Činjenice i brojke o plastičnom otpadu i reciklaži u EU-u

Države članice EU-a recikliraju sve više plastičnog otpada, ali ga i sve više stvaraju. Saznajte činjenice i brojke u našoj infografici.

Svaka osoba koja živi u EU-u proizvela je u prosjeku 36,1 kg plastičnog ambalažnog otpada u 2021. godini. Količina plastičnog ambalažnog otpada po stanovniku povećala se za oko 29 posto (8,1 kg po osobi) između 2010. i 2021. godine.

U 2021. godini, u EU-u je proizvedeno ukupno 16,13 milijuna tona plastičnog otpada. Reciklirano je 6,56 milijuna tona.

Europska unija već poduzima mjere za smanjenje plastičnog otpada, ali što se događa s otpadom koji se proizvodi bez obzira na te mjere i kako povećati recikliranje?

Upravljanje plastičnim otpadom u Europi


Energetska oporaba je najčešći način obrade plastičnog otpada u Europi, što znači da se plastični otpad pretvara u korisno grijanje, električnu energiju ili gorivo putem spaljivanja ili drugih procesa. Nakon njega slijedi recikliranje.


Polovica plastike koja se prikuplja za recikliranje obrađuje se u stranim zemljama izvan Europske unije. Razlozi za izvoz uključuju nedostatak kapaciteta, tehnologije ili novca za lokalnu obradu. Izvoz svih vrsta otpada u zemlje izvan EU-a bio je 33 milijuna tona u 2021. Većina isporučenog otpada sastoji se od željeza i obojenih metala, papira, plastike, tekstila i stakla, a uglavnom se izvozi u Tursku, Indiju i Egipat.


Ranije se značajna količina plastičnog otpada slala u Kinu, ali ograničenje na uvoz plastičnog otpada u tu zemlju vjerojatno će smanjiti izvoz EU-a. To predstavlja rizik većeg spaljivanja i odlaganja plastičnog otpada u Europi. U međuvremenu, EU pokušava pronaći kružne i klimatski prihvatljive načine gospodarenja svojim plastičnim otpadom.


Relativno niska stopa recikliranja plastike u EU-u znači velike gubitke za gospodarstvo i okoliš. Oko 22 milijuna tona plastike završilo je u tlu, rijekama i oceanima u 2019. godini, a predviđa se da će se ta količina udvostručiti do 2060.


U 2019. zbog plastike je proizvedeno 1,8 milijardi tona stakleničkih plinova (3,4 posto globalnih emisija), pri čemu 90 posto tih emisija nastaje zbog proizvodnje i pretvorbe iz fosilnih goriva. Do 2060. godine emisije iz životnog ciklusa plastike trebale bi se više nego udvostručiti, dosežući 4,3 milijarde tona emisija stakleničkih plinova.

Problemi s reciklažom plastike


Glavni problemi zbog kojih se ne reciklira dovoljno plastike su svojstva i cijena recikliranih proizvoda u usporedbi s nerecikliranim proizvodima. Obrada plastike zahtijeva velike količine plastike za recikliranje, koja se proizvodi po kontroliranim uvjetima i uz konkurentnu cijenu.


S obzirom na to da se plastika može jednostavno prilagoditi funkcionalnim i estetskim potrebama svakog proizvođača, različitost materijala komplicira postupak reciklaže i čini ga skupljim i utječe na kvalitetu završnog proizvoda.

Kako povećati reciklažu


U lipnju 2019. Europska unija je usvojila nova pravila za rješavanje problema plastičnog otpada u moru, uvodeći niz mjera vezanih za deset najčešćih plastičnih materijala koji se mogu naći na europskim plažama, kao i ribolovnu opremu. Mjere uključuju, među ostalim, cilj od 25 posto recikliranog sadržaja u plastičnim bocama do 2025., odnosno 30 posto do 2030.

Komisija je u studenom 2022. predložila nova pravila o ambalaži na razini Europske unije. Parlament i Vijeće postigli su dogovor, a zastupnici su ga odobrili u travnju 2024. Od država članica EU-a traži se smanjenje ukupnog ambalažnog otpada po stanovniku za 5 posto (u usporedbi s razinama iz 2018.) do 2030., 10 posto do 2035. i 15 posto do 2040. godine.


Postoje i posebne odredbe za smanjenje plastičnog ambalažnog otpada. Određeni tipovi jednokratnog plastičnog pakiranja zabranjeni su od 1. siječnja 2030. Do 2029. treba se odvojeno prikupljati 90 posto jednokratnih plastičnih i metalnih boca za piće (do tri litre).

U sklopu Zelenog plana, 55 posto otpada od plastične ambalaže treba reciklirati do 2030. To znači da je potreban bolji dizajn proizvoda, ali i postavljanje mjera za poticanje tržišta za recikliranu plastiku.

Mjere mogu uključivati:

  • Kontrolu standarda za sekundarnu plastiku
  • Poticanje certificiranja kako bi se stvorilo povjerenje između industrije i potrošača
  • Uvođenje obveznih pravila za najmanji udjel recikliranog materijala u proizvodima
  • Poticanje država članica da razmisle o smanjenju PDV-a na reciklirane proizvode


Parlament je podržao smanjenje korištenja plastičnih vrećica 2015. godine i pozvao Komisiju da osmisli daljnje mjere za mikroplastiku.

U veljači 2024. Parlament je odobrio strože zahtjeve za izvoz otpada izvan EU-a. Pravilima se zabranjuje izvoz u države koje nisu članice Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD-a).