Europska unija i njezini trgovinski partneri

Europska unija se tijekom godina postupno odmicala od proizvodnje proizvoda male vrijednosti koji zahtijevaju mnogo rada kako bi se specijalizirala za brendirane proizvode veće vrijednosti. Trgovina je ključna za EU s obzirom na otvorenost njegova gospodarstva te je on osnivač i ključni akter Svjetske trgovinske organizacije. Nadalje, kako bi uklonio trgovinske prepreke i ishodio jednake uvjete za svoje poslovne subjekte, EU pregovara o sklapanju niza sporazuma o slobodnoj trgovini.

Pravna osnova

Člankom 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije zajednička trgovinska politika postala je isključiva nadležnost Europske unije.

Središnji položaj EU-a

EU, Kina i SAD najveća su svjetska gospodarstva te 2023. iznose 17,5 %, 17 % i 25,7 % svjetskog bruto domaćeg proizvoda (BDP). Zahvaljujući BDP-u od oko 17 bilijuna EUR i otvorenosti svoga tržišta, EU je imao središnju ulogu u oblikovanju globalnog trgovinskog sustava, među ostalim zbog pružanja potpore Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Gospodarska otvorenost donijela je znatne prednosti Europskoj uniji, uzimajući u obzir da više od 30 milijuna radnih mjesta u EU-u ovisi o vanjskoj trgovini i da se očekuje da će svjetski gospodarski rast u sljedećih 15 godina u najvećoj mjeri biti zabilježen izvan Europe. Novi gospodarski akteri i tehnološke inovacije — ponajprije digitalizacija — uvelike su promijenili strukturu i obrasce međunarodne trgovine. Današnje globalno gospodarstvo iznimno je integrirano, a globalni lanci opskrbe u velikoj su mjeri zamijenili tradicionalnu trgovinu gotovim proizvodima.

Iako je globalna financijska kriza 2009. imala negativan učinak na gospodarske rezultate Unije, EU je uspio očuvati relativno jak položaj u trgovini robom i istovremeno ojačati svoju vodeću ulogu u trgovini uslugama. Pandemija bolesti COVID-19 usporila je gospodarski rast i pokrenula raspravu o vraćanju proizvodnje u Europu (odnosno u matične zemlje). Vraćanje proizvodnje u matične zemlje vjerojatno će se odvijati selektivno u kritičnim sektorima, dok globalni lanci opskrbe doživljavaju određeni stupanj rascjepkanosti zbog sve raznovrsnijih pružatelja robe i usluga.

Uloga Europske komisije i Europskog parlamenta

Međunarodna trgovina bila je jedan od prvih sektora u kojem su države članice odlučile udružiti suverenitet. Ovlastile su stoga Europsku komisiju da se u njihovo ime bavi trgovinskim pitanjima, među ostalim i pregovorima o međunarodnim trgovinskim sporazumima. Drugim riječima, EU, u svojstvu jedinstvene cjeline, pregovara o bilateralnim i multilateralnim trgovinskim sporazumima u ime svih svojih država članica. Uspjesi koje je Unija postigla pred mehanizmom WTO-a za rješavanje sporova pokazuju njezinu sposobnost da u međunarodnim trgovinskim sporovima obrani svoje interese. Međunarodnim se trgovinskim instrumentima koristi i kako bi promicala vlastite vrijednosti i politike, a svoje regulatorne prakse nastoji proširiti i na ostatak svijeta, pri čemu oduvijek daje prednost otvorenom i pravednom međunarodnom trgovinskom sustavu.

Ulogu Europskog parlamenta ojačao je 2009. Ugovor iz Lisabona, zahvaljujući kojemu je Parlament u pitanjima trgovine i ulaganja postao suzakonodavac ravnopravan Vijeću. Ugovorom je Parlament također dobio aktivniju ulogu u pregovorima o međunarodnim trgovinskim sporazumima i njihovoj ratifikaciji jer je njegova suglasnost postala obavezna. Ipak, određeni elementi trgovinske politike i dalje su u nadležnosti država članica. Sud Europske unije objavio je 16. svibnja 2017. mišljenje u kojem je pojašnjena podjela nadležnosti između država članica i EU-a.

Trgovinska politika i usmjerenje

Nakon što je početkom 2000-ih unutar WTO-a došlo do zastoja u multilateralnim pregovorima o Razvojnom programu iz Dohe, EU je morao pronaći alternativne načine kako bi zajamčio bolji pristup tržištima zemalja izvan EU-a. Stoga je uvedena nova generacija sveobuhvatnih sporazuma o slobodnoj trgovini kojima se predviđa više od ukidanja carina i trgovine robom. Prvi takav sporazum nove generacije o slobodnoj trgovini potpisan je s Južnom Korejom, a službeno je stupio na snagu u prosincu 2015., nakon ratifikacije u Europskom parlamentu. Plodovi te nove politike vidljivi su iz niza sporazuma: Višestranog trgovinskog sporazuma između EU-a i Perua, Kolumbije te kasnije Ekvadora (od 2016.), na snazi od 2013., Sporazuma o pridruživanju sa zemljama Srednje Amerike (s Hondurasom, Nikaragvom, Panamom, Kostarikom, El Salvadorom i Gvatemalom), čiji se trgovinski stup privremeno primjenjuje od 2013., Sveobuhvatnoga gospodarskog i trgovinskog sporazuma između EU-a i Kanade (CETA), koji se privremeno primjenjuje od rujna 2017., Sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Singapura, koji je na snazi od kraja 2019., te Sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Vijetnama, koji je na snazi od sredine 2020. Sporazum o gospodarskom partnerstvu s Japanom stupio je na snagu 1. veljače 2019. EU i Čile potpisali su 13. prosinca 2023. modernizirani Napredni okvirni sporazum između EU-a i Čilea, koji je Europski parlament odobrio 29. veljače 2024. Parlament je 22. studenoga 2023. odobrio Sporazum o slobodnoj trgovini između EU-a i Novog Zelanda.

S obzirom na to da su 2016. obustavljeni pregovori s SAD-om o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP), EU se u međuvremenu usmjerio na sporazume sa SAD-om o specifičnim pitanjima, primjerice o carinama na industrijske proizvode i o procjeni usklađenosti. Pregovori o trgovinskom sporazumu s članovima osnivačima Mercosura dovršeni su 2019., a ratifikacija nacrta sporazuma trenutačno je u postupku. EU je također započeo pregovore o sporazumima o slobodnoj trgovini i s Indonezijom, Tunisom, Filipinima i Australijom. Pregovori s Indijom ponovno su pokrenuti 2021., s Tajlandom 2023., a pregovori s Malezijom nastavit će se čim uvjeti budu povoljni.

Međunarodna trgovina robom, uključujući trgovinu Unije s njezinim glavnim trgovinskim partnerima, uvelike je smanjena 2020. i 2021. zbog pandemije bolesti COVID-19. Neopravdan i ničim izazvan rat Rusije protiv Ukrajine utjecao je na tržišta energije i hrane.

Komisija je u veljači 2021. predstavila svoju reviziju trgovinske politike naslovljenu „Otvorena, održiva i odlučna trgovinska politika” kojom bi se trebao utvrditi smjer trgovinske politike do 2030. Taj dokument, koji slijedi strategiju „Trgovina za sve” iz 2015., odražava geopolitičke promjene koje su se od tada dogodile i njime se u pojmovnik trgovinske politike, uz već dobro poznate „pravednost” i „održivost”, uvode i novi pojmovi kao što su „asertivnost” i „otpornost”. Njime se namjerava uspostaviti trgovinsku politiku kojom se može odgovoriti na trenutačne izazove i omogućiti zelenu i digitalnu tranziciju s pomoću „otvorene strateške autonomije”.

Glavni trgovinski partneri EU-a

Europa je najveći svjetski izvoznik gotovih proizvoda i usluga. Sjedinjene Američke Države bile su 2023. prvo odredište za robu iz EU-a s udjelom od 19,7 % u ukupnom izvozu, a drugo mjesto u poretku, ispred Kine (8,8 %), zauzela je Ujedinjena Kraljevina s 13 %. Ostali važni trgovinski partneri u pogledu trgovine robom 2022. bili su, silaznim redoslijedom, Švicarska (7 %) i Turska (4 %).

Kad je riječ o trgovini uslugama, glavni trgovinski partner EU-a 2022. bio je SAD nakon kojeg slijede Ujedinjena Kraljevina i Švicarska.

Ulaganja

EU je najveći svjetski ulagač i važan primatelj izravnih stranih ulaganja drugih država. Nakon što je Ugovor iz Lisabona stupio na snagu 2009., proširila se isključiva nadležnost EU-a u području međunarodne trgovine, koja sada obuhvaća i izravna strana ulaganja. Kako bi pojasnila granice svoje nadležnosti za ulaganja, Komisija je od Suda Europske unije zatražila mišljenje o Sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Singapura. Sud je u Mišljenju 2/15 o Sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Singapura iz 2017. potvrdio da je većina aspekata izravnih stranih ulaganja u isključivoj nadležnosti EU-a, uz nekoliko iznimaka, koje se uglavnom odnose na rješavanje sporova[1].

Udio izravnih stranih ulaganja u svijetu 2022. (u milijardama USD i kao % ukupnog iznosa)

Izvor: Izračuni Glavne uprave Europskog parlamenta za vanjsku politiku Unije na temelju podataka Europske komisije / Eurostata.

EU je u prosincu 2020. načelno zaključio pregovore o Sveobuhvatnom sporazumu o ulaganjima s Kinom, koji još nije ratificiran. Sporazum o zaštiti ulaganja sa Singapurom ratificiran je 2019., a s Vijetnamom 2020. EU je također započeo pregovore o sporazumu o ulaganju s Mjanmarom te će razmotriti mogućnost pokretanja sličnih pregovora s Tajvanom i Hong Kongom. Pregovori s Iranom razmotrit će se nakon njegova pristupanja WTO-u. Europska unija zaključila je u prosincu 2020. i Sporazum o trgovini i suradnji s Ujedinjenom Kraljevinom, za koji je Europski parlament dao suglasnost u svibnju 2021. Sporazumom između EU-a i Ujedinjene Kraljevine, kojim je predviđena nulta stopa carine za trgovinu robom, obuhvaćena su i ulaganja i još neka druga područja.

Posjetite stranicu Europskog parlamenta posvećenu trgovini i globalizaciji.

 

Wolfgang Igler

04-2024