se ona sustavnije koristi kako bi se izbjeglo međusobno natjecanje država članica te kako bi se osigurao jednak i cjenovno pristupačan pristup važnim lijekovima i medicinskim proizvodima, posebno novim inovativnim antibioticima, novim cjepivima i kurativnim lijekovima te lijekovima za rijetke bolesti;

18.  poziva Komisiju da predloži novu uredbu o prekograničnim prijetnjama zdravlju koja bi zamijenila Odluku o prekograničnim prijetnjama zdravlju, među ostalim kako bi zajednička javna nabava EU-a bila brža i učinkovitija u slučaju zdravstvenih kriza, kako bi se zajamčila učinkovitost i transparentnost postupka te osigurao jednak i cjenovno pristupačan pristup novim liječenjima;

19.  apelira na Vijeće da što prije usvoji mandat za prijedlog za procjenu zdravstvene tehnologije kako bi se pregovori mogli okončati do kraja godine;

20.  poziva Komisiju i države članice da predstave novi prijedlog revizije Direktive 89/105/EEZ o transparentnosti cijena, uz jamstvo transparentnosti troškova istraživanja i razvoja i stavljanje država članica u ravnopravan položaj u pregovorima s proizvođačima lijekova koji se ne nabavljaju zajednički;

21.  ustraje na brzoj provedbi predugo odgađane Uredbe o kliničkim ispitivanjima kako bi se osigurala transparentnost rezultata kliničkih ispitivanja, bez obzira na ishod, i olakšala veća prekogranična klinička ispitivanja; ističe da su negativni ili nejasni ishodi kliničkih ispitivanja važan izvor znanja koje može pomoći da se poboljšaju buduća istraživanja;

22.  poziva da se problemima lanaca opskrbe farmaceutskim proizvodima u EU-u i svijetu bavi farmaceutska strategija EU, koja bi trebala uključivati zakonodavne mjere, politike i poticaje za povećanje proizvodnje osnovnih aktivnih farmaceutskih sastojaka i lijekova u Europi i za diversificiranje opskrbnog lanca kako bi se u svakom trenutku osigurala opskrba i cjenovna pristupačnost; smatra da se farmaceutskom strategijom EU-a ne bi trebale dovoditi u pitanje mjere poduzete u okviru strateškog pristupa farmaceutskim proizvodima u okolišu;

23.  potiče sve zemlje da se pridruže Sporazumu o ukidanju carina u farmaceutskoj industriji u okviru Svjetske trgovinske organizacije i hitno poziva da se područje primjene tog sporazuma proširi na sve farmaceutske i medicinske proizvode te podržava obvezu EU-a da održava postojani europski sustav intelektualnog vlasništva u svrhu poticanja istraživanja i razvoja te proizvodnje u Europi, kao i daljnjeg zadržavanja pozicije Europe kao inovatora i svjetskog predvodnika;

24.  poziva na ciljane smjernice Komisije o Direktivi o javnoj nabavi u vezi s dodjelom ugovora farmaceutskom sektoru; poziva na to da se te smjernice temelje na „ekonomski najpovoljnijoj ponudi”, čime bi se javnom naručitelju omogućilo da uzme u obzir kriterije koji odražavaju kvalitativne, tehničke i održive aspekte podnošenja ponude, kao i cijenu;

25.  poziva države članice da promiču i osiguraju pristup uslugama povezanima sa spolnim i reproduktivnim pravima, uključujući pristup kontracepciji i pravo na siguran pobačaj; poziva države članice da razmotre o pristupu kontracepcijskim sredstvima, uključujući hitnoj kontracepciji, i sigurnom pobačaju kada je to zakonski moguće, kao osnovnim zdravstvenim uslugama koje se trebaju pružati tijekom kriza;

26.  žali zbog toga što neke države članice nisu učinkovito zajamčile siguran i pravodoban pristup spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima tijekom pandemije bolesti COVID-19; ponovno potvrđuje da je uskraćivanje usluga povezanih sa spolnim i reproduktivnim zdravljem i pravima, uključujući siguran i zakonit pobačaj, oblik nasilja nad ženama i djevojčicama; ponavlja da su prava pripadnika zajednice LGBTI sastavni dio rada na putu prema potpunom poštovanju spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava; potiče sve države članice da analiziraju svoje usluge povezane sa spolnim i reproduktivnim zdravljem i pravima tijekom pandemije te da surađuju na pronalaženju najboljih praksi za budućnost, u svjetlu primjera pronalaženja dobrih i inovativnih načina pružanja usluga povezanih sa spolnim i reproduktivnim zdravljem u nekoliko zemalja, uključujući telemedicinu, internetsko savjetovanje i rani pobačaj s pomoću lijekova od kuće; poziva sve države članice da zajamče sveobuhvatan spolni odgoj, jednostavan pristup planiranju obitelji za žene te cijeli raspon usluga reproduktivnog i seksualnog zdravlja, uključujući suvremene metode kontracepcije te siguran i zakonit pobačaj, također u kriznim vremenima;

27.  poziva Komisiju da predloži revidirani mandat ECDC-a radi povećanja njegova proračuna, broja osoblja i kompetencija, čime bi mu se omogućilo da, među ostalim, svoje nadležnosti proširi na neprenosive bolesti, da sastavi obvezne smjernice za države članice i da koordinira laboratorijska istraživanja u razdobljima zdravstvenih kriza;

28.  poziva na snažniju ulogu Europske agencije za lijekove u praćenju i izbjegavanju nestašica lijekova te u koordinaciji osmišljavanja i odobravanja kliničkih ispitivanja EU-a u kriznim vremenima;

29.  smatra da bi trebalo istražiti mogućnost uspostave europskog tijela ekvivalentnog američkoj Biomedicinskoj upravi za napredna istraživanja i razvoj, koje bi bilo odgovorno za nabavu i razvoj protumjera protiv bioterorizma, kemijskih, nuklearnih i radioloških prijetnji te pandemijske gripe i novih bolesti;

30.  poziva na jačanje uloge Europske agencije za sigurnost i zdravlje na radu kako bi se spriječilo izlaganje zdravstvenih djelatnika riziku;

31.  podsjeća na tragični učinak koji je bolest COVID-19 imala posebno na dugoročne stambene objekte u Europi, što je pogodilo najranjivije skupine u društvu, s više od 50 % smrtnih slučajeva povezanih s COVID-om u domovima za skrb u nekim državama članicama; poziva Komisiju i države članice da istraže uzroke tog tragičnog slijeda događaja i osmisle odgovarajuća zakonodavna rješenja;

32.  poziva Komisiju da hitno predstavi novi akcijski plan za zdravstvene djelatnike u EU-u kojim će se u obzir uzeti iskustva stečena tijekom pandemije kako bi se zdravstvenim djelatnicima pružio nov, prikladan strateški i operativni okvir;

33.  poziva na jačanje akcijskih planova EU-a za otpornost na antimikrobna sredstva pravno obvezujućim mjerama kako bi se ograničila upotreba antimikrobnih sredstava na strogo nužne situacije i kako bi se potaknule inovacije u području novih antibiotika;

34.  poziva na uvođenje iskaznice EU-a o imunizaciji;

35.  poziva na uspostavu komunikacijskog portala za javnost s pomoću kojega bi se omogućila razmjena potvrđenih informacija u Uniji, slanje upozorenja građanima i borba protiv dezinformiranja; napominje da bi taj portal mogao uključivati širok raspon kampanja u svrhu informiranja i prevencije te obrazovnih programa za mlade te da bi se, u suradnji s Europskim centrom za sprečavanje i kontrolu bolesti, mogao koristiti i za promicanje snažne pokrivenosti u pogledu imunizacije na europskoj razini;

36.  poziva Komisiju da u suradnji s civilnim društvom predloži stvaranje europskog prostora za zdravstvene podatke, kojim bi se u potpunosti poštovao europski okvir za zaštitu podataka, radi poboljšanja standardizacije, interoperabilnosti, razmjene podataka te usvajanja i promicanja međunarodnih standarda za zdravstvene podatke;

37.  poziva na donošenje akcijskog plana EU-a za transparentnost zdravstvenih informacija i borbu protiv dezinformacija;

38.  čvrsto vjeruje u načelo „jednog zdravlja” kojim se povezuje zdravlje ljudi, životinja i okoliša; smatra da je djelovanje protiv klimatskih promjena, degradacije okoliša, gubitka biološke raznolikosti i neodrživih metoda proizvodnje hrane od ključne važnosti za zaštitu ljudi od novih patogena; poziva Komisiju i države članice da u EU-u ojačaju primjenu pristupa utemeljenog na „jednom zdravlju”;

39.  ističe potrebu da prevencija bude prioritet, što pogoduje i zdravlju građana i nacionalnim proračunima za zdravstvo; poziva Komisiju da poduzme sve potrebne mjere za borbu protiv odrednica zdravlja kao što su pušenje, konzumacija alkohola, loša prehrana, onečišćenje zraka, izloženost opasnim kemikalijama i zdravstvene nejednakosti kako bi se poboljšali zdravstveni rezultati;

40.  poziva na proširenje europskih referentnih mreža kako bi uključivale zarazne (na primjer uspostavom europske referentne mreže u području upravljanja zdravstvenim krizama) i nezarazne bolesti;

41.  poziva Komisiju da potiče, a države članice da više iskorištavaju niže stope PDV-a na zdrave proizvode poput sezonskog voća i povrća;

42.  poziva Komisiju da osmisli strategiju za „otpornu Europu” koja bi se sastojala od karte procjene rizika i mogućnosti za rad na dobrom upravljanju i ulaganje u zdravstvene sustave te od odgovora na pandemiju na europskoj razini, uključujući otporne lance opskrbe u EU-u; u kontekstu „otporne Europe” ustraje na potrebi za jačanjem europske proizvodnje radi premještanja i izgradnje snažne zdravstvene industrije;

43.  poziva na koordinirani, skupni i otvoreni pristup u području istraživanja i inovacija, uz snažniju ulogu Komisije i država članica u koordinaciji zdravstvenih i epidemioloških istraživanja, kako bi se izbjeglo udvostručavanje i usmjerilo istraživanja prema ishodima koji obuhvaćaju nužne lijekove, cjepiva, medicinske proizvode i opremu;

44.  poziva Komisiju da procijeni utjecaj poticaja povezanih s intelektualnim vlasništvom na biomedicinske inovacije općenito i da istraži vjerodostojne i učinkovite alternative za ekskluzivnu zaštitu u području financiranja medicinskog istraživanja i razvoja, kao što su brojni alati utemeljeni na mehanizmima razdvajanja;

45.  toplo pozdravlja znatno povećanje predloženog proračuna za novi program EU4Health; međutim, naglašava da povećanje proračuna EU-a za zdravstvo ne bi smjelo biti ograničeno na predstojeći VFO, nego da su potrebna dugoročna ulaganja i rezerviranje sredstava; traži osnivanje posebnog fonda EU-a kojim bi se ojačala bolnička infrastruktura i zdravstvene usluge, uz jasne kriterije;

46.  ističe ključnu ulogu zdravstvenog istraživanja i traži više sinergije s istraživanjem koje se provodi u državama članicama, kao i uspostavu mreže zdravstvenih akademija u EU-u u okviru globalnog zdravstvenog plana;

47.  naglašava važnu ulogu europske industrije u farmaciji i drugim područjima povezanima sa zdravljem; traži jasan regulatorni okvir za europska poduzeća, kao i posebna sredstva za znanstvena i zdravstvena istraživanja s obzirom na to da je ključno imati razvijenu i tehnološki naprednu europsku zdravstvenu industriju i konkurentnu istraživačku zajednicu;

48.  pozdravljaju predanost Komisije da predstavi plana EU-a za borbu protiv raka;

49.  poziva na donošenje akcijskog plana EU-a za mentalno zdravlje za razdoblje 2021. – 2027., u kojem bi se jednaka pozornost posvetila biomedicinskim i psihosocijalnim čimbenicima lošeg mentalnog zdravlja;

50.  poziva na izradu akcijskog plana EU-a za zdravo starenje kako bi se poboljšala kvaliteta života starijih osoba;

51.  poziva na izradu akcijskog plana EU-a za rijetke i zanemarene bolesti;

52.  poziva Komisiju da iznese prijedlog za poboljšanje neovisnog financiranja europskih udruga pacijenata;

53.  poziva Komisiju da bez daljnjeg odlaganja predloži novi strateški okvir za zdravlje i sigurnost;

54.  smatra da bi pouke izvučene iz krize uzrokovane COVID-om 19 trebalo razmotriti u okviru Konferencije o budućnosti Europe, na kojoj bi se mogli iznijeti jasni prijedlozi o tome kako ojačati zdravstvenu politiku EU-a;

55.  naglašava međunarodnu dimenziju zdravlja; smatra da bi trebalo ojačati suradnju s trećim zemljama u vezi s razmjenom znanja i najboljih praksi u pogledu pripravnosti i odgovora zdravstvenih sustava; poziva EU da u potpunosti surađuje sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom i drugim međunarodnim tijelima u borbi protiv zaraznih bolesti, postizanju univerzalnog zdravstvenog osiguranja za sve i jačanju zdravstvenih sustava na globalnoj razini;

56.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0054. (2) https://www.who.int/docs/default-source/climate-change/who-manifesto-for-a-healthy-and-green-post-covid-recovery.pdf?sfvrsn=f32ecfa7_6 (3) Studija „Iskorištavanje potencijala Ugovorâ o EU-u – Analiza po člancima mogućeg područja djelovanja”, Služba Europskog parlamenta za istraživanja, objavljeno 28. svibnja 2020.” https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2020/651934/EPRS_STU(2020)651934_EN.pdf (4) Studija „Europska dividenda od dva bilijuna eura – pregled troškova neujedinjene Europe od 2019. do 2024., Služba Europskog parlamenta za istraživanja, objavljeno 18. travnja 2019. https://www.europarl.europa.eu/thinktank/hr/document.html?reference=EPRS_STU%282019%29631745 (5) SL L 88, 4.4.2011., str. 45. (6) SL L 293, 5.11.2013., str. 1.