Koje su ovlasti Europskog parlamenta? 

Naknadnim izmjenama Ugovora EU-a, posebno nakon Ugovora iz Lisabona 2009., Europskom parlamentu dodijeljene su znatne zakonodavne, proračunske i nadzorne ovlasti.

Parlament je suzakonodavac. To u kontekstu EU-a znači da ima ovlast usvojiti i izmijeniti zakonodavstvo, a ravnopravno s Vijećem (državama članicama) odlučuje o godišnjem proračunu EU-a. Poziva Komisiju i druge institucije i tijela EU-a na odgovornost.

Zakonodavne ovlasti

Velika većina prava EU-a prolazi kroz redovni zakonodavni postupak (koji se često naziva „suodlučivanje”, prema ranijem terminu). Riječ je o standardnom postupku donošenja zakonodavnih odluka u EU-u, pri čemu se Europskom parlamentu i Vijeću Europske unije (državama članicama) daje jednaka važnost. Primjenjuje se na niz područja kao što su migracije, energija, promet, klimatske promjene, okoliš, zaštita potrošača i gospodarsko upravljanje.

„Suglasnost” je drugi postupak donošenja odluka. To znači da su potrebni suglasnost ili odobrenje EP-a i primjenjuje se na pitanja kao što su pristupanje novih država članica EU-u, kao i na međunarodne trgovinske sporazume EU-a. Konačna odluka o odobrenju novog kolegija povjerenika donosi se postupkom suglasnosti.

„Savjetovanje” se primjenjuje u područjima politika kao što su oporezivanje, pravo tržišnog natjecanja te zajednička vanjska i sigurnosna politika. Time se Parlamentu omogućuje da odobri ili odbije zakonodavni prijedlog i predloži njegove izmjene. Iako stajalište Parlamenta ne obvezuje Vijeće, ono se mora savjetovati s Parlamentom i pričekati njegovo stajalište prije donošenja odluke. Ako se to ne učini, akt bi bio nezakonit i Sud bi ga mogao poništiti. Nadalje, kada Vijeće znatno izmijeni prijedlog, mora se ponovno savjetovati s Parlamentom.

A što je sa zakonodavnom inicijativom? Tko pokreće postupak donošenja zakona u EU-u?

Iako je na Komisiji da predlaže nove zakone EU-a, Parlament može preuzeti inicijativu i zatražiti od Komisije da podnese zakonodavni prijedlog. Pri donošenju takve „zakonodavne inicijative”, zastupnici mogu odrediti rok za podnošenje prijedloga. Ako Komisija odbije, mora za to dati razlog.

Delegirani/provedbeni akti

Pri donošenju novog zakona Parlament i Vijeće mogu od Komisije zatražiti da izmijeni zakon manjim dodacima ili da u njega unese neke izmjene, primjerice tehničke priloge ili ažurirane podatke, i to na dva načina: delegiranim aktima (dopunjuju ili izmjenjuju dijelove zakona) ili provedbenim aktima (pobliže objašnjavaju kako provesti zakon). Na taj način zakonodavstvo može ostati jednostavno i ažurirano bez započinjanja novih pregovora.

Ovisno o vrsti akta koji Komisija donosi, zastupnicima su na raspolaganju različite mogućnosti ako se ne slažu s predloženim mjerama. Za delegirane akte zastupnici imaju pravo veta. Za provedbene akte zastupnici mogu od Komisije tražiti da ih izmijeni ili povuče, ali Komisija nema pravnu obvezu to i učiniti.