2021 - 2030

Nazvana po sovjetskom disidentu Andreju Saharovu, Nagrada Saharov svake se godine dodjeljuje pojedincima ili skupinama koji su se s iznimnom hrabrošću založili za obranu ljudskih prava i slobode mišljenja. Odabirom Machado i Gonzáleza Urrutie kao dobitnika Nagrade, Europski parlament odao je priznanje ne samo njihovu radu nego i velikim izazovima s kojima se suočavaju demokratske institucije Venezuele.

Europski parlament dodijelio je svoju prestižnu Nagradu Saharov za slobodu mišljenja za 2024. Maríji Corini Machado, vođi demokratskih snaga u Venezueli, i izabranom predsjedniku Edmundu Gonzálezu Urrutiji. Oni predstavljaju sve Venezuelce u zemlji i inozemstvu koji se bore za ponovnu uspostavu slobode i demokracije. Parlament je time odao priznanje njihovoj nepokolebljivoj predanosti slobodi, ljudskim pravima i demokratskim načelima te je podržao njihovu borbu za demokratsku budućnost Venezuele.

María Corina Machado, bivša oporbena zastupnica u parlamentu i vođa demokratskih snaga, postala je središnja figura venezuelskog prodemokratskog pokreta. Poznata po svojoj otvorenoj kritici Madurova režima, zalaže se za demokratsku reformu, transparentnost i odgovornost u venezuelskoj vladi. Njezin stav protiv korupcije i zlouporabe ovlasti u nekoliko je navrata doveo do sukoba s nadležnim tijelima.

Edmundo González Urrutia, izabrani predsjednik i diplomat, jednako je posvećen postizanju venezuelske demokracije i slobode te predstavlja Venezuelce u zemlji i inozemstvu. Kao istaknuta ličnost civilnog društva, González Urrutia radio je na ujedinjenju venezuelskog društva i poticanju solidarnosti među građanima, posebno u kontekstu vladine represije. Radio je na izgradnji međunarodne potpore i saveza koji bi mogli biti početak demokratske tranzicije u Venezueli. Vodstvo Gonzáleza Urrutije, posebno u trenucima raširenih građanskih nemira, bilo je ključno za ujedinjenje venezuelskog naroda u postizanju zajedničkog cilja.

Europski parlament je odlukom o dodjeli Nagrade Saharov tima dvama ličnostima naglasio svoju predanost promicanju demokratskih vrijednosti diljem svijeta. Predsjednica Metsola odala je priznanje hrabrosti Machado i Gonzáleza, te je izjavila: „U nastojanjima da se prijenos vlasti odvije pošteno, slobodno i mirno, neustrašivo su se zalagali za vrijednosti koje milijuni Venezuelaca i Europski parlament imaju u srcu: pravdu, demokraciju i vladavinu prava. Europski parlament stoji uz narod Venezuele, i uz Maríju Corinu Machado te izabranog predsjednika Edmunda Gonzáleza Urrutiju u njihovoj borbi za demokratsku budućnost njihove zemlje. Ovo je njihova Nagrada." Za Venezuelce koji su suočeni s ozbiljnim gospodarskim poteškoćama, kršenjima ljudskih prava i političkom represijom to priznanje služi kao simbol nade te im daje do znanja da međunarodna zajednica podupire njihove napore.

Europski parlament s ponosom stoji uz hrabre i odlučne žene koje se u Iranu i dalje bore za jednakost, dostojanstvo i slobodu.

Nagrada Saharov za slobodu mišljenja za 2023. dodjeljuje se Jini Mahsi Amini i iranskom pokretu „Žena, život, sloboda". Tragična sudbina Jine Mahse Amini, 22-godišnje iranske Kurdkinje, snažan je podsjetnik na aktualnu borbu za ljudska prava i slobodu žena u Iranu.

Jinu Mahsu Amini uhapisla je iranska policija 13. rujna 2022. u Teheranu zbog navodnog kršenja strogih iranskih zakona o obaveznom pokrivanju žena, a tri dana kasnije preminula je u pritvoru. Njena smrt potaknula je burne prosvjede diljem Irana, koje su većinom predvodile žene, pod udarnim geslom „Žena, život, sloboda". Prosvjednici su izražavali neslaganje s opresivnim zakonom o nošenju hidžaba i zahtijevali ljudska prava, prestanak opresije, diskriminacije, tiranije i diktature koju je nametnuo režim.

Jednu godinu nakon smrti Jine Mahse Amini, koja je pokrenula val prosvjeda protiv režima, skupine za ljudska prava izvijestile su da je više od 500 prosvjednika izgubilo živote u rukama iranskih snaga sigurnosti, a više od 19 700 njih uhićeno je. Iako je vlada u velikoj mjeri suzbila prosvjede, smrt Jine Mahse Amini imala je dubok i trajan učinak na građane Irana.

Rašireni prosvjedi, kakvi nisu zabilježeni od Zelene revolucije 2009., pokazali su nevjerojatnu otpornost i odlučnost iranskih žena. Njihovu iznimnu hrabrost prepoznali su milijuni ljudi te je zahvaljujući tome pozornost međunarodne zajednice usmjerena na teško stanje ljudskih prava u Iranu.

Nagradom Saharov za slobodu mišljenja odaje se počast brojnim pojedincima i pokretima koji su se žrtvovali za postizanje pravde i ljudskih prava. Prilikom objave nagrade predsjednica Metsola istaknula je njezinu važnost navodeći:

„Dana 16. rujna obilježili smo godinu dana od ubojstva Jine Mahse Amini u Iranu. Europski parlament s ponosom stoji uz hrabre i odlučne žene koje se u Iranu i dalje bore za jednakost, dostojanstvo i slobodu. Stojimo uz one koji se, čak i iz zatvora, i dalje bore da pokret „Žena, život, sloboda" ne zamre. Odabravši ih za laureate Nagrade Saharov za slobodu mišljenja za 2023., Parlament se prisjeća njihove borbe i odaje počast svima koji su borbu za slobodu platili svojim životom."

Nagrada Saharov simbol je nepokolebljive potpore Europskog parlamenta onima koji se neumorno zalažu za ljudska prava i slobodu. Jina Mahsa Amini i pokreta „Žena, život, sloboda" svojom su odlučnošću i hrabrošću nadahnuli nacije i skrenuli pozornost međunarodne zajednice na aktualnu borbu za jednakost i slobodu u Iranu. Njihova djela podsjećaju nas da, čak i u najtežim okolnostima, ljudski duh može nadići ugnjetavanja i boriti se za svjetliju budućnost.

Ukrajinci se od 24. veljače 2022. hrabro suprotstavljaju neizazvanoj i nezakonitoj ruskoj vojnoj agresiji.

Aktualna invazija nova je dimenzija rata koji je Rusija pokrenula protiv Ukrajine u veljači 2014. nakon ukrajinske Revolucije dostojanstva, tijekom koje su Ukrajinci zahtijevali da njihova zemlja krene proeuropskim putem. Ukrajinski narod trpi nemjerljive gubitke zbog ruske neizazvane vojne agresije. Ukrajinci se ne bore samo za zaštitu svojih domova te za suverenitet, neovisnost i teritorijalnu cjelovitost svoje države već na bojištu također brane slobodu, demokraciju, vladavinu prava i europske vrijednosti „od brutalnog režima koji nastoji ugroziti našu demokraciju te oslabiti i podijeliti našu Uniju".

Stanovnici Ukrajine svakodnevno se suočavaju s ruskim zločinima, pustošenjem, razaranjem, smrtnim slučajevima, društvenim i ekonomskim propadanjem i drugim problemima. Više od 10 milijuna Ukrajinaca interno je raseljeno, a njih više od 6 milijuna, većinom žena s djecom i starijih osoba, bilo je prisiljeno napustiti domovinu.

Europski parlament nagradu Saharov za slobodu mišljenja 2022. dodjeljuje ukrajinskom narodu. Njome se odaje počast naporima ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, pojedinaca, predstavnika inicijativa civilnog društva te državnih i javnih institucijama, uključujući Ukrajinsku državnu službu za civilnu zaštitu, Juliju Pajevsku, osnivačicu medicinske jedinice za evakuaciju „Tajrini anđeli", Oleksandru Matvijčuk, odvjetnicu za ljudska prava i predsjednicu nevladine organizacije Centar za građanske slobode, pokret građanskog otpora Žuta vrpca i Ivana Fedorova, gradonačelnika ukrajinskog grada Melitopolja, koji je trenutačno pod ruskom okupacijom.

Predsjednik Zelenski - simbol ukrajinske hrabrosti jer se odlikuje odvažnošću, izdržljivošću i odanošću svojem narodu i europskim vrijednostima.

Ukrajinska državna služba za civilnu zaštitu (SES) - spašava ljude, uklanja ostatke i neeksplodirana ubojna sredstva te evakuira ljude na sigurnije lokacije. Od kraja lipnja 2022. SES je ugasio 10 078 požara, evakuirao 1 861 000 ljudi, spasio 1 487 osoba i razminirao 620 kvadratnih kilometara minskih polja.

Julija Pajevska („Tajra") - ukrajinska volonterka, bolničarka. Osnivačica medicinskog evakuacijskog tima „Tajrini anđeli". Još od 2014. spašava živote vojnika i civila u Donbasu. U ožujku 2022., tijekom evakuacije civila iz Mariupolja, zarobila ju je ruska vojska. U zatočeništvu je provela tri mjeseca.

Oleksandra Matvijčuk - odvjetnica za ljudska prava, predsjednica nevladine organizacije Centar za građanske slobode. Zabilježila je ratne zločine i zločine protiv čovječnosti koje je počinila ruska vojska u Ukrajini.

Pokret građanskog otpora Žuta vrpca - nastao u privremeno okupiranom gradu Hersonu, ima važnu ulogu u obrani slobode govora i otporu protiv ruskih namjera u pogledu okupiranih područja.

Ivan Fedorov - bio je izabrani gradonačelnik Melitopolja do 11. ožujka 2022., kada su ga ruske snage otele, a zamijenio ga je privremeni proruski gradonačelnik. Fedorov je među Ukrajincima postao simbol ugnjetavanja i otpora te primjer hrabrosti pred invazijom.

Aleksej Navaljni ruski je vođa oporbe, odvjetnik i aktivist za borbu protiv korupcije. Poznat je po organizaciji protuvladinih prosvjeda, ali se nametnuo i kao najvažniji oporbeni kandidat koji se suprotstavlja vodećoj stranci Rusije.

Navaljni je bio član ruskog vijeća za koordinaciju oporbe i čelnik je stranke „Rusija budućnosti" te osnivač Zaklade za borbu protiv korupcije (FBK). Zaklada je objavila rezultate istrage o navodnoj korupciji visokopozicioniranih ruskih dužnosnika, kao i dva dokumentarna filma: On ti nije Dimon (2017.) o bivšem premijeru i predsjedniku Dmitriju Medvedevu te Putinovu palaču (2021.) o palači navodno izgrađenoj za ruskog predsjednika, što je sam predsjednik opovrgnuo.

Ruske vlasti nekoliko su puta uhitile Navaljnog. U dva mu je slučaja određena uvjetna zatvorska kazna zbog pronevjere, prvi put u srpnju 2013., a drugi put u prosincu 2014. Europski sud za ljudska prava donio je presudu da je u tim predmetima prekršeno pravo Navaljnog na pošteno suđenje. Ruska organizacija Memorial, laureat Nagrade Saharov 2009. godine, priznala je 2013. Navaljnog kao političkog zatvorenika. Navaljnom je u veljači 2014. određen kućni pritvor i zabranjena mu je komunikacija sa svima osim s članovima obitelji.

Navaljni je objavio kandidaturu za predsjedničke izbore koji su se održali 2018., ali mu je rusko središnje izborno povjerenstvo u prosincu 2017. zabranilo da se kandidira. Vrhovni sud Rusije odbio je njegovu žalbu i potvrdio zabranu.Navaljni je 20. kolovoza 2020. hospitaliziran u teškom stanju nakon što je otrovan otrovom novičok. Dva dana kasnije prevezen je u Berlin medicinskim zrakoplovom, a evakuaciju je platila njemačka nevladina organizacija „Cinema for Peace". Istraga o trovanju upućivala je na upletenost ruske Savezne sigurnosne službe. EU, Ujedinjena Kraljevina i SAD odgovorili su nametanjem sankcija visokim ruskim dužnosnicima. Navaljni se probudio iz kome nakon pet mjeseci, a 17. siječnja 2021. vratio se u Moskvu gdje je odmah uhićen u zračnoj luci. Moskovski sud osudio ga je 2. veljače 2021. na dvije i pol godine zatvora zbog navodnog kršenja uvjetne kazne iz 2014., kad je optužen za pronevjeru, jer se, dok je bio na liječenju u Njemačkoj, nije dva puta mjesečno javljao Ruskoj federativnoj zatvorskoj službi. Nakon što mu zatvorske službe nisu omogućile primjerenu zdravstvenu skrb niti dopustile dolazak njegovih liječnika Navaljni je 31. ožujka 2021. započeo štrajk glađu koji je trajao 23 dana.

Aleksej Navaljni trenutačno boravi u strogo čuvanoj kažnjeničkoj koloniji. Europski parlament u više je navrata tražio njegovo hitno i bezuvjetno oslobađanje te je pozvao države članice EU-a da znatno postrože sankcije protiv „pojedinaca i pravnih subjekata" upletenih u odluku o njegovu uhićenju i zatvaranju.