Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članke 9., 151., 152., 153., 154. i 155. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članke 12., 15., 16., 21., 23., 27., 28., 30., 31. i 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 4. ožujka 2021. naslovljenu „Akcijski plan za provedbu europskog stupa socijalnih prava” (COM(2021)0102),

–  uzimajući u obzir Europsku socijalnu povelju,

–  uzimajući u obzir Socijalnu obvezu iz Porta od 7. svibnja 2021. i Deklaraciju iz Porta od 8. svibnja 2021.,

–  uzimajući u obzir konvencije Međunarodne organizacije rada (MOR) br. 98 o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje, br. 135 o zaštiti predstavnika radnika i pogodnostima koje bi im trebalo osigurati (Konvencija o predstavnicima radnika), br. 154 o kolektivnom pregovaranju, br. 155 o sigurnosti i zaštiti zdravlju na radu, br. 187 o promicanju okvira za sigurnost i zdravlje na radnom mjestu i br. 190 o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada,

–  uzimajući u obzir europski semestar, koji je okvir EU-a za koordinaciju i nadzor ekonomskih i socijalnih politika, na temelju članaka 121. i 148. UFEU-a,

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum europskih socijalnih partnera o digitalizaciji,

–  uzimajući u obzir Autonomni okvirni sporazum europskih socijalnih partnera o aktivnom starenju i međugeneracijskom pristupu,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2001/23/EZ od 12. ožujka 2001. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na zaštitu prava zaposlenika kod prijenosa poduzeća, pogona ili dijelova poduzeća ili pogona(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 98/59/EZ od 20. srpnja 1998. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kolektivno otkazivanje(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1152 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima u Europskoj uniji(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o osnivanju Europskog radničkog vijeća ili uvođenju postupka koji obuhvaća poduzeća i skupine poduzeća na razini Zajednice radi obavješćivanja i savjetovanja radnika(4) (Direktiva o Europskom radničkom vijeću),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/1057 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o uspostavi Europskog socijalnog fonda plus (ESF+) i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1296/2013(5),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2022/2041 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. listopada 2022. o primjerenim minimalnim plaćama u Europskoj uniji(6) (Direktiva o primjerenim minimalnim plaćama),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. prosinca 2021. o demokraciji na radnom mjestu: europski okvir za prava zaposlenika na sudjelovanje i revizija Direktive o europskom radničkom vijeću(7),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 2. veljače 2023. s preporukama Komisiji o reviziji Direktive o Europskom radničkom vijeću(8),

–  Uzimajući u obzir prijedlog Komisije za preporuku Vijeća o jačanju socijalnog dijaloga u Europskoj uniji (COM(2023)0038),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. siječnja 2023. naslovljenu „Jačanje socijalnog dijaloga u Europskoj uniji: iskorištavanje njegova punog potencijala za upravljanje pravednim tranzicijama” (COM(2023)0040),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 13. prosinca 2013. o okviru EU-a za kvalitetu predviđanja promjena i restrukturiranja (COM(2013)0882),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2017. o europskom stupu socijalnih prava(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2020. o jakoj socijalnoj Europi za pravednu tranziciju(10),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU) 2022/2296 od 21. studenoga 2022. o smjernicama za politike zapošljavanja država članica(11);

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 4. ožujka 2021. naslovljenu „Akcijski plan za provedbu europskog stupa socijalnih prava” (COM(2021)0102),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 29. rujna 2022. o smjernicama za primjenu prava Unije o tržišnom natjecanju na kolektivne ugovore u pogledu uvjeta rada samozaposlenih osoba bez zaposlenika (C(2022)6846),

–  uzimajući u obzir pitanja Vijeću i Komisiji o jačanju socijalnog dijaloga (O-000019/2023 – B9-0020/2023 i O-00020/2023 – B9-0021/2023),

–  uzimajući u obzir članak 136. stavak 5. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

A.  budući da su prava radnika na kolektivno pregovaranje, kolektivne ugovore, slobodu udruživanja i kolektivno djelovanje temeljna prava u demokraciji;

B.  budući da su socijalno partnerstvo i kolektivno pregovaranje između sindikata i predstavnika poslodavaca na razini poduzeća, sektorskoj razini, nacionalnoj razini te razini EU-a ključni aspekti europskog socijalnog modela, čije su zajedničko nasljeđe socijalnog dijaloga, sudjelovanja radnika, kolektivnog pregovaranja, zastupljenosti u području zdravlja i sigurnosti te tripartitnog sustava sastavni elementi raznolike i gospodarski, socijalno i ekološki održive budućnosti koja će doprinijeti konkurentnosti, gospodarskoj i socijalnoj otpornosti te boljem i uključivijem rastu EU-a;

C.  budući da kolektivno pregovaranje socijalnim partnerima omogućuje da, na primjer, prilagode radne uvjete na fleksibilan i svrsishodan način; budući da se sustavi kolektivnog pregovaranja obično temelje na složenom skupu pravila i praksi koji su uspostavljeni u nacionalnim pravnim sustavima i koji su često zasnovani na dugogodišnjim tradicijama socijalnih partnera;

D.  budući da je funkcionalni socijalni dijalog između autonomnih socijalnih partnera ključan za pronalaženje uravnoteženih rješenja za izazove današnjice i sutrašnjice prilagodbom promjenama u svijetu rada na način koji koristi i radnicima i poslodavcima, što je vidljivo, među ostalim, iz postojećih okvirnih sporazuma o aktivnom starenju i digitalizaciji između europskih socijalnih partnera, kao i tekućih pregovora o radu na daljinu i pravu na isključivanje; budući da se socijalni dijalog pokazao potrebnim i u vrijeme neočekivane krize, kao u slučaju prilagodbe radnih uvjeta tijekom pandemije; budući da socijalni dijalog ima važnu ulogu u pružanju aktivne potpore radnicima koji prelaze na nova radna mjesta i u predviđanju potreba za vještinama rješavanjem strukturnih promjena i jačanjem otpornosti država članica; budući da uspjeh socijalnog dijaloga uvelike ovisi o sposobnosti socijalnih partnera da slobodno pregovaraju na temelju složenog skupa pravila i praksi, koji su često ustaljeni u nacionalnim pravnim sustavima i tradicijama; budući da to zahtijeva povjerenje nacionalnih i europskih zakonodavaca u sposobnost socijalnih partnera da rade za dobre uvjete na tržištu rada, pri čemu socijalni partneri moraju ozbiljno shvatiti tu odgovornost i pronaći kompromise koji se odnose na njihove interese, od čega koristi ima i društvo u cjelini;

E.  budući da sustavi kolektivnog pregovaranja u kojima neovisni socijalni partneri imaju pravo samostalno pregovarati i sklapati kolektivne ugovore doprinose dugoročnoj predvidljivosti na tržištu rada; budući da je preduvjet za takve sustave kolektivnog pregovaranja koji dobro funkcioniraju činjenica da nacionalni i europski zakonodavci vjeruju u sposobnost socijalnih partnera da preuzmu odgovornost za dobre radne uvjete na tržištu rada i da uravnoteže interese radnika i poslodavaca;

F.  budući da je kolektivno pregovaranje na sektorskoj i međusektorskoj razini došlo pod pritisak u nekim državama članicama nakon financijske krize 2008.; budući da se udio radnika obuhvaćenih kolektivnim ugovorima tijekom posljednjih 30 godina znatno smanjio i da se procjenjuje da je prosjek obuhvata u EU-u pao s otprilike 66 % u 2000. na oko 56 % u 2018.(12) zbog raznih razloga uključujući smanjenje broja članova u sindikatima, regulatorne promjene u praksama i procesima kolektivnog pregovaranja(13), posebno s obzirom na decentralizaciju sustava kolektivnog pregovaranja, sve veću važnost procesa pregovaranja i porast nesigurnih oblika zaposlenja i broja lažno samozaposlenih osoba; budući da je važno napomenuti da se situacija znatno razlikuje među državama članicama; budući da su u većini država članica stope obuhvata kolektivnog pregovaranja najčešće više za zaposlenike s ugovorom na neodređeno vrijeme i za zaposlenike većih poduzeća; budući da je obuhvat pregovaranja znatno veći u zemljama u kojima postoje sektorski sporazumi i u kojima se oni često proširuju na neobuhvaćena poduzeća ili radnike;

G.  budući da je upola manje vjerojatno da će se radnici mlađi od 30 godina pridružiti sindikatu nego stariji radnici(14), ali da istodobno snažno podupiru kolektivno pregovaranje i imaju visok stupanj povjerenja u sindikate;

H.  budući da se europski radnici i poslodavci trenutačno suočavaju s važnim izazovima koji proizlaze iz dugotrajnih socijalnih i ekoloških problema kao što su siromaštvo, socijalna isključenost, sve veće nejednakosti, socijalne krize te krizne situacije povezane s klimom i biološkom raznolikošću, koji postaju sve veći i moraju se rješavati; budući da su te izazove dodatno pogoršale posljedice pandemije i, od 24. veljače 2022., agresivni rat Rusije protiv Ukrajine, kao i njima prouzročena kriza povezena s troškovima života, inflacijom i energijom; budući da su ti događaji ukazali na hitnu potrebu za širim i snažnijim sudjelovanjem socijalnih partnera kako bi se iskoristile mogućnosti održive i pravedne zelene i digitalne tranzicije i odgovorilo na potrebu da se nikoga ne zapostavi; budući da su prema Eurofoundovoj bazi podataka EU PolicyWatch socijalni partneri u vrijeme pandemije bili uključeni u gotovo polovinu mjera politike na nacionalnoj i/ili europskoj razini, ali se ta uključenost donekle smanjila u 2022., kad su mapirane dodatne mjere politike povezane s krizom troškova života;

I.  budući da mjere za očuvanje i promicanje kolektivnog pregovaranja i kolektivnih ugovora mogu pružiti učinkovit odgovor na sve veće troškove života i općenito omogućiti hitno potrebna stvarna povećanja plaća;

J.  budući da demokracija na radnom mjestu ima ključnu ulogu u jačanju ljudskih prava na radnom mjestu i u društvu, osobito kad su predstavnici radnika, uključujući sindikate, aktivno uključeni u procese dužne pažnje u poduzećima; budući da pravodobno i smisleno sudjelovanje radnika na odgovarajućoj razini doprinosi održivom korporativnom upravljanju; budući da su mišljenja socijalnih partnera važna sastavnica inicijativa EU-a za osiguranje održivog i demokratskog korporativnog upravljanja i dužne pažnje u području postojećih i potencijalnih zlouporaba ljudskih prava, među ostalim u pogledu rada, te štetnih utjecaja na okoliš, kao i inicijativa EU-a za smanjivanje primjene nezakonitih praksi, kao što su izrabljivanje radne snage i nepošteno tržišno natjecanje na jedinstvenom tržištu;

K.  budući da demokracija na radnom mjestu nadilazi formalno sudjelovanje sindikalnih organizacija na takozvanim sastancima socijalnog dijaloga ili samo savjetovanje s tim tijelima; budući da promicanje demokracije na radnom mjestu zahtijeva zaštitu i poštovanje raznih prava i načela, uključujući pravo na organiziranje, kolektivno djelovanje i kolektivno pregovaranje, sindikalna prava, pravo na štrajk i načela zabrane nepoštenog otpuštanja i jednake plaće za jednak rad;

L.  budući da je načelom 8. europskog stupa socijalnih prava utvrđeno da bi se trebalo provoditi savjetovanje sa socijalnim partnerima o osmišljavanju i provedbi gospodarskih i socijalnih politika te politika zapošljavanja u skladu s nacionalnom praksom; budući da socijalne partnere treba poticati da pregovaraju o kolektivnim ugovorima i sklapaju ih u svim područjima koja su im relevantna, pri čemu valja štititi njihovu autonomiju i pravo na zajedničko djelovanje; budući da radnici i predstavnici radnika imaju pravo pravovremeno biti upoznati s pitanjima koja se na njih odnose te se uključiti u raspravu o njima, osobito u pogledu prijenosa, restrukturiranja i spajanja poduzeća te kolektivnog otkazivanja; budući da su u okviru Socijalne obveze iz Porta svi relevantni akteri pozvani da promiču autonomni socijalni dijalog kao strukturiranu sastavnicu europskog društvenog modela i da ga ojačaju na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj, sektorskoj i lokalnoj razini te na razini poduzećâ, s posebnim naglaskom na osiguravanju poticajnog okvira za kolektivno pregovaranje u okviru različitih modela koji postoje u državama članicama;

M.  budući da Uredba o Mehanizmu za oporavak i otpornost(15) uključuje obvezu država članica da se savjetuju sa socijalnim partnerima u izradi svojih nacionalnih planova za oporavak i otpornost u različitim okruženjima; budući da su kvaliteta i intenzitet njihova sudjelovanja, međutim, neujednačeni i prilično slabi u relativno velikom broju zemalja; budući da se u izvješću Komisije o preispitivanju Mehanizma za oporavak i otpornost navodi da njegov uspjeh ovisi o bliskoj uključenosti socijalnih partnera, organizacija civilnog društva, lokalnih i regionalnih vlasti i drugih dionika;

N.  budući da neke države članice osiguravaju poticajni okvir za socijalni dijalog, dok je u nekim drugim državama članicama socijalni dijalog izložen pritisku zbog razloga kao što su zakašnjeli i neučinkoviti postupci savjetovanja, manjak kapaciteta i strogi kriteriji zastupanja, kao i ograničavanje slobode socijalnih partnera da samostalno pregovaraju i pronalaze kompromise kolektivnim pregovaranjem; budući da u skladu s člankom 9. Uredbe o ESF-u plus države članice moraju osigurati smisleno sudjelovanje socijalnih partnera u provedbi politika zapošljavanja, obrazovanja i socijalne uključenosti koje se podupiru u okviru tematskog područja fonda ESF plus pod podijeljenim upravljanjem; budući da sve države članice moraju izdvojiti odgovarajući iznos sredstava iz ESF-a plus za izgradnju kapaciteta socijalnih partnera, među ostalim u obliku osposobljavanja, mjera umrežavanja i jačanja socijalnog dijaloga, te za aktivnosti koje zajednički poduzimaju socijalni partneri, a ako su dobile povezane preporuke za pojedinu zemlju, taj iznos mora iznositi najmanje 0,25 %;

O.  budući da se kolektivno pregovaranje odnosi na sve pregovore koji se odvijaju u skladu s nacionalnim pravom i nacionalnom praksom u svakoj državi članici između poslodavca, skupine poslodavaca ili jedne ili više organizacija poslodavaca, s jedne strane, i jednog ili više sindikata, s druge strane, radi utvrđivanja radnih uvjeta i uvjeta zapošljavanja; budući da sindikat podrazumijeva skupinu radnika osnovanu radi promicanja i obrane interesa radnika, u skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom; budući da je organizacija poslodavaca organizacija koju čine pojedinačni poslodavci, druga udruženja poslodavaca ili oboje, osnovana radi promicanja i obrane interesa svojih članova, u skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom;

P.  budući da, u skladu s Konvencijom o predstavnicima radnika, koju su dosad ratificirale 24 države članice, predstavnici radnika mogu biti osobe koje su: i. priznate kao takve u skladu s nacionalnim pravom ili praksom, bez obzira na to jesu li predstavnici sindikata, odnosno predstavnici koje su imenovali ili izabrali sindikati ili članovi tih sindikata; ili ii. izabrane da budu predstavnici, odnosno predstavnici koje slobodno biraju radnici poduzeća u skladu s odredbama nacionalnih zakona ili propisa ili kolektivnih ugovora i čije funkcije ne uključuju aktivnosti koje su priznate kao isključivo pravo sindikata u predmetnoj zemlji; budući da se, ako u istom poduzeću postoje predstavnici sindikata i izabrani predstavnici, izabrani predstavnici ne bi trebali koristiti za ugrožavanje položaja tih sindikata ili njihovih predstavnika, osobito u pogledu kolektivnog pregovaranja, koje je pravo sindikata;

Q.  budući da su uvjeti koji omogućuju dobro funkcioniranje socijalnog dijaloga: i. postojanje snažnih, neovisnih sindikata i tehničkih kapaciteta u organizacijama poslodavaca; ii. tehnički kapaciteti za socijalne partnere; iii. pravodoban pristup informacijama koje su važne za sudjelovanje u socijalnom dijalogu; iv. obveza svih strana da konstruktivno i u dobroj vjeri sudjeluju u socijalnom dijalogu, uključujući sudjelovanje socijalnih partnera u utvrđivanju relevantnih pitanja, prikupljanju dokaza, razmjeni informacija, istraživanju mogućnosti i razvoju najpoželjnijih rješenja; v. poštovanje temeljnih prava slobode udruživanja i kolektivnog pregovaranja; vi. odgovarajuća institucionalna potpora; vii. poštovanje autonomije socijalnih partnera, čime se socijalnim partnerima omogućuje da samostalno pregovaraju i sklapaju kolektivne ugovore; viii. prilagodba digitalnom dobu i promicanje kolektivnog pregovaranja u novom svijetu rada; i ix. odgovarajuća zaštita predstavnika sindikata i radnika od diskriminacije zbog povezanosti sa sindikatom;

R.  budući da snažno kolektivno pregovaranje, osobito na sektorskoj ili međuindustrijskoj razini, doprinosi otvaranju i očuvanju kvalitetnih radnih mjesta i pozitivno utječe na plaće; budući da su sindikati, zastupljenost i sudjelovanje radnika te obuhvat kolektivnog pregovaranja ključni za provedbu prava radnika; budući da su djelovanja, mjere i bolje zakonodavstvo za zaštitu prava predstavnika radnika i sindikata nužne kako bi se osigurala ravnoteža pregovaračke moći između poslodavaca i radnika, što se može poboljšati jačanjem demokracije na radnom mjestu;

S.  budući da je Međunarodna organizacija rada (MOR) osnovana 1919. s čvrstim uvjerenjem da se univerzalni mir može ostvariti samo ako se temelji na socijalnoj pravdi(16); budući da su socijalni dijalog, kolektivno pregovaranje i zastupljenost radnika temeljne vrijednosti i prava MOR-a i da su utvrđeni u brojnim konvencijama i preporukama MOR-a; budući da Vijeće Europe također smatra demokraciju na radnom mjestu jednom od svojih temeljnih vrijednosti, kako je utvrđeno u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i Europskoj socijalnoj povelji;

T.  budući da se u smjernicama MOR-a za pravedan prelazak na okolišno održiva gospodarstva i društva za sve poziva na promicanje uključivanja posebnih odredbi o okolišu kolektivnim pregovaranjem i kolektivnim ugovorima na svim razinama;

U.  budući da Vijeće u svojim zaključcima od 24. listopada 2019. pod naslovom „Budućnost rada: Unija koja promiče Deklaraciju Međunarodne organizacije rada povodom njezine stote obljetnice” potiče države članice da se nastave zalagati za ratifikaciju i učinkovitu provedbu konvencija MOR-a; budući da je Vijeće isto tako pozvalo države članice i Komisiju da poboljšaju socijalni dijalog na svim razinama, uključujući prekograničnu suradnju, kako bi se osiguralo aktivno sudjelovanje socijalnih partnera u oblikovanju budućnosti rada i izgradnji socijalne pravde i zajedničkog blagostanja;

V.  budući da su socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje ključni instrumenti kojima se poslodavci i sindikati koriste za uspostavu i očuvanje pravednih plaća i dobrih radnih uvjeta, kao i uvjeta zapošljavanja, te za uklanjanje razlika u mirovinama i plaćama među spolovima; budući da sustavi kolektivnog pregovaranja povećavaju otpornost država članica u vremenima gospodarske krize; budući da društva s jakim sustavima kolektivnog pregovaranja obično imaju konkurentnija i otpornija gospodarstva te su bogatija i ravnopravnija; budući da je pravo na kolektivno pregovaranje pitanje koje se odnosi na sve radnike u Europi, koje može imati ključne posljedice za demokraciju i vladavinu prava, uključujući poštovanje temeljnih socijalnih prava; budući da je kolektivno pregovaranje europsko temeljno pravo i da su institucije EU-a obvezne poštovati ga u skladu s člankom 28. Povelje o temeljnim pravima; budući da, u tom smislu, politike prema kojima će se u sustavima određivanja plaća poštovati, promicati i jačati kolektivni pregovori i položaj radnika imaju ključnu ulogu u postizanju visokih standarda radnih uvjeta i boljih životnih uvjeta;

W.  budući da u neformalnoj ekonomiji postoji visok udio nevidljivih i najranjivijih skupina radnika; budući da je pandemija bolesti COVID-19 prisilila sve veći broj radnika, posebno žena, da uđu u neformalnu ekonomiju i pogoršala već postojeće ranjivosti; budući da su sektori koji su najzastupljeniji u neformalnoj ekonomiji u EU-u, a to su zdravstvo, skrb, socijalni rad i poljoprivreda, ujedno i ključni za funkcioniranje naših društava;

X.  budući da se socijalnim dijalogom jačaju demokracija i civilno društvo te da se njime potvrđuje načelo supsidijarnosti kad se pravila približavaju onima na koje se odnose i na koje utječu;

Y.  budući da, u skladu s člankom 152. UFEU-a, Unija „olakšava dijalog među socijalnim partnerima poštujući njihovu autonomiju”; budući da je Komisija Odlukom Komisije 98/500/EZ(17) osnovala odbore za sektorski dijalog u svrhu promicanja dijaloga između socijalnih partnera među sektorima na razini EU-a i utvrdila precizne odredbe o osnivanju, sastavu u pogledu predstavnika i radu novih sektorskih odbora, za koje je predviđeno da budu središnja tijela za savjetovanje, zajedničke inicijative i pregovore koji mogu dovesti do sklapanja sporazuma i njihova naknadnog prenošenja u pravo EU-a putem direktiva, ako to zatraže socijalni partneri; budući da je Komisija u svojem radnom dokumentu službi o funkcioniranju i potencijalu europskog sektorskog socijalnog dijaloga(18) potvrdila da su te obveze doprinijele poboljšanju zaposlenosti u Europi te socijalnim politikama i uvjetima rada u Europi, kao i osmišljavanju primjerenih industrijskih politika; budući da je Komisija zaključila da postoji izravna korelacija između učinkovitosti nacionalnog socijalnog dijaloga i učinkovitosti europskog socijalnog dijaloga te da oni međusobno utječu jedan na drugi;

Z.  budući da je Komisija odgovorna za promicanje i olakšavanje europskog socijalnog dijaloga u skladu s člankom 154. UFEU-a; budući da bi europski socijalni partneri i povezana nacionalna tijela trebali i dalje primati potporu za administrativne kapacitete, pravnu pomoć i zastupanje te sredstva EU-a za zajedničke aktivnosti iz europskih projekata i inicijativa za izgradnju kapaciteta;

AA.  budući da bi sve veća digitalizacija tržišta rada i novi oblici rada mogli ozbiljno umanjiti zastupljenost ranjivih radnika i ugroziti europski socijalni model; budući da radnici u nestandardnim oblicima rada ili u novim oblicima rada mogu biti nedovoljno zastupljeni; budući da bi pojava novih oblika zapošljavanja sindikatima mogla otežati regrutiranje novih članova; budući da je Komisija nedavno donijela nove smjernice o primjeni prava tržišnog natjecanja Unije na kolektivne ugovore u pogledu radnih uvjeta samozaposlenih osoba bez zaposlenika, čime je pružila prijeko potrebno objašnjenje da određene samozaposlene osobe mogu kolektivno pregovarati kako bi poboljšale svoje radne uvjete bez kršenja pravila EU-a o tržišnom natjecanju; budući da je pravo na sudjelovanje u kolektivnom djelovanju i pregovaranju pojašnjeno i prošireno na samozaposlene pojedince bez zaposlenika; budući da bi socijalni partneri trebali ostati otvoreni i privlačni za sve vrste poslodavaca i radnika s različitim ugovorima o radu i različitim statusima u svim sektorima, kao što su samozaposleni pojedinci bez zaposlenika ili radnici migranti, uključujući one iz trećih zemalja; budući da je ključno da se tim pristupom osigura uključenost i raznolikost članstva i vodstva socijalnih partnera, čime se prepoznaje da je današnji svijet rada globaliziran i međukulturan;

AB.  budući da su radnici u gospodarstvu skrbi uglavnom žene i osobe migrantskog podrijetla, koje radni uvjeti i nedostatak zastupljenosti izlažu nestabilnim i nesigurnim radnim mjestima;

1.  naglašava da je socijalni dijalog, uključujući kolektivno pregovaranje, ključan i koristan za dobro funkcioniranje socijalnog tržišnog gospodarstva, što je jedan od ciljeva UEU-a, te da doprinosi gospodarskoj i socijalnoj otpornosti, konkurentnosti, stabilnosti te održivom i uključivom rastu i razvoju; ističe da je socijalni dijalog osim toga ključan aspekt demokracije u osmišljavanju i provedbi politika i zakona koji utječu na one koje zastupaju, a to su radnici i poslodavci; ponavlja da, u skladu s ugovorima, kojima se izričito štite autonomija socijalnih partnera i sustavi samoregulacije koji postoje u nekim državama članicama, socijalni dijalog mora biti zaštićen kako bi se socijalni partneri mogli samostalno regulirati, osiguravajući potpuni legitimitet i snažan napredak u pokrivenosti radnika kolektivnim ugovorima; pozdravlja komunikaciju i prijedlog Komisije za preporuku Vijeća o jačanju socijalnog dijaloga u EU-u; ističe da je potrebno dodatno poduprijeti socijalni dijalog na nacionalnoj razini i na razini Unije te da je potrebno uložiti veće napore za podupiranje i promicanje obuhvata kolektivnog pregovaranja i sprječavanje smanjenja broja članova i organizacijske gustoće socijalnih partnera, kao i za prilagodbu radnih mjesta promjenama u svijetu rada kako bi se očuvala kvalitetna radna mjesta; naglašava, međutim, da su potrebni dodatni napori kako bi se pružila održiva rješenja za organizaciju i financiranje odborâ za sektorski socijalni dijalog; poziva Komisiju da nastavi pružati logističku potporu odborima za sektorski socijalni dijalog i da poveća svoju financijsku, pravnu i tehničku potporu; poziva Komisiju da nastavi pružati potporu i pomno pratiti sektorski socijalni dijalog kako bi osigurala usklađenost između odborâ i da socijalni dijalog može predstavljati značajni doprinos politikama EU-a; potiče Komisiju da svakako osigura da novi prijedlozi u potpunosti poštuju autonomiju socijalnih partnera i da ne utječu negativno na europski sektorski socijalni dijalog; podsjeća da su financijska kriza i pandemija pokazale da zemlje s čvrstim okvirima za socijalni dijalog i visokim obuhvatom kolektivnog pregovaranja obično imaju konkurentnija, uključivija i otpornija gospodarstva jer su socijalni partneri imali važnu ulogu u upravljanju krizom i ublažavanju njezinih negativnih gospodarskih i socijalnih posljedica;

2.  potiče Komisiju da podupire i prati provedbu svoje preporuke na sektorskoj i nacionalnoj razini i na razini Unije, zajedno s državama članicama i relevantnim socijalnim partnerima; poziva Komisiju i države članice da zajamče da se tim praćenjem socijalnim partnerima omogući da, među ostalim, utvrde situacije iz kojih su isključeni ili u koje nisu u dovoljnoj mjeri bili uključeni na savjetovanjima na nacionalnoj razini o politici Unije i nacionalnoj politici, uključujući pristup pravosuđu i pravo na pravnu zaštitu; poziva Komisiju da zajamči poštovanje obveze savjetovanja sa socijalnim partnerima kad je to predviđeno zakonodavstvom EU-a, među ostalim razmatranjem provedbenih instrumenata kao što su postupci zbog povrede prava; naglašava da svaka vrsta praćenja također mora štititi slobodu i sposobnost socijalnih partnera da konstruktivno pregovaraju u korist svih strana kad se pregovori vode dvostrano ili trostrano; predlaže da bi za to mogla biti korisna Eurofoundova baza podataka EU PolicyWatch, kao jedinstveni instrument na razini EU-a za uključivanje socijalnih partnera u donošenje nacionalnih politika;

3.  smatra da su sloboda okupljanja i udruživanja i pravo radnika na organiziranje, kako je utvrđeno u Povelji o temeljnim pravima, kao i prava radnika na sindikalno zastupanje i kolektivno pozivanje na reforme na njihovim radnim mjestima temeljni aspekti europskog projekta i temeljna načela europskog socijalnog modela, koje institucije EU-a, države članice i socijalni partneri potvrđuju i pravno podržavaju; nadalje, naglašava da radnici i poslodavci, u skladu s pravom Unije te nacionalnim zakonima i praksama, imaju pravo pregovarati o kolektivnim ugovorima i sklapati ih na svim odgovarajućim razinama;

4.  naglašava da svaki građanin Unije ima slobodu traženja zaposlenja, rada, ostvarivanja prava na poslovni nastan i pružanje usluga u bilo kojoj državi članici te pravo na rad i obavljanje slobodno izabranog ili prihvaćenog zanimanja; nadalje, naglašava da radnici i poslodavci, u skladu s pravom EU-a te nacionalnim zakonima i praksama, imaju pravo pregovarati o kolektivnim ugovorima i sklapati ih na odgovarajućim razinama;

5.  smatra da je, osim pravne potvrde tih prava, ključno zajamčiti učinkovito praćenje usklađenosti i nametnuti kazne onima koji ne ispunjavaju svoje obveze; u skladu s tim potiče države članice da nacionalnim inspekcijskim i nadzornim tijelima osiguraju tehničke i ljudske resurse potrebne za ispunjavanje njihovih važnih zadaća, posebno usklađivanjem s preporukom MOR-a da omjer broja inspektora rada i radnika bude jedan na 10 000(19);

6.  zabrinut je zbog toga što se broj članova u organizacijama poslodavaca i sindikatima smanjuje u većini država članica zbog nekoliko razloga kao što su slabljenje i ukidanje međusektorskih i sektorskih struktura kolektivnog pregovaranja, kao i širenje nestandardnih oblika zapošljavanja i propadanje industrijskih sektora(20); upozorava da se obuhvat kolektivnog pregovaranja smanjuje i zbog protusindikalnih praksi, slabe zastupljenosti u organizacijama poslodavaca i poteškoća do kojih dolazi kad poslodavci ne žele sudjelovati u u kolektivnom pregovaranju; zabrinut je zbog utjecaja koji bi smanjenje obuhvata kolektivnog pregovaranja moglo imati na zaštitu radnika te konkurentnost, uključivost i otpornost europskih gospodarstava;

7.  podsjeća na važnost promicanja rodne ravnopravnosti i jednakih mogućnosti za sve, uključujući osobe s invaliditetom i radnike migrante, među ostalim i one iz trećih zemalja, kako bi se osigurala uključiva i raznolika zastupljenost, kao i ona horizontalna u svim područjima politika; zabrinut je zbog nedovoljne zastupljenosti radnika, među ostalim u sektoru skrbi, u kojem su većina radnika žene i osobe migrantskog podrijetla čiji su poslovi podcijenjeni, nedovoljno plaćeni i nesigurni; poziva Komisiju i države članice da poduzmu zakonodavne i institucionalne mjere za promicanje kolektivnog pregovaranja u određenim sektorima, zanimanjima ili skupinama radnika u kojima je priznavanje tog prava i dalje ograničeno; potiče države članice i socijalne partnere da promiču socijalni dijalog o rješavanju problema rodne neravnopravnosti osiguravanjem jednake plaće za rad jednake vrijednosti, rodiljnog/očinskog te roditeljskog i obiteljskog dopusta te rješavanjem problema rodno uvjetovanog nasilja na radnom mjestu; potiče socijalne partnere da promiču uključivanje žena i mladih u svoje vodstvo i među pregovarače;

8.  potiče države članice da uzmu u obzir činjenicu da su uzajamno priznavanje socijalnih partnera i zakonsko priznavanje sindikata i organizacija poslodavaca od strane tijela svake države članice, u skladu s nacionalnim zakonima i praksama, jedan od ključnih elemenata uspješnog okvira kolektivnog pregovaranja, pod uvjetom da poslodavci i radnici mogu slobodno odabrati koja će ih organizacija (ili više njih) predstavljati; naglašava da je takvo zakonsko priznavanje transparentno na temelju objektivnih kriterija zastupljenosti utvrđenih u savjetovanju s organizacijama poslodavaca i sindikatima; poziva Komisiju i države članice da zaštite autonomiju socijalnih partnera u pregovorima i doprinesu dobrom funkcioniranju tržišta rada;

9.  poziva Komisiju i države članice da smisleno i pravodobno uključe socijalne partnere i savjetuju se s njima o osmišljavanju i provedbi socijalnih politika i politika zapošljavanja te, prema potrebi, gospodarskih politika i donošenju odluka u otvorenim postupcima; potiče Komisiju da u okviru europskog semestra, a posebno u preporukama po pojedinim zemljama, promiče kolektivno pregovaranje, demokraciju na radnom mjestu i socijalni dijalog, kako bi se kolektivnim pregovaranjem osigurale pristojne plaće; traži od Komisije da se sa socijalnim partnerima savjetuje o prijedlozima novih pokazatelja socijalnog dijaloga za revidirani Europski okvir gospodarskog upravljanja u vezi s industrijskim odnosima u državama članicama koji bi se mogli iskoristiti za daljnje jačanje socijalnog dijaloga; napominje da bi takvi pokazatelji mogli uključivati upućivanja na industrijsku demokraciju, industrijsku konkurentnost te kvalitetu rada i zapošljavanja, obuhvat kolektivnog pregovaranja i stope sindikalnog udruživanja, koja Eurofound već upotrebljava u svojem indeksu industrijskih odnosa;

10.  podsjeća da se stope obuhvata kolektivnog pregovaranja u državama članicama znatno razlikuju zbog niza čimbenika, uključujući nacionalne tradicije i prakse; poziva Komisiju i države članice da uz sudjelovanje socijalnih partnera osiguraju poticajno okruženje za kolektivno pregovaranje; napominje da se, iako snažno kolektivno pregovaranje, posebno na sektorskoj ili međusektorskoj razini, doprinosi osiguravanju primjerene zaštite u obliku minimalne plaće i dobrih radnih uvjeta, posljednjih desetljeća urušavaju tradicionalne strukture kolektivnog pregovaranja, zbog, među ostalim, strukturnih pomaka u gospodarstvu prema manje sindikaliziranim sektorima i smanjenja broja članova sindikata, koje je posebno posljedica praksi razbijanja sindikata i povećanja nesigurnih i nestandardnih oblika rada. poziva Komisiju i države članice da zajedno sa socijalnim partnerima rade na postizanju obuhvata kolektivnog pregovaranja od najmanje 80 % do 2030. s ciljem poboljšanja životnih i radnih uvjeta u Uniji, pridonošenja uzlaznoj socijalnoj konvergenciji, borbe protiv siromaštva unatoč zaposlenju i socijalne isključenosti te smanjenja nejednakosti plaća i nesigurnosti; poziva Komisiju i države članice da redovito preispituju napredak u postizanju tog cilja zajedno sa socijalnim partnerima;

11.  poziva države članice da preispitaju i stave izvan snage sve nacionalne zakone kojima se sprečava kolektivno pregovaranje, uključujući sve zakone kojima se ograničava pristup sindikata radnim mjestima u svrhu organiziranja radi kolektivnog pregovaranja i pripreme kolektivnog djelovanja u skladu s nacionalnim pravom i praksama; poziva države članice da zajamče pristup radnom mjestu kad se rad obavlja fizički ili digitalno, u skladu s propisima o zaštiti podataka i uz dužno poštovanje prava vlasništva i upravljanja(21); poziva države članice i Komisiju da promiču zakonodavne reforme kojima se jamči pregovaranje u dobroj vjeri, zabranjuju nepoštene radne prakse i diskriminacija sindikata te promiču sigurni oblici zapošljavanja, uz istodobno poduzimanje strogih mjera protiv nesigurnih oblika zapošljavanja, koji posebno utječu na mlade radnike; poziva Komisiju i države članice da promiču kolektivno pregovaranje na svim razinama, a posebno na sektorskoj razini, kao važan instrument za povećanje obuhvata kolektivnih ugovora, među ostalim podupiranjem izgradnje kapaciteta socijalnih partnera, osiguravajući da se u odstupanjima od kolektivnih ugovora sklopljenih na višoj razini poštuje načelo nesmanjivanja razine zaštite i osigura primjena povoljnijih uvjeta na radnike bez obzira na razinu pregovora o kolektivnim ugovorima; poziva Komisiju da prati učinak politika zapošljavanja, socijalnih i po potrebi gospodarskih politika i zakonodavstva na razini Unije na promicanje i podupiranje socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja, posebno kad je riječ o njihovoj provedbi u državama članicama i uključenosti socijalnih partnera;

12.  naglašava da bi se reformama u državama članicama trebalo promicati i jačati kolektivno pregovaranje na svim razinama, među ostalim podupiranjem izgradnje kapaciteta socijalnih partnera; naglašava da reforme tržišta rada na nacionalnoj razini moraju promicati prava radnika i da bi trebale doprinijeti provedbi europskog stupa socijalnih prava, uključujući načelo 8. o socijalnom dijalogu i uključenosti radnika, kao i kolektivnom pregovaranju i poštovanju autonomije socijalnih partnera i prava na kolektivno djelovanje te pravodobno obavještavanje o prijenosu, restrukturiranju i spajanju poduzeća te o kolektivnom otkazivanju;

13.  poziva Komisiju da analizira sve reforme u području rada, posebno one koje se odnose na radne uvjete te obavješćivanje radnika i savjetovanje s njima u nacionalnim planovima država članica za oporavak i otpornost te da surađuje s nacionalnim tijelima kako bi im pomogla u otklanjanju mogućih nedostataka; naglašava potrebu da Komisija i države članice poboljšaju opseg i relevantnost prikupljanja podataka o socijalnom dijalogu, posebno kolektivnom pregovaranju, na razini Unije i na nacionalnoj razini; poziva na prikupljanje sveobuhvatnih i usporedivih podataka, razvrstanih po sektorima, kako bi se uključili podaci o kolektivnim ugovorima s mjerama za provedbu zelene i digitalne tranzicije, rješavanje nedostatka vještina i manjka radne snage te profilu radnika obuhvaćenih takvim ugovorima na pravedan i uključiv način;

14.  naglašava da bi, u skladu s nacionalnim pravom i praksom, države članice i socijalne partnere trebalo poticati da razmotre mehanizme kojima bi se primjena kolektivnih ugovora proširila na sve radnike u određenom sektoru ili poduzeću;

15.  zabrinut je zbog činjenice da neki radnici koji sudjeluju u novim oblicima rada, posebno oni čije radne zadaće organiziraju digitalne platforme i algoritamsko upravljanje, nemaju stvarna prava na zastupljenost ili sudjelovanje na radnom mjestu; ponovno poziva Komisiju i države članice da zajamče pravo radnika na slobodu udruživanja i sudjelovanja na radnom mjestu za sve oblike zaposlenja; zabrinut je zbog situacije u kojoj sindikate ili predstavnike radnika u poduzećima osniva ili kontrolira poslodavac, a ne radnici, i u kojoj rade u interesu poslodavca; poziva države članice da sindikate i organizacije poslodavaca koji sudjeluju ili žele sudjelovati u kolektivnom pregovaranju zaštite od bilo kakvog međusobnog uplitanja ili uplitanja predstavnika ili članova drugih organizacija u njihovo osnivanje, funkcioniranje ili administraciju; naglašava da bi to također trebalo uključivati aktivnosti kojima se ometa ili sprečava osnivanje sindikata ili njihovi pokušaji da povećaju svoje članstvo na radnom mjestu ili bilo kakve mjere uprave kojima se zaposlenike sprečava da ostvaruju svoje pravo na organiziranje, što je u suprotnosti s člankom 2. Konvencije MOR-a br. 98 o primjeni načela prava na organiziranje i kolektivno pregovaranje te s Direktivom 2002/14/EZ(22); poziva Komisiju i države članice da, zajedno sa socijalnim partnerima, zajamče da radnici imaju pristup visokokvalitetnom zastupanju, da stalni oblici zastupanja radnika ne budu zamijenjeni ad hoc oblicima zastupanja bez stalnih struktura, da izbori za predstavnike radnika ispunjavaju zahtjeve Konvencije o predstavnicima radnika i da predstavnici radnika uživaju učinkovitu zaštitu od štetnog postupanja prema njima, uključujući razrješenje dužnosti, na temelju njihova statusa ili aktivnosti koje obavljaju kao predstavnici radnika ili na temelju njihova članstva u sindikatu ili sudjelovanja u aktivnostima sindikata;

16.  podsjeća na cilj Akcijskog plana za provedbu europskog stupa socijalnih prava da najmanje 60 % svih odraslih osoba godišnje sudjeluje u osposobljavanju i da najmanje 80 % osoba u dobi od 16 do 74 godine ima osnovne digitalne vještine; naglašava ključnu ulogu koju socijalni partneri mogu imati u postizanju tih ciljeva i rješavanju problema nedostatka vještina i radne snage, posebno u regijama koje su najviše pogođene zelenom i digitalnom tranzicijom; podsjeća da bi se u trostranim raspravama o politikama prekvalifikacije, usavršavanja, strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te cjeloživotnog učenja trebalo savjetovati sa socijalnim partnerima; potiče socijalne partnere da se pozabave pitanjima prekvalifikacije i usavršavanja, kao i digitalnih vještina i pismenosti putem socijalnog dijaloga o politikama osposobljavanja;

17.  apelira na to da se industrijskom strategijom EU-a i strategijom za MSP-ove promiče uloga socijalnih partnera i osigura da radna mjesta budućnosti budu zelena i dostojanstvena, da jamče odgovarajuću naknadu i da se temelje na dobrim radnim uvjetima, među ostalim u pogledu zdravlja i sigurnosti na radu, snažne socijalne zaštite i rodne ravnopravnosti; poziva države članice da u kontekstu europskog zelenog plana i planova iz Mehanizma za oporavak i otpornost donesu i provedu, u bliskoj suradnji sa socijalnim partnerima, sveobuhvatne i dosljedne mjere politika koje donose koristi za sve društvene skupine i da na idealan način iskoriste javno i privatno financiranje za stvaranje kvalitetnih radnih mjesta s pravednim uvjetima rada i dobrom plaćom, promicanje kolektivnog pregovaranja i poštovanje kolektivnih ugovora; nadalje, smatra da bi svi primatelji financijske potpore EU-a, među ostalim iz programa industrijskog plana u okviru europskog zelenog plana, trebali ispunjavati primjenjive uvjete rada i zapošljavanja i/ili obveze poslodavca, uključujući primjenjive kolektivne ugovore; potiče Komisiju i države članice da osiguraju da poduzeća koja primaju javnu potporu moraju poduzeti mjere za sprečavanje kolektivnih otpuštanja i pogoršanja uvjeta rada te da moraju poštovati kolektivno pregovaranje i postupke obavješćivanja i savjetovanja sa sindikatima o ulaganjima, restrukturiranju i reformama;

18.  poziva Komisiju i države članice da se savjetuju sa socijalnim partnerima o ekološkim pitanjima i pravednoj tranziciji kao standardnoj praksi tijekom cijelog ciklusa donošenja politika, od utvrđivanja programa do provedbe i od praćenja do revizije; smatra da bi mišljenja socijalnih partnera trebalo uključiti u sve faze planiranja i provedbe pravedne tranzicije; poziva Komisiju i države članice da osiguraju informativne kampanje, osposobljavanje i izgradnju kapaciteta za socijalne partnere, kao i za relevantna javna tijela kako bi im se pomoglo da se bolje upoznaju s pitanjima povezanima s klimom i mogućim posljedicama na tržište rada i mjerama ublažavanja;

19.  poziva Komisiju da provede socijalnu klauzulu iz postojeće Direktive EU-a o javnoj nabavi(23) te podsjeća da je u skladu s tom direktivom nužno da gospodarski subjekti uključeni u ugovore o javnoj nabavi poštuju sve primjenjive obveze u području prava zaštite okoliša te socijalnog i radnog prava utvrđene pravom Unije, nacionalnim pravom ili kolektivnim ugovorima ili primjenjivim odredbama međunarodnog prava o zaštiti okoliša te međunarodnog socijalnog ili radnog prava, uključujući poštovanje slobode udruživanja te prava na organiziranje i kolektivno pregovaranje; osim toga, podsjeća da u skladu s tom direktivom države članice mogu iz sudjelovanja u postupku javne nabave isključiti gospodarske subjekte koji su osuđeni zbog nepoštovanja postojećeg zakonodavstva i kolektivnih ugovora ili zbog kršenja svojih obveza u vezi s plaćanjem poreza ili doprinosa za socijalno osiguranje; napominje da je važno ojačati odabir kriterija održivosti kako bi se promicala najbolja uporaba javne potrošnje, kvalitetno zapošljavanje i socijalna uključenost; poziva države članice da osiguraju da njihovi pravosudni sustavi imaju dostatne kapacitete za izvršavanje svojih ovlasti kako bi se riješili pitanje primarnih ugovaratelja i solidarno odgovornih podugovaratelja koji su opetovano sudjelovali u nepoštenom tržišnom natjecanju, poreznim prijevarama ili utaji poreza; poziva Komisiju i države članice da osiguraju usklađenost s Direktivom o javnoj nabavi te njezino praćenje i provedbu;

20.  pozdravlja komunikaciju Komisije naslovljenu „Dugoročna konkurentnost EU-a: perspektiva nakon 2030.” (COM(2023)0168), čiji je cilj da se zahtjevi za izvješćivanje za svako od zelenih, digitalnih i gospodarskih tematskih područja racionaliziraju i pojednostave za 25 %, kao i predstavljanje, do jeseni 2023., Komisijina prijedloga o tome kako će se to postići; poziva Komisiju da brzo pokaže tu predanost, čime bi se povećala konkurentnost svih poduzeća u EU-u, uključujući mala i srednja poduzeća (MSP), i poboljšali osnovni uvjeti za socijalnu pravdu i blagostanje; podsjeća da su MSP-ovi okosnica socijalne kohezije u EU-u;

21.  podsjeća Komisiju i države članice na hitnu potrebu za protokolom o socijalnom napretku

22.  poziva države članice da što je prije moguće u nacionalno zakonodavstvo prenesu Direktivu o primjerenim minimalnim plaćama, kojom se prema potrebi od država članica zahtijeva da poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi osigurale da gospodarski subjekti i njihovi podugovaratelji pri dodjeli i provedbi ugovora o javnoj nabavi ili ugovora o koncesijama ispunjavaju primjenjive obveze u pogledu plaća, prava na organiziranje i kolektivnog pregovaranja o određivanju plaća u području socijalnog i radnog prava utvrđene pravom Unije, nacionalnim pravom, kolektivnim ugovorima te odredbama međunarodnog socijalnog i radnog prava, uključujući Konvenciju MOR-a br. 87 o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje i Konvenciju MOR-a br. 98 o primjeni načela prava na organiziranje i kolektivnog pregovaranja;

23.  pozdravlja predanost Komisije da do kraja 2023. podnese zakonodavni prijedlog(24) i ocijeni rezoluciju Parlamenta od 2. veljače 2023.(25) te pozdravlja najavu službenog pokretanja savjetovanja u dvije faze sa socijalnim partnerima EU-a; naglašava važnost povećanja transparentnosti i prava radnika na obavješćivanje i savjetovanje u svim vrstama poduzeća na način koji koristi i zaposlenicima i poslodavcu; naglašava da bi posebnu pozornost trebalo posvetiti složenim korporativnim strukturama i lancima opskrbe ili podugovaranja kako bi se zajamčilo poštovanje povezanih obveza socijalnog dijaloga; ponovno poziva Komisiju da, u cilju uspostavljanja minimalnih standarda, nakon predviđene procjene učinka i uz savjetovanje sa socijalnim partnerima uvede opći okvir za obavješćivanje, savjetovanje i sudjelovanje radnika u poduzećima koja se koriste europskim instrumentima mobilnosti društava, uključujući predviđanje promjena i restrukturiranje, posebno na razini poduzeća;

24.  naglašava svoju duboku zabrinutost zbog praksi razbijanja sindikata; poziva Komisiju da svakom europskom građaninu osigura pravo na dobrovoljno organiziranje u sindikatu, čime se jača zastupljenost radnika i jamče prava socijalnih partnera na kolektivno pregovaranje;

25.  pozdravlja Komisijin prijedlog direktive o dužnoj pažnji za održivo poslovanje; poziva države članice da osiguraju da modeli korporativnog upravljanja u poduzećima uzimaju u obzir ekološki, društveni i gospodarski razvoj kroz prakse upravljanja i prisutnost na tržištu te da promiču prakse korporativnog upravljanja koje doprinose održivosti poduzeća;

26.  poziva Komisiju i države članice da utvrde nužne uvjete i zahtjeve kako bi najmanje 80 % korporacija bilo obuhvaćeno održivim sporazumima o korporativnom upravljanju do 2030., uz istodobno prepoznavanje s tim povezanog osobitog administrativnog opterećenja za MSP-ove, među ostalim donošenjem strategija dogovorenih s radnicima u cilju pozitivnog utjecanja na ekološki, društveni i gospodarski razvoj kroz prakse upravljanja i prisutnost na tržištu, jačanja uloge direktora u ostvarenju dugoročnih interesa poduzeća, poboljšanja odgovornosti direktora u području integriranja održivosti u donošenje korporativnih odluka i promicanja praksi korporativnog upravljanja koje doprinose održivosti poduzeća, kao što su one koje se, među ostalim, odnose na korporativno izvješćivanje, naknade odbora, sastav odbora i sudjelovanje dionika;

27.  pozdravlja činjenicu da je u komunikaciji Komisije o socijalnom dijalogu navedeno da će Komisija imenovati koordinatora za socijalni dijalog u svakoj službi Komisije kako bi stekla bolji uvid u socijalni dijalog u čitavoj instituciji, što su ranije bili predložili socijalni partneri; naglašava, međutim, da socijalni partneri najbolje razumiju socijalni dijalog i da bi im stoga trebalo dati prednost kao kandidatima za ulogu koordinatora; smatra da bi koordinatori trebali imati jasnu uputu o tome što njihove uloge, prava i odgovornosti podrazumijevaju, uz odgovarajuće financijske, tehničke i ljudske resurse; predlaže da Komisija uključi koordinatore za socijalni dijalog u sve aspekte propisa i postupaka donošenja odluka EU-a povezane sa zapošljavanjem;

28.  poziva Komisiju da dodatno promiče upotrebu ESF-a plus za izgradnju kapaciteta socijalnih partnera u svrhu jačanja kolektivnog pregovaranja u Europi;

29.  poziva države članice da ratificiraju i provedu sve temeljne konvencije MOR-a, posebno Konvenciju br. 155 o sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu i o radnom okruženju i Konvenciju br. 187 o promicanju okvira za sigurnost i zdravlje na radnom mjestu, koje je MOR nedavno proglasio temeljnim konvencijama i koje još nisu ratificirale sve države članice, kao i Konvenciju MOR-a br. 190 o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada; poziva Komisiju da potiče države članice da ratificiraju i provedu sve temeljne konvencije MOR-a;

30.  poziva države članice da osiguraju ispravno funkcioniranje sustavâ za rješavanje nacionalnih pojedinačnih i kolektivnih sporova povezanih s radom u skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom, kako je preporučeno u nekoliko konvencija i preporuka MOR-a, uključujući službe mirenja, posredovanja i arbitraže, uz suglasnost obiju strana, koje bi trebale imati pojednostavnjene postupke i dovoljno dostupnih resursa za pružanje pomoći radnicima i poslodavcima te koje bi trebale biti cjenovno pristupačne; poziva države članice s decentraliziranim službama za posredovanje u području rada da osiguraju da regionalne vlasti zadrže te službe kako bi zajamčile sličnu razinu zaštite za sve radnike i poslodavce na državnom području;

31.  poziva Komisiju i države članice da promiču i olakšavaju slobodu udruživanja i kolektivnog pregovaranja u neformalnoj ekonomiji kao sredstvo za povećanje vidljivosti radnika i jamčenje pristojnih radnih uvjeta i socijalne zaštite, kao i za rješavanje problema neprijavljenog rada;

32.  poziva Komisiju da poštuje sporazume između europskih socijalnih partnera na međusektorskoj i sektorskoj razini te da zajamči poštovanje odredbi iz članka 155. UFEU-a, prema kojem, ako socijalni partneri to žele, njihov dijalog na razini Unije može dovesti do uspostave ugovornih odnosa, uključujući sklapanje sporazuma; naglašava da poštovanje sporazuma između europskih socijalnih partnera uključuje njihovu provedbu ili u skladu s postupcima i praksom socijalnih partnera i država članica ili, u područjima obuhvaćenima člankom 153. UFEU-a i na zajednički zahtjev stranaka potpisnica, odlukom Vijeća, donesenom na prijedlog Komisije; poziva Komisiju da pojasni postupak i kriterije kojima će se koristiti za postupanje sa sporazumima o kojima se pregovara kako bi postali pravno obvezujući;

33.  ističe da se u uvodnoj izjavi 35. Direktive (EU) 2019/2121(26) navodi da bi se „[u] određenim okolnostima pravo društava na provedbu prekograničnog postupka moglo koristiti radi zlouporabe ili prijevare, primjerice za zaobilaženje prava radnika, plaćanja socijalnih doprinosa ili poreznih obveza ili u kriminalne svrhe”; smatra da je u tom pogledu ključno da se osigura provedba odredbi Direktive 2002/14/EZ kojima se utvrđuju minimalni standardi EU-a za obavješćivanje i savjetovanje radnika, kao i onih o zastupljenosti na razini odbora te sudjelovanju radnika u slučajevima prekograničnog restrukturiranja poduzeća; poziva Komisiju da u kontekstu predstojeće evaluacije Direktive (EU) 2019/2121 uzme u obzir postojeće dobre prakse i rezultate studija i ocjena pozitivnih socioekonomskih učinaka i posljedica zastupljenosti zaposlenika u korporativnim tijelima, što bi moglo pomoći u poboljšanju korporativnog upravljanja; poziva Komisiju da razvije inicijative za informiranje i poboljšanje znanja o nacionalnim pravilima i pravilima EU-a o zastupljenosti zaposlenika u korporativnim tijelima u različitim državama članicama te da potiče razmjenu najboljih praksi, uključujući ocjenjivanje različitih oblika sudjelovanja radnika i njihovih socioekonomskih učinaka; ponavlja da se u nekoliko pravnih akata EU-a o pravima zastupanja radnika na razini odbora ne utvrđuju minimalni zahtjevi za zastupanje na razini odbora u poduzećima iz Unije u njihovim različitim oblicima ili za društva koja primjenjuju pravne instrumente EU-a o trgovačkim društvima kako bi ostvarila prekograničnu mobilnost društva i pravnu reorganizaciju, uključujući prekogranična spajanja, preoblikovanja i podjele; poziva Komisiju i države članice da poduzmu hitne i odlučne mjere kako bi poduzeća koja posluju na razini Unije poštovala prava radnika na obavješćivanje, savjetovanje i sudjelovanje te da, u skladu s time, poštuju postojeće pravne obveze Unije i nacionalne pravne obveze;

34.  uvjeren je da uvođenje novih digitalnih tehnologija može imati pozitivan učinak na radno okruženje ako se one primjenjuju i prate na pouzdan način, što će iziskivati pravodobno i smisleno obavješćivanje i savjetovanje s predstavnicima radnika, uključujući sindikate, kako bi se osiguralo potpuno poštovanje njihova zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu, zaštite podataka, jednakog postupanja, stabilnosti zapošljavanja, socijalne zaštite i dobrobiti na radnom mjestu te kako bi se spriječilo neopravdano iskorištavanje i nadzor radnika, kao i diskriminacija i stigmatizacija, a posebno upravljanjem s pomoću algoritama; ističe činjenicu da bi sindikati i predstavnici radnika trebali imati neophodan pristup i sredstva za procjenu i evaluaciju digitalnih tehnologija prije njihova uvođenja; naglašava da nove digitalne tehnologije i umjetna inteligencija ne bi smjele ponavljati postojeću diskriminaciju i društvenu pristranost, već bi trebale doprinijeti socijalnoj uključenosti i sudjelovanju različitih skupina; ističe da je potrebno primjenjivati načelo „zadane etičnosti” tijekom cijelog životnog ciklusa digitalnih tehnologija kako bi se iskoristio njihov puni potencijal i izbjegla pristranost; naglašava da su strukture socijalnog dijaloga, sektorsko kolektivno pregovaranje, pružanje informacija sindikatima i predstavnicima radnika te savjetovanje s njima i njihovo sudjelovanje ključni za pružanje potrebne potpore radnicima za bolju izgradnju i sudjelovanje u uvođenju i praćenju digitalne tehnologije na radnom mjestu od strane socijalnih partnera;

35.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 82, 22.3.2001., str. 16. (2) SL L 225, 12.8.1998., str. 16. (3) SL L 186, 11.7.2019., str. 105. (4) SL L 122, 16.5.2009., str. 28. (5) SL L 231, 30.6.2021., str. 21. (6) SL L 275, 25.10.2022., str. 33. (7) SL C 251, 30.6.2022., str. 104. (8) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2023)0028. (9) SL C 242, 10.7.2018., str. 24. (10) SL C 445, 29.10.2021., str. 75. (11) SL L 304, 24.11.2022., str. 67. (12) Visser, Jelle, Institut za napredno istraživanje rada u Amsterdamu, Database on Institutional Characteristics of Trade Unions, Wage Setting, State Intervention and Social Pacts (Baza podataka o institucionalnim karakteristikama sindikata, određivanju minimalnih plaća, intervenciji države i socijalnim paktovima), inačica 6.1, studeni 2019. (13) Rodriguez Contreras, Ricardo; Molina, Oscar, Moving with the times: Emerging practices and provisions in collective bargaining (U korak s vremenom: nove prakse i odredbe u kolektivnom pregovaranju), Publikacije Eurofounda, kolovoz 2022. (14) Europska komisija, Zaposlenost i socijalna kretanja u Europi – Mladi Europljani: predstojeći izazovi u području zapošljavanja i socijalnih pitanja, Godišnji pregled za 2022. (15) Uredba (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 2021. o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost. SL L 57, 18.2.2021., str. 17. (16) Statut MOR-a iz 1919. i Deklaracija MOR-a iz Philadelphije iz 1944. (17) Odluka Komisije 98/500/EZ od 20. svibnja 1998. o osnivanju Odbora za sektorski dijalog između socijalnih partnera na europskoj razini. SL L 225, 12.8.1998., str. 27. (18) Radni dokument službi Komisije od 22. srpnja 2010. o funkcioniranju i potencijalu europskog sektorskog socijalnog dijaloga (SEC(2010)0964). (19) The Informal Economy and Decent Work: A Policy Resource Guide supporting transitions to formality (Neformalno gospodarstvo i dostojanstven rad: vodič za resurse o politikama kojima se podupire prelazak na formalan rad) 978-92-2-126962-5[ISBN], 978-92-2-126963-2. (20) https://www.eurofound.europa.eu/observatories/eurwork/industrial-relations-dictionary/trade-union#:~:text=Decline%20in%20union%20density&text=In%20OECD%20(organizacija%20za%20Econo (21) Sloboda udruživanja, Pregled odluka, 5. izdanje, 2006., točke 1102., 1103. i 1106.; 336. izvješće Odbora za slobodu udruživanja, 2005., točka 58.; Preporuka predstavnika radnika, 1971. (br. 143), dio IV., točke 9.3. i 17. (22) Direktiva 2002/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2002. o uspostavljanju općeg okvira za obavješćivanje i savjetovanje s radnicima u Europskoj zajednici. SL L 80, 23.3.2002., str. 29. (23) Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ. (SL L 94, 28.3.2014., str. 65.). (24) https://www.euractiv.com/section/economy-jobs/news/commissioner-new-european-works-council-proposal-by-end-of-2023/ (25) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2023)0028. (26) Direktiva (EU) 2019/2121 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o izmjeni Direktive (EU) 2017/1132 u pogledu prekograničnih preoblikovanja, spajanja i podjela. SL L 321, 12.12.2019., str. 1.